REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] M 5
Poslovni broj: Us I-590/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, upravnom sporu tužitelja AMOR VICTORIA d.o.o., Rovinj, Ulica Joakima Rakovca – Via Joakim Rakovac 31, OIB: 86983221585, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi suzbijanja neprijavljenog rada, 2. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere brisanja tužitelja iz Evidencije poslodavca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđen neprijavljeni rad.
III. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj osporava radnju postupanje kojom ga je tuženik upisao u Evidencije poslodavca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđen neprijavljeni rad (u nastavku teksta: Evidencija). Tužitelj predlaže naložiti tuženiku brisanje navedenog upisa. Predlaže i izdavanje privremene mjere, koja je svojim sadržajem u osnovi jednaka tužbenom zahtjevu. Ujedno traži naknadu troškova spora.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 2. siječnja 2026. usprotivio navodima tužitelja iz tužbe, tužbenom zahtjevu i tužiteljevom prijedlogu za izdavanje privremene mjere.
3. T uženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji. Navodi da tuženik uopće nije provodio upravni postupak utvrđenja neprijavljenog rada niti temeljem istog poduzimao bilo kakve mjere ili vodio bilo kakve postupke protiv tužitelja. Ističe da se radnja upisa podataka o poslodavcu kod kojeg su od strane neovisnog inspekcijskog tijela zatečeni neprijavljeni radnici ne provodi u okviru upravnog postupka niti o tome tuženik posjeduje bilo kakav neupravni predmet, već je u pitanju postupanje koje tuženik mora provesti temeljem zaprimljene obavijesti tog inspekcijskog tijela, na način propisan člankom 12. Zakona i člankom 6. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada. Tuženik ističe da nije ovlašten vršiti nadzor nad radom Državnog inspektorata, koji je zasebno i samostalno javnopravno tijelo. Osim toga, tuženik nema saznanja da je tužitelj postupao protivno Zakonu o strancima, jer iz obavijesti koju je zaprimio od Državnog inspektorata proizlazi da je prekršio samo Zakon o radu i Zakon o mirovinskom osiguranju. Tuženik pojašnjava da su način i uvjeti brisanja s popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada propisani člankom 12. stavkom 6. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada te člankom 7. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada, da se navedeni uvjeti odnose isključivo na protek propisanog razdoblja ili na postojanje odgovarajuće pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđeno da nije prekršio odgovarajuće propise u području prijavljivanja rada odnosno kojom se odbija optužba protiv poslodavca. Smatra da obzirom da takvi dokazi ne postoje u konkretnom slučaju, da tuženik ne može brisati poslodavca - ovdje tužitelja s Popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada jer nisu ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom i Pravilnikom.
4. Predlaže da sud odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev.
5. Ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
6. Među strankama je nesporno da je upis tužitelja u evidenciju proveden na temelju zapisnika Državnog inspektorata. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da pokreće upravni spor radi ocjene zakonitost postupanja tuženika, a koje se sastoji u tomu da je tuženik tužitelja uvrstio na javno dostupni Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (tzv. crna lista).Tužitelj smatra da njegovo uvrštavanje na navedeni Popis nije zakonito budući da odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene, te u cijelosti osporava tuženikovo postupanje. Ističe da je navedenim postupanjem tuženika tužitelju onemogućeno ishođenje novih radnih dozvola za državljane trećih zemalja; ranije izdane dozvole za rad kod tužitelja podliježu reviziji i riziku od ukidanja; tužitelju je onemogućeno produženje postojećih radnih dozvola za strane radnike koji već zakonito borave i rade na području Republike Hrvatske i to u trajanju šest godina. Ukazuje da bi takav ishod imao izravne i dalekosežne posljedice, ne samo po radnike, već i po samog tužitelja, čije bi poslovanje bilo dovedeno u pitanje, uključujući mogućnost daljnjeg ispunjavanja ugovorenih obveza prema partnerima i klijentima. Smatra da su protustavne odredbe Zakona o strancima, Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada i Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada. Ističe da postojećim zakonodavnim rješenjem prema kojem se poslodavac kažnjava i stavlja u nepovoljan pravni položaj isključivo na temelju jednostranog i ne sudskog utvrđenja državnog tijela, predstavlja grubo i nedopušteno ograničenje prava na pristup sudu i ozbiljno narušava ustavna prava. Navodi da se poslodavac na tzv. popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada stavlja isključivo temeljem zapisnika inspektora Državnog inspektorata (čl. 12. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada), a Ministarstvo rada taj popis objavljuje javno na svojim mrežnim stranicama, a da se pri tome ne provodi nikakav sudski postupak, niti se čeka pravomoćna presuda kojom bi se utvrdila krivnja poslodavca. Nadalje, ističe da na popisu poslodavac ostaje punih šest godina, osim ako u posebnom postupku uspije osporiti nalaz inspektora.
7. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a točkom 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.
8. Sukladno odredbi članka 38. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima spor se može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.
9. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, ako protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.
10. Odredbom članka 12. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj:) propisano je da će se poslodavca brisati s popisa iz stavka 2. ovoga članka nakon proteka razdoblja od šest godina od dana kada je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada odnosno ranije ako se u posebnom postupku uspješno ospori činjenica postojanja neprijavljenoga rada utvrđena zapisnikom iz članka 7. stavka 1. ovog Zakona.
11. Među strankama je nesporno da je upis tužitelja u evidenciju proveden na temelju zapisnika Državnog inspektorata. U ovome sporu tužitelj, pak, ne tvrdi da tuženik nije imao ovlast provesti upis na temelju odluke drugog tijela, već tužitelj u biti osporava utvrđenja Državnog inspektorata.
12. Tužitelj je ovlašten u upravnom postupku pred Državnim inspektoratom, kao i u eventualnom upravnom sporu protiv odluke istog osporavati utvrđenja iz zapisnika te u upravnom sporu koji se vodi radi ocjene zakonitosti zapisnika i pripadajućeg rješenja predložiti određivanje odgodnog učinka tužbe, odnosno predložiti izdavanje privremene mjere. Tužitelj, dakle, ni u pogledu meritornog odlučivanja niti u pogledu preventivnih mjera nije bez pravne zaštite u odnosu na svoje traženje, te vođenje ovog spora nije jedini put pravne zaštite njegovih prava.
13. Slijedom iznesenog, sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita, pa ne postoje pretpostavke za vođenje spora, te je stoga sukladno članku 46. stavku 1. točki 3. i 7. Zakona o upravnim sporovima, tužbu odbacio kao nedopuštenu.
14. Podredno, ukazuje se tužitelju, da nije ovlašten svoja traženja vezana uz pojedini predmet koji se rješava u upravnom postupku razdvojeno ostvarivati tužbom radi ocjene zakonitosti upravnog akta i tužbom radi ocjene zakonitosti postupanja, čak i pod pretpostavkom da je tužitelj iscrpio redovit pravni put vezan uz postupanje propisan Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), niti je odgodu izvršenja osporavanog rješenja (bez obzira na način pravnog formuliranja onoga što je prema bitnim pravnim obilježjima odgoda izvršenja) ovlašten tražiti u različitim sudskim postupcima.
15. Pri odbacivanju tužbe, ne postoji pravna osnova za meritorno razmatranje prijedloga za izdavanje privremene mjere, pa je odlučeno kao točki II. ovog rješenja. Podredno, da je tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere bio meritorno razmotren, taj bi prijedlog bio odbijen. Ustaljena je, naime, sudska praksa prema kojoj sadržaj privremene mjere u upravnom sporu ne smije činiti, u osnovi, usvajanje tužbenog zahtjeva.
16. Pri odbacivanju tužbe, trebalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora, u skladu sa člancima 144. i 147. ZUS-a (t. III. izreke).
U Rijeci 2. siječnja 2026.
S u t k i nj a
Marije Renner Jakovljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
