REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-657/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: [osobni identifikacijski broj], Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/25- 01/18, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 21. ožujka 2025. te vraćanje predmeta tuženika na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu štete.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/18, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 21. ožujka 2025. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe [adresa], KLASA: UP/l-502-03/24-02/11612, URBROJ: 338-03-02-24-6 od 27. prosinca 2024., a kojim rješenjem u točki 1. izreke tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca Vodoprivreda Sisak d.d., sa sjedištem poslodavca u [adresa], ozljeda pretrpljena 4. srpnja 2024. pod dijagnozom naziva šifre prema važećoj MKB - 10 klasifikaciji F43.2 Poremećaj prilagodbe, nije priznata ozljedom na radu, dok u točki 2. izreke rješenja, tužiteljici nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/18, URBROJ: 338-01- 06-05-25-04 od 21. ožujka 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe [adresa], KLASA: UP/l-502-03/24-02/11612, URBROJ: 338-03-02-24-6 od 27. prosinca 2024., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu 7. svibnja 2025., kod kojeg je zaprimljena pod poslovnim brojem Us I- 1736/2025, a koji Sud je tužbu tužiteljice ustupio ovome Sudu na nadležno postupanje, kao manje opterećenom sudu gdje je zaprimljena pod poslovnim brojem 657/2025 dana 22. svibnja 2025., sve na temelju rješenja predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-6 od 9. svibnja 2025.

