REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2176/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja STOLARIJA ČOBANOV d.o.o., Primošten (Općina Primošten) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po direktoru RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice TČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mislava Bežovana, odvjetnika, te zamjenika punomoćnice tuženice Gorana Batinića, odvjetnika, 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Picukarić u Zagrebu, br. Ovrv-68/2021 od 8. veljače 2021. i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.937,50 eur sa zateznim kamatama od 5. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-68/2021 od 08. veljače 2021. određena je ovrha na temelju vjerodostojne isprave, općenito na imovini ovršenika, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 24.862,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2020. godine zajedno s odmjerenim nastalim troškom ovršnog postupka u iznosu od 1.864,07 kn sa zateznim kamatama od donošenja tog rješenja 8.2.2021. do isplate.

2. Za navedenu tražbinu tužitelj je uz tužbu (prijedlog za ovrhu dostavio saldakonti Kupaca-Karticu prometa za tuženicu na temelju koje je pokrenuo ovaj postupak kao dokaz da tuženica za izvršenu uslugu nije podmirila račun broj 51/P1/1 od 1.12.2020. na iznos od 24.852,00 kn, te 10,00 kn za 5 izvoda s računa ili ukupno 24.862,00 kn. Tijekom postupka tužitelj je dostavio 6 računa za izvršene usluge – stolarske radove u kući tužiteljice na otoku [adresa], te je kao dokaz izvršene, a neplaćene usluge dostavio ponude i to 65/19 od 30. srpnja 2019. (list 40 spisa), ponudu 79/19 od 29. rujna 2019. (list 42 spisa), ponudu 87/19 od 15.11. 2019. (list 43 spisa), ponudu 02/20 od 9. siječnja 2020. (list 44 spisa), ponudu 26/20 od 15. svibnja 2020. (list 45 spisa), potvrdu narudžbe 19SG0792 od 5.11.2019. (list 46-58 spisa), ponudu 19SG1850 od 15.04.2019. (list 59-68 spisa), odnosno da plaćenim računima tuženica nije u cijelosti platila izvedene stolarske radove.

3. Po prigovoru tuženice protiv rješenja o ovrsi kojim u cijelosti osporava osnovu, visinu i troškove ovršnog postupka, pobijano rješenje stavljeno je izvan snage i postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka. Od 6 računa koje je tijekom postupka dostavio tužitelj tuženica navodi da ih je uredno platila 5 i to račune br 40/P1/1 od 1. kolovoza 2019. (list 22 spisa) na iznos od 25.968,75 kn, račun br 49/P1/1 od 12. listopada 2019. (list 23 spisa) na iznos od 19.000,00 kn, račun br 61/P1/1 od 7. prosinca 2019. (list 24 spisa), na iznos od 9.566,00 kn, račun br 1/P1/1 od 16. siječnja 2020. (list 25 spisa), na iznos od 4.281,25 kn, račun br 29/P1/1 od 23. srpnja 2020. (list 26 spisa) na iznos od 8.425,00 kn, te dostavila dokaz o izvršenim uplatama, osim za račun br 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. na iznos od 24.852,00 kn, koji osporava u cijelosti, odnosno da bi na temelju tog računa postojalo bilo kakvo njezino dugovanje tužitelju, te ujedno tuženica ističe da je tužitelju platila u gotovini i iznos od 27.000,00 kn i to na ruke IČ što tužitelj ne osporava navodeći da se od tog iznosa 14.000,00 kn odnosilo na trošak montaže stolarije, a 13.000,00 kn na trošak montaže škura, koje je izradila i dostavila tvrtka Lokve d.o.o.

Tuženica je o izvršenim uplatama dostavila ispise naloga s njezinog računa koji ima otvoren u Hrvatskoj poštanskoj banci i to:

1) za Račun br. 40/P1/1 od 1.8.2019.g. u iznosu od 25.968,75 kn - dokaz o uplati iznosa od 25.968,75 kn od 2.8.2019.g.

2) za Račun br. 49/P1/1 od 12.10.2019.g. u iznosu od 19.000,00 kn - dokaz o uplati iznosa od 19.000,00 kn od 15.10.2019.g.

