R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Ps-3/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja DDM REO Adria d.o.o., OIB: 91868082461, iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 15, zastupan po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, radi iseljenja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 2. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Sandre Petrović, odvjetnice, i punomoćnika tuženika Damira Hećimovića, odvjetnika, nakon javne objave presude, 5. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz nekretnine koja je upisana u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zkč. br. [katastarska čestica] oznake LUŠCI, sveukupne površine 8315 m2, od toga PAŠNJAK 7725 m2, ZGRADA I DVORIŠTE površine 590 m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižni odjel Slavonski Brod, te da oslobodi predmetnu nekretninu od svih osoba i stvari i preda ih u posjed tužitelju DDM REO ADRIA d.o.o., OIB: 91868082461, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 15, Zagreb, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju DDM REO ADRIA d.o.o., OIB: 91868082461, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 15, Zagreb trošak prouzročen vođenjem ovo predmetnog postupka u iznosu od 1.234,50 eur (slovima: jedna tisuća dvjesto trideset četiri eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate određenom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižni odjel Slavonski Brod upisane sljedeće nekretnine u vlasništvu t.d. DDM REO ADRIA d.o.o., ovdje tužitelja: u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana je zkč. br. [katastarska čestica] ORANICA LUŽCI površine 1 jutro 712 čhv 8315 m2 i zkč. br. [katastarska čestica] KUĆA BR. 19 I DVORIŠTE SA ORANICOM SELO površine 304 čhv 1094 m2, ukupne površine 1 jutro 1016 čhv 9409 m2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana je zkč. br. [katastarska čestica] KUĆE I DVORIŠTE U SELU površine 381 čhv. Nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oznake oranica, u naravi predstavlja farmu koja se sastoji od trodijelnog gospodarskog objekta i okolnog dvorišta. Pravo vlasništva nad navedenim nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] tužitelj je stekao kao fiducijarni vlasnik u javnobilježničkom ovršnom postupku koji se vodio kod javnog bilježnika Ilinka Lisonek u Zagrebu pod poslovnim brojem OU-199/2022 protiv tuženika kao protivnika osiguranja i fiducijarnog dužnika. Naime, dana 27. ožujka 2023.g. javni bilježnik izdao je tužitelju potvrdu o punopravnom vlasništvu nekretnine temeljem koje isprave je u zemljišnoknjižnom postupku posl. broj Z-5362/2023 Zemljišnoknjižni odjel Naslovnog suda upisao tužitelja kao punopravnog vlasnika predmetnih nekretnina. U trenutku podnošenja ove tužbe tuženik se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina. Prema odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Slijedom navedenog, a obzirom da je tuženik bez pravne osnove u posjedu nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su u vlasništvu tužitelja, predlaže se Naslovnom sudu da makar i zbog ogluhe, donese presudu.