3. Tužiteljica je u tužbi u bitnome navela, da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjene povrede odredaba upravnog postupka i to odredbe članka 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 115., 117., 131., 120. i 121. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), kao i niz povreda odredaba Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, u nastavku teksta Ustav Republike Hrvatske). Također, smatra da joj je osporavanim rješenjem tuženika povrijeđeno legitimno očekivanje zaštićeno Ustavom, da će joj ozljeda na radu biti priznata čime je izgubila prava koja bi u suprotnom imala, primjerice, naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti u stopostotnom iznosu i naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti, sve dok traje privremena nesposobnost te naknadu putnih troškova. Ističe da su činjenice u postupku koji je prethodio upravnom sporu pogrešno utvrđene, a neke od njih da nisu niti potpuno utvrđene te da se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanju ove upravne stvari. Nadalje, tužiteljica je napomenula da tuženik uopće nije uzeo u obzir činjenicu koju je tužiteljica istaknula u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a vezano uz razorni potres, koji je kao stresor bio dovoljno jak, da kod prosječno psihički zdrave osobe izazove značajne smetnje, a u slučaju tužiteljice ružne snove, bez glavobolje, tjeskobe, anksioznosti te bilo kojeg psihičkog poremećaja. Nastavno, tužiteljica je istaknula, da je drugostupanjsko tijelo donijelo rješenje odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja nakon propisanog roka od 60 dana, točnije nakon 73 dana, a da joj je dostavljeno preporučenom pošiljkom 7. travnja 2025., odnosno nakon 90 dana. Napomenula je, da joj je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu uskraćeno i onemogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari u drugostupanjskom postupku, zbog čega tužiteljica smatra da je pogrešan zaključak tuženika da se njezina dijagnoza ne može smatrati ozljedom na radu. Smatra da ju je drugostupanjsko tijelo trebalo pozvati na dostavu rezultata psihologijskog testiranja, kao i na izjašnjavanje te da je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 66. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 u nastavku teksta Zakon), koji se odnosi na bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica više sile za vrijeme rada pa da je cijeli postupak pogrešno usmjeren od samog početka, a od iznimnog je utjecaja na ishod istog. Tvrdi, da su stresovi koji su doveli do njezinog stanja vezano isključivo uz posao, odnosno ponašanje bivšeg poslodavca i njegovih vlasnika te da su dovoljno jaki da kod prosječno psihički zdrave osobe izazovu značajne smetnje u gotovo svake osobe, a medicinska dokumentacija da je u skladu s kriterijima za postavljene dijagnoze šifre F43.2. U svezi s tim, napomenula je, da je u konkretnom slučaju od prvih simptoma 15. rujna 2023. do postavljanja dijagnoze 4. srpnja 2024. prošlo skoro 10 mjeseci, da je prilikom podnošenja zahtjeva za provođenjem postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede od 7. listopada 2024. ozljedom na radu, na tiskanici prijave ozljede na radu nije uopće upisala datum, jer nije znala kako se isti računa, odnosno određuje, pa je prilikom dolaska kod prvostupanjskog tijela u [adresa] tražila službenika koji zaprima zahtjeve za ozljede na radu da joj pomogne odnosno da joj pojasni koji datum treba upisati, a nakon što joj je službenik objasnilo cjelokupnu situaciju, službenik da joj je rekao da upiše prvi dan bolovanja 5. srpnja 2024., što je ista i učinila, iako joj je to bilo nelogično, jer ako nije na radu tog dana, kako joj se mogla dogoditi ozljeda na radu pa je u dogovoru sa službenikom prekrižila upisani datum i pokraj njega upisala datum prethodnog dana, kada je bila na radu odnosno dan prije otvorenog bolovanja. Time ukazuje da ju je službena osoba tuženika krivo uputila i navela da upišite taj sporan datum, čime je prekršeno načelo neukosti stranke koja sudjeluje u postupku na njezinu štetu i zbog čega je donošenjem osporavanog rješenja izgubila pravo na priznavanje ozljede na radu i za zdravstvenu zaštitu. Istaknula je, da je prva ozljeda po dijagnozi F43.2 nastala 15. rujna 2023., kada ju je bivši poslodavac prvi put napao, vikao na nju, zastrašivao i prijetio i od tog dana da su krenule njezine glavobolje te da nije točno da godinama već ima glavobolje i da isključuje povezanost glavobolje s potresom, kako je to pogrešno navedeno u osporavanom rješenju, a na pregled psihijatra došla je na preporuku neurologa, zbog glavobolja koje nije mogla liječiti uobičajenim lijekovima poput Lupoceta, Lekadola, Neofena, a iste su se pogoršavale svakim novim radnim danom i novim nasiljem od strane bivšeg poslodavca pa tužiteljica ukazuje da 15. rujna 2023. s prvim „incidentom“ poslodavca se javila i prva glavobolja, a sa svakim novim „incidentom“ javljala se sve jača glavobolja i ostale zdravstvene tegobe te je korištenjem godišnjeg odmora dolazilo do kratkotrajnog poboljšanja, kao i tijekom bolovanja, a nakon davanja otkaza da je došlo do sve većeg poboljšanja te da se danas, nakon dužeg razdoblja od dana otkaza osjeća odlično, nema glavobolja niti ostalih zdravstvenih tegoba koje bi se mogle povezati uz stres ili bilo koje druge psihičke poremećaje. Stoga je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 21. ožujka 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 27. prosinca 2024. te se događaj od 4. srpnja 2024., koji je rezultirao dijagnozom šifre prema MKB-10: F43.2 prizna ozljedom na radu i prizna joj se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, uz nadoknadu troška upravnog spora. Tužiteljica je zatražila da joj se nadoknadi šteta koju joj je tuženik svojim postupanjem prouzročio.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda 17. lipnja 2025. u bitnome ponovio navode koje je istaknuo u obrazloženju osporavanog rješenja predloživši da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer nema pravne osnove za podvođenjem prijavljenog događaja od 4. srpnja 2024. pod odredbu članka 66. točka 1. Zakona, jer iz nalaza i mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. veljače 2025. proizlazi, da dijagnoza F43.2 nije objektivizirana, niti direktno isključivo posljedica određenog jednokratnog traumatskog događaja uzročno vezanog uz rad, već se psihički poremećaj kod tužiteljice razvijao na bazi predispozicije zdravstvenog stanja, odnosno da je za dijagnozu F43.2 karakteristično, da se javlja u osoba oslabljenih adaptacijskih mehanizama i povećane osobne vulnerabilnosti pa se kao takva ne može razmatrati u kontekstu odredbe članka 66. Zakona, kao ozljeda na radu, odnosno kao bolest koja bi bila uzrokovana višom silom ili nesretnim slučajem za vrijeme rada. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

5. U ovom upravnom sporu 10. srpnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužiteljice i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnosti izjasniti se o svim zahtjevima navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

6. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih tijekom upravnog spora, nakon čega je usvojen dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku psihijatru te je tužiteljici naloženo da u roku od 10 (deset) dana na račun ovog suda, s osnova predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem izvrši uplatu iznosa od 500,00 eura, nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja, slijedom čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 24. srpnja 2025.

7. Uz podnesak zaprimljen kod ovog suda 14. srpnja 2025., tužiteljica je dostavila dokaz o uplati predujma za troškove provođenja medicinskog vještačenja, čime je postupila po raspravnom rješenju suda od 10. srpnja 2025., dok je u podnesku dala pojašnjenje oko spornih činjenica vezanih uz uzročno posljedičnu vezu između postavljene dijagnoze F 43.2 i nastale ozljede, kako bi se utvrdile sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje ovog upravnog spora.

8. Stoga je izvanraspravnim rješenjem suda od 16. srpnja 2025. određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić – Hero, dr., med., spec. psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije, iz Rijeke Krešimirova 4 sa zadaćom, da nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te zdravstveni karton tužiteljice, a po potrebi i osobnog pregleda tužiteljice utvrdi, može li se tužiteljici tražena dijagnoza prema MKB klasifikaciji F 43.2 Poremećaj prilagodbe nastale kod poslodavca Vodoprivrede Sisak d.d., 4. srpnja 2024. priznati ozljedom na radu, u smislu odredbe članka 66. Zakona, odnosno jesu li medicinske činjenice utvrđene u nalazu, mišljenju i ocijeni Liječničkog povjerenstva, Direkcije Zavoda od 25. veljače 2024. ispravno utvrđene, a ujedno je i odgođeno ročište za raspravu zakazano za 24. srpnja 2025.

9. U dopisu ovog suda od 16. srpnja 2025. zatražena je od liječnice obiteljske medicine tužiteljice, TU, dostava zdravstvenog kartona za tužiteljicu, koji je zaprimljen kod ovog Suda 4. kolovoza 2025. te je otpremljen gore navedenoj stalnoj sudskoj vještakinji prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić – Hero, dr. med spec. psihijatrije na nadležno postupanje.

11. U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog suda 21. rujna 2025., stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke prof. prim dr. sc. Elizabeta Dadić – Hero, dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije navela je, da je tužiteljica rođena **.**.1978., udovica, majka dvoje odraslih sinova, zaposlena, u braku da je bila do smrti supruga 2016., a nakon potresa u [adresa] kada je kuća u kojoj je živjela postala neupotrebljiva za življenje, Odlukom Grada Siska dobiva smještaj na području [adresa] te je tijekom tjedna bila u [adresa], a vikendom sa sinovima u [adresa]. Radila je u gore navedenoj firmi 21 godinu, a u veljači 2025. otvara vlastitu firmu koja se bavi građevinskim inžinjeringom i javnom nabavom.

12. Iz razgovora i osobnog pregleda tužiteljice, vještak zaključuje o urednom psihomotornom razvoju tužiteljice, ne nalazi elemente koji bi ukazivali na duševnu bolest, duševni poremećaj ili nedovoljni duševni razvitak te tužiteljica uredno funkcionira. Tijekom svog dosadašnjeg života tužiteljica da je govorila o psihičkim smetnjama koje su prisutne zbog poslodavca kod kojeg je radila u firmi, a koje su se pojavile u rujnu 2023. i trajale do srpnja 2024. kada je otvorila bolovanje po preporuci psihijatra, a u listopadu 2024. dala otkaz. Negira da bi do tada imala bilo kakve psihičke smetnje.

