Poslovni broj: UsI-2592/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Vidaković, u upravnom sporu tužitelja VF iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Ulica Grada Vukovara 33, Zagreb, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 5. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-224-04/22-01/158, Urbroj: 511-01-203-24-2 od 9. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Policijske uprave šibensko – kninske, Policijske postaje Knin broj: 511-13-10-UP/I-60/2022 od 14. travnja 2022. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje) kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

2. U pravodobnoj tužbi i u podnesku tužitelj u bitnome prigovara sljedeće. Tvrdi da je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo u osporenom rješenju. Ne prihvaća tuženikov zaključak da po propisima važećim do dana osamostaljenja i proglašenja suverenosti Republike Hrvatske ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske, jer on to nije ni tražio. Ovakvo tumačenje da dovodi do diskriminacije osobe koje su starije od 21 godinu, a rođene prije **.**.1991. i koje ne mogu uspostaviti vezu s državom podrijetla svog roditelja u odnosu na osobe koje su rođene poslije tog datuma. Citira mjerodavne odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, br. 53/91, 28/92) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, br. 102/19) te ističe da u zakonskom tekstu ne postoji nijedno ograničenje za stjecanje hrvatskog državljanstva, osim u slučaju ako Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavak 12. točka 5. istog Zakona. Stav da je u vrijeme tužiteljevog rođenja na snazi bio i savezni Zakon o državljanstvu SFRJ koji je u članku 22. sadržavao odredbe o rješavanju sukoba republičkih zakona o državljanstvu nije zakonit, imajući u vidu Odluku kojom Republika Hrvatska 8. listopada 1991. raskida sve državnopravne veze temeljem kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila SFRJ te preuzela određeni broj saveznih zakona koje je nastavila primjenjivati kao republičke, što nije bio slučaj sa zakonom na koji se tuženik poziva. Zato je nezakonito pozivanje na odredbu članka 2. Zakona o državljanstvu SFRJ, jer ne postoji pravni temelj pozivati se na zakonski propis države s kojom je državnopravna veza raskinuta prije 33 godine. Sporan mu je i dio obrazloženja u kojem se, između ostalog, navodi "…jer ako osobi nijedan roditelj nije imao hrvatsko državljanstvo u vrijeme njezinog rođenja, nema pravnog razloga uopće podnositi zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva…", jer je njegova majka CF hrvatska državljanka. Smatra da se odredba članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu primjenjuje na njegovu majku te da, protivno stajalištu tuženika, predmetni zahtjev nije trebalo ispitivati prema toj odredbi. To što je tužitelj upisan kao državljanin Republike Srbije, ne može se vezati za pravilo kontinuiteta u inozemstvu, već se odnosi samo na osobe upisane u knjigama državljana SR Hrvatske, prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, br. 53/91), budući je 8. listopada 1991. u Republici Hrvatskoj postao stranac. Pogrešan je zaključak tuženika prema kojem se za osobe rođene prije **.**.1991. primjenjuje odredba članka 30. stavak 1. Zakona (koja nije mijenjana) niti brisan kasnijim izmjenama, dakle, do tada se smatra domaćim državljaninom, a nakon tog datuma strancem. Tuženik da je tako pomiješao dva kriterija za stjecanje hrvatskog državljanstva (miješajući kriterij pravnog kontinuiteta prema ranijim knjigama državljana SR Hrvatske) i podrijetla (koje se odnosi na načelo prema kojem se državljanstvo prenosi na djecu čiji su roditelji, ili barem jedan, i sami državljani određene države).

2.1. Poziva se na izvješće Pučke pravobraniteljice o analizi stanja ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj za 2022. koja u dijelu policijskog postupanja napominje da su: "…Diplomatsko – konzularna predstavništva RH pogrešno postupala pa su od podnositelja zahtjeva tražila da umjesto zahtjeva za upis u evidenciju državljanstva, ispune obrazac upitnika za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Dodatni problem je što je o tome odlučivao MUP, koji nije ovlašten za utvrđivanje stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, jer je čl. 24. st. 2. ZHD-a propisano da poslove stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom obavlja nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba. Od stupanja na snagu izmjena ZHD-a 1. siječnja 2020., od kada je u primjeni bila odredba čl. 5. st. 2. nije postojao posebni obrazac za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom temeljem tog članka, a na web stranici MUP-a još uvijek stoji obavijest koja nije u skladu sa ZHD-om. Traženje da se zahtjev za upis u knjigu državljana podnosi osobno u policijskoj postaji nema uporišta u ZHD-u i protivno je odredbi članka 24. stavak 2. tog Zakona." Zaključno, smatra da je činjenično stanje upućivalo na stjecanje hrvatsko državljanstvo temeljem podrijetla, kako to previđa odredba članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, br. 102/19) koji je bio na snazi od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

