REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10796/2021-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 5. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu broj 266-301/2005 od 26. rujna 2005. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 566,29 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja te u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF i da se naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća.
II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu broj 266-301/2005 od 26. rujna 2005. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka u slučaju promjene na tržištu ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke a korisnik kredita potpisom ugovora izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, da u roku od 15 dana, isplati iznos od 25.871,28 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:
- na iznos od 0,60 EUR od 4.11.2005.,
- na iznos od 1,52 EUR od 5.11.2008.,
- na iznos od 10,09 EUR od 7.1.2009.,
- na iznos od 14,64 EUR od 4.2.2009.,
- na iznos od 18,62 EUR od 4.3.2009.,
- na iznos od 10,52 EUR od 6.4.2009.,
- na iznos od 12,67 EUR od 5.5.2009.,
- na iznos od 7,61 EUR od 2.6.2009.,
- na iznos od 2,29 EUR od 6.7.2009.,
- na iznos od 2,89 EUR od 3.8.2009.,
- na iznos od 6,66 EUR od 4.9.2009.,
- na iznos od 1,95 EUR od 9.10.2009.,
- na iznos od 2,63 EUR od 9.11.2009.,
- na iznos od 7,78 EUR od 7.12.2009.,
- na iznos od 12,15 EUR od 7.1.2010.,
- na iznos od 17,98 EUR od 8.2.2010.,
- na iznos od 16,70 EUR od 5.3.2010.,
- na iznos od 26,04 EUR od 9.4.2010.,
- na iznos od 29,73 EUR od 7.5.2010.,
- na iznos od 40,88 EUR od 11.6.2010.,
- na iznos od 54,60 EUR od 5.7.2010.,
- na iznos od 39,76 EUR od 10.8.2010.,
- na iznos od 70,03 EUR od 6.9.2010.,
- na iznos od 60,17 EUR od 14.10.2010.,
- na iznos od 49,79 EUR od 3.11.2010.,
- na iznos od 75,43 EUR od 8.12.2010.,
- na iznos od 85,92 EUR od 14.1.2011.,
- na iznos od 76,42 EUR od 9.2.2011.,
- na iznos od 78,77 EUR od 9.3.2011.,
- na iznos od 70,78 EUR od 11.4.2011.,
- na iznos od 87,82 EUR od 9.5.2011.,
- na iznos od 112,66 EUR od 15.6.2011.,
- na iznos od 135,25 EUR od 13.7.2011.,
- na iznos od 153,79 EUR od 20.8.2011.,
- na iznos od 164,93 EUR od 5.9.2011.,
- na iznos od 117,99 EUR od 4.10.2011.,
- na iznos od 113,24 EUR od 5.11.2011.,
- na iznos od 107,76 EUR od 9.12.2011.,
- na iznos od 117,78 EUR od 9.1.2012.,
- na iznos od 126,18 EUR od 4.2.2012.,
- na iznos od 125,92 EUR od 2.3.2012.,
- na iznos od 120,94 EUR od 4.4.2012.,
- na iznos od 122,13 EUR od 4.5.2012.,
- na iznos od 126,13 EUR od 6.6.2012.,
- na iznos od 122,84 EUR od 4.7.2012.,
- na iznos od 123,73 EUR od 6.8.2012.,
- na iznos od 119,98 EUR od 5.9.2012.,
- na iznos od 113,84 EUR od 3.10.2012.,
- na iznos od 121,30 EUR od 6.11.2012.,
- na iznos od 118,78 EUR od 7.12.2012.,
- na iznos od 122,94 EUR od 7.1.2013.,
- na iznos od 114,08 EUR od 7.2.2013.,
- na iznos od 117,82 EUR od 5.3.2013.,
- na iznos od 122,56 EUR od 3.4.2013.,
- na iznos od 116,40 EUR od 7.5.2013.,
- na iznos od 110,58 EUR od 3.6.2013.,
- na iznos od 104,97 EUR od 3.7.2013.,
- na iznos od 107,32 EUR od 6.8.2013.,
- na iznos od 114,07 EUR od 3.9.2013.,
- na iznos od 120,47 EUR od 3.10.2013.,
- na iznos od 117,25 EUR od 5.11.2013.,
- na iznos od 118,83 EUR od 3.12.2013.,
- na iznos od 119,07 EUR od 7.1.2014.,
- na iznos od 98,85 EUR od 5.2.2014.,
- na iznos od 102,45 EUR od 4.3.2014.,
- na iznos od 100,23 EUR od 2.4.2014.,
- na iznos od 97,38 EUR od 5.5.2014.,
- na iznos od 96,81 EUR od 2.6.2014.,
- na iznos od 97,34 EUR od 8.7.2014.,
- na iznos od 100,33 EUR od 7.8.2014.,
- na iznos od 102,74 EUR od 8.9.2014.,
- na iznos od 103,30 EUR od 3.10.2014.,
- na iznos od 105,21 EUR od 5.11.2014.,
- na iznos od 106,55 EUR od 5.12.2014.,
- na iznos od 106,16 EUR od 5.1.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 6.2.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 3.3.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 13.4.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 4.5.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 3.6.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 7.7.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 6.8.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 8.9.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 6.10.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 6.11.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 7.12.2015.,
- na iznos od 107,05 EUR od 4.1.2016.,
- na iznos od 107,05 EUR od 8.2.2016.,
- na iznos od 107,05 EUR od 29.4.2016.,
- na iznos od 107,05 EUR od 29.4.2016.,
- na iznos od 107,05 EUR od 2.5.2016.,
- na iznos od 144,29 EUR od 15.6.2016.,
- na iznos od 137,87 EUR od 14.7.2016.,
- na iznos od 138,77 EUR od 9.8.2016.,
- na iznos od 139,27 EUR od 8.9.2016.,
- na iznos od 139,18 EUR od 10.10.2016.,
- na iznos od 142,72 EUR od 2.11.2016.,
- na iznos od 146,20 EUR od 6.12.2016.,
- na iznos od 151,24 EUR od 4.1.2017.,
- na iznos od 146,76 EUR od 8.2.2017.,
- na iznos od 145,04 EUR od 6.3.2017.,
- na iznos od 145,28 EUR od 18.4.2017.,
- na iznos od 133,25 EUR od 11.5.2017.,
- na iznos od 134,42 EUR od 3.6.2017.,
- na iznos od 132,59 EUR od 4.7.2017.,
- na iznos od 110,52 EUR od 7.8.2017.,
- na iznos od 114,62 EUR od 7.9.2017.,
- na iznos od 117,34 EUR od 2.10.2017.,
- na iznos od 112,28 EUR od 2.11.2017.,
- na iznos od 111,75 EUR od 6.12.2017.,
- na iznos od 102,43 EUR od 8.1.2018.,
- na iznos od 108,54 EUR od 6.2.2018.,
- na iznos od 112,58 EUR od 5.3.2018.,
- na iznos od 102,10 EUR od 5.4.2018.,
- na iznos od 94,93 EUR od 5.5.2018.,
- na iznos od 108,26 EUR od 2.6.2018.,
- na iznos od 106,49 EUR od 2.7.2018.,
- na iznos od 107,88 EUR od 3.8.2018.,
- na iznos od 120,08 EUR od 3.9.2018.,
- na iznos od 118,23 EUR od 3.10.2018.,
- na iznos od 114,63 EUR od 5.11.2018.,
- na iznos od 116,89 EUR od 6.12.2018.,
- na iznos od 120,77 EUR od 7.1.2019.,
- na iznos od 116,57 EUR od 12.2.2019.,
- na iznos od 117,39 EUR od 5.3.2019.,
- na iznos od 122,98 EUR od 3.4.2019.,
- na iznos od 114,69 EUR od 4.5.2019.,
- na iznos od 120,63 EUR od 13.6.2019.,
- na iznos od 124,42 EUR od 8.7.2019.,
- na iznos od 130,02 EUR od 8.8.2019.,
- na iznos od 134,76 EUR od 3.9.2019.,
- na iznos od 133,34 EUR od 7.10.2019.,
- na iznos od 132,49 EUR od 4.11.2019.,
- na iznos od 131,71 EUR od 2.12.2019.,
- na iznos od 137,94 EUR od 3.1.2020.,
- na iznos od 145,51 EUR od 4.2.2020.,
- na iznos od 148,36 EUR od 3.3.2020.,
- na iznos od 161,34 EUR od 8.4.2020.,
- na iznos od 157,86 EUR od 4.5.2020.,
- na iznos od 153,21 EUR od 1.6.2020.,
- na iznos od 155,62 EUR od 2.7.2020.,
- na iznos od 143,75 EUR od 4.8.2020.,
- na iznos od 144,97 EUR od 3.9.2020.,
- na iznos od 147,68 EUR od 5.10.2020.,
- na iznos od 152,77 EUR od 2.11.2020.,
- na iznos od 145,92 EUR od 1.12.2020.,
- na iznos od 145,54 EUR od 4.1.2021.,
- na iznos od 147,93 EUR od 3.2.2021.,
- na iznos od 141,52 EUR od 1.3.2021.,
- na iznos od 136,09 EUR od 6.4.2021.,
- na iznos od 139,00 EUR od 3.5.2021.,
- na iznos od 137,65 EUR od 7.6.2021.,
- na iznos od 140,91 EUR od 13.7.2021.,
