REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-259/2025-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo, nakon održane javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice ŽU i zamjenice OGDO SU, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 isplatiti tužitelju KU OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.657,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 24. srpnja 2012. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja KU u dijelu kojim od tuženice Republike Hrvatske potražuje isplatu iznosa od 1.138,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 24. srpnja 2012. do isplate

III./ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 naknaditi tužitelju KU OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 12.338,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 5. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj KU u ovom postupku od tuženice Republike Hrvatske potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala uslijed boravka u kaznenopravnim ustanovama tijekom pritvora te izdržavanja kazne zatvora, i to u pritvoru Zatvora u Varaždinu od 14. veljače 2007. do 20. studenog 2007., u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu od 20. studenog 2007. do 13. prosinca 2007., u Kaznionici u Lepoglavi od 13. prosinca 2007. do 13. listopada 2010., u Zatvoru u Varaždinu od 13. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. te naposljetku u Kaznionici u Glini, u kojoj je tužitelj zatvorsku kaznu izdržavao u razdoblju od 23. siječnja 2012. do 12. rujna 2014., kad je uvjetno otpušten.

2. Tužitelj tvrdi da su uvjeti njegovog boravka u navedenim ustanovama bili u suprotnosti s pravom zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima, odnosno u suprotnosti s odredbama Ustava Republike Hrvatske, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Zakona o izvršenju kazne zatvora, Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika, kao i CPT standardima Vijeća Europe.

3. Tužitelj tvrdi da je u Zatvoru u Varaždinu, za vrijeme istrage, u razdoblju od 14. veljače 2007. do 20. studenog 2007. bio smješten u sobi površine 16 m2, koju je dijelio sa još 5 zatvorenika, soba je imala samo dva prozora, veličine 1 m2, tako da je dnevno svjetlo slabo dopiralo u prostoriju. Zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta radilo se o smještaju nedostojnom čovjeku.

4. U pogledu uvjeta u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, u kojem je tužitelj boravio u razdoblju od 20. studenog 2007. do 13. prosinca 2007., tužitelj navodi da je boravio u sobi neadekvatne površine, zbog čega je raspoloživi prostor po osobi bio znatno ispod minimuma standarda predviđenog zakonskim propisima. U sobi je bio i sanitarni čvor, koji nije bio potpuno odijeljen od prostora za prebivanje, bez adekvatne ventilacije, što je boravak u prostoru činilo nepodnošljivim i ujedno ometalo privatnost svih osoba smještenih u predmetnoj prostoriji. U istom prostoru posluživana je hrana te je konzumiranje, zbog nedostatka prostora i nedostatne ventilacije i sanitarnog čvora, bilo neprimjereno. Boravak na otvorenom prostoru omogućavan je u trajanju dva sata dnevno, što je uzimajući u obzir druge nepovoljne uvjete i više nego nedostatno. Kontakti s osobama izvan zatvora bili su otežani, prvenstveno radi duljine dopuštenog kontakta te procedure koja se primjenjuju u odnosu na posjetitelje.

5. U pogledu uvjeta u Kaznionici Lepoglava, u kojoj je tužitelj boravio od 13. prosinca 2007. do 13. listopada 2010., tužitelj navodi da boravio u karanteni, u sobi veličine 10 m2 sa još tri zatvorenika. Dana 18. veljače 2008. premješten je u spavaonicu iste veličine, koju je dijelio s još tri zatvorenika. U toj sobi nije bilo dovoljno prirodnog svjetla, s obzirom da su prozori bili premaleni, a umjetno svjetlo je bilo nedostatno.

6. U pogledu uvjeta u Zatvoru u Varaždinu, u kojem je boravio od 13. listopada 2010. do 23. siječnja 2012., tužitelj navodi da je prvo bio smješten u sobu površine 28 m2, koju je dijelio s još 14 zatvorenika. U sobi se nalazilo 13 kreveta pa su dva zatvorenika morala spavati na podu. Nakon toga, boravio je u sobi veličine 18 m2 s još 5, a ponekad i 6 zatvorenika pa je opet netko morao spavati na podu, a zatim je boravio u sobi veličine 7 m2, s još jednim, a često i 2 zatvorenika. Konačno je smješten u sobu veličine 7,5 m2, gdje je bio s još 3 zatvorenika. U svim spavaonicama u kojima je boravio nije bilo dnevnog boravka, a zbog skučenosti prostora po istom se nije mogao normalno kretati. Zbog uvjeta u kojima je boravio, tužitelju se pogoršao vid pa sada mora nositi naočale. Život u takvim nepodnošljivim uvjetima utjecao je na tužiteljevo fizičko i na psihičko stanje te je počeo piti terapiju za spavanje i antidepresive. Radno je sposoban, no posao u Zatvoru u Varaždinu nikako nije mogao dobiti, iako ga je zatražio nebrojeno mnogo puta. Tužitelj u zatvoru nije dobivao niti potrebnu odjeću i obuću te toaletni pribor.

7. U pogledu uvjeta u Kaznionici u Glini, u kojoj je tužitelj zatvorsku izdržavao u razdoblju od 23. siječnja 2012. do 12. rujna 2014., kada je uvjetno otpušten, tužitelj navodi da je napokon dobio posao u zatvorskoj kuhinji, ali uvjeti u kojima je boravio su i dalje bili neadekvatni. Soba u kojoj je boravio bila je prenapučena i nije udovoljavala propisanim higijenskim standardima, kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite bile su na najmanjoj mogućoj razini. Tužitelj nije imao mogućnosti za ostvarenje prava na sportske aktivnosti, druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu. Uvjeti života u takvom prostoru vrlo su teški i neprimjereni, a prije svega povrijeđena su prava zatvorenika na život primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

8. Tužitelj smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesni, psihički i duševni integritet te pravo na dostojanstvo. Smatra da mu za ukupno proveden 2531 dan u nehumanim uvjetima pripada naknada te potražuje iznos od 6,64 EUR (ranije 50,00 kn) po danu, pa stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 172 i 407 spisa) od tuženice potražuje isplatu iznosa od 16.796,07 EUR (ranije 126.550,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. od 24. srpnja 2012. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

9. Tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare za sva potraživanja od tri godine unazad od datuma podnošenja zahtjeva za naknadu štete, u skladu s odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima.

