Poslovni broj: UsI-2538/2024-11
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Domagoju Mrčeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. Zagreb, Praška 10, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, OIB: 95093210687, radi šutnje uprave i izdavanja potvrde, 5. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-361-05/24-07/20, Urbroj: 531-03-4-24-3 od 21. studenoga 2024. i rješenja prvostupanjskog tijela Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-350-01/24- 30/000037, Urbroj: 2181-1-10-4/10-24-0002 od 8. travnja 2024.
II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužitelju iznos 1.250,00 eur na ime naknade troška ovoga spora, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate ako se taj iznos ne podmiri u tomu roku . Za sve više traženo od toga iznosa, zahtjev tužitelja za naknadu troška ovoga spora se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbijena je žalba tužitelja protiv navedenoga rješenja prvostupanjskog tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o utvrđivanju samostalnih uporabnih cjelina za građevinu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] (zk č. 7733) k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je prvotno bio podnio neprijevremenu tužbu radi šutnje uprave. Budući da je tuženik naknadno donio osporeno rješenje, podneskom od 28. prosinca 2024. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev, tražeći poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja (članak 100. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS-a). To proširenje tužbenog zahtjeva dopušteno je rješenjem ovoga suda od 19. svibnja 2025. (članak 99. ZUS-a). U navedenome podnesku, u podnesku od 10. siječnja 2025., te na raspravi; tužitelj, u bitnome, navodi, u smislu, kako se izlaže u nastavku obrazloženje ove presude, te ističe zahtjeve navedene u njenoj izreci.
3. Tuženik je, uz odgovor na prvotnu tužbu radi šutnje uprave, dostavio osporeno rješenje doneseno naknadno tj. nakon što mu je ta tužba dostavljena na odgovor. U odgovoru na podnesak o proširenju tužbenog zahtjeva, tuženik je , iz razloga osporenog rješenja, predložio obijanje tužbenog zahtjeva za poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.
4. Dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 3. prosinca 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a.
5. U dokaznom postupku na raspravi u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i po tuženiku dostavljenog spisa u kojemu je doneseno osporeno i prvostupanjsko rješenje. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan jer je osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje zakonito ali ne iz u njima danih razloga nego iz u nastavku navedenih razloga ove presude.
7. Člankom 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) je propisano:
"(1) Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.
(2) Među druge samostalne prostorije spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila.
(3) Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.
(4) Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio.
(5) Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari.
(6) Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela."
8. Člankom 73. stavkom 3. ZV je propisano:
"Vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.".
9. S tuženičke strane, osporenim rješenjem je odbijena tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju odbijeno izdavanja navedene potvrde iz članka 73. stavka 3. ZV, u bitnome, iz razloga što da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može proširiti i na betonsku rampu kojom se kolno pristupa u garažu pripadnu stanu u suterenu premetne zgrade, zbog čega da ta rampa sa tom garažom i tim suterenskim stanom ne predstavlja (sve jednu) samostalnu uporabnu cjelinu za koju se traži izdavanje predmetne potvrde. To s obzirom da je ta rampa u funkciji kolnog pristupa toj garaži a sve kolne površine na čestici da se smatraju zajedničkim dijelovima pa se na njih stoga ne može protezati vlasništvo posebnog dijela nekretnine.
10. S tužiteljske strane, tijekom ovoga spora iznosi se razloge zbog kojih se drži da se na tu rampu može protegnuti vlasništvo posebnog dijela nekretnine odn. da je ta rampa, sa navedenim suterenskim stanom i navedenom garažom, samostalna uporabna cjelina.
11. Prethodno izloženim navodima tužitelja i tuženika ispušteno je iz vida da se, u smislu gore citirane ovdje mjerodavne materijalnopravne odredbe iz članka 73. stavak 3. ZV, u konkretnome slučaju, kao pravno odlučnu činjenicu za (ne)izdavanje tražene potvrde, mora utvrditi je li određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina.
