REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] D 5
Poslovni broj: Us I-1666/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice DČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na liječenje bolničkom medicinskom rehabilitacijom, 5. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/25- 03/496, URBROJ: 338-01-06-05-25-04, od 25. srpnja 2025., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-02/25-03/128, URBROJ: 338-08-02-01-25-02 od 24. travnja 2025. te usvajanja zahtjeva tužiteljice radi priznavanja prava na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom na teret sredstava tuženika.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/25-03/496, URBROJ: 338-01-06-05-25- 04, od 25. srpnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502- 02/25-03/128, URBROJ: 338-08-02-01-25-02 od 24. travnja 2025. kojim se odbija zahtjev tužiteljice radi priznavanja prava na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom na teret sredstava tuženika.
2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/25-03/496, URBROJ: 338- 01-06-05-25-04 od 25. srpnja 2025., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 1. rujna 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela, da sukladno zakonu i općim aktima tuženika ima pravo na medicinsku rehabilitaciju jednom godišnje u trajanju od 21 (dvadeset jedan dan), da joj je za 2024. godinu rehabilitacija odobrena u specijalnoj bolničkoj ustanovi u razdoblju od 12. prosinca 2024. do 2. siječnja 2025., a navedeni termin nije odabrala tužiteljica, već ga je odredila sama zdravstvena ustanova, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije tužiteljice.
3. Istaknula je, da je u 2025. koristila svega dva dana rehabilitacije i to 1. siječnja 2025. i 2. siječnja 2025., a unatoč tome, da je tuženik zauzeo stajalište da je time pravo tužiteljice na cjelokupni 21 dan rehabilitacije za 2025. već iskorišteno, zbog čega je odbio novi zahtjev tužiteljice. Zbog toga tužiteljica smatra, da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i da tužiteljica gubi 19 dana zakonom zajamčene rehabilitacije za 2025., čime su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupka ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), kao i niz povreda odredaba Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, u nastavku teksta Ustav Republike Hrvatske), pa je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika i tužiteljici omogući korištenje preostalih 19 dana medicinske rehabilitacije u 2025.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 29. rujna 2025. , ponovio navode koje je istaknuo u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer za uputnu dijagnozu šifre prema MKB 10-G. 81.1. ( Hemiplegija ili teška hemipareza od II. do IV. supnja) sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući („Narodne novine“, broj, 46/07, 64/08, 91/09, 118/09, 21/09, 9/21, u nastavku teksta: Pravilnik) te popisu bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljede koje je sastavni dio tog Pravilnika, predviđena je bolnička medicinska rehabilitacija samo početna kod premještaja, iza isteka akutne faze, odnosno nakon operativnog liječenja i to na prijedlog neurologa, neurokirurga ili fizijatra, što je tužiteljica iskoristila, a kako je predviđena bolnička medicinska rehabilitacija samo kod premještaja, iza akutne faze, odnosno nakon operativnog liječenja, a kod tužiteljice nije bilo novih akutnih ili motoričkih deficita koji su zahtijevali operativno liječenja, zbog čega tužiteljica ne ispunjava uvjete za odobravanje medicinske rehabilitacije, jer nema indikacija za odobrenjem provođenja bolničke medicinske rehabilitacije, već tužiteljica može radi daljnje progresije i pogoršanja funkcionalnog statusa fizikalnu terapiju provoditi u izvanbolničkim uvjetima (fizikalna terapija je tužiteljici zadnji puit odobrena u kući u siječnju 2025. na indikaciju nadležnog fizijatra), zbog čega je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
5. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužiteljica osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud bez održavanja rasprave sukladno čl. 98. stavak 1. točki 4. ZUS-a, a nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrdio, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
6. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmetu upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi, da je tužiteljica podnijela 22. travnja 2025. zahtjev za izdavanje pisanog rješenja za bolničku medicinsku rehabilitaciju, da je pisano rješenje doneseno 24. travnja 2025. kojim se odbija zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom na teret sredstva tuženika, da je prvostupanjsko tijelo nakon pribavljenog Nalaza, mišljenja i ocijene Liječničkog povjerenstva Rijeka od 15. siječnja 2025. utvrdilo, da se ne odobrava bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom tužiteljici, jer je tužiteljica po navedenoj MKB šifri G. 81.1. ( Hemiplegija ili teška hemipareza od II. do IV. supnja) provela početnu stacionarnu fizikalnu terapiju u razdoblju od 12. prosinca 2024. do 2. siječnja 2025. , a sukladno važećim Pravilnikom, dozvoljeno je provođenje samo početne, a ne i održavajuće stacionarne fizikalne terapije, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti važeći Pravilnikom, a slijedom čega je i doneseno prvostupanjsko rješenje, protiv kojeg je tužiteljica 3. lipnja 2025. izjavila tuženiku žalbu, a o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 5. srpnja 2025. na način, da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenja od 24. travnja 2025., a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, Direkcije Zavoda od 9. srpnja 2025. uvidom u kojeg je utvrđeno, da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje tužiteljici bolničke medicinske rehabilitacije na teret sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja po uputnoj dijagnozi G. 81.1., jer prema važećem Pravilniku te popisu bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljede koje je sastavni dio tog Pravilnika ,za dijagnozu šifre MKB-10 G. 81 hemiplegija ili teška hemipareza od trećeg do četvrtog stupnja, predviđena je bolnička medicinska rehabilitacija samo početna kod premještaja, iza isteka akutne faze, odnosno nakon operativnog liječenja i to na prijedlog neurologa, neurokirurga ili fizijatra, a uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, utvrđeno je, da kod tužiteljice nije bilo novih akutnih, motoričkih ili neuroloških deficita koji su zahtijevali operativno liječenje, a da je tužiteljica posljednju bolničku medicinsku rehabilitaciju odradila u razdoblju od 12. prosinca 2024. do 2. siječnja 2025. u SB Rovinj po uputnoj dijagnozi MKB-10 šifre G. 81.
7. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužiteljica pokrenula upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
8. Naime, prema članku 10. stavku 1. Pravilnika, odobrenje za početnu bolničku medicinsku rehabilitaciju, daje ovlašteni doktor Područnog ureda Zavoda prema sjedištu zdravstvene ustanove iz koje se osiguranu osobu premješta, dok je stavkom 2. istog članka Pravilnika propisano, da odobrenje za održavajuću bolničku medicinsku rehabilitaciju daje Liječničko povjerenstvo, Nadležnog regionalnog ureda Zavoda prema sjedištu ordinacije izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite.
9. Nadležno tijelo vještačenja Zavoda kada daje odobrenje za bolničku medicinsku rehabilitaciju iz stavka 1 i 2. ovog članka, obvezno u nalazu, mišljenju i ocjenu navodi naziv ugovorne specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju za koju daje odobrenje i koja može pružiti traženu bolničku rehabilitaciju.
10. Člankom 2. Pravilnika propisano je, da osigurana osoba Zavoda, pravo na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom ostvaruje na osnovi bolesti, bolesnih stanje i posljedica ozljeda navedenih u popisu bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljeda za odobravanjem bolničke medicinske rehabilitacije, a koji popis iz stavka 1. ovog članka je sastavni dio navedenoga Pravilnika.
11. Stoga, imajući u vidu da prema popisu bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljede koje je sastavni dio Pravilnika o uvjetima načinu i ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući, za dijagnozu šifre prema MKB-10 G.81, hemiplegija ili teška hemipareza od trećeg do četvrtog stupnja, predviđena je bolnička medicinska rehabilitacija samo početna kod premještaja iza isteka akutne faze, odnosno nakon operativnog liječenja i to na prijedlog neurologa, neurokirurga i fizijatra, a da kod tužiteljice nije bilo novih akutnih, motoričkih ili neuroloških deficita koji su zahtijevali operativno liječenje te da je tužiteljica posljednju bolničku medicinsku rehabilitaciju ostvarila 12. prosinca 2024. do 2. siječnja 2025. po uputnoj dijagnozi MKB-10 šifre G.82, to je pravilno osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje jer je za dijagnozu šifre prema MKB-10 G. 81 predviđena bolnička medicinska rehabilitacija, samo početna kod premještaja, iza isteka akutne faze, odnosno nakon operativnog liječenja, a koju je tužiteljica jednom iskoristila, dok iz medicinske dokumentacije tužiteljice kako je to tuženik utvrdio, a tužiteljica nije osporila, nije bilo novih akutnih, motoričkih ili neuroloških deficita koji su zahtijevali operativno liječenje.
12. Stoga, iz tog razloga tužiteljici nije odobreno pravo na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, a temeljem Nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, a ne iz razloga što je tužiteljica iskoristila svega 2 (dva) dana u 2025. godini.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 5. siječnja 2026.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
- tužiteljici DČ, iz [adresa]
- tuženom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb,
Margaretska 3