10. Tuženica tvrdi da su tužitelju tijekom izdržavanja kazne zatvora bila osigurana sva prava sukladno Zakonu o izvršenju kazne zatvora i Pravilniku o kućnom redu. Tužitelj je bio smješten u sobama različitih veličina, u višekrevetnim sobama, zajedno s drugim zatvorenicima, a sve ovisno o brojnom stanju zatvorenika u zatvoru. Zatvorenici se smještaju u poseban odjel zatvora koji je odvojen od osuđenika i prekršajno kažnjenih osoba. Sobe u kojima je bio smješten tužitelj ispunjavaju prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete. Kod smještaja svakog zatvorenika postupa se sukladno čl. 14. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, a to znači da smještaj bude primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Prostorije u kojima je boravio tužitelj u cijelosti odgovaraju zdravstvenim, higijenskim prilikama, prostorije su čiste, suhe i opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, u prostorijama se nalazi prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe, kao i zaštita od požara. U sobama se nalaze radijatori koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, a temperatura u sobama održava se sukladno Pravilniku o standardima smještaja i prehrane zatvorenika. U Kaznionici Lepoglava bili su ispunjeni svi uvjeti u odnosu na održavanje higijene soba, opremljenost soba u odnosu na mogućnost obavljanja fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima te je istima pružena adekvatna opća i specijalistička zdravstvena zaštita. Tužitelju je osigurana čista odjeća, rublje, posteljina te omogućeno održavanje osobne higijene i čistoće prostora. Osiguran je toaletni pribor i sredstva za čišćenje WC-a u dovoljnim količinama. Prostorije u kojima je boravio tužitelj moguće je provjetravati, u sobama se nalaze odvojeni sanitarni uređaj u kojima je moguće obavljati fiziološke potrebe u čistim i primjerenim uvjetima te je osigurana privatnost svakog zatvorenika. Sukladno rasporedu, tužitelj je određeni dio dana boravio izvan sobe na svježem zraku u trajanju od dva sata. Tužitelju je bila osigurana stalna liječnička pomoć liječnika opće prakse, a po potrebi i specijaliste, što uključuje i rad u noćnoj smjeni te mogućnost smještaja tužitelja u bolnicu. U prostoriji se nalaze prozori koji se mogu otvoriti radi zračenja. U zatvoru ne postoji blagovaonica te zatvorenici primaju obrok u zatvorskim sobama te imaju na raspolaganju 30 minuta za doručak i večeru, odnosno 1 sat za ručak. Svaka soba ima tv prijamnik čiji se unos dozvoljava zatvorenicima. Zatvorenicima je omogućeno kupanje svaki dan, a po potrebi i češće. Tužitelju je bila omogućena cjelodnevna zdravstvena zaštita, a po potrebi i liječenje u bolnici za osobe lišene slobode, odnosno u drugim bolnicama u Zagrebu. U noćnim satima zdravstvena skrb se pruža putem stanice za hitnu medicinsku pomoć. Dezinsekcija soba obavlja se redovito, a deratizacija dva puta godišnje. Tuženica ističe da kad je tužitelj bio smješten u prostoru koji u potpunosti ne zadovoljava kvadraturu propisanu u zakonu, da to ne znači da su se na taj način ciljano i namjerno uskraćivala prava tužitelju, već je to bila posljedica objektivnih okolnosti, odnosno prekapacitiranosti. Slijedom navedenog, Zatvor u Zagrebu poduzima sve sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o izvršenju kazne zatvora kako bi život zatvorenika, pa tako i tužitelja, bio što sličniji postojećim životnim okolnostima. Tužitelj je u Kaznionici u Lepoglavi bio smješten u primjerenim prostorijama s ostalim zatvorenicima, a koje su odgovarale zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, što znači da su iste bile čiste, suhe, opremljene dnevnom i umjetnom svjetlošću te sustavom centralnog grijanja. I u toj kaznionici tužitelju je osigurana čista odjeća, rublje, posteljina te mu je omogućeno održavanje osobne higijene i čistoće prostora. Osiguran je toaletni pribor i sredstva za čišćenje WC-a u dovoljnim količinama. U sobama se nalaze odvojeni sanitarni uređaj u kojem je moguće obavljati fiziološke potrebe u čistim i primjerenim uvjetima te je osigurana privatnost svakog zatvorenika. Sve poslove održavanja čistoće u prostorijama, što uključuje i sanitarni čvor, obavljaju zatvorenici svaki dan. Tužitelju je svaki dan bio omogućen boravak izvan sobe, odnosno bilo mu je omogućeno provođenje slobodnog vremena u bavljenju sportom. Tužitelju su bila omogućena sva prava i sve pogodnosti za vrijeme izdržavanja kazne, što uključuje cjelodnevnu zdravstvenu zaštitu, prema tužitelju nije bilo nečovječnog i ponižavajućeg postupanja od strane policijskih djelatnika zatvora, a sve uz uvažavanje objektivnih poteškoća koje se odnose na manjak kvadrature i prostornost sobe, što se ne bi smjelo tretirati kao nečovječno i ponižavajuće postupanje prema tužitelju. Pri tome tuženica posebno ističe da treba uzeti kumulativan učinak svih uvjeta, a ne samo prostornost i kvadraturu ćelije. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženica ističe da je nerealno i previsoko postavljen, pa ga u cijelosti osporava.

11. Tuženica slijedom izloženoga tvrdi da tužitelju nisu povrijeđena ljudska prava niti mu je ugroženo ljudsko dostojanstvo, pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troška parničnog postupka.

12. Presudom ovoga suda posl. br. Pn- 4999/12-28 od 29. travnja 2016. tužbeni zahtjev u cijelosti je odbijen. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Puli- Pola, posl. br. Gž-989/2016-2 od 23. srpnja 2018. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Presudom ovoga suda posl. br. Pn-2429/2018-48 od 28. listopada 2019. tužbeni zahtjev ponovno je odbijen u cijelosti, a navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-101/2020-2 od 31. kolovoza 2020. Potom je tužitelj podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koja je usvojena odlukom USRH posl. br. U-III-5222/2020 od 15. siječnja 2025., ukinute su pravomoćna prvostupanjska presuda te drugostupanjska presuda od 31. kolovoza 2020. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

13. U ponovljenom postupku pročitane su presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Kv-87/11-7, K-168/10 od 5. listopada 2011. (list 13 - 14 spisa), presuda Općinskog suda u Ivancu od 27. svibnja 2008. poslovni broj Kv-12/08-11, K-23/07, K-77/02, K-383/03, K-127/07 (list15 - 16 spisa), potvrda o očnim i tiflotehničkim pomagalima (list 17 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 14. rujna 2012. poslovni broj I-k-599/11- 5 (list 18 - 19 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 20 - 22 spisa); uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o očevidu u Zatvoru u Zagrebu od 13. rujna 2013. iz predmeta ovoga suda posl.br. Pn-3920/12 (list 74-75 spisa), zapisnik o očevidu u Kaznionici Lepoglava od 28. veljače 2013. iz predmeta posl.br. Pn-4253/12 (list 76-78 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Mladena Ožića sačinjen za predmet Pn-4253/12 (list 79 – 94 spisa), zapisnik od 3. ožujka 2014. iz predmeta Pn-1869/13 (list 141-144 spisa) te zapisnik od 8. svibnja 2014. iz predmeta broj Pn- 1807/13 (list 138 – 140 spisa) kao i zapisnik od 27. siječnja 2014. iz predmeta Pn-4124/12 (list 145- - 152). Nadalje su pročitana očitovanja Zatvora u Varaždinu (list 95-96, 224-238 spisa), Kaznionice u Lepoglavi (list 98-100, 240- 243 spisa), Kaznionice u Glini (list 102-103, 244-249, 250-307 spisa), očitovanje Centra za dijagnostiku u Zagrebu (list 159 – 160, 222-223 spisa) te je saslušan tužitelj (list 168 – 169 spisa). Tužitelj je na ročištu održanom 23. veljače 2016. odustao od saslušanja predloženih svjedoka kao i od prijedloga za provođenjem očevida u Zatvoru u Varaždinu. U pogledu gore navedenih zapisnika, treba reći da se radi o zapisnicima iz drugih predmeta koji su se vodili kod ovoga suda po istovrsnim tužbama drugih tužitelja radi naknade štete zbog izdržavanja kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanima (zapisnici od 28. studenoga 2013. i 13. rujna 2013. sastavljeni prilikom očevida u Zatvoru u Zagrebu – predmeti Pn – 793/13 i Pn – 3920/12; iskaz svjedoka EU iz predmeta Pn – 1807/13 od 08. svibnja 2014., iskazi svjedoka MU, NU i RU iz predmeta Pn – 1869/13, iskazi svjedoka BU i LU iz predmeta Pn – 4124/12 te nalaz i mišljenje vještaka Mladen Ožića) te su se stranke složile da se navedeno koristi kao dokaz u ovom postupku. Međutim, navedeni iskazi, utvrđenja suda sačinjena prilikom očevida kao i nalaz i mišljenje nisu posebno ocjenjivani u ovom predmetu, jer su svjedoci u tim predmetima iskazivali prvenstveno o odjelima i sobama u kojima su boravili tužitelji iz tih predmeta, a oni prema dostupnim podacima nisu boravili s tužiteljem, pa stoga njihovi iskazi nemaju utjecaja na odluku u ovom predmetu. Osim toga, iskazi nisu ocjenjivani niti u onom dijelu u kojem su navedeni svjedoci iskazivali o uvjetima boravka u predmetnim zatvorima općenito, s obzirom na to da su se o smještajnim uvjetima, mogućnosti zdravstvene skrbi, pravu na sportske aktivnosti, druženje, pristup biblioteci, izobrazbi i ostalom u odnosu na podatke relevantne za tužitelja očitovali zatvori i kaznionice u kojima je tužitelj boravio. Isto tako, radi utvrđenja upravo tih okolnosti saslušan je i tužitelj.

14. Ocijenivši izvedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

15. Između stranaka nije sporno da se tužitelj tijekom postupka istrage nalazio u pritvoru Zatvora u Varaždinu od 14. veljače 2007. do 20. studenog 2007., kada je prepraćen u Centar za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, gdje je boravio u razdoblju od 20. studenog 2007. do 13. prosinca 2007. Potom je tužitelj upućen u Kaznionicu u Lepoglavi, u kojoj je boravio od 13. prosinca 2007. do 13. listopada 2010. Nakon toga je tužitelj premješten u Zatvor u Varaždinu, u kojem je boravio od 13. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. Naposljetku, u razdoblju od 23. siječnja 2012. do 12. rujna 2014. tužitelj je zatvorsku izdržavao u Kaznionici u Glini, iz koje je 12. rujna 2014. uvjetno otpušten.

16. Između stranaka su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje je li utuženo potraživanje zastarjelo za razdoblje od tri godine prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, kojeg je tužitelj tuženici podnio 24. srpnja 2012.

17. Prigovor zastare osnovan je u odnosu na potraživanje tužitelja vezano za boravak u Zatvoru u Varaždinu za vrijeme istrage od 14. veljače 2007. do 20. studenoga 2007. te u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu od 20. studenoga 2007. do 13. prosinca 2007. Naime, odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Protiveći se prigovoru zastare, tužitelj je ustvrdio da se povreda prava osobnosti smatra trajnim stanjem te da zastara može početi teći tek po dovršetku tog stanja. Međutim, stanje koje je dovelo do povrede prava osobnosti završeno je u trenutku kada je tužitelj premješten iz svakog od navedenih zatvora u drugi zatvor. Ne može se govoriti o trajnoj radnji u vidu povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povrede prava na dostojanstvo, jer su uvjeti boravka tužitelja u različitim zatvorima, odnosno kaznionicama bili različiti i upravo se za svaki zatvor i kaznionicu pojedinačno utvrđuje je li izdržavanje kazne organizirano protivno propisima važećeg nacionalnog zakonodavstva i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija).

18. Stoga rok zastare počinje teći od dana kada je tužitelj doznao za osobu koja je štetu učinila i za štetu, a to je bilo u trenutku kada je tužitelj prestao s izdržavanjem kazne u pojedinoj ustanovi. Kada je tužitelj ponovno upućen u isti zatvor radi izdržavanja kazne, primjerice u Zatvor u Varaždinu, počeo mu je teći novi rok zastare potraživanja naknade štete. Budući da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio 24. srpnja 2012., zastarjela su potraživanja naknade štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala tijekom boravka u pritvoru Zatvora u Varaždinu od 14. veljače 2007. do 20. studenog 2007. te tijekom boravka u Centaru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, od 20. studenog 2007. do 13. prosinca 2007., dok nisu zastarjela potraživanja naknade štete za koju tužitelj tvrdi da mu je prouzročena:

- tijekom boravka u Kaznionici u Lepoglavi, u kojoj je tužitelj boravio od 13. prosinca 2007. do 13. listopada 2010.,

- tijekom boravka u Zatvoru u Varaždinu, u kojem je tužitelj boravio od 13. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. te

- tijekom boravka u Kaznionici u Glini, u kojoj je tužitelj boravio u razdoblju od 23. siječnja 2012. pa do uvjetnog otpusta 12. rujna 2014.

19. Potrebno je dodati da nisu osnovani tužiteljevi navodi da je došlo do zastoja zastare u smislu odredbe čl. 237. ZOO. Naime, činjenica da je tužitelj bio u zatvoru ne predstavlja nesavladivu prepreku za podnošenje tužbe, a što je razvidno i iz činjenice da je tužitelj tužbu u ovom parničnom predmetu podnio upravo u vrijeme kada se još uvijek nalazio na izdržavanju kazne zatvora.

20. Stoga je tužbeni zahtjev potrebno ocijeniti u odnosu na razdoblje tužiteljevog boravka u Kaznionici u Lepoglavi od 13. prosinca 2007. do 13. listopada 2010. (osim za razdoblje od 15. travnja 2010. do 3. svibnja 2010., kada je tužitelj bio u bijegu), u odnosu na razdoblje tužiteljevog boravka u Zatvoru u Varaždinu od 13. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. te naposljetku u odnosu na razdoblje tužiteljevog boravka u Kaznionici u Glini od 23. siječnja 2012. pa do uvjetnog otpusta 12. rujna 2014. Pritom je ovaj sud vezan odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-III-5222/2020 od 15. siječnja 2025. (u daljnjem tekstu: Odluka USRH), u kojoj Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da su tužitelju povrijeđena prava zajamčena odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH te odredbom čl. 3. Europske konvencije za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi od 13. prosinca 2007. do 13. listopada 2010., osim za razdoblje kada je tužitelj bio u bijegu (točka 17.2. Odluke USRH), kao i za vrijeme boravka u Kaznionici u Glini od 23. siječnja 2012. pa do 12. rujna 2014. (točka 19.1. Odluke USRH).

21. Postupajući u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-III- 5222/2020 od 15. siječnja 2025., ovaj sud zatražio je od Kaznionice u Lepoglavi podatak o broju zatvorenika s kojima je tužitelj dijelio zatvorsku sobu u toj kaznenopravnoj ustanovi u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 1. siječnja 2008. (ukupno 18 dana o kojima se ta Kaznionica nije očitovala u ranijem tijeku postupka), kao i podatak je li sanitarni čvor bio odvojen od ostatka sobe, a sve radi ocjene uvjeta boravka u toj kaznenoj ustanovi za to razdoblje.

22. Iz očitovanja Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da ta kaznionica nema podatke o prostornim uvjetima tužiteljevoga boravka u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 1. siječnja 2008.

23. Kao što Ustavni sud Republike Hrvatske navodi u svojoj odluci posl. br. U-III- 5222/2020 od 15. siječnja 2025, kod predmeta o neprikladnim uvjetima u zatvoru ne može se strogo primjenjivati načelo affirmanti incubit probatio (onaj tko nešto navodi mora dokazati taj navod) jer u takvim slučajevima samo državna tijela imaju pristup informacijama kojima se mogu potvrditi ili pobiti navodi o neprikladnim zatvorskim uvjetima, što znači da se tužitelj može suočiti s poteškoćama u dokazivanju prigovora povezanog s uvjetima u zatvoru te se od tužitelja očekuje da dostavi detaljan opis činjenica o uvjetima kojima prigovara te u najvećoj mjeri dokaze kojima te prigovore potkrjepljuje.

24. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da je u Kaznionici u Lepoglavi boravio u sobi od 10 m2 s još tri zatvorenika – dakle, da je na za vrijeme boravka u toj Kaznionici, pa tako i u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 1. siječnja 2008., za koje razdoblje navedena Kaznionica nije dostavila podatke, na raspolaganju imao 2,5 m2 osobnog prostora.

25. Kada je tužitelj ustvrdio da je u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 1. siječnja 2008. na raspolaganju imao 2,5 m2 osobnog prostora, tužitelj je dostavio dovoljno detaljan opis činjenica kojima prigovara. Kako tuženica, odnosno Kaznionica u Lepoglavi nema podatke o uvjetima tužiteljevoga boravka u toj Kaznionici u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 1. siječnja 2008. te dovodeći navedeno u kontekst s niže navedenom, na temelju podataka koje je dostavila Kaznionica u Lepoglavi utvrđenom površinom osobnog prostora koji je tužitelj imao na raspolaganju u navedenoj kaznenopravnoj ustanovi u razdoblju koje je uslijedilo nakon razdoblja za koje Kaznionica u Lepoglavi nema podatke, ovaj sud zaključuje da tuženica nije činjenično osporila tužiteljevu tvrdnju da je u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 1. siječnja 2008. na raspolaganju imao 2,5 m2 osobnog prostora.

26. U pogledu higijenskih i sanitarnih uvjeta, Kaznionica u Lepoglavi u svojem očitovanju navodi da je tužitelju za vrijeme boravka u toj ustanovi na raspolaganju bila zajednička kupaonica sa četiri tuša s toplom vodom, koji su zatvorenicima dostupni za korištenje tijekom cijelog dana, odnosno da korištenje kupaonice nije ograničeno te nadalje da se u sklopu kupaonice nalazi sanitarni čvor te da se vrata sobe ne zaključavaju, tako da je pristup sanitarnom čvoru i pitkoj vodi stalno omogućen svim zatvorenicima; kao i da se sanitarni čvor nalazi i u sklopu zatvoreničke sobe, u zasebnoj odvojenoj prostoriji, koja se posebnim vratima odvaja od prostora u kojem borave zatvorenici (puna površina bez stakla), a kao što je vidljivo na dostavljenim fotografijama (list 422-424 spisa).