12. To jest, u konkretnome se slučaju kao pravno odlučna utvrđuje činjenica samostalnosti uporabne cjeline (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1358/16-2 od 19. svibnja 2016.).
13. Stav je ovoga suda da je samostalnost uporabne cjeline objektivna a ne subjektivna kategorija jer je za nju određujući (bitan) objektivni element prostornih odnosa i namjene prostora unutar postojeće građevine /zgrade na predmetnoj nekretnini a ne subjektivni element volje (su)vlasnika te nekretnine.
14. S tim u vezi je iz spisa koji je dostavio tuženik razvidno sljedeće.
15. Predmetna nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] (zk č. 7733) k. o. [katastarska općina] je izgrađena ne jednom nego dvjema postojećim te u katastar i zemljišnu knjigu upisanim građevinama: zgradom stambene namjene u kojoj se nalaze ona dva stana (podrumski stan i prizemni stan) za koja se traži predmetnu potvrdu te, od nje posve odvojenom, pomoćnom zgradom/garažom u funkciji te stambene zgrade kao osnovne zgade.
16. Te su dvije zgrade kao takve i u takvome njihovu odnosu (osnovna- pomoćna) ozakonjenje rješenjem o izvedenom stanju od 3. veljače 2015. (pravomoćno 19. ožujka 2015.).
17. Već samo iz ovih prethodno navedenih u ovome sporu utvrđenih činjenica proizlazi da predmetna garaža ne čini samostalnu uporabnu cjelinu sa predmetnim suterenskim stanom s obzirom na navedene prostorne odnos i namjenu prema kojima se taj suterenski stan i ta garaža nalaze u dvije različite zgrade: taj suterenski stan u osnovnoj zgradi stambene namjene a ta garaža u odvojenoj pomoćnoj zgradi koja je u funkciji cijele te osnovne zgrade stambene namjene a ne samo toga suterenskog stana u toj zgradi.
18. Štoviše, prema fotografijama u spisu koji je dostavio tuženik, radi se o posve odvojenoj i zatvorenoj garaži sa samostalnim ulazom koja, kao takva, sama za sebe predstavlja samostalnu garažu koja spada u druge samostalne prostorije koje i same za sebe mogu biti posebni dijelovi nekretnine odn. samostalne uporabne cjeline različite od navedenih stanova u navedenoj osnovnoj zgradi stambene namjene.
19. Stoga je ovaj sud stava da u konkretnome slučaju nema mjesta izdavanju navedene potvrde već iz razloga što sa navedenim suterenskim stanom samostalnu uporabnu cjelinu ne čini niti navedena garaža pa je tim prije ne čini ni sporna betonska rampa koja ima funkciju kolnog pristupa toj garaži.
20. Zbog navedenog je osporeno kao i prvostupanjsko rješenje zakonito a i neopterećeno kojim od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, presuđeno kao pod točkom I. izreke.
21. Krivnjom tuženika tužitelju je uzrokovan trošak odvjetničkog sastavljanja tužbe radi šutnje uprave s obzirom da je tuženik osporeno rješenje donio nakon isteka za to propisanog roka te nakon što mu je navedena tužba dostavljena na odgovor. Zato je tužitelju, na temelju članka 147. stavak 4. ZUS-a, priznata zahtijevana naknada jedino na ime troška odvjetničkog sastavljanja te tužbe (Tbr. 27. točka 1. alineja druga, Tbr. 46., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), u iznosu 1.250,00 EUR, sa zatraženom zateznom kamatom, kao u dosuđujućem dijelu točke II. izreke. S obzirom da je tužitelj izgubio ovaj spor, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a je riješeno kao u odbijajućem dijelu točke II. izreke.
U Splitu 5. siječnja 2026.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 3 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. opun. tužitelja, uz zapisnik o objavi
2. tuženiku, uz zapisnik o objavi
3. u spis.