3) za Račun br. 61/P1/1 od 7.12.2019.g. u iznosu od 9.566,00 kn - dokaz o uplati iznosa od 9.566,00 od 13.12.2019.g.

4) za Račun br. 1/P1/1 od 16.1.2020.g. u iznosu od 4.281,25 kn - dokaz o uplati iznosa od 4.281,25 kn od 21.1.2020.g.

5) za Račun br. 29/P1/1 od 23.7.2020.g. u iznosu od 8.425,00 kn - dokaz o uplati iznosa od 5.000,00 kn od 2.8.2019.g., - dokaz o uplati iznosa od 3.425,00 kn od 22.1.2020.g. ili ukupno 8.425, 00 kn, za koji tuženica navodi da ga je po uputi tužitelja platila na privatni račun VČ.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, te naložiti tužitelju plaćanje troškova parničnog postupka tuženici.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u predmetno rješenje o ovrsi broj Ovrv-68/2021 od 08. veljače 2021. (list 1-3 spisa), saldo karticu kupaca-karticu prometa od 31.12.2020. (list 6 spisa), račun br 40/P1/1 od 1. kolovoza 2019. (list 22 spisa), račun br 49/P1/1 od 12. listopada 2019. (list 23 spisa), račun br 61/P1/1 od 7. prosinca 2019. (list 24 spisa), račun br 1/P1/1 od 16. siječnja 2020. (list 25 spisa), račun br 29/P1/1 od 23. srpnja 2020. (list 26 spisa), račun br 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. (list 27 spisa), dokaz o uplati iznosa od 25.968,75 kn od 2.8.2019.g. (list 31 spisa), dokaz o uplati iznosa od 19.000,00 kn od 15.10.2019.g. (list 32 spisa), dokaz o uplati iznosa od 9.566,00 od 13.12.2019.g. (list 33 spisa), dokaz o uplati iznosa od 4.281,25 kn od 21.1.2020.g. (list 34 spisa),dokaz o uplati iznosa od 5.000,00 kn od 2.8.2019.g. (list 35 spisa), dokaz o uplati iznosa od 3.425,00 kn od 22.1.2020.g. (list 36 spisa), ponudu 65/19 od dana 30. srpnja 2019. godine (list 40 spisa), ponudu 79/19 od dana 29. rujna 2019. godine (list 42 spisa), ponudu 87/19 od dana 15.11. 2019. godine (list 43 spisa), ponudu 02/20 od dana 09. siječnja 2020. godine (list 44 spisa), ponudu 26/20 od dana 15. svibnja 2020. godine (list 45 spisa), potvrdu narudžbe 19SG0792 od 5.11.2019. (list 46-58 spisa), ponudu 19SG1850 od 15.04.2019. (list 59-68 spisa), e-mail korenspodenciju između CČ i Luke Marčića (list 69-73 spisa), saslušan je zakonski zastupnik tužitelja ŠČ (list 80-81 spisa), zamolbeno su saslušani pred Općinskim sudom u Šibeniku svjedoci LČ, IČ i KČ (list 106-110 spisa), saslušana je tuženica (list 120-123 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 24.862,00 kn/3.299,75 eur prema računu 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. za koji tužitelj tvrdi da se odnosi na dugovanje tuženice po konačnom obračunu stolarskih radova koje je po narudžbi tuženice tužitelj izvršio na kući u [adresa], ali da ih tuženica po prihvaćenim ponudama nije u cijelosti platila.

7. Nije sporno da je tužitelj izveo stolarske radove na kući tuženice na otoku [adresa] i da mu je tuženica za te radove prema izdanim računima platila ukupni iznos od 67.231,00 kn, te u gotovini na ruke IČ 27.000,00 kn ili ukupno 94.231,00 kn. Nije sporno da se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 24.862,00 kn/3.299,75 eur ne odnosi na montažu prozora i škura.

