Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj: K-297/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po predsjednici vijeća Karmeli Miškulin Banić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Štimac, u kaznenom predmetu protiv optuženika RM zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KO- DO-160/2025. od 18. rujna 2025., nakon održane javne rasprave 18. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Gospiću, ČM, te optuženika i njegove braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnice Josipe Glavičić iz Otočca, uz sudjelovanje stalne sudske tumačice za turski jezik, Lee Kizilkaye iz Petrinje, istog dana, objavio je i
p r e s u d i o j e
Optuženik RM, sin SM i KM, R, rođen **.**.1998. u [adresa], sa zadnjim evidentiranim prebivalištem u [adresa], gdje je živio u unajmljenom stanu, državljanin Gruzije, poljoprivrednik, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, bez imovine, lošeg imovinskog stanja, bez čina , neodlikovan, neosuđivan
k r i v j e
I. što je, dana 23. kolovoza 2025. u večernjim satima na neutvrđenom mjestu u Republici Hrvatskoj, po prethodnom dogovoru sa nepoznatom osobom, s ciljem da se materijalno okoristi ilegalnim prijevozom stranih državljana kroz Republiku Hrvatsku te dalje u zemlje Europske unije, za dogovoreni novčani iznos od 700,00 eura u tovarni prostor kombi vozila marke Ford Transit, čeških registracijskih oznaka [registarska oznaka] preuzeo 5 državljana Turske i 2 državljana Afganistana iako je bio svjestan da su te osobe ilegalno, mimo granične kontrole ušle u Republiku Hrvatsku te ih prevozio prema neutvrđenoj lokaciji kada je u 23:10 sati u Otočcu, u ulici Ive Senjanina zaustavljen po policijskim službenicima,
II. dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje KZ/11).
III. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11, optuženik RM se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.
IV. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku RM se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 23. kolovoza 2025., pa nadalje.
V. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, od optuženika RM kao posjednika oduzima se od istoga privremeno oduzeto kombi vozilo marke "Ford Transit", čeških registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], s dvije pripadajuće reg. pločice i ključem za pokretanje vozila, koji predmeti po pravomoćnosti presude postaju vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
VI. Na temelju članka 79. stavak 2. i 4. KZ/11, od optuženika RM kao vlasnika i posjednika, oduzimaju se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaji marke "Redmi", bijelo-plave boje, s vidljivim oštećenjem ekrana u gornjem desnom djelu, nepoznatog IMEI broja i marke "Redmi", crne boje, s vidljivim oštećenjem ekrana, nepoznatog IMEI broja, koji po pravomoćnosti presude postaju vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
VII. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP-a, optuženik RM u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Obrazloženje
1.Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, optužnicom broj: KO-DO-160/2025 od 18. rujna 2025., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, posl. broj Kov- 137/2025-32 od 03. studenog 2025., teretilo je optuženika RM za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisanog i kažnjivog po članku 326. stavku 1. KZ/11.
2. Uz suglasnost stranaka, sukladno članku 19.b stavku 4. ZKP-a, raspravu je provela predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.
3. Pozvan na očitovanje o optužbi (str. 213 spisa), optuženik RM iskazao je kako se za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom ne smatra krivim.
4. U dokaznom postupku pročitani su izvješće Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac (dalje: PP Otočac), o postupanju policijskih službenika od 23. kolovoza 2025. (str. 11 spisa), zapisnik PP Otočac od 24. kolovoza 2025., o očevidu (str. 12-14 spisa), zapisnik i potvrda PP Otočac od 23. kolovoza 2025., o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika (str. 23-25 spisa) te je izvršen uvid u presliku prometne dozvole zatečene u privremeno oduzetom vozilu (str. 220-221 spisa).
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvod iz kaznene evidencije za istoga (str. 210 spisa).
5. Ispitan na kraju dokaznog postupka, optuženik RM je iskazao kako nikada nije imao problema sa zakonom i kako nikada nije osuđivan, te da nije znao da su osobe koje prevozi ilegalni imigranti. Prevaren je od osobe koja ga je angažirala za obavljanje tog posla, kao i od samih ilegalnih migranata. Kako je iskazao, živi s mlađim bratom, koji je invalid od malena, nema jednu nogu, a roditelje su izgubili kad je imao 11 godina. Cijeli život pošteno radi, još ima tragove i žuljeve po rukama. Nikada se nije nepripadno okoristio jer je to kod njih grijeh. Uvijek je radio za brata i njegovo liječenje.