27. Pregledavanjem fotografija koje je dostavila Kaznionica u Lepoglavi (list 422-424 spisa) utvrđeno je da se sanitarni čvor u sklopu zatvoreničkih soba u kojima je tužitelj boravio, nalazio u zasebnoj odvojenoj prostoriji, koja se posebnim vratima odvaja od prostora u kojem borave zatvorenici (puna površina bez stakla), što znači da se sanitarni čvor ne uračunava u osobni prostor koji je tužitelju bio na raspolaganju tijekom njegovog boravka u toj Kaznionici (metodologija koju treba primijeniti prema praksi ESLJP). Ovdje treba napomenuti da je Kaznionica u Lepoglavi dostavila fotografije odvojenog sanitarnog čvora ne navodeći pritom kojoj od soba u kojima je tužitelj boravio taj konkretni sanitarni čvor pripada, no tužitelj nije nakon očitovanja Kaznionice u Lepoglavi ustvrdio suprotno navodima te Kaznionice o površini sanitarnog čvora te o njegovoj odvojenosti od svih soba u kojima je boravio, pa stoga proizlazi da su navodi Kaznionice u Lepoglavi da je sanitarni čvor bio odvojen posebnim zidom od svih soba u kojima je tužitelj boravio između stranaka nesporni.

28. Slijedom izloženoga te iz prethodnih očitovanja Kaznionice u Lepoglavi, proizlazi da je tužitelj za vrijeme izvršenja kazne zatvora u toj ustanovi imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora u razdoblju:

- od 13. prosinca 2007. do 1. siječnja 2008. , ukupno 18 dana, kada je boravio u sobi s još tri zatvorenika (slijedom izloženoga pod točkom 25. ovoga obrazloženja)

- od 1. siječnja 2008. do 23. siječnja 2008., ukupno 22 dana, kada je boravio u sobi s još 3 zatvorenika

- od 8. veljače 2008. do 7. travnja 2008., ukupno 1 mjesec i 30 dana, kada je boravio u sobi s još 3 zatvorenika

- od 7. travnja 2008. do 20. listopada 2008., ukupno 6 mjeseci i 13 dana, kada je boravio u sobi s još 2 zatvorenika

- od 20. listopada 2008. do 12. studenoga 2009., ukupno 1 godina i 23 dana, kada je boravio u sobi s još 3 zatvorenika

- od 4. svibnja 2010. do 5. svibnja 2010., ukupno 1 dan, kada je boravio u sobi s još 5 osoba

- od 3. kolovoza 2010. do 13. listopada 2010. ukupno 2 mjeseca i 10 dana, kada je boravio u sobi s još 11 zatvorenika.

29. Sva razdoblja navedena u točki 28. ovog obrazloženja, osim razdoblja od jednog dana od 4. svibnja 2010. do 05. svibnja 2010., nisu bila kraća ni povremena (a kao što to u svojoj odluci od 15. siječnja 2025. navodi i USRH). Prema praksi ESLJP, u situaciji kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora, postoji snažna, ali oboriva pretpostavka da je došlo do povrede odredbe čl. 3. EK. Jedan od kumulativnih uvjeta za obaranje te pretpostavke jest da je smanjenje osobnog prostora bilo kratko, povremeno i manjeg opsega, pa kako taj kumulativni uvjet nije ispunjen, nema mjesta ispitivanju postoje li ostali olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora (tako ESLJP u presudi Muršić protiv Hrvatske).

30. Slijedom izloženoga, tužitelju su tijekom 751 dana boravka u Kaznionici u Lepoglavi, uslijed nedostatka osobnog prostora, povrijeđena prava zajamčena odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH te čl. 3. EK, kao i čl. 73. st.3. ZIKZ., što predstavlja ponižavajuće postupanje te znači da je tužitelj bio izložen nelagodi ili trpljenju čiji intenzitet prelazi intenzitet inherentan samom lišenju slobode uslijed boravka u zatvoru, pa stoga tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava na tjelesni i duševni integritet te zbog povrede prava na dostojanstvo, u smislu odredbe čl. 1100. st.1. ZOO.

31. Nadalje je iz očitovanja Kaznionice u Lepoglavi utvrđeno da je tužitelj između 3m2 i 4 m2 osobnog prostora imao na raspolaganju u slijedećim razdobljima:

- od 5. veljače 2008. do 8. veljače 2008., ukupno 3 dana, kada je boravio u sobi s još 2 zatvorenika

- od 2. lipnja 2010. do 2. srpnja 2010, ukupno 30 dana, kada je boravio u sobi s još 2 zatvorenika

- od 19. srpnja 2010. do 30. srpnja 2010., ukupno 11 dana, kada je boravio u sobi s još 2 zatvorenika

- od 1. kolovoza 2010. do 3. kolovoza 2010. ukupno 2 dana, kada je boravio u sobi s još 2 zatvorenika

32. Naposljetku, iz očitovanja Kaznionice u Lepoglavi utvrđeno je da je tužitelj na raspolaganju imao više od 4 m2 u sljedećim razdobljima:

- od 23. siječnja 2008. do 5. veljače 2008., ukupno 13 dana, kada je boravio u sobi s još 1 zatvorenikom

- od 12. studenoga 2009. do 15. travnja 2010., ukupno 5 mjeseci i 3 dana, kada je boravio u sobi s još 10 zatvorenika

- od 5. svibnja 2010. do 2. lipnja 2010., ukupno 28 dana, kada je bio u sobi sam

-od 2. srpnja 2010. do 19. srpnja 2010., ukupno 17 dana, kada je boravio u sobi s još 1 zatvorenikom

- od 30. srpnja 2010. do 1. kolovoza, ukupno 1 dan, kada je boravio u sobi s još 1 zatvorenikom.

33. Imajući u vidu da je tužitelj u razdobljima navedenim u točki 31. ovoga obrazloženja na raspolaganju imao između 3m2 i 4 m2 osobnog prostora te da je u razdobljima navedenima u točki 32. ovog obrazloženja tužitelj imao više od 4 m2 osobnog prostora na raspolaganju, a površina osobnog prostora prema praksi ESLJP predstavlja samo polaznu točku pri ocjenjivanju usklađenosti uvjeta boravka u zatvoru sa zabranom ponižavajućeg postupanja iz odredbe čl. 3. EK, za razdoblja navedena u točkama 31. i 32. ovoga obrazloženja potrebno je ispitati ostale uvjete tužiteljevog boravka u Kaznionici u Lepoglavi, konkretno jesu li ispunjeni sljedeći čimbenici:

a) je li smanjenje osobnog prostora bilo kratko, povremeno i manjeg opsega b) je li osoba lišena slobode, odnosno tužitelj, za to vrijeme imao mogućnost kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u odgovarajućim aktivnostima izvan ćelije – tjelesnoj aktivnosti, kao i je li imao pristup drugim sadržajima te

c) jesu li fizički uvjeti boravka u zatvoru bili prikladni (pristup prirodnom svjetlu i zraku, grijanje, osnovne higijenske potrebe, mogućnost privatne uporabe toaleta).

34. Imajući u vidu vremensko trajanje tužiteljevog boravka u zatvoreničkog sobi u kojoj je na raspolaganju imao između 3m2 i 4 m2 osobnog prostora, izloženo u točki 31. ovoga obrazloženja, sva ta razdoblja, osim razdoblja od tri dana od 5. veljače 2008. do 8. veljače 2008. te razdoblja od dva dana od 1. kolovoza 2010. do 3. kolovoza 2010., nisu bila kraća ni povremena, što se smatra nedostatkom osobnog prostora koji za posljedicu ima povredu odredbe čl. 3. EK. Stoga su tužiteljeva prava, osim za 751 dan boravka u Kaznionici u Lepoglavi (obrazloženo gore u točki 30.), bila povrijeđena i tijekom daljnjih 41 dana boravka u toj ustanovi.

35. Budući da se razdoblje od ukupno pet dana, navedeno u točki 34. ovoga obrazloženja, u kojemu je tužitelj na raspolaganju imao 3-4m2 osobnog prostora može smatrati kraćim i povremenim te da je tužitelj u razdobljima navedenima u točki 32. ovoga obrazloženja imao više od 4m2 osobnog prostora, a što predstavlja zakonski minimum propisan odredbom čl. 74. st.3. ZIKZ, imajući u vidu da prema praksi ESLJP površina osobnog prostora predstavlja tek polaznu točku za ocjenjivanje primjerenosti uvjeta boravka u zatvoru, za ta razdoblja potrebno je u vidu imati ostale okolnosti tužiteljevog boravka u Kaznionici u Lepoglavi.