8. Sporno je je li tuženica navedenim uplatama u cijelosti platila stolarske radove koje je naručila i koje je tužitelj izveo na kući u [adresa] i je li tuženica za te radove u obvezi platiti tužitelju i daljnji utuženi iznos od 24.862,00 kn/3.299,75 eur prema računu broj 51/P1/1 od 1. prosinca 2020., koji prema tvrdnji tužitelja predstavlja konačni obračun između ponuda koje je tuženica prihvatila i na temelju kojih je tužitelj izveo radove, jer da je za stolarske radove prema ponudi tuženica platila samo avans. Sporno je je li tuženica bila u obvezi platiti iznose navedene u ponudama za pojedine radove ili je na temelju tih ponuda usmeno dogovorena konačna cijena radova za koje su tuženici izdani računi.

9. U podnesku od 7.lipnja 2022. tužitelj specificira radove i plaćanja;

1. ponuda 65/19 od 30.7.2019. na iznos od 32.208,75 kn (izrada, dostava i ugradnja sobnih vrata)

- plaćeno na temelju računa 40/P1/1 25.968,75 kn

- plaćeno na temelju računa 29/P1/1 5.000,00 kn (tekući račun R)

- neplaćeno po ponudi 65/19 1.240,00 kn;

2. ponuda 79/19 od 29.9.2019. na iznos od 34.250,00 kn (izrada, dostava i ugradnja pergole i greda)

- plaćeno na temelju računa 49/P1/1 19.000,00 kn

- plaćeno na temelju računa 61/P1/1 9.566,00 kn

- neplaćeno po ponudi 79/19 5.684,00 kn;

3. ponuda 87/19 od 15.11.2019. na iznos od 2.575,00 kn (izrada, dostava i ugradnja klupčica za prozore)

- plaćeno na temelju ponude od 2.575,00 kn

4. ponuda 02/20 od 9.1.2020. na iznos od 17.125,00 kn (izrada namještaja)

- plaćeno na temelju računa 1/P1/1 4.281,25 kn

- plaćeno na temelju računa 29/P1/1 3.425,00 kn (tekući račun R)

- neplaćeno po ponudi 02/20 9.418,00 kn;

5. ponuda 26/20 od 15.5.2020. na iznos od 7.175,00 kn (izrada ploča)

- neplaćeno po ponudi 26/20 7.175,00 kn;

6. ponuda 19SG1850 potvrda narudžbe 19SG0792 (montaža prozora, vrata i škura koje je izradila stolarija Lokve d.o.o. tuženica platila u gotovini 27.000,00 kn.

9.1. Iz prethodno navedenih tužiteljevih ponuda cijene stolarskih radova proizlazi da je cijena istih iznosila 120.333,75 kn, a da je prema kartici Saldakonti kupaca tuženica podmirila iznos od 67.231,00 kn, kako to proizlazi i iz računa koje je tuženica priložila kao dokaz uz podnesak od 2. ožujka 2022., dok među strankama nije sporno da je tuženica platila tužitelju još i iznos od 27.000,00 kn u gotovini za koji joj tužitelj nije izdao račun tako da je tuženica nesporno platila tužiteljeve stolarske radove u ukupnom iznosu od 94.231,00 kn.

Tako razlika između nesporno plaćene cijene radova i cijena prema priloženim ponudama tužitelja iznosi 26.102,75 kn, ali tužitelj u ovom postupku traži isplatu razlike u iznosu od 24.862,00 kn / 3.299,75 eur.

9.2. Međutim, prema tužiteljevoj specifikaciji potraživanja u podnesku od 7. lipnja 2022. proizlazi da tuženica nije podmirila iznos od 23.517,00 kn (od čega 1.240,00 kn za sobna vrata +5.684,00 kn za ugradnju pergole i greda +9.418,00 kn za izradu namještaja +7.175,00 kn za izradu ploča).

9.3. Prema spornom računu br. 51/P1/1 od 1.12.2020. (list 22 spisa) sporno dugovanje tuženice odnosi se na razliku po ponudi za izradu komoda i ploča za stolove 24.852,00 kn (cijena radova 19.881,60 kn+ PDV 25% 4.970,40 kn).