- na iznos od 142,72 EUR od 12.8.2021.,
- na iznos od 141,73 EUR od 2.9.2021.,
- na iznos od 143,16 EUR od 4.10.2021.,
- na iznos od 154,71 EUR od 3.11.2021.,
- na iznos od 162,80 EUR od 2.12.2021.,
- na iznos od 159,95 EUR od 14.1.2022.,
- na iznos od 163,70 EUR od 2.2.2022.,
- na iznos od 176,83 EUR od 10.3.2022.,
- na iznos od 175,48 EUR od 11.4.2022.,
- na iznos od 166,56 EUR od 6.5.2022.,
- na iznos od 167,96 EUR od 2.6.2022.,
- na iznos od 180,97 EUR od 4.7.2022.,
- na iznos od 195,48 EUR od 12.8.2022.,
- na iznos od 201,78 EUR od 15.9.2022.,
- na iznos od 197,26 EUR od 14.10.2022.,
- na iznos od 194,32 EUR od 17.11.2022.,
- na iznos od 191,47 EUR od 30.11.2022.,
- na iznos od 190,22 EUR od 9.1.2023.,
- na iznos od 183,88 EUR od 6.2.2023.,
- na iznos od 183,48 EUR od 2.3.2023.,
- na iznos od 184,43 EUR od 1.4.2023.,
- na iznos od 194,16 EUR od 10.5.2023.,
- na iznos od 197,10 EUR od 2.6.2023.,
- na iznos od 195,52 EUR od 3.7.2023.,
- na iznos od 202,59 EUR od 1.8.2023.,
- na iznos od 205,57 EUR od 4.9.2023.,
- na iznos od 199,91 EUR od 2.10.2023.,
- na iznos od 205,68 EUR od 2.11.2023.,
- na iznos od 205,68 EUR od 1.12.2023.,
- na iznos od 220,21 EUR od 5.1.2024.,
- na iznos od 220,09 EUR od 5.2.2024.,
- na iznos od 207,21 EUR od 1.3.2024.,
- na iznos od 194,78 EUR od 2.4.2024.,
- na iznos od 195,67 EUR od 3.5.2024.,
- na iznos od 198,63 EUR od 5.6.2024.,
- na iznos od 197,89 EUR od 5.7.2024.,
- na iznos od 211,48 EUR od 2.8.2024.,
- na iznos od 213,77 EUR od 2.9.2024.,
- na iznos od 215,92 EUR od 8.10.2024.,
- na iznos od 215,13 EUR od 6.11.2024.,
- na iznos od 220,67 EUR od 6.12.2024.,
- na iznos od 215,47 EUR od 7.1.2025.,
- na iznos od 211,92 EUR od 1.2.2025.,
- na iznos od 215,01 EUR od 3.3.2025.,
- na iznos od 207,54 EUR od 4.4.2025.,
- na iznos od 218,48 EUR od 5.5.2025.,
- na iznos od 217,63 EUR od 4.6.2025.,
- na iznos od 219,23 EUR od 3.7.2025.,
- na iznos od 220,27 EUR od 4.8.2025.,
- na iznos od 215,81 EUR od 6.9.2025.,
- na iznos od 218,48 EUR od 6.10.2025.,
po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.402,63 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 26. rujna 2005. s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 266-301/2005 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazanom iznosu od 94.500,00 CHF a koji je isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika. Dalje navodi da je tuženik u navedenom unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je vezao uz ovu valutu te je odredio da je kamatna stopa promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Tužitelj navodi da o spornim odredbama ugovora nije s pojedinačno pregovarao s tuženikom te smatra da se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama koje su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Pri tome se poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita. Slijedom svega navedenog, tužitelj traži da sud presudom utvrdi da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni kamatne stope ništetne. Također, traži da mu tuženik vrati ono što je stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 25.871,28 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta) te da mu nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 266-301/2005 od 26. rujna 2005., međutim, tvrdi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te da je mogao izabrati ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik dalje navodi da je promjenjiva kamatna stopa ugovorena u skladu sa zakonskim ograničenjima, dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF. Smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ništetnost spornih odredaba ugovora. Osporava da bi Ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva, navodi da je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1065. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Osporava da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, tvrdi da je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu te da ga je upozorio na eventualne rizike CHF valutne klauzule, ističe da je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, navodi da je postupao u skladu sa zakonom i u dobroj vjeri, ističe da je predmetnim ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 25 godina i da je u trenutku sklapanja ugovora bilo neizvjesno kretanje tečaja HRK i CHF, odnosno da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva te prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Smatra da je bez obzira na to što se poziva na presudu iz kolektivnog spora, tužitelj dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Tuženik ističe prigovor zastare te slijedom svega navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i da obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka.
3. Tijekom postupka izvedeni su svi predloženi dokazi pa je tako izvršen uvid u dostavljene isprave, provedeno je financijsko vještačenje te je saslušan tužitelj i svjedok IZ. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
4. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe koja je izvršena nakon provedenog financijskog vještačenja (podnesak tužitelja od 12. studenog 2025.) sud je dopustio preinaku temeljem čl. 190. st. 3. ZPP jer je ocijenio da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
5. Među strankama nije sporno da su dana 26. rujna 2005. ugovorile stambeni kredit u valuti CHF, da je isti isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima koji su iskazani u valuti CHF a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Isto tako, nesporno je da kredit nije u cijelosti otplaćen.
6. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate i valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara zahtjeva za isplatu.
7. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapao ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8. Iz sadržaja gore navedenih presuda proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, kao i one kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema potrebne kriterije.
9. Sve prethodno navedeno potvrđeno je i dokazima izvedenima u ovom postupku. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor budući da je kredit ugovorio radi refinanciranja stambenog kredita, odnosno radi rješavanja stambenog pitanja i da je tim sredstvima uredio prizemlje kuće u kojoj i danas živi, a radi se o njegovoj jedinoj nekretnini i istu nikada nije koristio za bilo koju gospodarsku djelatnost. Tužitelj je iskazao da mu je bankar preporučio kredit u CHF kao najbolju opciju zbog niže kamate i manje rate, da nitko nije spominjao bilo kakve rizike vezano za CHF niti mogućnost većih promjena tečaja, da informacije koje je dobio vezano za kamatu nije baš dobro razumio, da o uvjetima koje mu je banka ponudila nije mogao pregovarati, da je bankar napravio izračun prema kojem bi mjesečna rata iznosila oko 2.500,00 HRK, da je na početku toliko i plaćao, ali kasnije je rata narasla na preko 4.000,00 HRK, dok sada plaća oko 530,00 EUR mjesečno te da je banka svoje potraživanje osigurala hipotekom.
10. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, njegov iskaz je podudaran sa sadržajem ugovora i nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima pa tako niti iskazom svjedoka IZ koji je iskazao je da je u vrijeme kada je sklopio predmetni Ugovor o kreditu bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu financijskog savjetnika, da je klijentima davao informacije o uvjetima kreditiranja, da se ne sjeća da je klijentima objašnjavao parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope, odnosno rizike vezane za valutnu klauzulu u CHF, da klijenti nisu imali mogućnost pojedinačnog pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora, da nisu mogli mijenjati pojedine stavke ugovora te da za kredite u CHF nije bilo moguće ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Iako je svjedok iskazao da ne poznaje tužitelja, da se ne sjeća je li sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora te da je ugovore o kreditu sastavljala pravna služba banke, iz njegovog iskaza proizlazi da službenici banke nisu klijentima davali dodatna pojašnjenja vezano za sporne odredbe ugovora o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF. Vezano za pisanu izjavu zaposlenice tuženika NZR treba istaknuti da tuženik uopće ne tvrdi da je navedena zaposlenica sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora ili pregovorima koji su tome prethodili, odnosno da bi ista imala neposrednih saznanja o informiranosti tužitelja o spornim odredbama ugovora.
11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak.
12. Suprotno tvrdnjama tuženika, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Slijedom svega iznesenog, temeljem čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem je ugovorena promjena redovne kamate jednostranom odlukom kreditora te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO, dužan vratiti tužitelju iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
14. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV- 16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 29. prosinca 2021. zahtjev za isplatu s osnova ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije u zastari.
15. Vezano za tuženikove tvrdnje da tužitelj nema pravni interes tražiti da sud presudom utvrdi ništetnost ugovorne odredbe jednostranoj promjeni kamatne stope (deklaratorni dio tužbenog zahtjeva) treba reći da upravo to što tuženik u ovom postupku osporava izravnu primjenu sudskih odluka donesenih u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita na predmetni ugovor o kreditu, upućuje na zaključak da tužitelj ima pravni interes da se utvrdi ništetnost pojedinih odredaba konkretnog ugovora.
16. Petra Blašković, stalna sudska vještakinja za financije, računovodstvo i poreze, u dopuni nalaza i mišljenja navela je da iz dokumentacije koju je tuženik dostavio na zahtjev vještaka proizlazi da je korisnik kredita zadnju uplatu izvršio dana 6. listopada 2025. i da je istom podmirena obveza koja je dospijevala dana 30. rujna 2025. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate kredita do dana izrade dopune vještačenja, nije mogao mijenjati tečaj, ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izrade dopune vještačenja iznose 25.871,28 EUR, dok ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 608,30 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana izrade dopune vještačenja slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 25.262,98 EUR.
17. Mišljenje sudskog vještaka prihvaćeno je kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke nakon dopune nalaza i mišljenja nisu imale primjedbi niti daljnjih pitanja za vještaka. Sud je uzeo kao mjerodavan izračun koji obuhvaća isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu za eventualno manje plaćene iznose, odnosno tzv. negativne tečajne razlike. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).
18. Tuženik neosnovano smatra da je prilikom izračuna preplate trebalo uzeti u obzir kamate koje su se primjenjivale na kunske kredite. Kao što je ranije obrazloženo, u slučaju djelomične ništetnosti ugovora, ugovorne odredbe koje nisu zahvaćene razlozima ništetnosti ostaju na snazi i ugovor se primjenjuje kao da ništetnih ugovornih odredaba nema pa stoga nema osnove da se iste zamjene nekim drugim odredbama koje ugovorne stane nisu ugovorile.
19. Treba reći i to da zbog plaćanja anuiteta u iznosu manjem od onog koji bi tužitelj platio da je obračun izvršen prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita, nije došlo do povrede interesa potrošača niti je time narušena ravnoteža stranaka u ugovornom odnosu. Plaćanje anuiteta po obračunu samog kreditora (trgovca) primjenom nižeg tečaja ne dovodi do ništetnosti ugovora pa stoga sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije nedopuštena niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako i Županijski sud u Puli u presudi broj Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji). Tužitelj kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima sukladno otplatnom planu, odnosno obračunu kreditora, a tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je od tužitelja tražio isplatu tzv. negativnih razlika, odnosno razliku između anuiteta obračunatih prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja pojedinog anuiteta.
20. Slijedom svega navedenog, tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 25.871,28 EUR odnosno da vrati ono što je više plaćeno zbog povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. Tuženik je dužan tužitelju platiti i pripadajuće zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
21. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2022., 9. svibnja 2025. i 12. studenog 2025. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 29. rujna 2022. i 20. studenog 2025. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 500,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 3.750,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 102,63 EUR.
U Zagrebu 5. siječnja 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