36. Osim nedostatka osobnog prostora, kao osnovu povrede njegovoga prava na dostojanstvo te prava na tjelesni i duševni integritet prilikom izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi, tužitelj u tužbi navodi nedostatak prirodnog svjetla zbog premalih prozora te nedostatnost umjetnog svjetla, dok druge konkretne nedostatke ne navodi.

37. U svojem iskazu tužitelj je ustvrdio da je u Zatvoru u Lepoglavi bilo prenapučeno, da je hrana je bila dobra i da je hrane bilo dosta količinski te nadalje da je u Zatvoru u Lepoglavi bilo dobro jer da ima slobode, sporta, ima svega, može se biti izvan sobe, pogotovo nedjeljom od 2 sata popodne do 5 sati popodne, može se ići u školu i na kompjutere; da su dopuštene sportske aktivnosti tijekom šetnje i to radnim danom od 3 do pola šest popodne, a subotom, nedjeljom i blagdanom od 2 do 5 popodne i da je temperatura u sobama je bila dobra.

38. U pogledu uvjeta tužiteljevoga boravka u toj ustanovi, Kaznionica u Lepoglavi očitovala se navodeći da je smještaj zatvorenika odgovarao zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, da su sve prostorije u kojima je tužitelj boravio bile čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da imaju prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe i zaštitu od požara (detektore dima). Sobe su opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, a grijanje ovisi i klimatskim prilikama. Temperatura u sezoni grijanja danju se održava na 22, a noću na 15 stupnjeva. Sustav grijanja je automatski podešen regulacijom u stanici (kotlovnici) čime se osigurava održavanje temperature na potrebnoj razini. Kaznionica je u proteklom razdoblju, uzimajući u obzir objektivne okolnosti prekapacitiranosti, posebnu pozornost posvetila veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika i prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbu te pojačano kontaktiranje s obitelji. Zatvorenici sukladno dnevnom rasporedu određeni dio dana borave izvan svojim soba, u radionicama, tv boravku ili na svježem zraku. Svi ostali prostori (hodnici, kupaonice, zatvorenička kantina, prostor za podjelu hrane) u kojima se boravi tijekom dana zadovoljavaju prostorne kapacitete. Tužitelj je pojedinačnim programom izvršenja zatvorske kazne raspoređen na radni odjel, gdje je radio u praonici rublja od 8.02.2008. do 02.02.2009. kada je premještan u kuhinju, gdje je radio na pomoćnim poslovima. Dana 12.11.2009. raspoređen je na poluotvoreni odjel Čret, gdje je radio poljoprivredne poslove. S navedenog poluotvorenog prostora pobjegao je dana 15.04.2010. te je uhićen 03.05.2010., nakon čega se do premještaja u Zavor u Varaždinu nalazio u zatvorenom dijelu Kaznionice, na odjelu pojačanog nadzora i neradnom odjelu. Provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne ocjenjeno je razinom "uspješan" i "naročito uspješan" dok se nalazio u zatvorenom dijelu kaznionice, a na poluotvorenom odjelu imao je ocjenu "uspješan". Dana 16.04.2010. nakon bijega, ocjena uspješnosti mu je snižena na razinu "ne zadovoljava" i ukinute su mu se pogodnosti. Od izvankaznioničkih pogodnosti imao je odobrenu pogodnost jednokratnog izlaska u Lepoglavu u trajanju od tri sata, koju je koristio na poluotvorenom odjelu.

39. Imajući u vidu tužiteljev iskaz u pogledu uvjeta njegovoga boravka u Kaznionici u Lepoglavi, iznesen u točki 37. ovoga obrazloženja, proizlazi da tužitelj u svojem iskazu nije potkrijepio tužbeni navod da bi u njegovo zatvoreničkoj sobi nedostajalo dnevnog svjetla zbog premalenih prozora, pri čemu bi umjetno svjetlo bilo nedostatno. Nadalje iz gore izloženoga tužiteljevog iskaza proizlazi da tužitelj nije bio nezadovoljan slobodom kretanja, odnosno mogućnošću boravka izvan sobe, koju je imao za vrijeme izdržavanja kazne u navedenoj Kaznionici. Iz cjelokupnog tužiteljevog iskaza proizlazi da se tužitelj ne žali ni na koju okolnost boravka u Kaznionici u Lepoglavi, osim prenapučenosti. Iz očitovanja Kaznionice u Lepoglavi u pogledu ostalih uvjeta tužiteljevog boravka tijekom izdržavanja kazne zatvora u toj ustanovi, proizlazilo bi da je tuženica neoptimalne prostorne kapacitete nadomjestila slobodom kretanja zatvorenika te pristupom tjelesnoj aktivnosti i drugim sadržajima, o kojima je iskazao sam tužitelj. Ovaj sud vezan je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-III-5222/2020 od 15. siječnja 2025. (u daljnjem tekstu: Odluka USRH), kojom je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da su tužitelju povrijeđena prava zajamčena odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH te odredbom čl. 3. Europske konvencije za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi od 13. prosinca 2007. do 13. listopada 2010., osim za razdoblje kada je tužitelj bio u bijegu (točka 17.2. Odluke USRH), pa stoga (pored za 792 dana boravka u Kaznionici u Lepoglavi, kao što je obrazloženo gore u točki 34.) tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava na tjelesni i duševni integritet te prava na dostojanstvo u smislu odredbe čl. 1100. st.1. ZOO i za preostala 223 dana boravka u toj ustanovi (jer se ne računa vrijeme koje je tužitelj proveo u bijegu); dakle, tužitelj ima pravo na satisfakciju zbog ukupno provedenih 1015 dana na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi u neprimjerenim uvjetima, čime mu je prouzročena patnja koja nadilazi patnju inherentnu samom lišenju slobode.

40. Kao što je navedeno u točki 20. ovog obrazloženja, osnovanosti i visinu tužbenog zahtjeva potrebno je ocijeniti nadalje za razdoblje od 13. listopada 2010. do 23. siječnja 2012., kada se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne u Zatvoru u Varaždinu. U pogledu uvjeta pod kojima je tužitelj izdržavao kaznu u Zatvoru u Varaždinu, iz očitovanja tog Zatvora (list 95 - 96 i 224 – 238 spisa) proizlazi da je tužitelj na raspolaganju imao manje od 3 m2 osobnog prostora u sljedećim razdobljima:

- od 13. listopada 2010. do 20. listopada 2010. (2,12 m2) s još 12 zatvorenika

- od 20. listopada 2010. do 26. listopada 2010. (1,96 m2) s još 13 zatvorenika

- od 26. listopada 2010. do 2. studenoga 2010. (2,85 m2) s još 5 zatvorenika

- od 2. studenoga 2010. do 11. studenoga 2010. (2,44 m2) s još 6 zatvorenika

- od 27. prosinca 2010. do 28. prosinca 2010. (2,87 m2), s još 2 zatvorenika

- od 2. siječnja 2011. do 3 siječnja 2011. (2,87 m2), s još 2 zatvorenika

- od 2. veljače 2011. do 25. kolovoza 2011. (1,94 m2) s još 3 zatvorenika

- od 25. kolovoza 2011. do 26. kolovoza 2011. (2,59 m2) s još 2 zatvorenika

- od 26. kolovoza 2011. do 23. siječnja 2012. (1,94 m2) s još 3 zatvorenika.

41. Kao što to u svojoj odluci od 15. siječnja 2025. navodi USRH, iz navedenog slijedi da je tužitelj u kontinuitetu od 13. listopada 2010. do 11. studenoga 2010. te od 2. veljače 2011. do 23. siječnja 2012. imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, što se smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije, a ta se razdoblja ne mogu smatrati kratkim i povremenim, čime nije zadovoljen prvi kumulativni uvjet utvrđen u presudi ESLJP u predmetu Muršić protiv Hrvatske, izložen u točki 33. ovoga obrazloženja. Slijedom izloženoga, kroz 384 dana boravka u Zatvoru u Varaždinu, tužitelju su uslijed nedostatka osobnog prostora povrijeđena prava zajamčena odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH te čl. 3. EK, kao i čl. 73. st.3. ZIKZ., što znači da je tužitelj bio izložen nelagodi ili trpljenju čiji intenzitet prelazi intenzitet inherentan samom lišenju slobode uslijed boravka u zatvoru, pa stoga težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje satisfakcije za povredu prava na tjelesni i duševni integritet u smislu odredbe čl. 1100. st.1. ZOO. Naime, jedan od kumulativnih uvjeta za obaranje pretpostavke da postoji povreda odredbe čl. 3. EK je da je smanjenje osobnog prostora bilo kratko, povremeno i manjeg opsega, pa kako taj kumulativni uvjet nije ispunjen, nema mjesta ispitivanju postoje li ostali za tuženicu olakšavajući čimbenici (tako ESLJP u presudi Muršić protiv Hrvatske).