9.4. Iz iskaza direktora tužitelja, OČ proizlazi da tuženica, od ugovorenih i izvedenih stolarskih radova:

- nije platila pergolu koju je tužitelj radio uz kuću kao i grede unutar kuće,

- da se predmetni račun broj 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. odnosi na razliku između izvršenih radova po ponudama koje je tuženica prihvatila i avansa koje je tijekom izvođenja radova tuženica platila,

- da je tuženica na temelju ponude plaćala 60% avansa od cijene radova prema ponudi a onda bi joj nakon toga bio izdan račun za te radove, te da je tuženica tražila da za radove ne plati PDV pa je tako na tekući račun njegove majke uplatila neke iznose,

- da između tužitelja i tuženice nije bilo nesuglasica oko toga da se izvedu radovi iz ponude, da je te radove tužitelj izveo sve do konačnog obračuna,

- da je u računu broj 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. navedeno da se odnosi na izradu komoda i ploča za stolove te uplatu razlike po ponudi, jer je vjerojatno tako naveo knjigovođa kada je izdavao račun,

- da je nakon završetka radova tuženicu e-mailom obavijestio da moraju napraviti završni obračun izvedenih radova.

9.5. Svjedok IČ, raniji vlasnik i zaposlenik tužitelja u vrijeme spornih radova na kući tuženice, iskazao je:

- da su s montažom stolarije tuženica i njezin suprug bili zadovoljni i osobno na ruke predali su mu iznos od 14.000,00 kuna,

- nakon toga je tuženica tražila da rade ukrasne grede za što su sastavili pisanu ponudu i račun, te su radili i sobna vrata za što je također sastavljena pisana ponuda i račun,

- oko 2 mjeseca kada su došle i škure radnici tužitelja su škure su sklonili u skladište i čekalo se da se krene sa tom ugradnjom škura, jer zbog korone nisu mogli nastaviti s radovima,

- kada su krenuli u montažu škura iste su bile preširoke, pa su zidari morali napraviti ojačanje u zidovima, a tužitelj je "britvele" poslao u Split (radi ojačavanja, produživanja i cinčenja te ponovnog plastificiranja), a ta dorada škura trajala je 2-3 tjedna tijekom toga je tužitelj radio namještaj i klupčice u kući, na koje radove tuženica i njezin suprug nisu imali primjedbi.

- nakon što je izvršena montaža škura misli da je suprug tuženice, AČ njemu osobno platio iznos od 13.000,00 kuna, te se sijeća da se tada razbila jedna prozorska klupčica i na jednoj škuri je napuklo drvo o čemu je on obavijestio tuženicu, te joj je dao mogućnost da radnici tužitelja to popravi ili da će netko drugi popraviti, a da za to tužitelj snosi troškove, ali se tuženica o tome nije izjašnjavala,

- nakon toga su radili završne lajsne i klupčice u sobama i hodnicima i na kraju radova tuženica im je rekla da su se radovi oduljili, iako je unutar kuće još bila skela i radovi su trajali sigurno još idućih mjesec dana, a on to zna jer je bio u kontaktu sa zidarima koji su radili te završne radove iza tužitelja.

- tužitelj je nakon završenih radova izradio završni obračun odnosno specifikaciju koju su tuženici poslali e-mailom, ali da se ona slijedećih 15 dana nije javila, pa ju je nazvao i tuženica se opravdavala da oni još nisu napravili svoj obračun, s time da ni tada nije spominjala nikakve prigovore.

- ponovno su se čuli nakon mjesec dana, kada mu je prigovorila za tu jednu klupčicu i spomenula mu je fotografa, a nakon tog drugog poziva tuženica više nije odgovarala na njegove pozive, te je tako za izvršene radove tuženica ostala dužna oko 24.000,00 kuna,

- iznos od 27.000,00 kn primio je na ruke, jer je tako bilo dogovoreno pa za montažu škura nije izdao račun, te da je osim toga tuženica tražila da se i svi drugi radovi rade bez računa i uz popust, ali da je tužitelj za sve druge radove izdao račune po principu da tužitelj sastavi ponudu koju bi tuženica prihvatila, uplatila avans a nakon završetka radova ostatak iznosa, kako je detaljno specificirano u tužiteljevom završnom obračunu.

- u odnosu na 5 računa koji su dostavljeni u sudski spis za koje je vidljivo da su u cijelosti plaćeni svjedok je iskazao da bi tuženica po ponudi platila 50-60% dogovorene cijene za što bi tužiteljev knjigovođa izdao račun koji nije konačan, jer konačni račun se izdaje tek po završenom poslu a što je onda dovelo do ove razlike uplaćenog iznosa.

- zbog čega upute o uplati razlike po ponudi nema u drugom računu ranije izdanom i plaćenom koji su dostavljeni u sudski spis, osim za račun br. 51/P1/1 izdan tuženici 1. prosinca 2020. svjedok je iskazao da račune ispisuje knjigovođa u dogovoru s direktorom tužitelja, te ne zna zbog čega je račun br. 51/P1/1 izdan tuženici tek 1. prosinca 2020.

9.6. Iz iskaza tuženice TČ proizlazi:

- da je tužitelj izveo stolarske radove u kući na [adresa], koja je u vlasništvu njezinog supruga, te da su se po prijedlogu građevinske tvrtke Lokve iz Gorskog Kotara od koje su naručili škure za cijelu kuću, prozore, te ulazna vrata, obratili tužitelju kao njihovom kooperantu za montažu stolarije, jer trgovačko društvo Lokve to nije nudilo.

- da je s tužiteljem, odnosno HČ, dogovorila cijenu montaže i to prozora na sobama za iznos od oko 11.000,00 kn, a za montažu škura dogovorili su iznos od 5.500,00 kn, kao i da će iznos tuženica platiti kada to bude konačno gotovo, odnosno kada sva vanjska stolarija bude montirana,

- od svih radova koje je tužitelj na kući izvodio škure su zadnje montirane, i da za taj posao tužitelju nije plaćen nikakav avans već da su avansi plaćani za materijale i to za stolarske radove koje su dogovorili mimo ove montaže.

- novac predan na ruke IČ, jednom 14.000,00 kn te drugi puta 13.000,00 kn, nije odnosio na montažu već na druge stolarske radove koje su oni u kući izveli.

- od stolarskih radova koje je tužitelj izvodio u kući bile unutarnje drvene klupčice, sobna vrata, klizna vrata prema vešeraju, lažne grede u prizemlju, pergola, komode u spavaćim sobama, ploče za noćne ormariće i stolić u dnevnom boravku, polica ispod televizora, stol u blagovaonici i jedna ploča za blagovaonski stol, koji radovi su radovi trebali koštati oko 90.000,00 kn,

- tužitelju je platila sve radove osim montaže škura i prozora, i oko toga su se svađali nekih dva tjedna iz razloga što je bilo oštećenja na kući, klupčicama i samim škurama, vezano uz postavljanje škura i tijekom montaže istih, a to zna jer ta stolarija prije postavljanja nije bila oštećena.

- isti dan popodne kad je postavljena stolarija pregledala je ostale vanjske radove, odnosno stolariju i prozore te uočila niz oštećenja na škurama, i na jednoj klupčici, ali su radnici tužitelja već bili otišli jer im se žurilo na brod u 15h,

- ona i njezin suprug radi popravaka obratili su se IČ, ali se radnici više nisu vratili da bi ta oštećenja sanirali, pa su to na kraju učinili suprug i ona, jer su u sezoni trebali početi iznajmljivati kuću, a IČ su rekli da neće ništa platiti, odnosno montažu prozora i škura dok god ne otklone oštećenja i nedostatke od ugradnje,

- tako je sve radove koje je izvela Stolarija Čobanov d.o.o. tuženica platila osim, iz navedenih razloga, montaže škura i prozora u iznosu od 16.500,00 kn koliko je to koštalo.

- nakon što su suprug i ona izvršili popravke koje je navela, tužitelj, odnosno IČ i njegovi zaposlenici, više se nisu javljali niti su došli u njezinu kuću na [adresa], niti je prije pokretanja ovog postupka više imala kontakt s bilo kim iz Stolarije Čobanov d.o.o., a niti je ona pokušavala nekog od njih kontaktirati, te i dalje smatra da s obzirom na nekvalitetnu montaže nije dužna platiti tužitelju dogovoreni iznos.

- poriče da bi prema računu broj 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. bila dužna iznos od 24.852,00 kn i to za izradu komoda i ploča za stolove, jer je račun za to u cijelosti podmirila, odnosno da nije bilo nikakve neplaćene razlike po ponudi kako je u računu navedeno.

- od radova s kojima nisu bili zadovoljni, zamjenu klupčice koja je bila potrgana izveo drugi majstor, a postavljanje šarafa koje je trebalo staviti na škure, i kitanje škura, su izvršili suprug i ona, te pretpostavlja da tužitelj nikada nije izdao račun za montažu škura, upravo iz razloga što je znao da oni s tom montažom nisu zadovoljni.

- od tužitelja su dobivali pojedinačne ponude za određene radove, primjerice, izradu pergole, klupčica, greda, i slično, i svaki puta oko tih ponuda su pregovarali i prihvaćane su po usmenom dogovoru, pa da zato ne može reći kolika je točno ukupna cijena dogovorenih radova i izrade namještaja osim montaže prozora i škura, te se ne sijeća koji točno radovi su plaćeni na račun VČ, supruge IČ jer su uplate vršene po dogovoru i nije vodila računa na što se svaka od njih odnosi,

- tako ponude koje su dostavljene u spisu nisu prihvaćene u ponuđenim iznosima, već su oko tih iznosa pregovarali i neki radovi su i manje koštali.

- tijekom 2020. tužitelj nije tražio da mu plati bilo kakve stolarske radove, odnosno nije tvrdio da postoji dug, te iz Stolarije Čobanov d.o.o. nakon što su otišli u lipnju 2020., nitko je nije kontaktirao radi plaćanja računa od 1. prosinca 2020. već je za isti saznala tek kad je dobila prijedlog za ovrhu u ovom postupku.

10. Iz iskaza direktora tužitelja, svjedoka IČ i tuženice jasno proizlazi da je tužitelj izdavao tuženici ponude s cijenom za pojedine radove. Međutim, dovođenjem u vezu iskaze direktora tužitelja i svjedoka IČ da je tuženica na temelju ponude plaćala 60% avansa od cijene radova navedene u ponudi, a da bi joj nakon toga bio izdan račun za izvršenu uplatiu, te iskaz tuženice u dijelu da su od tužitelja dobivali pojedinačne ponude za određene radove, primjerice, izradu pergole, klupčica, greda, i slično, i svaki puta oko tih ponuda da su pregovarali i prihvaćane su cijene po usmenom dogovoru i da zato ne može reći kolika je točno ukupna cijena dogovorenih radova i izrade namještaja, valja zaključiti da cijena radova u ponudi nije bila konačna već da se o njoj pregovaralo kako to tvrdi tuženica.

10.1. Takav zaključak temelji se, primjerice, na ponudi 65/19 od 30.7.2019. u kojoj je s rabatom od 10% ponuđena cijena radova 25.767,00 kn i PDV 6.441,75 kn na temelju koje ponude je nesporno tuženica platila iznos od 25.968,75 kn za koji je izdan račun 40/P1/1 te 5.000,00 kn na tekući račun R i izdan je račun 29/P1/1. S obzirom da su navedena plaćanja daleko veća od avansa 60% cijene radova u ponudi kako to iskazuju direktor tužitelja i svjedok R, to upravo potvrđuje iskaz tuženice u dijelu da se o cijeni iz ponude usmeno pregovaralo i da je tuženica plaćala neke iznose i na tekući račun majke tužitelja da bi izbjegla plaćanje PDV kako to navode direktor tužitelja i svjedok, pa stoga nikako nije prihvatljiva tužiteljeva tvrdnja da tuženica na temelju cijene radova u ponudi 65/19 i nesporno plaćenih radova prema računima, tužitelju duguje iznos od 1.240,00 kn. Ni za ostale ponude 79/19, 87/19, 02/20 i 26/20 (točka 9. obrazloženja) prema računima nije plaćeno 60% avansa, kako to tvrdi direktor tužitelja, već su radovi iz ponude plaćeni prema dogovorenoj cijeni radova i na temelju izdanog računa.

10.2. Slijedom zaključka da se stranke o ponuđenoj cijeni radova pregovarale i da su dokaz vrste i cijene izvršenih stolarskih radova računi, koje su dostavili tužitelj i tuženica, to neplaćeni iznos od 7.175,00 kn po ponudi 26/20 za izradu ploča nije dokaz da tuženica upravo taj iznos duguje tužitelju, niti je tužitelj dokazao da je za plaćanje tog iznosa tuženici izdan račun.

11. Iz iskaza svjedoka LČ, koji je bio nadzorni inženjer u gradnji kuće tuženice na otoku [adresa], te svjedoka NČ, zaposlenika tužitelja, proizlazi da imaju saznanja da je tužitelj montirao stolariju na kući tuženice, da je objekt dovršen u 6. mjesecu 2020., da je bilo nekih sitnih nedostataka vezano za montažu vanjske stolarije, odnosno da škure nisu odgovarale otvorima pa su morali prepravljati okove na škurama i kod postavljanja zakački na vanjskim kamenim klupčicama jedna je klupčica prilikom montaže oštećena, ali i da nemaju nikakvih saznanja o načinu plaćana radova tužitelja na toj kući, pa vezano za spornu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva sud nije posebno cijenio njihove iskaze.

12. Između stranaka nije dakle sporno da je tuženica platila sve račune koje je tuženik izdao osim računa broj 51/P1/1 od 1.12.2020., koji je tužitelj izdao nakon završenih radova, jer iz iskaza tuženice te svjedoka NČ i LČ u kojem dijelu ih je sud prihvatio kao međusobno podudarne i istinite, proizlazi da je objekt tuženice dovršen u 6. mjesecu 2020. i da se radnici tužitelja na isti nisu vraćali, što znači da je spornim računom broj 51/P1/1 od 1.12.2020. tužitelj izvršio konačni obračun izvedenih radova 5 mjeseci nakon što je objekt dovršen.

13. Nadalje, u opisu spornog računa broj 51/P1/1 od 1.12.2020. (list 27 spisa) navedeno je da se isti odnosi na izradu komoda i ploča za stolove - uplata razlike po ponudi, dok iz iskaza svjedoka IČ proizlazi da je vjerojatno te radove naveo knjigovođa kada je izdavao računi, a da od ugovorenih i izvedenih stolarskih radova tuženica nije platila pergolu koju je tužitelj radio uz kuću kao i grede unutar kuće, što je u suprotnosti s ranije navedenom ponudom broj 79/19 i plaćanjima tuženice za pergolu i grede prema računima iz te ponude u dva dijela i to 19.000,00 kn, te potom 7.506,00 kn, odnosno 6.991,00 kn, kako je ranije obrazloženo pa iz razloga te nepodudarnosti iskaz OČ u tom dijelu sud nije prihvatio kao uvjerljiv i istinit, odnosno da se sporni račun odnosi na neplaćenu pergolu i grede, jer je od cijene u ponudi na iznos od 34.250,00 kn, tuženica prema priloženim računima platila 28.566,00 kn kako je to ranije pod točkom 9. obrazloženo.

14. ŠČ iskazao je da je tuženicu e-mailom obavijestio da moraju napraviti završni obračun izvedenih radova, dok je svjedok IČ iskazao da je tužitelj nakon završenih radova izradio završni obračun odnosno specifikaciju koju su tuženici poslali e-mailom, ali da se ona slijedećih 15 dana nije javila, pa ju je nazvao i tuženica se opravdavala da oni još nisu napravili svoj obračun.

