REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-1820/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja SR iz [adresa].b., OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihnovićeva 3, OIB: 84397956623, radi priznanja prava na invalidsku mirovinu, 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25- 03/00130001200, URBROJ: 341-99-06/2-25-1607 od 31. srpnja 2025., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli – Pola, KLASA: UP/I 141-02/24-03/00130001200, URBROJ: 341-13-06/2-24- 17953 od 18. veljače 2025. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-03/00130001200, URBROJ: 341-99-06/2-25-1607 od 31. srpnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli – Pola, KLASA: UP/I 141-02/24-03/00130001200, URBROJ: 341-13- 06/2-24-17953 od 18. veljače 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-03/00130001200, URBROJ: 341-99-06/2-25-1607 od 31. srpnja 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli – Pola, KLASA: UP/I 141-02/24-03/00130001200, URBROJ: 341-13-06/2-24-17953 od 18. veljače 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 22. rujna 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da su Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u nastavku teksta Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda) doneseni na osnovu medicinske dokumentacije, bez neposrednog pregleda tužitelja, unatoč činjenici što je tužitelj u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja zatražio da ga se neposredno pregleda kao osobu koja se vještači, a sve kako bi se na pravilan način utvrdile činjenice i okolnosti bitne za rješavanje ove upravne stvari sukladno čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Nastavno, tužitelj je istaknuo, da mu nalaz i mišljenje Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda nisu dostavljeni prije donošenja samih rješenja, zbog čega da je osporavano rješenje tuženika doneseno suprotno odredbi članka 30. i 52. ZUP-a, obzirom mu je na taj način, tuženik uskratio pravo na sudjelovanje u ispitnom postupku. Istaknuo je, da su pogrešni zaključci Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda o tome da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomični niti potpuni gubitak radne sposobnosti, jer da je isto suprotno medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i stanju njegovog organizma, pa je u svezi s tim naveo da je 16. lipnja 1992. ranjen u stražnju stranu lijeve natkoljenice i da je pretrpio povrede po cijelom tijelu, zbog čega je radi nastalih posljedica ranjavanja pod stalnom kontrolom ortopeda i psihijatra, a sa vremenom da su se posljedice ranjavanja pogoršale te da trpi stalne bolove u leđima i lijevom koljenu, što za rezultat ima otežane i ograničene kretnje te otežan hod, a sve to da predstavlja poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Napomenuo je, da su posljedice ranjavanja ostavile trajnu traumu na organizam, kako fizičku, tako i psihičku i doveden je u nemogućnost obavljanja osnovnih životnih potreba i djelatnosti, odnosno trajnog smanjenja sposobnosti za rad, a koju činjenicu je Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda propustilo cijeniti prilikom donošenja nalaza i mišljenja. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio, da se poništi osporavano rješenje tuženika od 31. srpnja 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 18. veljače 2025. i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 10. listopada 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Zagreb, od 17. srpnja 2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno, da Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz Vijeća vještaka, Područnog ureda u Rijeci od 11. siječnja 2025., da se ne nalazi niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti kod tužitelja, odnosno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan niti potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju.

4. Nastavno, tuženik se odgovarajući na tužbene navode tužitelja, pozvao i na odredbu članka 13. stavka 3. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 96/23, u nastavku teksta: Uredba) i odredbu članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP), pa je u tužbenom zahtjevu predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U ovom upravnom sporu 4. prosinca 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, a u prisutnosti službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3. u svezi članka 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), pa je službenoj osobi tuženika u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a, data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 9. kolovoza 2022., da je rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini, Federalnog Ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata u Sarajevu, broj: UP-I- 03-37-ZKZ-359/20 od 29. listopada 2021., tužitelju 29. listopada 2021. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VII. grupe sa 50% vojnog invaliditeta, po osnovi ranjavanja i povrede zadobivene vršeći vojne dužnosti u Oružanim snagama HVO-a, dok je prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze, [adresa], broj: 07/15-37/2-16/22-2 od 16. veljače 2022., tužitelj ranjen i povrijeđen na položaju Jasenjani Drežnica kao pripadnik VP1520.

7. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja pribavilo Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci od 11. siječnja 2025., uvidom u kojeg je utvrđeno, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u nastavku teksta ZOMO), jer kod tužitelja ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti, bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, a nakon čega je 18. veljače 2025. doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

8. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost prvostupanjskog rješenja od 18. veljače 2025. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 31. srpnja 2025. na način, da je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 17. srpnja 2025. u kojem je navedeno, da je Vijeće vještaka, Područnog ureda Rijeka mišljenja da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ni potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, dok je Vijeće viših vještaka Zavoda, Središnjeg ureda u Zagrebu po uvidu u medicinsku dokumentaciju tužitelja utvrdilo, da je tužitelj bio pripadnik HVO-a od 15. ožujka 1992. do 31. kolovoza 1994., da je zaposlen u Vodovodu na radu na računalu, da ima priznat status RVI od 50 % stalno s osnova ranjavanja i povređivanja s posljedičnom L5S1 radikularnom lezijom, da je iz Uvjerenja Odsjeka za pitanje evidencija iz oblasti vojne obveze [adresa] od 16. veljače 2022. vidljivo, kako je 16. lipnja 1992. bio ranjen u stražnju stranu lijeve natkoljenice te pri padu zadobio povrede po tijelu izvršavajući zapovijed na prvoj crti bojišnice, a iz dostupne medicinske dokumentacije da je razvidno da se tužitelj od 1992. povremeno prati po specijalistu ortopedu i traumatologu zbog bolova u leđima i lijevom koljenu, a od 2005. do 2016. se evidentira liječenje, intenziviranje tegoba u siječnju 2016. u vidu povremenih bolova, slabije snage noge te intenzivnijeg trnjenja lijevog koljena ograničenih kretnji. Tada se ne nalazi težih deficita lijeve noge, a nakon 3 (tri) godine tužitelj je pregledan po specijalistu fizijatru medicine i rehabilitacije uz preporuku fizikalne terapija po potrebi. Ne evidentira se stacionarno liječenje kao ni prijedlog za kirurško liječenje, pa Vijeće viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda smatra, da kod tužitelja ne postoji niti jedan oblik smanjenja sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju tužitelja, zbog čega da je pravilno prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZOHBDR-a.

9. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 31. srpnja 2025. tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako mu tijela stručnog vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrde postojanje invalidnosti po navedenoj osnovi, umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

12. Odredbom članka 142. stavka 2. ZOHBDR, propisano je, da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

13. Prema stavku 3. navedenog članka ZOHBDR-a, pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

14. Odredbom članka 13. st. 1. Uredbe o metodologiji vještačenja („ Narodne novine“ broj 96/23) propisano je, da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe.

15. Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, Vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači, ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje (članak 13. st. 2.).

16. Odredbom članka 39. stavka 1. ZOMO-a propisano je, da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

17. Odredbom članka 39. stavka 2. ZOMO-a propisano je, da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

18. Odredbom članka 39. stavka 3. ZOMO-a propisano je, da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

19. Odredbom članka 39. stavka 4. ZOMO-a propisano je, da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

20. Odredbom članka 39. stavka 5. ZOMO-a propisano je ,da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

21. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da nije bio pozvan na pregled od strane Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda, ukazuje se tužitelju, da je odredbom članka 13. Uredbe o metodologijama vještačenja propisano, da za osobe s boravkom u inozemstvu vještak-doktor medicine iz članka 4. stavka 6. ove Uredbe daje nalaz i mišljenje uvidom u medicinsku dokumentaciju ili detaljno medicinsko izvješće dostavljeno od inozemnog nositelja mirovinskog ili iz socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju.

22. Osim toga, odredbama Uredbe (članak 49. i članak 50. Uredbe) u drugostupanjskom postupku vještačenja nije propisano provođenje pregleda podnositelja žalbe od strane Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu.

23. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da nije upoznat s nalazom i mišljenjem vještaka Područnog ureda Zavoda u Rijeci, kao niti nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu ukazuje se tužitelju, da navedeni nalaz i mišljenje nije upravni akt te se ne dostavlja stranci, ali stranka sukladno članku 84. stavak 1. ZUP-a ima se pravo informirati uvidom u spis, pa tako izvršiti uvid u iste svaki radni dan u uredovno vrijeme pisarnice, dok sadržaj nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu je u cijelosti citiran u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika (stranici trećoj rješenja).

24. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ukazuje na svoje teško zdravstveno stanje te smatra da mu je prvostupanjsko tijelo trebalo priznati pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, valja odgovoriti tužitelju, da iz nalaza i mišljenja vještaka oba stupnja Zavoda proizlazi da se za sada ne može utvrditi postojanje smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale takve promjene u zdravstvenom stanju tužitelja koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

25. Ovaj sud drži nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu vjerodostojnim, jer je dat u skladu s pravilima struke, obrazložen je i kao takav mogao je poslužiti tuženiku za donošenje zakonitog rješenja, dok tužitelj na kojem je bio teret dokaza u ovom upravnom sporu nije uz tužbu dostavio niti se pozvao na neki nalaz specijaliste kojim bi opovrgnuo činjenično stanje utvrđeno u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, niti je predložio da se u ovom upravnom sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost jesu li odlučne medicinske činjenice ispravno utvrđene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 17. srpnja 2025., dok je teret dokaza da je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu bio upravo na tužitelju.

26. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dostaviti:

- Tužitelju putem punomoćenika za primanje pismena ČR, [adresa].

- Tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3