REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog GE zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. točke 1. i stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog GE zastupanog po braniteljima iz Odvjetničkog društva LJUBIČIĆ-VRDOLJAK&PARTNERI iz Splita podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-9392/2023 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog GE kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje u pobijanom dijelu.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni GE je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-9392/2023 od 29. listopada 2024. okrivljeni GE je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. i stavka 5. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 420,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „A“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.

1.2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan pod II prvostupanjske presude.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni GE je pravodobno po braniteljima podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.

Žalitelj predlaže da se prihvati ova žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede postupka žalitelj ističe kako je presuda nerazumljiva jer je u uvodu presude naznačeno da je riječ o predmetu protiv okrivljenika AE, dok je u ovom predmetu žalitelj druga osoba.

5.1. Neosnovani si i netočni te narezumljivi navodi žalbe jer se u pobijanoj presudi u uvodu uopće ne spominje kao okrivljenik AE.

6. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja da sud prvog stupnja nije s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje okrivljeniku idu u prilog i one koje su teretile okrivljenika jer je presudu u cijelosti utemeljio samo na obrani okrivljenika u toj mjeri da je izmijenio i činjenični opis djela i pravnu oznaku djela proglasivši krivim okrivljenika za lakši prekršaj od onog za koji je optužen. U optužnom aktu je bilo valjano opisano kako se okrivljenik nije zaustavio na dva ili više crvenih svjetala na semaforu, ali je prvostupanjski sud na temelju obrane okrivljenika u koju je povjerovao bez daljnjeg utvrđivanja spornih činjenica donio odluku o krivnji za blaži prekršaj, onaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Jednako tako ga je zbog nedostatka dokaza oslobodio optužbe za prekršaj iz članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na što ovaj sud zbog izostanka žalbe tužitelja, može samo ukazati.

6.1. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak u kojem je ispitao okrivljenika, te je čitao dokumentaciju spisa, a potom je ocjenom svakog od provedenih dokaza donio odluku o krivnji okrivljenika za inkriminirani prekršaj.

6.2. Prvostupanjski sud je obranu okrivljenika cijenio priznanjem prekršaja i to u dijelu u kojem je okrivljenik priznao ono što mu je stavljeno na teret (jedno crveno svjetlo i upravljanje dok kod sebe nije imao vozačku dozvolu) dok tužitelja niti svjedoka policajca koji je neposredno utvrdio prekršaj niti je pozivao niti ga je ispitao, na što međutim tužitelj nije podnio žalbu.

6.3. Po ocjeni ovog suda zbog toga su neosnovani žalbeni navodi žalitelja kako prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice koje bi mu išle u korist, nego je upravo suprotno, samo njih i cijenio i na obrani okrivljenika utemeljio odluku o krivnji, dok ostale činjenice koje bi ga mogle teretiti nije niti utvrđivao.

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje prekršaja, izraženo žaljenje i obećanje da isto neće ponoviti dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju kažnjavanost, koja je u međuvremenu u rehabilitaciji, ali koja se nije ni na koji način ogledala u visini kazne jer je za svaki prekršaj utvrdio zakonom propisani minimlani iznos držeći da je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

7.1. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

8. Odluka o zaštitnoj mjeri je pravilna i opravdana te zbog težine počinjenog prekršaja nužna da bi se otklonile okolnosti koje pogoduju ponavljanju prekršaja. Trajanje zaštitne mjere nije prestrogo jer je određeno bliže zakonom propisanom minimalnom trajanju (koje je propisano od 1 mjeseca do 2 godine).

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 5. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Hasić,v.r.

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.