13. Nastavno, vještak navodi da je uvidom u osobni zdravstveni karton tužiteljice razvidno, da liječnik obiteljske medicine tužiteljice u listopadu 2017. bilježi glavobolje, kao i u lipnju 2021., a zatim i u travnju 2018., prepisuje anksiolitik Helex radi dijagnoze F 44 Disocijativni poremećaj, a od 11. kolovoza 2020. pa unatrag 8 mjeseci da ima problema sa spavanjem i često se budi po noći. Ujutro je umorna, radi čega joj se propisuje Normabel radi dijagnoze F.51. (Nesanica) te se radi istovrsne dijagnoze F. 51 prepisuje Cerson u razdoblju od veljače 2022. do srpnja 2022. ,a u razdoblju od prosinca 2023. do 3. svibnja 2024. prepisuje se ponovno Helex kada se i izdaje uputnica psihijatru.

14. Dijagnosticiraju joj se F 43.2 Poremećaj prilagodbe uz medikaciju antidepresiva Duloxetina na 30 mg, a kasnije je učinila psihijatrijske kontrole 2. kolovoza 2024., 13. kolovoza 2024., 30. kolovoza 2024., 25. rujna 2024., 28. listopada 2024., 20. stuidenog 2024., 16. prosinca 2024., 22. siječnja 2025. i 26. ožujka 2025. te je prvo psihijatrijsko liječenje bilo 5. srpnja 2024. kada dolazi na pregled prema preporuci neurologa kod kojeg je u obradi radi glavobolje (glavobolja uslijed prekomjernog uzimanja lijekova).

15. Tužiteljica da je istaknula tijekom razgovora nekoliko stresogenih situacija tijekom života i to disfunkcionalni brak roditelja, zatim smrt supruga, stres doživljen potresom u [adresa] i veliko oštećenje nekretnine, kao i izloženost stresu u firmi u kojoj je bila dugogodišnji zaposlenik, nakon čega je vještak zaključila da dijagnoza F 43.2 Poremećaj prilagodbe kod tužiteljice nije nastala isključivo kod poslodavca Vodoprivrede Sisak d.d. 4. srpnja 2025. pa nema elemenata da se navedena dijagnoza tužiteljici prizna ozljedom na radu u smislu članka 66. Zakona, slijedom čega su i medicinske činjenice utvrđenom u nalazu mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. veljače 2025. ispravno utvrđene, a sve imajući u vidu da je tužiteljica imala niz stresogenih situacije tijekom života te u vrijeme liječenja navedenog poremećaja, nije bila destruktivna, nego konstruktivna (otvorila firmu, povukla sredstva i firma zadovoljavajuće posluje).

16. Ročište zakazano za 23. listopada 2025. odgođeno je na prijedlog tužiteljice zbog zdravstvenih razloga, a ročište zakazano za 13. studenoga 2025. odgođeno je na prijedlog vještaka zbog službene spriječenosti pristupa na isto.

17. Na ročištu za raspravu održanom kod ovog suda, 4. prosinca 2025. u prisutnosti uredno pozvanih stranaka i vještaka, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora. Na ročištu je utvrđeno, da je kod ovog suda 21. rujna 2025. zaprimljen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić – Hero, dr. sc. s kojim se službena osoba tuženika u cijelosti usuglasila (podnesak tuženika od 6. listopada 2025.), a također je i zaprimljen podnesak tužiteljice od 11. listopada 2025. u kojem tužiteljica u bitnome istaknula, da medicinske činjenice utvrđene u nalazu i mišljenju sudske vještakinje nisu ispravno utvrđene, jer nisu razjašnjenje sve relevantne okolnosti, a upravo da je vještakinja temeljem takvih okolnosti donijela nalaz i mišljenje koji dovodi u pitanje cjelovitost, objektivnost, vjerodostojnost i uporabljivost istog pa je tužiteljica zatražila da se vještakinja očituje na navode tužiteljice iz navedenog podneska i dopuni nalaz i mišljenje.