Na upit braniteljice gdje je točno preuzeo migrante, da li je to bilo naseljeno ili nenaseljeno područje, optuženik je odgovorio kako je prvi put bio u Republici Hrvatskoj i da područje ne poznaje dobro, ali da je migrante preuzeo u nekom mjestu gdje su u blizini bile kuće. Na upit da li je tijekom vožnje komunicirao sa putnicima, optuženik je odgovorio kako ih je samo pitao da li imaju valjane putne isprave, na što su mu odgovorili da imaju putovnice. Organizatori tog posla su ga nazvali i ponudili mu posao koji je trebao biti lagan. Znali su da ima bolesnog brata i na taj su ga način privukli. Rekli su mu da samo treba prevesti te ljude. Prevaren je, nema iskustva s takvim "poslovima" i nije znao da je ono što čini kažnjivo.
Na upit zamjenice ODO, obzirom da je rekao da su ga ti ljudi zvali, da objasni od kuda se poznaje sa tim ljudima, optuženik je odgovorio kako on te ljude ne poznaje od prije i da su stupili u kontakt preko društvenih mreža, Instagrama ili Facebooka. Ti ljudi su vjerojatno preko društvenih mreža vidjeli njegove objave sa bratom, vidjeli su da mu je brat invalid, pa su ga zato kontaktirali i ponudili mu posao i novac. Kako su mu rekli, radi se o jednokratnom poslu. Najprije je dobio lokaciju na kojoj je trebao preuzeti ljude, a potom je trebao dobiti lokaciju kuda će ih odvesti. Za prijevoz je trebao dobiti iznos od 700,00 eura. U Hrvatsku je došao avionom. Kartu su platili organizatori posla. Kako je objasnio, govori u množini zato što je telefonski komunicirao sa dvije osobe, a vezano za taj posao prijevoza. Kad je došao na aerodrom u Hrvatskoj, tamo ga je dočekala jedna mlađa krupnija muška osoba, koja ga je odvezla do hotela. Rečeno mu je čeka na aerodromu i da će netko doći po njega, kako je i bilo. Misli da je bio u hotelu u Zagrebu, imena hotela se ne sjeća, smještaj su platili organizatori posla. Za vrijeme dok je boravio u hotelu, organizatori su ga nazvali i rekli da treba ići raditi odnosno preuzeti i prevesti neke osobe kojima se automobil pokvario. I doista kad je došao na mjesto preuzimanja, vidio je da su te osobe pješice. Po putnike je išao vozilom Ford Tranzit, koje je preuzeo sa jednog parkirališta. Dobio je lokaciju gdje se vozilo nalazi, uz uputu da je ključ na gumi vozila, pa je otišao tamo i uzeo vozilo. Sa osobama koje su ga angažirale komunicirao je na turskom jeziku. Iznenadilo ga je što te osobe u Hrvatskoj govore turski jezik. Na upit okrivljeniku, obzirom da mu je rečeno da ide prevesti ljude, a na parkiralištu je zatekao teretno vozilo sa tovarnim prostorom, kako je na to reagirao i kako je mislio prevesti ljude u tom vozilu, optuženik je odgovorio da je to uočio i da je nazvao organizatore posla i rekao im da to vozilo nije namijenjeno za prijevoz putnika. Odgovorili su mu neka on samo krene, da će mu objasniti putem i da će dobiti drugo vozilo. Nisu mu dali detalje kad će mu i gdje dati to drugo vozilo, vjerojatno mu ga nisu ni mislili dati i vjerojatno su shvatili da sam je on shvatio da tu nešto nije u redu. Kad je došao po te ljude na lice mjesta, tad je i otvorio zadnja vrata vozila, pa je vidio da u unutrašnjosti nema sjedala i da to nije vozilo za prijevoz putnika. Tad je još jednom nazvao organizatore posla, koji su mu rekli da ukrca ljude i da vozi. U Gruziji mu ju rečeno da će prevoziti ljude, da će se raditi o jednokratnom poslu, a kad je došao u Hrvatsku rečeno mu je da ide prevesti ljude kojima se automobil pokvario. To mu nije bilo čudno. Na upit da li mu je bilo čudno zašto je on iz Gruzije trebao doći u Hrvatsku i obaviti jedan prijevoz i za to dobiti iznos od 700,00 eura, uz sve dodatne troškove koji su se trebali platiti, kao avionska karta, smještaj i drugo, kao da se u Hrvatskoj ne može prevesti ljude i jeftinije to odraditi, optuženik je odgovorio kako ponovno želi reći da je osoba koja cijeli život radi i koja nema iskustva sa kriminalnim aktivnostima, tako da uopće nije razmišljao o tome da li je nešto čudno ili ne.
