1              Poslovni broj: II Kž-444/2023-7

Poslovni broj: II Kž-4442023-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek - Šabijan, predsjednice vijeća te sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-172/2023. (K-35/2023.) od 10. listopada 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog D. D. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-172/2023. (K-35/2023.) od 10. listopada 2023. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog D. D., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 17. travnja 2023. pa nadalje.

 

2. Žalbu protiv uvodno citiranog rješenja je podnio okrivljeni D. D. po branitelju, odvjetniku H. B., zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene odredaba ZKP-a", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje, a podredno isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Neosnovano tvrdi žalitelj da je pobijano rješenje nepravilno i nezakonito, jer ne postoje razlozi navedeni u pobijanom rješenju. Suprotno navedenom, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, da je prvostupanjski sud pravilno i na zakonu osnovano utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud.

 

5.1. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog D. D. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je i dovela do prvotnog određivanja istražnog zatvora. Naime, imajući u vidu da je okrivljenik bio već ranije osuđivan zbog kaznenih djela, a kako to proizlazi iz pribavljenog izvatka iz kaznene evidencije sa lista 36 spisa na uvjetnu i djelomično uvjetnu osudu uz obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu, a koje kaznenopravne sankcije očigledno nisu polučile svoju svrhu, uz činjenicu da iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi kako isti ima simptome posttraumatskog stresnog doživljaja uz alkoholizam, te bi uslijed navedenog mogao u budućnosti počiniti slično, kao i teže kazneno djelo, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Povezujući navedeno s činjenicom da mu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju počinjenog zbog banalnosti (žrtva mu je odbila dati cigaretu), tada se zaključak prvostupanjskog suda o postojanju realne i predvidive opasnosti da bi okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, mogao ponoviti kazneno djelo, nalazi u cijelosti osnovanim.

 

5.2. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjanje razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.

 

6. Žalbenim navodom da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru više od šest mjeseci, upire se na povredu tzv. načela razmjernosti, no ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da isto nije povrijeđeno razmatrano u svjetlu odredbe članka 122. ZKP/08 i svih okolnosti na strani okrivljenika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova iz članka 133. ZKP/08.

 

7. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenih navoda okrivljenika kako on i D. H., nisu osobe koje su u zavadi, pa ne postoji motiv koji bi okrivljenom dao povoda da se s oštećenikom obračunava na bilo koji način, jer te okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

 

8. Žalitelj nadalje ističe kako je okrivljenik voljan dati obećanje da će se javljati policiji, ili prihvatiti bilo koju drugu mjeru suda, kako bi se ukinula mjera istražnog zatvora, kao i da je voljan obećati da se neće približavati oštećeniku, te mu neće prilaziti. Međutim, drugostupanjski sud ne nalazi da bi navedeno obećanje bilo od značaja, s obzirom da iz svega prethodno navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi predlaže žalitelj, jer s obzirom na sve iznesene okolnosti konkretnog slučaja blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 26. listopada 2023.