42. Treba reći i da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Ik - I-599/11-5 od 14. rujna 2012., donesenim povodom tužiteljevog zahtjeva za sudsku zaštitu podnesenog za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu, u kojemu je tužitelj prigovorio smještajnim uvjetima za vrijeme izdržavanje kazne zatvora, utvrđeno da je došlo do nezakonitosti u primjeni čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 25/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 6/13 i 150/13, dalje u tekstu: ZIKZ) koji se odnosi na spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže te je Zatvoru u Varaždinu zabranjeno ponavljanje iste.

43. Nadalje iz očitovanja Zatvora u Varaždinu proizlazi da je tužitelj na raspolaganju imao 4,31 m2 osobnog prostora u razdoblju od 12. studenog 2010. do 26. prosinca 2010. te od 29. prosinca 2010. do 01. siječnja 2011. i naposljetku od 4. siječnja 2011. do 01. veljače 2011.

44. Iako je tužitelj u razdobljima navedenim u točki 43. ovoga obrazloženja na raspolaganju imao osobni prostor koji odgovara standardu propisanom odredbom čl. 74. st.3. ZIKZ, budući da površina osobnog prostora prema praksi ESLJP predstavlja samo polaznu točku pri ocjenjivanju uvjeta boravka u zatvoru, za razdoblja navedena u točki 43. ovoga obrazloženja, kao i za razdoblje od 27. prosinca 2010. do 28. prosinca 2010. te za razdoblje od 2. siječnja 2011. do 3. siječnja 2011., koja se mogu smatrati privremenima i kratkima, a u kojima je tužitelj na raspolaganju imao 2,87 m2 osobnog prostora (točka 40. ovog obrazloženja), potrebno je ispitati ostale okolnosti tužiteljevoga boravka u Zatvoru u Varaždinu.

45. Kao što je gore navedeno, tužitelj u tužbi, u pogledu uvjeta u Zatvoru u Varaždinu, osim nedostatnog osobnog prostora, ističe da u svim spavaonicama u kojima je boravio nije bilo dnevnog boravka, a zbog skučenosti prostora po istom se nije mogao normalno kretati. Tvrdi da mu se zbog uvjeta u kojima je boravio pogoršao vid, pa sada mora nositi naočale. Život u takvim nepodnošljivim uvjetima utjecao je, osim na fizičko i na psihičko stanje tužitelja te je počeo piti terapiju za spavanje i antidepresive. Radno je sposoban, ali tužitelj posao u Zatvoru u Varaždinu nikako nije mogao dobiti, iako ga je zatražio nebrojeno mnogo puta. Tužitelj u zatvoru nije dobivao niti potrebnu odjeću i obuću te toaletni pribor.

46. U pogledu tužiteljevog boravka u Zatvoru u Varaždinu, navedena zatvorska ustanova u svojem očitovanju navodi da se tužitelj u tom zatvoru nalazio radi izdržavanja kazne zatvora po presudi Općinskog suda u Ivancu, KV-12/08-11 od 27. svibnja 2008. u trajanju od 4 godine i tri mjeseca, po presudi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne služba Ivanec K- 552/10-8 od 7. listopada 2010. u trajanju od tri godine i po presudi Općinskog suda u Zlataru KV-87/11-7, K-168/10 od 5. listopada 2011. u trajanju od jedne godine i 10 mjeseci. Prostorije u kojima je zatvorenik boravio su suhe i prozračne. Sve sobe u Zatvoru u Varaždinu imaju sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kada to zatvorenici žele. Sve sobe imaju omogućeno svakodnevno tuširanje te 24 sata dostupnu toplu i hladnu vodu te pitku vodu. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive i rade ima dnevno svjetlo i umjetno svjetlo koje moguće čitanje i rad bez smetnji za vid. U svim prostorijama moguće je provjetravanje, odnosno otvaranje prozora kad to zatvorenici žele. Zatvor u Varaždinu ima sustav centralnog grijanja i zagrijavanje prostora radijatorima. Zbog trajne prekapacitiranosti zatvora, broj zatvorenika u svim sobama je varirao. Na odjelu se tijekom dana vrata zatvoreničkih soba ne zaključavaju, tako da zatvorenici mogu koristili hodnik koji se koristi kao dnevni boravak, gdje mogu pratiti tv program, čitati dnevni tisak, igrati društvene igre i sl. Pored toga, zatvorenici dnevno mogu boraviti dva sata na svježem zraku, gdje se mogu ovisno o vlastitim interesima baviti sportom i rekreacijom (nogomet, košarka, stolni tenis).

47. U pogledu uvjeta svojega boravka u Zatvoru u Varaždinu, tužitelj je iskazao da je hrana bila dobra, da je Varaždinu tražio posao, ali ga nije dobio jer ga nije bilo. Kada je bio na izdržavanju kazne zatvora u toj ustanovi, mogao je izaći iz sobe na hodnik, koji je bio mali te u kojemu su se nalazili stolovi i stolci. U sobi su igrali jamb i gledali su TV. Unutar sobe, odvojen zidom, bio je WC i kupaonica, u tom prostoru nije bilo ventilacije, ali je postojao prozor. Tijekom boravka u Zatvoru u Varaždinu bio je 8 - 9 mjeseci smješten u jednoj maloj sobi u kojoj nisu mogli svi ručati za jednim stolom, ali im je omogućeno da izađu u hodnik, gdje su onda ručali za stolovima. U ovoj drugoj sobi u Varaždinu u kojoj je bio, jeli su u sobi za stolom gdje su svi sjedili. Grijanje je bilo dobro, a tijekom ljeta je u sobama bilo vruće, pogotovo kad su na prozorima bile rešetke koje su kasnije skinute. U Varaždinu su mogli boraviti vani 2 sata, mogli su igrati košarku i nogomet, no nije bilo lopte, jedino su je mogli sami kupiti. U pogledu dostupnosti zdravstvene zaštite, tužitelj nije iskazao da je, kao što to navodi u tužbi, počeo piti terapiju za spavanje i antidepresive, već je iskazao da osim problema s vidom nije imao nikakvih drugih zdravstvenih problema niti za vrijeme boravka u zatvoru u Varaždinu, niti za vrijeme boravka i u jednoj drugoj kaznenopopravnoj ustanovi. Prema tužiteljevom iskazu, u Zatvoru u Varaždinu izgubio je vid te počeo nositi naočale i dioptrija mu je na oba oko +1.75. U svim zatvorima u kojima je bio, umjetna je svjetlost preslaba pa misli da je možda zbog toga izgubio vid. Kod medicinske sestre u Varaždinu se naručio za pregled vida, no morao je čekati doktora te je prošlo oko 3 mjeseca dok je dobio naočale.