Na upit sutkinje, ukoliko nema iskustva sa kriminalnim aktivnostima i ukoliko uopće nije razmišljao o tome da li je nešto čudno, kako je iskazao, zašto je onda više puta iskazao da je i organizatora i te ljude pitao imaju li putne isprave, zašto mu je to bilo bitno, optuženik je odgovorio kako se u Hrvatskoj sreo s jednim prijateljem, koji ga je upozorio, ukoliko ide prevoziti neke ljude, da ih pita imaju li putne isprave. Na upit zašto to nije ranije iskazao, da bi se u Hrvatskoj sreo sa prijateljem i da bi ga isti na nešto upozorio, optuženik je odgovorio da se nije sjetio. Na daljnji upit, ukoliko ga je prijatelj u Hrvatskoj upozorio ne neke stvari, i ukoliko je vidio da prevozi ljude u vozilu koje nije namijenjeno za prijevoz putnika, da li mu je onda to bilo čudno i da li je onda o tome razmišljao, optuženik je odgovorio da nema iskustva, da ne zna što je u Hrvatskoj kažnjivo, da cijeli život radi pošteno. Na navod sutkinje da ne treba odgovoriti da li mu je bilo poznato da je to u Hrvatskoj kažnjivo, već da li mu je to bilo čudno, optuženik je odgovorio da mu nije bilo čudno. Na upit da li je u Gruziji normalno da se putnici koji prijevoz plaćaju 700,00 eura prevoze u teretnom prostoru kombi vozila, optuženik je odgovorio da se tako ponekad voze po selima, kao i da njemu ništa nije plaćeno za prijevoz.
Na upit sutkinje da li mu je bilo čudno nešto u tome što se njemu plaća put avionom iz Gruzije i smještaj u hotelu, te mu se obećava naknada od 700,00 eura za jednokratni prijevoz, dok istodobno putnike prevozi u tovarom prostoru teretnog vozila, optuženik je odgovorio da mu nije bilo čudno, da nema iskustva sa takvim aktivnostima i poslovima te da su mu rekli da će mu trošak puta i hotela oduzeti od naknade. Na upit zašto prije nije rekao da će mu to biti oduzeto od naknade, optuženik je odgovorio da ga to nije nitko pitao. U hotelu u Zagrebu boravio je dva ili tri dana, tamo je i jeo. Rekli su mu da avionska karta košta 300,00 eura, pa mu je trebao ostati iznos od oko 400,00 eura od ukupnog iznosa. Posao u Gruziji nije pronašao jer se tamo ne može pronaći posao. Na upit zašto je onda prethodno iskazao da je cijeli život vrijedno radio, optuženik je odgovorio da u Gruziji ima posla, ali da je loše plaćen. Na upit zašto je pri prvom ispitivanju iskazao da je ljude preuzeo u šumi, a danas na raspravi da ih je preuzeo u selu, gdje su bile kuće, optuženik je odgovorio da je s jedne strane bilo selo, a s druge šuma. Od njega su oduzeta dva pametna telefona. Jedan je njegov, a drugi je bio u vozilu. S organizatorom je kontaktirao sa svojeg telefona, a na ovaj drugi su mu stizale lokacije jer njegov za to nije bio dobar. Te ljude je vozio sat-dva, do zaustavljanja po policiji. Tijekom tog vremena dobio je lokaciju na koju treba odvesti putnike, ali ne zna gdje je to, jer ne poznaje područje. Na upit koliko je onda prema lokaciji koju je dobio još trebao voziti te ljude, optuženik je odgovorio kako zapravo do zaustavljanja nije dobio lokaciju kuda ih treba odvesti. Pogledao je kakve su registarske oznake na vozilu, ali ne zna odakle su te reg. oznake. Kad je ušao u vozilo, iako je namjeravao upravljati vozilom u stranoj državi, nije pogledao da li se u istom nalazi prometna dozvola. Ti ljudi su mu rekli da je vozilo registrirano na njega, pa da samo vozi, a da će mu oni naknadno