3. U odgovoru na tužbu i u podnesku tuženik navodi da se na tužitelja ne može primijeniti odredba članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, br. 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21). Tužiteljev zahtjev da se mogao preispitivati jedino prema odredbi članka 30. stavak 1. istog Zakona, dakle, primjenom propisa u vrijeme njegovog rođenja. Tužiteljev zahtjev nije odbijen temeljem odredbe članka 22. Zakona o državljanstvu SFRJ, niti temeljem odredbe članka 4. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske, već temeljem odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kao važećeg propisa Republike Hrvatske. Tužitelj je podrijetlom stekao državljanstvo tadašnje SR Srbije, a njegovi roditelji imali su mogućost izbora te su mogli, sukladno tada važećem republičkom propisu u SR Srbiji (Zakon o državljanstvu SR Srbije, Službeni glasnik SR Srbije, br. 45/79), kao i saveznom Zakonu koji se primjenjivao na području Srbije, tražiti da se tužitelju po rođenju upiše podatak o državljanstvu SR Hrvatske u maticu rođenih matičnog područja [adresa], temeljem koje činjenice bi se tužitelju kasnije sukladno odredbi članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu utvrdilo državljanstvo, kao što je to učinjeno drugim osobama rođenim prije **.**.1991. Tužitelj pogrešno smatra da se ta odredba odnosi na njegovu majku, a ne na njega. Načelo kontinuiteta hrvatskog državljanstva ne služi samo zaštiti stečenih prava hrvatskih državljana koji su 8. listopada 1991. već imali hrvatsko državljanstvo odnosno upis u knjigama državljana Republike Hrvatske, već se od tog datuma provode postupci utvrđivanja hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana za osobe koje podnose takav zahtjev, a rođene su za vrijeme važenja prijašnjih propisa, bez obzira jesu li rođene u [adresa], Srbiji ili nekoj drugoj državi. Ukoliko se utvrdi da osoba, koja je podnijela zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, nije stekla hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 8. listopada 1991. (ili ga je u trenutku rođenja stekla, ali je kontinuitet državljanstva prestao primjerice otpusom, odricanjem ili naknadnim upisom u evidenciju drugog republičkog državljanstva), zahtjev se obija rješenjem nadležne policijske uprave/postaje temeljem članka 30. stavak 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Razlikovanje tko stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom, a na koga se primjenjuje odredba članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu obrazložena je i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1895/2001 od 16. veljače 2005., U-III-16125/05 od 16. prosinca 2009., U-III-2489/2008 od 4. srpnja 2012. Prema ustaljenoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo je stajalište da se odredba članka 5. stavak 2. Zakona odnosi samo na osobe rođene u inozemstvu nakon 8. listopada 1991., jer bi u protivnom došlo do zadiranja u prije važeće propise i do proturječnosti s načelom kontinuiteta hrvatskog državljanstva sadržanog u odredbi članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Kao primjer ističe presudu tog suda poslovnog broja Usž-2976/2023-2 od 5. veljače 2024. Dosljedna upravnosudska i ustavnosudska praksa jasno razlikuje kad se primjenjuju pravne osnove upisa u evidenciju hrvatskih državljana temeljem podrijetla, a kad se utvrđuje je li osoba stekla hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 8. listopada 1991. i vrši naknadni upis u evidenciju hrvatskih državljana temeljem odredbe članka 30. stavak 1. istog Zakona (a u razdoblju d 1. siječnja 2020. do 1. siječnja 2023. i temeljem odredbe članka 30a. stavak 2). U odnosu na tužbene navode kojima se poziva na izvješće Pučke pravobraniteljice podržava stav koji je u svom odgovoru dala Vlada Republike Hrvatske i dostupan je na internetskim stranicama Hrvatskog Sabora. Negira da bi se u ovom slučaju radilo o diskriminaciji osoba rođenih prije **.**.1991., već se ovdje samo na utvrđeno činjenično stanje primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme rođenja osobe koja traži naknadni upis u knjigu/evidenciju državljana Republike Hrvatske. Osobe koje su nakon toga rođene u inozemstvu, stekle su neko državljanstvo, ali to državljanstvo u odnosu na Republiku Hrvatsku više nije bilo republičko državljanstvo neke druge jugoslovenske federalne jedinice i za te osobe ne postoji neki drugi zakon koji važi za vrijeme njihovog rođenja, osim Zakona o hrvatskom državljanstvu, pa se uvjeti za njihov upis mogu ispitivati samo temeljem odredbe članka 4. i 5. istog Zakona. Načelo krvne veze „ius sanguinis“ ne primjenjuje se samo kod odredbi članka 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, već i kod odredbi članka 30. stavak 1. i članka 30a. stavak 2. istog Zakona, jer se u postupku utvrđuje je li osoba stekla državljanstvo podrijetlom, dakle, po načelu „ius sanguinis“, po zakonu koji je bio na snazi za vrijeme njezinog rođenja. Nije sporno da je tužiteljeva majka u vrijeme njegovog rođenja bila hrvatska državljanka, međutim, tužitelju nije po rođenju upisan podatak u maticu rođenih o državljanstvu SR Hrvatske, po majci, već podatak o državljanstvu SR Srbije, po ocu. Tužitelj je, dakle, po prijašnjim propisima "konzumirao" pravo na stjecanje podrijetlom državljanstva Republike Srbije, a nije dijete, niti osoba rođena za vrijeme važenja Zakona o hrvatskom državljanstvu, da bi podrijetlom mogao steći i hrvatsko državljanstvo. Tužitelj je po propisima važećim do 8. listopada 1991. upisan u evidenciju državljana Republike Srbije i ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, zbog čega se odredba članka 5. stavak 2. mjerodavnog Zakona na tužitelja ne može primijeniti. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4. Tijekom spora održana je rasprava (2. lipnja 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja koji je opravdao izostanak te bez nazoćnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u koje je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome je li pravilnom primjenom zakona odlučeno o tužiteljevom zahtjevu i žalbi.

9. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, br. 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19).

10. Prema odredbi članka 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona (stavak 1.); hrvatskim državljaninom smatra se i osoba koja je upisana u evidenciju o državljanstvu u periodu od 1. ožujka 1978. do 8. listopada 1991., a izdana mu je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo (stavak 3.); utvrđivanje pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska postaja. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem (stavak 6.).

11. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1981. u Republici Srbiji, a u trenutku njegova rođenja njegova majka, hrvatska državljanka porijeklom, upisana je u knjigu državljana Matičnog područja Knin, pod rednim brojem 4044. za godinu 1956. U toj činjenici tužitelj vidi osnovu za pozitivno rješavanje njegovog zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

12. Prema uvjerenju Gradske uprave Grada Beograda od 12. kolovoza 2020. tužitelj je po rođenju stekao državljanstvo Republike Srbije, što je upisano u evidenciju državljana Republike Srbije, koja se vodi za matično područje Savski Venac pod rednim brojem 3525. za 1981. godinu. Tužitelj je po propisima važećim do 8. listopada 1991. podrijetlom stekao državljanstvo Socijalističke Republike Srbije - dakle, prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (8. listopada 1991.).

13. Prema propisima koji su važili do 8. listopada 1991., uz savezno (jugoslavensko) državljanstvo se moglo imati samo jedno republičko državljanstvo, a prema odredbi članka 22. stavka 2. Zakona o državljanstvu SFRJ (Službeni list SFRJ, broj: 58/76), koji je bio na snazi u vrijeme rođenja tužitelja i njegovog stjecanja državljanstva Socijalističke Republike Srbije, dijete, čiji roditelji imaju različito republičko državljanstvo, stječe državljanstvo prema zakonu republike na čijem je području rođeno, ako to republičko državljanstvo ima jedan roditelj.

14. Tužitelj se iz naprijed navedenih razloga, obzirom da je stekao državljanstvo druge socijalističke republike, ne može smatrati istovremeno i hrvatskim državljaninom u smislu odredbe članka 30. stavak 1. ZHD-a, zbog čega je pravilno utvrđenje da nema zakonske osnove da bi se naknadno utvrdio hrvatskim državljaninom.

15. Tužitelj neosnovano smatra da je ovakvim tumačenjem mjerodavnih odredaba diskriminiran. Odredbom članka 5. na koju se poziva tužitelj je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom i odnosi se samo na osobe rođene nakon stupanja na snagu tog Zakona (8. listopada 1991.), dok se na osobe rođene prije tog datuma primjenjuje odredba članka 30. stavak 1. i 2. ZHD-a, koje shvaćanje je izraženo već u ustaljenoj upravnosudskoj praksi potvrđenoj i od strane Ustavnog suda Republike hrvatske (npr.: U-III-1895/01; U-III-16125/09 i dr.) kao i u nizu presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Odredba članka 5. stavak 2. citiranog Zakona, na koju se poziva tužitelj omogućuje samo onim osobama koje su rođene nakon **.**.1991. da pod uvjetima iz navedene odredbe Zakona traže upis u evidenciju hrvatskih državljana, odnosno omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom onim osobama koje su rođene nakon stupanja na snagu tog Zakona, starijim od 21 godinu čiji je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin u trenutku njegovog rođenja, a propustio ih je prijaviti do njihove punoljetnosti.

16. U izloženom, sud osporeno rješenje smatra pravilnim i na zakonu osnovanim, pa je na temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.

U Splitu 5. siječnja 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku za prijam pismena

- tuženiku

- u spis