48. Slijedom tužiteljevog iskaza izloženoga u točki 47. ovog obrazloženja, ovaj sud zaključuje da je nedostatna površina osobnog prostora u sobama u kojima je tužitelj bio smješten privremeno i kratkotrajno - od 27. prosinca 2010. do 28. prosinca 2010. te od 2. siječnja 2011. do 3. siječnja 2011. bila nadomještena mogućnošću slobodnog kretanja izvan te sobe (ćelije), koju se nije zaključavalo, već se iz nje moglo izaći na hodnik te mogućnošću dvosatnog dnevnog boravka na otvorenome te bavljenjem sportskim aktivnostima. Isto tako, utvrđeno je da je tužitelju bilo omogućeno gledanje tv-a i igranje društvenih igara, što znači da su, u uvjetima objektivne prenapučenosti zatvora u Varaždinu, postojali olakšavajući čimbenici, kojima je takva prenapučenost nadomještana. U pogledu nemogućnosti dobivanja posla, odredbom čl. 80. st.1. ZIKZ propisano je da se zatvoreniku omogućuje rad u skladu s mogućnostima zatvora, a sam tužitelj iskazao je da posao nije dobio jer da posla nije bilo. Naposljetku, vezano za primjerenu zdravstvenu zaštitu, čekanje tri mjeseca na naočale za vid objektivno je dugo razdoblje, no uvažavajući stanje zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj, takvo čekanje nažalost nije neočekivano. U pogledu slabe svjetlosti, tužitelj je iskazao da misli da je uzrok pogoršanju njegovoga vida slaba svjetlost, što znači da nije ustvrdio da je upravo eventualno nedostatna svjetlost uzrok njegovoj dalekovidnosti, a dalekovidnost je s obzirom na tužiteljevu dob uobičajena. Slijedom izloženoga, ovaj sud smatra da iz samog tužiteljevog iskaza proizlazi postojanje za tuženicu olakšavajućih čimbenika (točka 33. ovoga obrazloženja), koji su kumulativno ispunjeni te stoga kompenziraju manjak osobnog prostora u gore navedenim razdobljima koja se bila kratkotrajna i privremena. Isto tako, imajući u vidu sve izložene utvrđene okolnosti tužiteljevog izdržavanja kazne zatvora, prema ocjeni ovoga suda iz provedenog postupka ne proizlazi da je u razdobljima u kojima je tužitelju na raspolaganju bilo 4,31 m2 osobnog prostora (točka 43. ovoga obrazloženja), što predstavlja zadovoljeni minimum propisan odredbom čl. 74. st.3. ZIKZ, tužitelj bio podvrgnut ponižavajućem postupanju, kojim bi bilo povrijeđeno njegovo pravo na dostojanstvo te na duševno zdravlje, pa stoga ovaj sud zaključuje da tužitelj tada nije bio podvrgnut patnji većoj od one koja je inherentna lišenju slobode uslijed izrečene kazne zatvora. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za dosuđivanje satisfakcije tužitelju zbog uvjeta njegovog boravka u zatvoru u Varaždinu, osim za razdoblja navedena u točki 41. ovog obrazloženja.

49. Nadalje je tužbeni zahtjev potrebno ocijeniti u odnosu na razdoblje od 23. siječnja 2012. pa do uvjetnog otpusta 12. rujna 2014., kada se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne u Kaznionici u Glini. Pritom je ovaj sud vezan odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-III-5222/2020 od 15. siječnja 2025. (u daljnjem tekstu: Odluka USRH), u kojoj je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da su tužitelju povrijeđena prava zajamčena odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH te odredbom čl. 3. Europske konvencije za vrijeme boravka u Kaznionici u Glini od 23. siječnja 2012. pa do 12. rujna 2014. (točka 19.1. Odluke USRH).

50. Postupajući u skladu s Odlukom USRH, ovaj sud zatražio je od Kaznionice u Glini podatak je li sanitarni čvor bio odvojen od ostatka sobe u kojoj je tužitelj boravio, a radi cjelovitog utvrđivanja koliko osobnog prostora je tužitelj imao na raspolaganju za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u toj ustanovi.

51. Kaznionica u Glini, postupajući po, zahtjevu ovoga suda iz točke 50. ovog obrazloženja, očitovala se (list 413 spisa) navodeći da je u svim sobama u kojima je tužitelj boravio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u toj ustanovi sanitarni čvor predstavljao poseban i u potpunosti (vratima i zidom do stropa) odvojeni dio te da u relevantnom razdoblju u toj kaznionici nisu postojali sanitarni čvorovi koji nisu bili potpuno odvojeni od ostatka sobe, i to kliznim vratima od pune plastike s potpunim odvajanjem sanitarnog prostora od ostataka sobe, s tim da se sanitarni prostor sastoji od VC školjke, umivaonika s pitkom vodom, vodokotlića i tuša za tuširanje s tuš kadom.

52. Slijedom izloženoga, imajući u vidu utvrđenu činjenicu da je sanitarni čvor u Kaznionici u Glini bio odvojen od soba u kojima je tužitelj bio smješten, a što znači da se sanitarni čvor ne uračunava u osobni prostor koji je tužitelju bio na raspolaganju tijekom njegovog boravka u toj Kaznionici u svezi, prihvaćanjem očitovanja te Kaznionice (list 267- 269 spisa), utvrđeno je da je tužitelj između 3m2 i 4 m2 osobnog prostora imao u sljedećim razdobljima:

- od 23. siječnja 2012. do 1. veljače 2012. (3,53 m2), s još 5 zatvorenika,

- od 1. veljače 2012. do 14. ožujka 2012. (3,53 m2) s još 5 zatvorenika,

- od 14. studenog 2012. do 18. studenog 2012. (3,53 m2), kada je boravio u sobi s još 5 zatvorenika,

53. Nadalje je prihvaćanjem očitovanja Kaznionice u Glini utvrđeno da je tužitelj između više od odredbom čl. 73. st.4. ZIKZ propisanog 4 m2 osobnog prostora imao u sljedećim razdobljima:

- od 15. ožujka 2012. do 25. lipnja 2012. (4,24 m2), s još 4 zatvorenika,

- od 26. lipnja 2012. do 5. studenog 2012. (4,5 m2), s još 1 zatvorenikom,

- od 6. studenog 2012. do 13. studenog 2012. (8.77 m2), kada je u sobi bio sam

- od 19. studenog 2012. do 2. studenog 2013. (4,5 m2), s još 1 zatvorenikom,

- od 3. studenog 2013. do 10. studenog 2013. (9m2), kada je boravio u sobi sam

- od 11. studenog 2013. do 12. rujna 2014. (4,5 m2) s još 1 zatvorenikom,

54. Imajući u vidu da je u razdobljima navedenim u točki 52. ovoga obrazloženja tužitelj na raspolaganju imao između 3m2 i 4 m2 osobnog prostora te da je u razdobljima navedenima u točki 53. ovog obrazloženja tužitelj imao više od 4 m2 osobnog prostora na raspolaganju, a površina osobnog prostora prema praksi ESLJP predstavlja samo polaznu točku pri ocjenjivanju usklađenosti uvjeta boravka u zatvoru sa zabranom ponižavajućeg postupanja iz odredbe čl. 3. EK, za razdoblja navedena u točkama 52. i 53. ovoga obrazloženja potrebno je ispitati ostale uvjete tužiteljevog boravka u Kaznionici u Glini; konkretno, jesu li ispunjeni sljedeći čimbenici:

a) je li smanjenje osobnog prostora bilo kratko, povremeno i manjeg opsega b) je li osoba lišena slobode, odnosno tužitelj, za to vrijeme imao mogućnost kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u odgovarajućim aktivnostima izvan ćelije – tjelesnoj aktivnosti, kao i je li imao pristup drugim sadržajima te

c) jesu li fizički uvjeti boravka u zatvoru bili prikladni (pristup prirodnom svjetlu i zraku, grijanje, osnovne higijenske potrebe, mogućnost privatne uporabe toaleta).

55. U pogledu ostalih uvjeta tužiteljevog boravka u Kaznionici u Glini, navedena Kaznionica očitovala se navodeći da tužitelju izvan-kaznioničke pogodnosti nisu odobrene zbog procijenjenog visokog rizika, da je tužitelj u Kaznionici u Glini počinio teži stegovni prijestup te mu je izrečena stegovna mjera uskrata pogodnosti. Tužitelj je 21. ožujka 2012. bio raspoređen na radno mjesto kuhinjskog radnika gdje je radio kraće vrijeme, no bio je agresivan i neugodan pa je premješten u neradnu skupinu, a u posebne programe nije bio uključen, već je slobodno vrijeme uglavnom provodio nestrukturirano i nije se uključivao u slobodne aktivnosti. U pogledu slobode kretanja te sportskih aktivnosti koje su tužitelju bile na raspolaganju, Kaznionica u Glini očitovala se navodeći da je tužitelju bio omogućen boravak na svježem zraku najmanje dvaput dnevno po jedan sat, korištenje teretane i stola za stolni nogomet, a dvaput tjedno bili su organizirani nogomet i košarka; četiri puta tjedno tužitelj je mogao je odlaziti u kaznioničku prodavaonicu te mu je na raspolaganju bila knjižnica. Više sati dnevno, kroz slobodne aktivnosti i tijekom šetnje, mogao je boraviti izvan sobe, a dok je bio radno raspoređen, soba je bila zaključana samo za vrijeme noćnog odmora. Sve sobe bile su čiste, suhe, prostrane i dobro osvijetljene te su imale prozore koji su se mogli otvarati, osim u Odjelu za izvršavanje sigurnosnih i stegovnih mjera. U svim sobama bila je dostupna topla i hladna voda, sobe su tijekom dana bile otključane od 9,00