poslati dokumente. Na upit da li mu je to bilo čudno, da bi netko u stranoj državi, za jednu vožnju, registrirao neko vozilo na njega, bez njegovog prisustva i potpisa pred nekim službenim tijelima, optuženik je odgovorio da ne zna. Na upit sutkinje, obzirom da je pri prvom ispitivanju rekao kako nisu točno definirali kad će dobiti novac, da li mu je tu nešto bilo čudno, optuženik je odgovorio kako je pri prvom ispitivanju rekao da mu je novac obećan po završetku posla. Na upit da li mu je po dolasku u Hrvatsku ista izgledala kao zemlja koja nema javni prijevoz, taxi službu i sl., pa da je bio potreban njegov dolazak iz Gruzije radi prijevoza putnika, optuženik je odgovorio da je vidio kako Hrvatska ima javni prijevoz i taxi službu, te da ne zna objasniti zašto je on trebao doći iz Gruzije obaviti taj prijevoz, "valjda zbog posla".
6. Analizom iskaza optuženika RM te usporedbom istog sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik svojim radnjama ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela, pa je za isto oglašen krivim.
7. U postupku nije bilo sporno, već osnovom iskaza samog optuženika, u tom dijelu sukladnog prikupljenim dokazima, kako je isti dana 23. kolovoza 2025. u 23,10 sati po policijskim službenicima zaustavljen u Otočcu, za vrijeme dok je upravljao kombi vozilom marke Ford Transit, čeških registarskih oznaka [registarska oznaka], u kojem se nalazilo pet državljana Turske i dva državljanina Afganistana.
8. Osnovom obrane optuženika, u postupku je bilo sporno da li je isti bio svjestan da prevozi osobe koje su prethodno ilegalno, mimo granične kontrole ušle u Republiku Hrvatsku odnosno omogućuje istima nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a sve u cilju stjecanja nepripadne materijalne koristi, obzirom da je isti to u cijelosti negirao.
Obranu optuženika kako nije znao da prevozi ilegalne migrante odnosno osobe koje su prethodno nezakonito ušle u Hrvatsku i na taj način im omogućuje nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj, već da je mislio da obavlja prijevoz putnika koji imaju isprave i legalno su u Republici Hrvatskoj, a za koji legalni posao prijevoza je onda trebao dobiti novčani iznos od 700,00 eura, sud je cijenio ne samo suprotnom u postupku provedenim dokazima, već u dijelu suprotnom i iskazu kojeg je optuženik dao pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO te u potpunosti neživotnom i time očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.
9. Naime, kako to proizlazi iz iskaza optuženika, isti je u Republiku Hrvatsku došao iz Gruzije osnovom prethodnog dogovora sa nepoznatom osobom (ili osobama), koja mu je platila avionsku kartu te troškove smještaja i prehrane u hotelu (kako proizlazi u Zagrebu), a radi obavljanja jednokratnog prijevoza osoba, za što je po prijevozu trebao dobiti novčani iznos od 700,00 eura.
Optuženik je pri prvom ispitivanju iskazao kako je na mobitel dobio lokaciju mjesta preuzimanja ljudi, koja je bila u šumi, da bi na raspravi iskazao kako je ljude preuzeo u nekom mjestu u blizini kuća, a nakon što mu je predočeno odstupanje od ranijeg iskaza i nakon što je pozvan da zato pruži obrazloženje, optuženik je odgovorio kako je na mjestu preuzimanja "s jedne strane bilo selo, a sa druge šuma", ali nije pružio obrazloženje zašto to onda tako nije iskazao i pri prvom ispitivanju.
Također, iako nije sporio novčani iznos od 700,00 eura, optuženik je pri prvom ispitivanju iskazao da je po prijevozu putnika trebao dobiti novčani iznos od 700,00 eura, kako je u dva navrata iskazao i na raspravi, da bi treći put na raspravi iskazao, kako je sve navedeno pod točkom 5. obrazloženja, a nakon što mu je prethodno postavljeno pitanje da li mu nije bilo čudno što mu netko plaća let avionom iz Gruzije te troškove smještaja i prehrane u hotelu, kako bi u toliko udaljenoj zemlji obavio jednokratan legalni prijevoz putnika, optuženik je odjednom iskazao da su mu rekli da će mu od tih 700,00 eura odbiti troškove avionske karte, smještaja i prehrane, a na upit zašto onda tako nije iskazao i ranije, odgovorio je da ga nitko to nije niti pitao. Ocjena je suda u tom dijelu, ne samo da niti na raspravi optuženika to nitko konkretno nije pitao, već je to iskazao sam, nego i da je optuženik od prvog ispitivanja govorio da je za prijevoz ljudi trebao dobiti iznos od 700,00 eura, po izvršenom prijevozu, te da su mu avionsku kartu te troškove smještaja i prehrane u hotelu platili organizatori posla , da bi onda odjednom na raspravi ustvrdio da bi mu od tog iznosa odbili troškove karte, smještaja i prehrane, pri čemu je takav izmijenjeni iskaz cijenjen u potpunosti neživotnim, jer kad se nekoga pita koliko će zaraditi, logično je da govori o iznosu koji će dobiti kad se odbiju svi eventualni izdaci i troškovi, pa bi onda tako sigurno učinio i optuženik, da je to bio slučaj. Međutim, isti je cijelo vrijeme govorio o iznosu od 700,00 eura kojeg je trebao dobiti za jednokratni prijevoz putnika, da bi tek na raspravi, kad je upitan da li mu nije bilo čudno da se njemu plaća avionska karta iz Gruzije te troškovi smještaja i prehrane u hotelu da bi obavio jednokratni prijevoz u Hrvatskoj, kao da u Hrvatskoj nema javnog prijevoza i taksi službe, optuženik se odjednom sjetio da mu se od iznosa od 700,00 eura trebao odbiti iznos na ime troška puta, smještaja i prehrane.
Navedeno je cijenjeno usmjerenim isključivo uvjeravanju suda u osnovanost njegove obrane da je mislio da se radi o legalnom poslu i da ništa nema čudno u tome što je on iz Gruzije došao obaviti jednokratni prijevoz putnika u Hrvatskoj, jer, eto, ipak je sam u konačnici trebao nadoknaditi izdatak avionske karte, smještaja u hotelu i prehrane, a kakav preokret u obrani optuženika se cijeni očito usmjerenim izbjegavanju kaznene odgovornosti, isto kao i u dijelu u kojem je optuženik suočen s time da je pri prvom ispitivanju rekao da je lokacija preuzimanja bila u šumi te pozvan da objasni zašto na raspravi iskazuje da ljude preuzeo u nekom mjestu u blizini kuća, odgovorio „da je s jedne stane bilo selo, a sa druge šuma“, pa je dakle, bilo i šume i sela, kakva prilagodba obrane se cijeni isključivo usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.
Također, neživotnom i nelogičnom te usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti cijenjena je i obrana optuženika da je mislio da se radi o legalnom poslu i da ga baš ništa nije ponukalo da pomisli da bi se moglo raditi o nečemu nezakonitom, u dijelu u kojem je iskazao da je u Gruziji dogovorio dolazak u Hrvatsku radi obavljanja jednokratnog prijevoza, a obzirom da je na raspravi iskazao da je po dolasku u Hrvatsku čekao u hotelu kad su ga organizatori nazvali i rekli da ide prevesti neke osobe kojima se pokvario automobil (?!). Naime, nije jasno kako bi to organizatori posla i optuženik u Gruziji dogovorili jednokratan prijevoz osoba kojima se tek u nekom trenutku u Hrvatskoj trebao pokvariti automobil?
Osim toga, životno je i logično, ukoliko se nekome pokvari automobil, pogotovo ako se radi o noćnim satima i strancu koji ne poznaje područje, da stoji pokraj automobila koji se pokvario i čeka prijevoz, ali je optuženik iskazao da je dokaz o tome da se tim osobama pokvario automobil vidio u tome što su osobe bile pješice, što je svakako cijenjeno neživotnim i nelogičnim objašnjenjem, jer gdje su onda sa automobilom koji im je ostao u kvaru, da li ga je možda odvezla vučna služba, ali zašto onda i oni nisu išli za svojim automobilom i pričekali njegov popravak?
Također, usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti ocijenjena je i obrana optuženika u dijelu u kojem je pozvan obrazložiti i objasniti da li mu je eventualno nešto postalo čudno i sumnjivo u trenutku kad je vidio vozilo kojim se trebao uputiti po putnike, obzirom da se radilo o kombi vozilu sa tovarnim prostorom za prijevoz robe, a ne za prijevoz putnika.
Naime, optuženik je na raspravi odmah pružio obrazloženje da je doista odmah uočio da se radi o vozilu koje nije namijenjeno za prijevoz putnika te predočio da je zbog toga odmah nazvao organizatore prijevoza, ali da su mu isti, eto, rekli da krene po putnike, a da će mu oni putem sve objasniti i da će mu poslati zamjensko vozilo. Potom optuženik u nastavku ispitivanja opet modificira i prilagođava svoju obranu, te iskazuje kako je po dolasku na mjesto preuzimanja otvorio zadnja vrata vozila i zapravo tada vidio da u istom nema sjedala za putnike te da je tada (opet) nazvao organizatore prijevoza, koji su mu rekli da ukrca ljude i da vozi, što je i učinio.
Optuženik pri tome nije ništa rekao u odnosu na svoju prvu izjavu da su mu organizatori rekli da će mu poslati zamjensko vozilo, a nije objasnio niti svoj iskaz u dijelu u kojem je minutu ranije iskazao: „Nisu mi dali detalje kad će mi i gdje dati to drugo vozilo, vjerojatno mi ga nisu ni mislili dati i vjerojatno su shvatili da sam ja shvatio da tu nešto nije u redu.“, a čime je jasno pokazao nevjerodostojnost svoje obrane da je smatrao da se radi o legalnom poslu, kako je cijelo vrijeme tvrdio.
Ipak suočen sa navedenim, te upitan da li je Gruziji uobičajeno da se putnike koji prijevoz plaćaju 700,00 eura prevozi u teretnom prostoru vozila, optuženik je odgovorio da se ljudi tako ponekad voze po selima i nadalje ustrajući kod svoje obrane da u svemu tome nije vidio ništa čudno i da je mislio da se radi o legalnom poslu. Nadalje, optuženik je iskazao kako je pri preuzimanju vozila pogledao kakve su registarske oznake na istome, ali da nije znao kojoj državi pripadaju. Na upit da li je pogledao da li je u vozilu prometna dozvola, obzirom da je u stranoj državi namjeravao upravljati vozilom, optuženik je odgovorio da nije pogledao da li je u vozilu prometna dozvola te iskazao kako su mu organizatori prijevoza rekli da je vozilo registrirano na njega, pa da samo vozi, a da će mu oni naknadno poslati dokumente. Na upit da li mu je to bilo čudno, da bi netko u stranoj državi, za jednu vožnju, registrirao vozilo na njega, a bez njegove nazočnosti i njegovog potpisa ogovarajućih isprava pred nadležnim tijelom, optuženik je odgovorio da ne zna.
Zaključno, u odnosu na njegovu obranu da je mislio kako se radi o legalnom poslu i da mu ništa nije bilo sumnjivo niti ga ponukalo da misli drugačije, optuženik je upitan zašto je onda odmah pri iznošenju svoje obrane na raspravi iskazao da je i organizatora posla i putnike pitao imaju li putne isprave, te to više puta istaknuo tijekom rasprave, dakle, zašto mu je to bilo bitno i zašto ih je to pitao, ukoliko ništa o ničemu ne zna i baš ništa mu nije sumnjivo, optuženik je odgovorio kako se u Hrvatskoj sreo s jednim prijateljem, koji ga je upozorio, ukoliko ide prevoziti neke ljude, da ih pita imaju li putne isprave. Na upit zašto to nije ranije iskazao, da bi se u Hrvatskoj sreo sa prijateljem i da bi ga isti na nešto upozorio, optuženik je odgovorio „da se nije sjetio“.
10. Slijedom svega izloženog po optuženiku, ocjena je suda kako je njegova obrana da je smatrao da se radi o legalnom poslu prijevoza putnika i da je prevaren, u potpunosti neživotna i očito usmjerena izbjegavanju kaznene odgovornosti, a imajući u vidu sve okolnosti slučaja, odnosno da ga je netko preko društvenih mreža angažirao za prijevoz putnika u Hrvatskoj, na način da mu je platio avionsku kartu za put iz Gruzije do Hrvatske, kao i smještaj i prehranu u hotelu u Zagrebu, a da bi obavio jednokratni prijevoz putnika za iznos od 700,00 eura, pri čemu se sa poslodavcem koji ga je angažirao nikada nije osobno sreo te da je sa vozilom koje nije namijenjeno za prijevoz putnika po putnike otišao na mjesto gdje isti pješice izlaze iz šume i gdje ih potom utovara u tovarni prostor vozila i vozi, pri čemu navodno tek naknadno treba dobiti lokaciju njihova iskrcaja,
Naime, krajnje je neživotno da optuženik u dobi od gotovo 30 godina, koji ima položen vozački ispit, služi se pametnim telefonom i internetom, pa dakle može do niza informacija, i kojeg je pored toga, kako je sam iskazao, prijatelj upozorio da pazi ako će prevoziti ljude, pri čemu mu je onda svakako i objasnio zašto i zbog čega treba paziti, ne bi vidio ništa čudno u svim okolnostima tog svoga „posla“, već je naprotiv smatrao da ništa u svemu što se događa nije čudno niti sumnjivo, iako je krenuo po putnike kojima se pokvario automobil, premda je taj jednokratni prijevoz već ranije dogovoren u Gruziji te iako vidi da se radi o teretnom vozilu i da će putnike prevoziti u teretnom prostoru te iako vidi da ti ljudi izlaze pješice i šume, te iako je iskazao kako je organizator posla „vjerojatno shvatio da je on shvatio da tu nešto nije u redu“.
11. Suprotno obrani optuženika, a sukladno svemu prethodno izloženom, ocjena je suda kako je optuženik RM, onako kako mu je i stavljeno na teret optužnicom, po prethodnom dogovoru sa nepoznatom osobom, u cilju da se materijalno okoristi ilegalnim prijevozom stranih državljana kroz Republiku Hrvatsku, svjestan da se radi o osobama koje su prethodno ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku, dana 23. kolovoza 2025. iste preuzeo na točno neutvrđenom mjestu u Republici Hrvatskoj, te ih prevozio prema neutvrđenoj lokaciji, dakle iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, dok u 23:10 sati po policijskim službenicima nije zaustavljen u Otočcu.
Sud je u ovom dijelu cijenio i kako je optuženik prevozio pet državljana Turske i dva državljanina Afganistana, koje države graniče sa Gruzijom, pa je i ta okolnost cijenjena dokazom usmjerenosti obrane optuženog izbjegavanju kaznene odgovornosti, jer navedene države graniče sa Gruzijom i nesumnjiva je svijest optuženika da se radi o državljanima zemalja koje kao i Gruzija nisu zemlje članice Europske unije, kojima za ulazak u Hrvatsku ili bilo koju drugu državu članicu Europske unije nije dovoljna samo putovnica.
Zaključno, da kod optuženika RM, unatoč svemu prethodno izloženom, nije postojao dogovor sa nepoznatom osobom za izvršenje kaznenog djela, onako kako mu je stavljeno na teret optužnicom, onda bi isti, ako ne ranije, onda svakako u trenutku kad je shvatio da je upućen na prijevoz putnika sa vozilom koje nije predviđeno za prijevoz putnika, već ih mora voziti u tovarnom prostoru, a imajući u vidu, kako je sam iskazao, i prethodna upozorenja koja mu je dao prijatelj u Zagrebu, svakako odustao od prijevoza tih osoba, jer je sve upućivalo da se radi o nečem nezakonitom, budući je i sam rekao da su organizatori posla „vjerojatno shvatili da je on shvatio da tu nešto nije u redu“, ali unatoč tome optuženik odlazi po ljude, ukrcava ih i vozi, sve do zaustavljanja po policiji, a što onda po ocjeni suda jasno upućuje da je isti i došao iz Gruzije, prema prethodnom dogovoru sa nepoznatom osobom, upravo s ciljem počinjenja na teret mu stavljenog kaznenog djela, u cilju pribavljanja imovinske koristi, dakle, svjestan svih obilježja kaznenog djela i želeći njihovo ostvarenje.
12. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne, na strani optuženika olakotnim je cijenjena njegova dosadašnja neosuđivanost, kako na teritoriju RH tako i u njegovoj matičnoj državi, budući zbog žurnosti postupka podaci iz Gruzije nisu pribavljeni, pa je valjalo cijeniti u korist optuženika, odnosno da isti do sada niti u Gruziji nije osuđivan. Optuženiku je otegotnim cijenjeno da je sedam osoba vozio u tovarnom prostoru kombi vozila, koji prostor nema za putnike potrebna sjedala, sigurnosne pojaseve i ventilaciju, te da ih je u takvom prostoru od mjesta preuzimanja do zaustavljanja u Otočcu vozio oko dva sata (kako je iskazao pri prvom ispitivanju), i koje je u takvim uvjetima i nadalje namjeravao voziti, na lokaciju za koju je ustvrdio da je do trenutka zaustavljanja po policiji još nije dobio, što je svakako upitno, jer kako je onda znao u kom smjeru ih vozi nakon što ih je preuzeo, ali se obzirom na geografski položaj Otočca svakako se radilo o lokaciji koja je zahtijevala daljnje sate vožnje, a otegotnim je optuženiku cijenjeno i što je u Hrvatsku došao čak iz Gruzije radi počinjenja kaznenog djela, a što po ocjeni suda upućuje na izraženu kriminalnu volju, u cilju stjecanja nepripadne koristi.
12.1. Obzirom na vrstu i mjeru kazne propisane zakonom za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te utvrđenu olakotnu i posebne otegotnih okolnosti, prvenstveno je ocjena suda, obzirom na izniman porast upravo ovih kaznenih djela, kojima se iz koristoljublja pomaže u nedozvoljenom kretanju po teritoriju Republike Hrvatske osobama koje prethodno nisu prošle graničnu provjeru, pa mogu predstavljati i sigurnosnu ugrozu za građane i Republike Hrvatske i Europske unije, kako je za ostvarenje ciljeva i specijalne i generalne prevencije nužna osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora.
Pri tome se osuda optuženika RM na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, cijeni primjerenom težini djela i utvrđenoj olakotnoj odnosno otegotnim okolnostima te se cijeni osnovanim očekivati da će se istom ostvariti kako ciljevi specijalne prevencije, potrebnim i primjerenim utjecajem na optuženika da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, tako i ciljevi generalne prevencije, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
13. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku RM se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 23. kolovoza 2025., pa nadalje.
14. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, kao predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela, bez kojeg se djelo ne bi moglo izvršiti i koje je očito u tu svrhu i dovezeno u Hrvatsku iz Češke, a kao vlasnik kojeg se vodi osoba po imenu RMĐ (str. 220 spisa), od optuženika RM kao posjednika oduzima se od istoga privremeno oduzeto kombi vozilo marke "Ford Transit", čeških registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], s dvije pripadajuće reg. pločice i ključem za pokretanje vozila, koji predmeti po pravomoćnosti presude postaju vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
15. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, kao predmeti uporabljeni za izvršenje djela, na koje je primao lokacije i ostvarivao kontakte sa organizatorom u cilju izvršenja djela, od optuženika RM kao vlasnika i posjednika, oduzima se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaji marke "Redmi", bijelo-plave boje, s vidljivim oštećenjem ekrana u gornjem desnom djelu, nepoznatog IMEI broja te mobitel marke "Redmi", crne boje, s vidljivim oštećenjem ekrana, nepoznatog IMEI broja, koji po pravomoćnosti presude postaju vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
16. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP-a, optuženik RM u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka, obzirom da je nezaposlen, bez prihoda i imovine u vlasništvu.
Gospić, 18. prosinca 2025.
Sudac pojedinac kao predsjednica vijeća Karmela Miškulin Banić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. ODO u Gospiću, na broj: KO-DO-160/2025
2. Opt. RM, Zatvor u Gospiću - po prijevodu
3. Braniteljica opt. po služb. dužnosti, odvj. Josipa Glavičić, Otočac
4. Vlasnik vozila, RMĐ, [adresa], 51761 Č v [adresa], U [adresa] – po pravomoćnosti
5. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – po pravomoćnosti