2. Tuženik se odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj u tužbi navodi da su u Zk. odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kao vlasništvo tužitelja. Tuženik navodi kako ova činjenica nije sporna s obzirom da je iz zk izvadaka a koje tužitelj dostavlja u privitku tužbe proizlazi isto. Tuženik nije upoznat na koji način je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, te na koji način su predmetne nekretnine prenesene u vlasništvo tužitelja. Tuženik je osoba koja je stara 92.g. Tuženik nikada od javnog bilježnika nije dobio obavijest da se protiv njega vodi javnobilježnički ovršni postupak. Tuženik živi u predmetnim nekretninama, istome su to jedini nekretnine, te isti nema drugih nekretnina u svom vlasništvu koje su pogodne za stanovanje. Postojanje osobito ozbiljnog razloga na strani tuženika ogleda se u njegovom pravu na dom, a dom istoga su upravo nekretnine koje su predmetom tužbenog zahtjeva. Člankom 34. Ustava Republike Hrvatske propisano je da je dom nepovrediv, člankom 35. da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, dok je člankom 48. zajamčeno pravo vlasništva. Člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, koja je dijelom pravnog poretka Republike Hrvatske, štiti se pravo na dom. Članak 8. „1. Svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske. 2. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.” Nadalje, člankom 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju propisano je: „Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Tuženik ističe da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tuženiku bilo povrijeđeno njegovo pravo na dom. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost bez obzira na to nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja (N protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 42150/09, presuda od 29.5.2012.). Dom nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu. Miješanje je svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Primjerice, značenje miješanja ima i presuda za iseljenje čak i kada još nije izvršena (U protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 28261/06 od 15.1.2009.). Iznimke od zabrane miješanja propisane su u članku 8. stavak 2. Konvencije, a može li neka o propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnost konkretnog slučaja. Sud mora ispitati je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li nužno u demokratskom društvu. U ustavnosudskom predmetu koji je vođen pod posl. br. U-III/405/2008 Ustavni sud morao je odlučiti o povredi prava na dom. U donošenju odluke Ustavni sud vodio se zaštitom prava na dom zajamčenim Ustavom RH i Europskom Konvencijom. Prilikom odlučivanja o povredi zaštićenog prava, Ustavni sud je kao odlučne činjenice odlučio utvrditi je li sporna nekretnina dom podnositeljice tužbe, je li došlo do miješanja nadležne vlasti u tužiteljičino pravo na dom i je li takvo miješanje bilo opravdano (predmet: Ljubica Galović protiv Hrvatske, Odluka od 5.3.2013., Zahtjev br. 54388/09). Sukladno citiranoj odluci, dom je nekretnina koja služi za stanovanje. Pri tome Europski sud daje i šire tumačenje navodeći da je dom nekretnina koja služi za stanovanje ne samo podnositelju zaštite već i njegovoj obitelji. Pod pojmom miješanja nadležne vlasti na poštivanje doma svakako se podrazumijeva postojanje pravne osnove koja nalaže da se podnositelj zaštite iseli iz svoga doma. Opravdanost miješanja u zaštićeno pravo sadrži dva bitna osnova, te je Ustavni sud zaključio da je na osnovi Ustava i Europske Konvencije dužan ispitati je li takvo miješanje bilo u skladu sa zakonom i je li se njime želio postići legitimni cilj odnosno je li ono bilo razmjerno i nužno u demokratskom društvu. Ističe se da Ustavni sud kao i Europski sud za ljudska prava prilikom ispitivanja postojanja citiranih okolnosti naglasak stavljaju na legitiman cilj, razmjernost i nužnost miješanja, a ne na formalističko tumačenje materijalnog prava koje je dovelo do miješanja u zaštićeno pravo. Pravo na dom je pravo koje mogu uživati isključivo fizičke osobe. Stoga se legitimnost cilja može procjenjivati samo u odnosu kolizije dva prava – pri čemu oba prava imaju za cilj zaštitu prava na dom. Iz presuda predmetnih sudova jasno proizlazi da je miješanje nužno samo ako ima za cilj i svrhu ostvarivanje prava druge fizičke osobe na dom uz poštovanje načela razmjernosti miješanja u tuđe pravo. Europski sud pod načelom razmjernosti podrazumijeva i brojnost obitelji ovrhovoditelja i ovršenika s jedne strane i postojanje druge ili drugih nekretnina u vlasništvu obitelji ovršenika i ovrhovoditelja (predmet: Ljubica Galović protiv Hrvatske), zatim nužnost da se postignutom cijenom prilikom civilne diobe nekretnine može kupiti adekvatna nekretnina koja će nadalje služiti za stanovanje odnosno ostvarivanje prava na dom (predmet: Zrilić protiv Hrvatske, Presuda od 3.10.2013, zahtjev br. 46726/11). Načelo razmjernosti kao vrlo važno načelo prilikom donošenja odluka o pravu na dom uvijek ima za posljedicu uravnoteženje suprotstavljenih interesa stranaka. U predmetnoj pravnoj stvari među parničnim strankama je nesporno da tuženik stanuje u nekretninama koje su predmetom tužbenog zahtjeva, te da izuzev predmetnih nekretnina nema drugih u vlasništvu u kojima bi mogao stanovati. Usvajanjem tužbenog zahtjeva, te posljedično po pravomoćnosti presude, tuženik bi nesporno ostao bez svoga doma. Tuženik predlaže da se na okolnost stanovanja istoga u predmetnim nekretninama saslušaj svjedok UČ, te da se tuženik sasluša kao stranka u svrhu dokazivanja. Uzevši u obzir sve gore navedeno tuženik predlaže Naslovnom sudu da tužitelja u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom, te istome naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli na koje troškove teku zz kamate od dana presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišnih knjiga za kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim je saslušan svjedok UČ i obavljen je očevid na licu mjesta.

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog za pribavu od javnog bilježnika Lisonek iz Zagreba dokumentaciju koja se odnosi na stjecanje punopravnog vlasništva tužitelja na nekretninama tuženika jer je isti nebitan obzirom da je iz Zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno vlasništvo tužitelja na predmetnim nekretninama.

4. Tužitelj je podneskom od 3. listopada 2024. precizirao tužbeni zahtjev kako je to pobliže opisano u izreci navodeći da su ranije utužene kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodane, te više nisu predmet ovog postupka.

4.1. Ovu činjenicu učinio je nespornom punomoćnik tuženika na ročištu 2. prosinca 2025.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja preciziran u podnesku od 3. listopada 2024. u cijelosti osnovan.

6. Nesporno je među parničnim strankama da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnina pobliže opisanih u izreci.

7. Sporno je među parničnim strankama da li tuženik živi na nekretninama pobliže opisanim u izreci.

8. Iz iskaza svjedoka UČ utvrđeno je da nitko ne živi na nekretninama pobliže opisanim u izreci te da se radi o objektu u kojem je nekada bila smještena stoka, a sada je prazan. Također, ove činjenice iz iskaza svjedoka su potvrđene i očevidom na licu mjesta 10. travnja 2024. kada je utvrđeno da je kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], farma koja je prazna i u njoj nema stoke. Sve je derutno i zapušteno.

9. Stoga je, dakle, sud utvrdio da tužitelj jeste vlasnik nekretnina pobliže opisanih u izreci, a što ne spori niti tuženik, a iz iskaza svjedoka UČ te očevida na licu mjesta je utvrđeno da predmetne nekretnine ne služe kao dom za stanovanje tuženiku, stoga je valjalo odlučiti kao u izreci sukladno članku 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZVDSP), jer vlasnik nekretnine ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu je preda u posjed.

10. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.234,50 eur koji troškovi su osnovani i sukladni odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od jednokratne nagrade koja obuhvaća 4 radnje: trošak sastava tužbe, podnesak tužitelja od 22. prosinca 2023. i 7. ožujka 2024. te zastupanje na ročištu 13. ožujka 2024. 500,00 eur + PDV 125,00 eur, ukupno 625,00 eur, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu 36,50 eur, trošak zastupanja na ročištima 20. ožujka 2024., 10. travnja 2024., 23. listopada 2025. i 2. prosinca 2025. 4x125,00 eur, sudska pristojba na presudu 73,00 eur. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od 22. prosinca 2023. jer takav podnesak u spisu ne postoji.

11. Stoga je riješeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 5. siječnja 2026.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.