– 12,00 sati te od 14,30 – 18,00 sati za zatvorenike koji nisu radno raspoređeni te su od 20,00 - 22,00 sati zatvorenici mogli boraviti u TV Sali. Tužitelju je bila dostupna odgovarajuća zdravstvena zaštita. Grijanje i hlađenje je centralno- podno centralno grijanje i hlađenje putem dvocijevnog ventilacijskog konvektora hlađenja s vanjskom jedinicom, koji ima funkciju dogrijavanja i dohlađivanja. Namještaj u svim sobama standardne je vrste, količine i kvalitete. Sve sobe odgovaraju modernim smještajnim standardima, u novom objektu, koji je u cijelom zatvorskom sustavu RH na najvišoj razini. Smještaj zatvorenika odgovara zdravstvenim i higijenskim standardima te se zatvorenike opskrbljuje artiklima za održavanje osobne higijene, kao i artiklima za održavanje čistoće prostorija u kojima borave, pri čemu je zakonska obveza zatvorenika svakodnevno do 2 sata dnevno čistiti i propisno održavati prostorije. Zatvorenicima su redovito mijenjani posteljina i ručnici, u skladu s odredbama Pravilnika o rublju, odjeći, obuči i posteljini za zatvorenike. Odvoz odjeće zatvorenika na pranje bio je organiziran na način da se prljavo rublje skupljalo i potom odvozilo na pranje. U svim sobama se u kupaonicama nalaze jednoručne miješalice za toplu i za hladnu vodu, topla voda bila je dostupna svakog dana od 11,00-12,30 sati, 15,30-16,30 sati i 20,30-21,00 sat, što je više nego dovoljno da svi zatvorenici uredno i kvalitetno održavaju osobnu higijenu. Zatvoreničke sobe na odjelu za zatvorenike koje nisu radno raspoređeni otključane su od 09-00 -12,00. Naposljetku ova kaznionica navodi da se tužitelj nikad nije prituživao na uvjete smještaja, niti upravitelju, niti službenicima Odjela tretmana.

56. U pogledu uvjeta u Kaznionici u Glini, tužitelj je iskazao da nije tražio nikakvu zdravstvenu zaštitu, da su sportske aktivnosti bile dopuštene 3 puta tjedno tijekom šetnje, može se igrati nogomet sat vremena, može se školovati, a postoji i pristup biblioteci. Što se tiče higijenskih sredstava u Glini, dobivali su 4 šampona, što mu je bilo nedostatno jer se tuširao svaki dan, ventilacija je bila dobra jer je novonapravljena. Tamo su mogli boraviti vani sat vremena ujutro i sat vremena popodne. Tijekom zime u sobama je bilo toplo, jer ima podno grijanje, a tijekom ljeta u sobama postoji ventilacija koja se može upaliti radi rashlađivanja. Tamo je postojao i dnevni boravak gdje su svaku večer mogli ići gledati TV, koji su mogli gledati i u sobama.

57. Iz tužiteljevog iskaza izloženoga u točki 56. ovog obrazloženja, koji je u pogledu uvjeta u kojima je tužitelj u toj Kaznionici boravio u skladu s navodima iz očitovanja te Kaznionice izloženima u točki 55. ovog obrazloženja, proizlazilo bi postojanje olakšavajućih čimbenika (točka 54. ovoga obrazloženja) kojima se nadomješta činjenica da je tužitelju u razdoblju navedenom u točki 52. ovog obrazloženja na raspolaganju bio osobni prostor površine između 3m2 i 4 m2, kao i da je tuženica osigurala da ostali uvjeti izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Glini u razdobljima kada je tužitelju na raspolaganju bilo više od odredbom čl. 74. st.3. ZIKZ propisanih minimalno 4,00 m2 osobnog prostora (točka 53. ovoga obrazloženja budu primjereni - konkretno, tužitelj je imao pristup svježem zraku i dnevnom svjetlu, kao i sportskim aktivnostima te ostalim sadržajima poput čitanja i gledanja tv programa. Ovaj sud vezan je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-III- 5222/2020 od 15. siječnja 2025. kojom je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da su tužitelju povrijeđena prava zajamčena odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH te odredbom čl. 3. Europske konvencije za vrijeme boravka u Kaznionici u Glini u razdoblju 23. siječnja 2012. do 12. rujna 2014., pa stoga tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava na tjelesni i duševni integritet te prava na dostojanstvo u smislu odredbe čl. 1100. st.1. ZOO zbog ukupno provedenih 959 dana na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Glini u neprimjerenim uvjetima, čime mu je prouzročena patnja koja nadilazi patnju inherentnu samom lišenju slobode.

58. Slijedom gore izloženoga, tužitelj ima pravo na satisfakciju (čl. 100. st.1. ZOO) zbog izdržavanja kazne zatvora u neprimjerenim uvjetima jer mu je time prouzročena patnja koja nadilazi patnju inherentnu samom lišenju slobode, i to za provedenih 1015 dana na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi, 384 dana na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Varaždinu te 959 dana na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Glini (točka 39., 41. i 57. ovoga obrazloženja), dakle za ukupno 2358 dana. Stoga je tužitelju neimovinska šteta dosuđena u zatraženom iznosu naknade od 6,64 EUR po danu, koji zatraženi iznos ovaj sud ocjenjuje primjerenim u smislu odredbe čl. 1100. st.2. ZOO, pa je pod točkom I./ izreke ove presude tužitelju dosuđen iznos od 15.657,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženici, tj. od 24. srpnja 2012. do isplate (čl. 1103. ZOO), dok je pod točkom II./ izreke ove presude tužiteljev zahtjev za naknadu štete odbijen u prekomjerno zatraženom iznosu od 1.138,95 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, kao akcesornim potraživanjem.

59. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.2. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastavljanje odštetnog zahtjeva, tužbe te zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku - po 250 bodova prema Tbr 7/1 OT; za sastavljanje podnesaka od 30.10.2013., 07.11.2013., 27.01.2015., 23.04.2019. – po 250 bodova prema Tbr.- 8/1 OT; za sastavljanje podneska od 29.07.2025. -100 bodova prema Tbr.- 8/3 OT; za sastavljanje podneska od 19.05.2025.

- 25 bodova prema Tbr.- 8/4 OT; za sastavljanje žalbe od 16.05.2016. i žalbe od 12.11.2019.

– po 312,5 bodova prema Tbr 10/1 OT te žalbe protiv rješenja – 125 bodova prema Tbr. 10/4OT; za zastupanje na ročištima 05.11.2013., 10.12.2014., 09.11.2015., 23.02.2016., 07.03.2019., 13.09.2019., 20.03.2025. i 12.09.2025. – po 250 bodova prema Tbr 9/1 OT; za pristupanje ročištu za objavu 28.10.2019. – 50 bodova prema Tbr 9/5 OT te za sastavljanje ustavne tužbe – 1000 bodova prema Tbr. 31/1 OT, što iznosi ukupno 5625 bodova, odnosno 11.250,00 EUR te uvećano za PDV 14.062,50 EUR. Nadalje je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznos od 214,41 EUR, što znači da je tužitelju priznat trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 14.276,91 EUR. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 93,21%, a tuženica u omjeru od 6,79%, što znači da tužitelju pripada 86,42% priznatoga troška, dakle iznos od 12.338,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

60. Tužitelju nisu priznati sljedeći zatraženi troškovi: trošak sudske pristojbe na tužbu jer se u spisu ne nalazi dokaz da je tužitelj tu pristojbu platio, a ona je u međuvremenu zastarjela; trošak sastavljanja podneska od 28.03.2014. jer se radi o požurnici, a nepostupanje suda slučaj je koji pogađa obje strane u postupku, pa ne može pasti na teret drugoj strani (arg. iz čl. 156. st.1. ZPP); trošak sastavljanja podneska od 05.12.2014. jer je taj podnesak predan na ročištu 10.12.2014. za zastupanje na kojemu je tužitelju trošak dosuđen te trošak sastavljanja podneska od 23.02.2016. jer je taj podnesak predan održanom istoga dana, za zastupanje na kojemu je tužitelju trošak dosuđen.

61. Slijedom svega izloženoga, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude, tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 12.338,10 EUR, dok je rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 5. siječnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. OGDO