18. Na istom ročištu za raspravu, utvrđeno je, da se vještakinja nije pisanim putem dodatno očitovala na gore navedeni podnesak tužiteljice, pa je izveden dokaz saslušanjem vještaka radi usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja te otklanjanja primjedbi koje je tužiteljica iznijela u svezi istog, a na kojem je vještakinja ustrajala na datom nalazu i mišljenju odgovarajući na pitanja Suda i tužiteljice te primjedbe tužiteljice. Na istom ročištu za raspravu tužiteljica je odustala od prijedloga da se sudskoj vještakinji naloži provođenje dopunskog vještačenja, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

19. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu, pokrenut 7. listopada 2024. predajom zahtjeva tužiteljice za priznavanje ozljede na radu, nastale 4. srpnja 2024., tijekom redovnog rada, kod poslodavca Vodoprivreda Sisak d.d. [adresa] po dijagnozi šifre prema MKB- 10 F43.2 Poremećaj prilagodbe, prvostupanjskom tijelu Hrvatskom zavodu za osiguranje, Regionalnom uredu Zagreb, Područnoj službi Sisak. Tužiteljica je u zahtjevu navela da je uslijed stresa uzrokovanog verbalnim nasiljem i grubim uznemiravanjem i izravnim prijetnjama na radnom mjestu, pretrpjela fizička i psihička oštećenja, a od 15. rujna 2023. do danas je na poslu izložena ponavljajućim stresnim situacijama od strane poslodavca, a koje su sve uzročno vezane uz posao, jer je tužiteljica ukazivala na određene neregularnosti u poslovanju tog trgovačkog društva pa joj je od 5. srpnja 2024. utvrđena privremena nesposobnost za rad po dijagnozi F43.2 zbog stresa na poslu. U postupku je zatražena izjava direktora BU u ime poslodavca, koji je u podnesku od 18. listopada 2024. naveo, da osiguranica, ovdje tužiteljica, prema njegovim saznanjima nije pretrpjela ozljedu na radu, već je 4. srpnja 2024. uredno obavljala svoje radne obveze, a idući dan je otvorila bolovanje zbog redovnog liječenja, o čemu je obavijestila poslodavca i zbog strogo reguliranih internih procedura zaštite na radu svaka ozljeda, ako se doista dogodila, bila bi evidentirana u evidenciji društva i pravovremeno prijavljena Zavodu, a radni odnos tužiteljice završen je s danom 14. listopada 2024. kada je ista dala izvanredni otkaz ugovora o radu, nakon čega je prvostupanjsko tijelo zatražilo medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Zavoda, koje je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 17. prosinca 2024. ocijenilo, da je tužiteljica od prije imala psihičkih problema, noćne more nakon potresa, godinama se liječila od glavobolja, što sve predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja koje za posljedicu mogu imati bolest pa se zatražena dijagnoza Poremećaj prilagodbe F43.2 se ne može uzročno posljedično povezati s opisanim načinom nastanka te je u tom smislu doneseno rješenje od 27. prosinca 2024. kojim se odbija zahtjev tužiteljice za priznavanjem događaja od 4. srpnja 2024. ozljedom na radu te priznavanjem prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 21. ožujka 2025., na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. veljače 2025. u kojem je utvrđeno da se dijagnoza F43.2 Poremećaj prilagodbe, ne može uzročno posljedično povezati s predmetnim događajima od 4. srpnja 2024., jer se ozljedom na radu ne može smatrati psihički poremećaj, koji se razvijao uslijed individualne predispozicije, a koji je uvjetovan osobinama ličnosti i posljedica je oslabljenih osobnih mehanizama adaptacije, a ne isključivo izloženosti jednokratnom traumatskom događaju, a uz to kod tužiteljice da nije provedeno psihologijsko testiranje koje bi objektiviziralo psihičko stanje u razdoblju nakon predmetnog događaja, odnosno isključilo utjecaj osobne vulnerabilnosti i slabijih adaptacijskih mehanizama na razne životne situacije koje su inače najčešći uzrok poremećaja prilagodbe. Utvrđeno je, da osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužiteljica pokrenula upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

20. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

21. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (t. 1.); bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 2.); ozljeda nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog Zakona (t. 4.).

22. Člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je, da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) (t. 1.); aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.) (t. 2.); namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (t. 3.); atake kronične bolesti (t. 4.); urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (t. 5.).

23. Mjerodavne su i odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22 u nastavku teksta Pravilnik) s kojima je tužiteljica upoznata, a koje su citirane na stranicama 2. i 3. . osporavanog rješenja, a naročito čl. 36. Pravilnika.

24. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nije moglo ispravno utvrditi činjenično stanje, jer nije osobno pregledalo tužiteljicu, odnosno s njom razgovaralo, čime da joj je onemogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari, ukazuje se tužiteljici, da sukladno odredbi članka 12. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18 i 63/22), Liječnička povjerenstva tuženika u postupcima priznavanja prava s osnove ozljede na radu donose nalaz, mišljenje i ocjenu na temelju priložene medicinske dokumentacije, a iznimno pregledom osiguranika ako je to potrebno radi utvrđivanja zdravstvenog stanja, a kako je u konkretnom slučaju nalaz, mišljenje i ocjena mogla biti donesena na temelju priložene medicinske dokumentacije i izjave tužiteljice, to pregled tužiteljice po mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda nije bio potreban. S tim u svezi ukazuje se tužiteljici da je neposredan razgovor s istom provela sudska vještakinja prije izrade nalaza i mišljenja, a kako je to razvidno sa stranice 1. i 9. nalaza i mišljenja.

25. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da je pogrešan zaključak tuženika i prvostupanjskog tijela da se njezina dijagnoza ne može smatrati ozljedom na radu, ukazuje se tužiteljici, da je iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. veljače 2025. razvidno, da dijagnoza F43.2 nije objektivizirana, nije niti direktno isključivo posljedica određenog jednokratnog traumatskog događaja, već se psihički poremećaj kod tužiteljice razvijao na bazi predispozicije zdravstvenog stanja, odnosno za dijagnozu F43.2 karakteristično je, da se javlja u osoba oslabljenih adaptacijskih mehanizama i povećane osobne vulnerabilnosti, pa se kao takva ne može razmatrati u kontekstu odredbe članka 66. Zakona kao ozljeda na radu, odnosno kao bolest koja bi bila uzrokovana višom silom ili nesretnim slučajem za vrijeme rada, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoji direktna uzročno posljedična veza između dijagnoze F43.2 i načina nastanka iste u prijavljenom događaju, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. točka 1. i 2. Zakona za usvajanje predmetnog zahtjeva, a čime nije došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice, dok je u nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog Suda 21. rujna 2025., stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. Elizabeta Dadić – Hero, dr., med., spec. psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije, potvrdila da poremećaj prilagodbe kod tužiteljice nije nastao isključivo kod poslodavca Vodoprivrede Sisak d.d. 4. srpnja 2024., već je tužiteljica imala niz stresnih situacija tijekom života (disfunkcionalni brak roditelja, smrt supruga s preživljenim potresom u [adresa] i veliko oštećenje nekretnina, izloženost stresu u firmi), a iz zdravstvenog kartona tužiteljice razvidno je, da je liječnik obiteljske medicine u listopadu 2017. zabilježio glavobolje, kao i u lipnju 2021., a u travnju 2018. prepisivan joj je anksiolitik Helex radi dijagnoze F 44. Disocijativni poremećaj, između ostalog i zbog problema sa spavanjem, radi čega joj je prepisan i Normabel, radi dijagnoze F 51. Nesanica, kao i lijek Cerson u razdoblju od veljače 2022. do srpnja 2022., dok se u razdoblju od prosinca 2023. do 3. svibnja 2024. prepisuje ponovno Helex, kada se i izdaje uputnica psihijatru. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka te usmenog pojašnjenja i obrazloženja nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica bila kod neurologa u obradi glavobolja uslijed prekomjernih uzimanja lijekova te je upravo neurolog iz tog razloga uputio tužiteljicu psihijatru, a ne iz razloga koje tužiteljica spominje (stres proživljen kod poslodavca Vodoprivreda Sisak d.d.),a kako to proizlazi iz liječničkog kartona tužiteljice. Stoga prema mišljenju vještakinje, nema elemenata da se navedena dijagnoza prema MKB klasifikaciji F 43.2 Poremećaj prilagodbe prizna tužiteljici ozljedom na radu u smislu članka 66. Zakona, jer se ne radi o bolesti, već poremećaju, a nema niti uzročno posljedične veze između nastanka navedenog poremećaja i prijavljenog događaja od 5. srpnja 2024., budući se tužiteljica nije obratila psihijatru zbog stresa proživljenog kod bivšeg poslodavca, već iz razloga što ju je neurokirug uputio zbog glavobolja koje je imala uslijed prekomjernog uzimanja lijekova, a što je razvidno iz liječničkog kartona tužiteljice od 5. srpnja 2024. i citata „…dolazi na pregled prema preporuci neurologa kod kojeg je u obradi radi glavobolja uzrokovanih uslijed prekomjernog uzimanja lijekova“) pa je prema mišljenju vještakinje tužiteljica zloupotrebila, odnosno vještakinja je istaknula da se navedeni poremećaj, a kako je to razvidno iz liječničke dokumentacije, a posebno zdravstvenog kartona tužiteljice ne dovodi u svezu s situacijom na radnom mjestu tužiteljice niti je poremećaj nastao uslijed više sile za vrijeme rada (elementarne nepogode, ratno stanje, štrajkovi), jer iz dostupne medicinske situacije proizlazi da tužiteljica nije išla potražiti pomoć kod psihijatra zbog stresa proživljenog na poslu kako to tužiteljica navodi, već ju je neurolog uputio zbog glavobolja uzrokovanih uzimanjem prekomjerne količine lijekova. Također, da je tužiteljica i ranije imala psihijatrijske dijagnoze F44.0. Disocijativni poremećaj (2018.) i Nesanica (F51.00-2020.). Nastavno, vještakinja je pojasnila da je iz Liječničkog kartona tužiteljice-28. listopada 2024. razvidno…“ Bok, doći ću danas po doznake za bolovanje, pa odmah odnijeti ih bivšem poslodavcu i u HZZO, pa te molim, ako mi ih možeš pripremiti da stignem za njihovog radnog vremena to odnijeti, rade do 15 sati. Otkaz sam dala s 14. listopadom 2024. pa mi trebaju dvije doznake, prva od 1. listopada 2024 do 14. listopada 2024, a druga od 15. listopada 2024. do 31. listopada 2024. Imam pravo biti na bolovanju na teret HZZO-a 30 dana, znači negdje do 14. studenog, a ako mi u međuvremenu priznaju ozljedu na radu, onda mogu biti na njihov teret sve dok mi traje bolovanje..“, da poremećaj prilagodbe nije bio takvog intenziteta da je uzrokovao tjeskobu, napetost, socijalno povlačenje, bezvoljnost i nefunkcioniranje. Vještakinja navodi da navedeni poremećaj nije nastao kod poslodavca Vodoprivrede Sisak d.d. Iz tog razloga da su i medicinske činjenice utvrđene u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. veljače 2025. ispravno utvrđene.

26. Imajući u vidu da je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje obrazložen, sačinjen u skladu s pravilima struke te dodatno usmeno pojašnjen i obrazložen na ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 4. prosinca 2025. na kojem je vještakinja odgovorila na pitanja Suda i primjedbe tužiteljice iznesene u podnesku od 11. listopada 2025. i na samome ročištu, to je ovaj Sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje kao vjerodostojan, sačinjen u skladu s pravilima struke, obrazložen te na kojem Sud može temeljiti svoju odluku.

27. S tim u svezi ukazuje se tužiteljici, da je pravilno tuženik ukazao tužiteljici, da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje događaja od 4. srpnja 2024. ozljedom na radu. Dakle, predmet upravnog postupka bilo je pitanje osnovanosti zahtjeva za priznavanjem povećanog opsega prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu te se osporavanim odlukama ni na koje načine ne ulazi u pitanje obveze poslodavca glede prevencije stresa uzrokovanog na radu sukladno Zakonu o zaštiti na radu, koja prava tužiteljice može ostvariti u drugom odgovarajućem postupku, ne kroz sustav zdravstvenog osiguranja i institut ozljede na radu, a u odnosu na posljedice koje mobing i slične laboralne problematike ostavljaju na zdravlje osoba. Takav stav potvrđen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-327/2023-2 od 20. rujna 2023.

28. Dakle, tužiteljica u ovom upravnom sporu nije dokazala da je ponašanje bivšeg poslodavca i njegovih vlasnika dovelo do bolesti tužiteljice pod dijagnozom F43.2, jer se ne radi o bolesti već o poremećaju, koji redijagnosticiranjem (promjenom dijagnoze) može preći u bolest, a što kod tužiteljice nije bio slučaj, a kako je to vještakinja utvrdila uvidom u zdravstveni karton tužiteljice i cijelokupnu liječničku dokumentaciju, jer joj navedeni poremećaj nije redijagnosticiran u bolest, odnosno nije dokazala da je dijagnoza nastala izravno i isključivo kao posljedica više sile za vrijeme rada, a kako to tužiteljica tvrdi u tužbi, jer nema niti uzročno posljedične veze između nastanka navedenog poremećaja i prijavljenog događaja od 5. srpnja 2024., budući se tužiteljica nije obratila psihijatru 5. srpnja 2024. (prvi put) zbog stresa proživljenog kod bivšeg poslodavca, već iz razloga što ju je neurokirug uputio zbog glavobolja koje je imala uslijed prekomjernog uzimanja lijekova, zbog bolova u kralježnici, a što je razvidno iz liječničkog kartona tužiteljice od 5. srpnja 2024. i citata „…dolazi na pregled prema preporuci neurologa kod kojeg je u obradi radi glavobolja uzrokovanih uslijed prekomjernog uzimanja lijekova“) pa je prema mišljenju vještakinje tužiteljica zloupotrebila, odnosno vještakinja je istaknula da se navedeni poremećaj, a kako je to razvidno iz liječničke dokumentacije, a posebno zdravstvenog kartona tužiteljice ne dovodi u svezu s situacijom na radnom mjestu tužiteljice niti je poremećaj nastao uslijed više sile za vrijeme rada (elementarne nepogode, ratno stanje, štrajkovi), jer iz dostupne medicinske situacije proizlazi da tužiteljica nije išla potražiti pomoć kod psihijatra zbog stresa proživljenog na poslu kako to tužiteljica navodi, a mogla je, jer su u cijeloj Republici Hrvatskoj psihijatrijske akutne ambulante otvorene od 0-24h zbog čega nije bilo potrebe za čekanjem psihijatra, a prvi pregled da se čeka najduže do dva tjedna, već ju je neurolog uputio zbog glavobolja uzrokovanih uzimanjem prekomjerne količine lijekova, jer je tužiteljica uzimala lijekove u količini većoj od one koju joj je prepisao anesteziolog, a kako je to vještakinja pojasnila na posljednje održanom ročištu za raspravu. Također, da je tužiteljica i ranije imala psihijatrijske dijagnoze F44.0. Disocijativni poremećaj (2018.) i Nesanica (F51.00-2020.).

29. Slijedom navedenog, nisu osnovani navodi tužiteljice iz tužbe kojima ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu povrijeđene odredbe upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, jer je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, naročito nalaz i mišljenje sudske vještakinje utvrđeno, da je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/18, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 21. ožujka 2025. odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe [adresa], KLASA: UP/l-502-03/24-02/11612, URBROJ: 338-03-02-24-6 od 27. prosinca 2024., a kojim rješenjem u točki 1. izreke tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca Vodoprivreda Sisak d.d., sa sjedištem poslodavca u [adresa], ozljeda pretrpljena 4. srpnja 2024. pod dijagnozom naziva šifre prema važećoj MKB -10 klasifikaciji F43.2 Poremećaj prilagodbe, nije priznata ozljedom na radu, dok u točki 2. izreke rješenja, tužiteljici nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

30. Stoga je na temelju članka 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužiteljici LU, [adresa] i [adresa]

- tuženom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb,

Margaretska 3