15. Tuženica je iskazala da nakon što su završili radove na kući tijekom 2020. tužitelj nije tražio da mu plati bilo kakve stolarske radove, odnosno nije tvrdio da postoji dug, te da je nakon što su otišli u lipnju 2020. iz Stolarije Čobanov d.o.o. nitko nije kontaktirao radi plaćanja računa od 1. prosinca 2020. već je za isti saznala tek kad je dobila prijedlog za ovrhu u ovom postupku.

16. Valja naglasiti da je tužitelj ovaj postupak pokrenuo na temelju stanja salda konti kupaca - kartici prometa za tuženicu iz koje proizlazi da je tuženica podmirila sve svoje obveze osim po spornom računu izdanom 5 mjeseci nakon dovršetka radova i to u iznosu 24.852,00 kn kojem je tužitelj pribrojio i trošak izvoda s računa 10,00 kn ili ukupno 24.862,00 kn, dok prema specifikaciji potraživanja u podnesku od 7. lipnja 2022. proizlazi da tuženica prema ponudama nije podmirila iznos od 23.517,00 kn (od čega 1.240,00 kn za sobna vrata+5.684,00 kn za ugradnju pergole i greda +9.418,00 kn za izradu namještaja +7.175,00 kn za izradu ploča).

17. Nadalje, tužitelj u ovom postupku nije dostavio e-mail upućen tuženici kao dokaz da ju obavještava o potrebi završnog obračuna, odnosno kao dokaz komunikacije s tuženicom i nakon završetka radova i da joj je uz isti poslao završni obračun i da je tuženica bila upoznata s dugovanjem razlike troškova radova prema spornom računu i na koje točno izvedene, a neplaćene radove se taj račun odnosi, pa slijedom toga sud nalazi te tvrdnje tužitelja paušalnim i time nedokazanim, te prihvaća kao uvjerljiv i istinit iskaz tuženice u dijelu da do pokretanja ovog postupka nije imala saznanja o izdavanju spornog računa.

18. Budući da među strankama nije sporno da montaža škura i prozora nije predmet ovog spora, da tužitelj nije dokazao za koje radove je tuženici izdao predmetni račun, niti cijenu tih radova kao ni da je nesporno plaćenim računima tuženica tek platila avans na temelju prihvaćenih ponuda, to je tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan.

19. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

20. Tako u konkretnom slučaju tužitelj kao izvođač nije dokazao koji je to određeni posao obavio za tuženicu po cijeni od 24.862,00 kn /3.299,75 eur niti je dokazao da se tuženica za posao za koji je izdao račun na taj iznos obvezala kao naručitelj platiti mu naknadu, to je na temelju odredbi čl. 590. ZOO u vezi čl. 219. i čl. 221.a, te čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/26, u daljnjem tekstu: ZPP) rješenje o ovrsi valjalo ukinuti i u cijelosti odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa)

22. Troškovi zastupanja tuženice po ovlaštenom punomoćniku - odvjetniku priznati su za sastav prigovora - odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 100 bodova, za pristup na šest ročišta 15.11.2022., 21.3.2023., 8.3.2024., 25.3.2024., 22.10.2024. i8.12.2025. prema Tbr. 9/1- 100 bodova za svako, za pristup na četiri ročišta 15.2.2022., 14.6.2022., 5.12.2023. i 3.7.2024. prema Tbr. 9/2 50 bodova za svako, za sastav podneska od 19.7.2022. prema Tbr. 8/1 100 bodova, za sastav žalbe od 12.12.2024. prema Tbr. 10/1 125 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu odluke 5.1.2025. prema Tbr. 9/3 50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom) iznosi 2.350,00 eur, uvećano za 25% PDV 587,50 eur ili ukupno 2.937,50 eur.

23. Tuženici nije priznat trošak sastava podnesaka od 15.3.2024. i 24.6.2024., jer u istima iznosi ocjenu predloženih i provedenih dokaza pa ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Nisu joj priznati ni zatraženi troškovi pristojbi na prigovor - odgovor na tužbu jer ta obveza sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) nije dospjela, niti je tuženica dostavila dokaz da je tu pristojbu platila, a niti je obveza tuženice platiti pristojbu na presudu.

24. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP.

U Zagrebu, 5. siječnja 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice