REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5381/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆCB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Jurić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Glamuzina i Grošeta, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 5. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 628-50-3884490 zaključen dana 19. siječnja 2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te tuženika kao kreditora, ništetan u dijelu pod čl. 2. u kojem je ugovoreno da je "kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" te u dijelu pod čl. 7. u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje "… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća ....".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 5305696653, da tužiteljici HCB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.307,97 EUR zajedno sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 1,93 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 9,26 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 1,55 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 11,35 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 12,86 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 13, 54 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 11,67 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,02 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 9,15 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,60 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,72 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,62 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,49 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 9,61 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,30 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 13,71 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 13,16 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 16,43 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 15,81 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 17,01 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 27,48 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 25,32 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 31,91 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 29,63 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 25,98 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 33,69 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 43,50 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 36,56 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 39,00 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 35,89 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 36,45 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 49,61 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 50,89 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 61,89 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 56,24 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 50,06 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 49,39 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 48,92 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 51,87 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 54,44 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 54,78 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 53,00 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 54,21 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 55,03 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 53,64 EUR od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 54,01 EUR od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 52,97 EUR od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 50,73 EUR od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 53,12 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 54,27 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 53,46 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 48,96 EUR od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 52,79 EUR od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 53,12 EUR od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 51,62 EUR od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 46,96 EUR od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 46,84 EUR od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 47,98 EUR od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 49,82 EUR od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 52,36 EUR od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 51,05 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 51,98 EUR od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 53,03 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 53,69 EUR od 31.01.2014. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 5305696653, da tužiteljici HCB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.640,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 19. siječnja 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 628-50-3884490 kojim je ugovoren kredit u iznosu od 16.712,62 CHF i to za kupnju novog vozila marke Ford. Dalje navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno internim aktima tuženika uz otplatu kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta koji su iskazani u valuti CHF a obračunavaju se i plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi tuženika važećoj na dan dospijeća i prema inicijalnom otplatnom planu. Tužiteljica navodi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni stope redovne kamate nepoštene i ništetne a pri tome se poziva na presude donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Slijedom svega iznesenog, tužiteljica traži da sud presudom utvrdi da su navedene ugovorne odredbe ništetne te da naloži tuženiku da joj vrati iznose koji su mu isplaćen na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži isplatu iznosa od 2.307,97 EUR sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini i kako sudovi u tom postupku nisu izvodili dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe iz tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene, ističe kako je predmetni ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, smatra kako je tužitelj dužan dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost spornih ugovornih odredaba, tvrdi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, navodi kako se o istoj pojedinačno pregovaralo, smatra kako ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja i kako nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a isto navodi i u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, ističe kako je tužitelj mogao birati između više vrsta kredita i kako je predmetni ugovor solemniziran, odnosno kako je tužitelju sadržaj ugovora bio obrazložen od strane javnog bilježnika, navodi kako je institut valutne klauzule u Republici Hrvatskoj bio u primjeni dugi niz godina, kako je navedena klauzula bila zakonom dopuštena, navodi kako u trenutku sklapanja predmetnog ugovora banke nisu bile dužne s korisnicima ugovarati egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate, ističe kako je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka. Također, prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare te slijedom svega iznesenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušana je tužiteljica te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da su dana 19. siječnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju novog vozila, da je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 16.712,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu po stopi od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i uz otplatu u mjesečnim anuitetima koji su izraženi u valuti CHF a isplaćuju se u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća. Isto tako, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate i valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koji su tuženiku plaćeni zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. – ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapao ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, kao i one kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit ugovorila radi kupnje osobnog vozila koje koristi isključivo za osobne potrebe, da je zahtjev za kredit ispunila u prodajnom salonu u kojem je kupila vozilo, da je tamo dobila obrasce s kojima je poslije otišla u banku, da je tamo dobila dokumente koje treba potpisati bez puno pojašnjenja, da je u banci pitala zbog čega je kredit vezan uz stranu valutu i da su joj odgovorili da je u Hrvatskoj to uobičajeno i da je CHF stabilna valuta, a Švicarska stabilna država, da je kredit otplaćivala putem trajnog naloga, da joj ni u banci ni kod javnog bilježnika nitko nije dodatno pojasnio pojedine odredbe ugovora, da je pročitala ugovor prije potpisa i da joj je najbitnije bilo koliko će iznositi mjesečni anuitet.

9. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika da se kao svjedok sasluša javnobilježnički prisjednik ĆC i to iz razloga što prema ocjeni ovog suda saslušanjem javnobilježničkog prisjednika nije moguće utvrditi relevantne činjenice vezano za obaviještenost tužiteljice o spornim odredbama ugovora jer javnobilježnički prisjednik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nema ni zakonske ovlasti ni potrebno stručno znanje da bi korisniku kredita mogao objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Zbog djelomične ništetnosti ugovora tuženik je temeljem čl. 1111. ZOO dužan vrati tužiteljici iznose koji su preplaćeni zbog primjene ništetnie ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

12. Iako tužiteljica traži isplatu samo s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, sud je ocijenio da tužiteljica ima pravni interes tražiti da sud presudom utvrdi da je i ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope ništetna (deklaratorni dio tužbenog zahtjeva) i to iz razloga što tuženik u ovom postupku osporava izravnu primjenu sudskih odluka donesenih u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita na predmetni ugovor o kreditu.

13. Stalna sudska vještakinja Petra Blašković (Centar za financijska vještačenja d.o.o.) na temelju dostavljene dokumentacije izračunala je da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznosi 2.307,97 EUR, a sve pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF tečaj nije mijenjao. Također, vještakinja je izračunala da je tužiteljica zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno manje platila 54,17 EUR. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a ostali prigovori u suštini se odnose na pravna pitanja o kojima se sud već očitovao.

14. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i nepristrano iz razloga što su svi izračuni pregledni i jasni, a stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje, odnosno na sam matematički izračun. Na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio da je tužiteljica prilikom otplate kredita zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji je bio na snazi u vrijeme isplate kredita, tuženiku više platila ukupno 2.307,97 EUR.

15. Sud je uzeo kao mjerodavan izračun koji obuhvaća isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima korisnici kredita potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti njihovu tražbinu za eventualno manje plaćene iznose, odnosno tzv. negativne tečajne razlike. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).

16. Zbog plaćanja anuiteta u iznosu manjem od onog koji bi tužiteljica platila da je obračun izvršen prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita, nije došlo do povrede interesa potrošača niti je time narušena ravnoteža stranaka u ugovornom odnosu. Plaćanje anuiteta po obračunu samog kreditora (trgovca) primjenom nižeg tečaja ne dovodi do ništetnosti ugovora pa stoga sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije nedopuštena niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako i Županijski sud u Puli u presudi broj Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji). Tužiteljica je kredit otplaćivala u mjesečnim anuitetima sukladno otplatnom planu, odnosno obračunu kreditora, a tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je od nje tražio isplatu tzv. negativnih razlika, odnosno razliku između anuiteta obračunatih prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja pojedinog anuiteta.

17. Tuženik neosnovano smatra da je prilikom izračuna preplate trebalo uzeti u obzir uvjete kreditiranja koji su se primjenjivale na kunske kredite, odnosno da je trebalo primijeniti fiksnu kamatnu stopu koja je je bila viša. Kao što je ranije obrazloženo, u slučaju djelomične ništetnosti ugovora, ugovorne odredbe koje nisu zahvaćene razlozima ništetnosti ostaju na snazi i ugovor se primjenjuje kao da ništetnih ugovornih odredaba nema pa stoga nema osnove da se iste zamjene nekim drugim odredbama koje ugovorne stane nisu ugovorile.

18. Prigovor zastare nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesno-pravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 7. lipnja 2023. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

19. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati 2.307,97 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

20. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

21. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 8. travnja 2024. i 30. siječnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 18. travnja 2024. i 20. studenog 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, a za ročište 2. travnja 2025. priznat joj je trošak u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2 u vezi s Tbr. 7/1), što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 1.375,00 EUR. Ostali podnesci nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR.

U Zagrebu 5. siječnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima