REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-192/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku GI, dipl.iur., protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja GI, dipl.iur. i punomoćnice tuženika Ive Kaselj Šabić, odvjetnice, dana 5. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati na račun HR1001005-1863000160, poziv na broj:HR26, 5908-19-19- 03386542620 platiti iznos od 39.384,31 kn = 5.227,20 eura sa zateznom kamatom od 12.08.2021.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude.“.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282,, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.839,36 eura (slovima: tisuću osam stotina trideset devet eura trideset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. prosinca 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj/HZMO) podnio je 30. rujna 2021. tužbu protiv Euroherc osiguranja d.d. Zagreb (dalje: tuženik), radi naknade štete. U tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 6. listopada 2002. godine u Velikoj Kopanici smrtno stradao LI iz [adresa].

1.1. Prometnu nezgodu skrivio je osiguranik tuženika osiguran po polici osiguranja broj 0809043050U, za osobni automobil marke “VW Vento“ reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ŠI iz [adresa]. Smrtno stradali LI je osiguranik HZMO i po toj osnovi je tužitelj udovici i djeci pok. osiguranika priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj: 16051 od 25. studenog 2002.

1.2. Dalje navodi da je tuženik do sada tužitelju podmirio sva obračunska razdoblja do 31. ožujka 2017. godine. Od 2002. godine do 2014. godine tuženik je tužitelju izvršio plaćanje u mirnom postupku. Za odštetno razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2016. godine tužitelj i tuženik su vodili sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Slavonskom Brodu u predmetu poslovnog broja: 1/P-380/2018. Nastavno obračunsko razdoblje od 01.07.2016. do 31.03.2017. godine tuženik je u mirnom postupku platio tužitelju.

1.3. Tužitelj navodi da je sukladno propisima mirovinskog prava isplaćivao mirovinu dok su za to postojali zakonski uvjeti odnosno do 31. ožujka 2017. godine. Tužitelj je rješenjem broj. 16051 od 21. ožujka 2017. obustavio isplatu korisnicima obiteljske mirovine iz razloga što je korisnik ĆI završio redovito školovanje. Udovica ĐI nije ostvarivala pravo na obiteljsku mirovinu u razdoblju od 1. travnja 2017. do 6. svibnja 2019. jer nije ispunjavala zakonske uvjete. Dana 7. svibnja 2019. supruzi pok. osiguranika ĐI je određena isplata obiteljske mirovina od 7. svibnja 2019. godine jer su ostvareni zakonski uvjeti za isplatu obiteljske mirovine.

1.4. Tužitelj navodi da je pozvao tuženika da mu temeljem odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju naknadi štetu u mirnom postupku što ovaj nije učinio. Tuženik je je odbio tužiteljev zahtjev za naknadnu štete.

1.5. Kako se isplata obiteljske mirovine osiguraniku tužitelja ĐI vrši i nadalje tužitelj navodi da je nastala nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi.

1.6. Uzročno-posljedična veza je ističe tužitelj nesporna što je utvrđeno u ranijim postupcima. Doprinos tužiteljeva osiguranika u nastanku štetnog događaja je 30%, a konkretno šteta iznosi 39.384,31 kuna, a sastoji se od isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 7. svibnja 2019. do 30. lipnja 2021. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 6. listopada 2002. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama.

2.1. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i odgovornost te navodi da bi postojala odštetna odgovornost štetnika ili osobe koja odgovara umjesto štetnika, da je nužno da se ispune sve pretpostavke odštetne odgovornosti i to: šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza između štetne i štetne radnje. Dakle, jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu je uzročna veza ili kauzalni neksus. To je veza koja mora postojati između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje. Uzročna veza se ne predmnijeva, oštećenik mora dokazati njezino postojanje. Poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) izraženo u odluci posl. broj: Rev 129/09 od 23. listopada 2010. godine: „Uzročna veza između štete i štetne radnje nikada se ne pretpostavlja i teret dokaza o postojanju uzročne veze uvijek je na tužitelju.“ 2.2. Tuženik ukazuje kako je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer je to jedini Zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Postojanje i opseg obveze tuženika, kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje tužbomda je štetnik, regulirana je odredbom čl. 27. ZOOP, kojom odredbom se, pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete Zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog, prema odgovornom osiguratelju. Pravilnom primjenom materijalnog prava, članka 27. ZOOP-a potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti.

2.3. Citira odredbu članka 27. ZOOP-a te navodi da je obveza tuženika kao društva za osiguranje naknaditi stvarnu štetu u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Ugovor o osiguranju je polica osiguranja od automobilske odgovornosti, a u odnosu na tužitelja HZMO to znači platiti razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U predmetnom slučaju to ne postoji obzirom da u ovom predmetu tužitelj HZMO od tuženika Euroherc osiguranje d.d. potražuje naknadu štete u vidu isplaćenog punog iznosa obiteljske mirovine koju je tužitelj priznao korisnici obiteljske mirovine ĐI. Dakle, tuženik je tužitelju dužan naknaditi stvarnu štetu koja je odredbom članak 27.st.2. ZOOP-a definirana na način da se: „Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji“.

2.4. Tuženik ističe da tužitelj ne traži od tuženika razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji već tužbom od tuženika potražuje naknadu za puni (cjelokupni) iznos isplaćene obiteljske mirovine. Puni (cjelokupni) isplaćeni iznos obiteljske mirovine nije stvarna šteta u smislu navedene odredbe članka 27. stavka 2. ZOOP-a jer stvarnu štetu odredba toga članka određuje kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, te stoga ne postoji obveza tuženika na plaćanje utužene štete tužitelju. Slijedom navedenog, da se puni iznos obiteljske mirovine ne smatra stvarnom štetom koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bio obvezan naknaditi HZMO-u odnosno Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a. Najkraće, da utužena šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja pa da stoga nema odgovornosti tuženika prema tužitelju za utuženu štetu.

2.5. U potkrjepu da se u sporovima između HZMO i osiguratelja od automobilske odgovornosti ima primijeniti ZOOP, tuženik ukazuje na pravno shvaćanje VSRH izraženog u odluci posl. br. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. godine. Navedeno pravno shvaćanje je zauzeto povodom revizije tuženika izjavljene temeljem odredbe članka 382. stavka 2. ZPP-a, a povodom koje je revizijski sud utvrdio da se radi o materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega predstavlja i sui generis izvor materijalnog prava. Identično pravno shvaćanje revizijski sud zauzima u odluci posl. broja: Rev-2320/2015 od 21.05.2019. Tuženik ukazuje na odluku VSRH kojom je potvrđena odluka Županijskog suda u Šibeniku, Rev-x 837/2018-2 od 14. travnja 2021.

2.4. Nadalje, ističe da Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu posl. broja U-I/988/1998 potvrđuje gornji stav da je ZOMO opći zakon, iz čega proizlazi jedini mogući zaključak, a to je da ZOOP lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOMO-a.

2.8. Dalje navodi da obzirom na sadržaj odredbi čl.27. ZOOP-a i činjenicu da tužitelju HZMO u smislu odredbe toga članka nije nastala šteta tj. tužitelj ne potražuje stvarnu štetu u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, niti je predočio izračun koliko bi iznosio taj razmjerni iznos, već tužitelj od tuženika traži naknadu u visini punog (cjelokupno) isplaćenog iznos obiteljske mirovine, slijedom čega je u cijelosti nedokazan i neosnovan predmetni tužbeni zahtjev. Tuženik se protivi da bi se na odnos između stranaka imao primijeniti čl.161. i čl.164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2.9. Nadalje, navodi da je Zakonom o mirovinskom osiguranju NN 102/98 i NN 130/10 i njegovim izmjenama i dopunama NN 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13, bilo regulirano pravo na naknadu štete tužitelja (HZMO) na ime plaćenih mirovina odredbom kojom se visina naknade štete određivala „prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu“.

2.10. Dana 1. siječnja 2014. stupio je na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju NN 151/14 s kojim je ova ista „problematika“, odnosno pravo tužitelja na naknadu štete na ime plaćenih mirovina, regulirana sada člankom 161. st. 2. toč. 1. koja glasi: „Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu“.

2.11. Ovim novim Zakonom tužitelj više ne potražuje razmjerni iznos mirovine nego puni iznos mirovine koju isplaćuje odnosno cijeli iznos mirovine i to bez obzira na činjenicu da je njegov osiguranik sada pok. ĆI uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranje.

2.12. Tuženik navodi da obveza tuženika nije apsolutna za razliku od štetnika, nego je obveza tuženika regulirana preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

2.13. Tako se člankom 8. stavkom 1. ZOOP-a određuje „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“ pa se predmetna odredba i citira: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja“. Nadalje, ZOOP u članku 27. uređuje „Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ prema kojoj:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.“

2.14. Tuženik naglašava kako se u odredbi članka 27. stavku 2. ZOOP-a nedvojbeno i izričito navodi da obveza tuženika nikako ne može biti naknada pune (cijele) mirovine nego samo njezinog razmjernog dijela („razmjerni iznos mirovine“) radi čega se ističe da tužitelj HZMO nikako ne može od tuženika potraživati puni iznos mirovine. Tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete u vidu pune mirovine u ovoj pravnoj stvari, te za slučaj da sud zahtjev tužitelja nađe osnovanim, potrebno je utvrditi razmjerni iznos mirovine.

2.15. Tuženik prigovara i visini zatražene naknade štete te ukazuje da tužitelj ničim ne dokazuje činjenicu isplate iznosa mirovine u iznosu koji potražuje tužbom. Tuženik ističe da dostavljena dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predstavlja internu (knjigovodstvenu) ispravu, a ne javnu ispravu koju bi u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, i da stoga za istu ne vrijedi pretpostavka o istinitosti njihova sadržaja u pogledu utvrđenja o činjenicama.

2.16. Ističe da tužitelj nije dostavio valjane dokaze da je korisnici obiteljske mirovine ĐI uistinu izvršio plaćanje utuženih iznosa pa tuženik i iz tog razloga osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Dodaje da je tužitelj bio dužan uz tužbu dostaviti dokaze s kojim bi dokazao veritet i bonitet svoje tražbine, a to u konkretnom slučaju znači da je tužitelj trebao dokazati da je platio obiteljsku mirovinu koju potražuje na ime naknade štete. Tužitelj dostavlja pismeno (koje u tužbi naziva obračun isplaćene mirovine) s kojim tvrdi da bi isti predstavljao dokaz na okolnosti isplaćene mirovine. Predmetni Obračun prema mišljenju tuženika nije javna isprava s kojom bi bilo dokazano da je tužitelj platio mirovinu svom osiguraniku, pa tuženik i ističe prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva, nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj nije dokazao postojanje svoje štete odnosno nije dokazao da je platio mirovinu svom osiguraniku. U tom smislu tuženika ukazuje na odredbe članka 6. i 7. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje pa ističe da „obračun isplaćene mirovine“ nema uopće valjanog pečata zbog čega se očigledno radi o dokumentu koji Zavod ne izdaje na temelju javnih ovlasti te da je očito da se ne radi o javnoj ispravi.

2.17. Zaključno, predlaže sudu odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a stranke u postupku su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. stavak 1. ZPP).

3.1. Relevantne činjenice za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza koje su stranke dostavile uz tužbu (str.3-37) i odgovor na tužbu (str.54-67) kao i dokaze koje su stranke dostavljale uz svoje podneske tijekom postupka. Stranke su uz svoje podneske tijekom postupka uglavnom dostavljale sudsku praksu, odnosno odluke općinskih i županijskih sudova te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima su sudovi zauzimali (različita) pravna stajališta o primjeni odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno Zakona o obveznim osiguranjima u prometu povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete od tuženika.

3.2. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 16. veljače 2023. punomoćnica tužitelja odustala je od dokaznog prijedloga za pribavljanjem spisa Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu broj: P-380/2018.

3.3. U dokaznom postupku pročitano je rješenje tužitelja od 25. studenog 2002. o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu (str.3-5), presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj 1/P-380/2018-4 od 10. siječnja 2019. (str. 6-10), rješenje HZMO o prestanku prava na obiteljsku miovinu od 21. ožujka 2017. (str.11-12), rješenje HZMO o obiteljskoj mirovini ĐI od 30. studenog 2019. (str.13-15), Obračun isplaćene mirovine (str. 17), Zapisnik Kir-628/02 (str.19-21), obračun isplaćene mirovine za razdoblje od 7. svibnja 2019. do 30. lipnja 2021. (str.22), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str.23-34), zahtjev HZMO za naknadu štete upućen tuženiku od 6. srpnja 2021. (str.35), odgovor tuženika na prigovor (str.37) te sudska praksa koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. U dokaznom postupku nije priložen spis predmeta posl. broja K-499/2013 jer je isti prema službenoj bilješci od 21. ožujka 2023, priložen drugom spisu predmeta (str.187), ali isti nije niti bio potreban za utvrđenje pravno relevantnih činjenica u ovom postupku i odluku suda o tužbenom zahtjevu tužitelja. Pribavljen je spis HZMO za osiguranika tužitelja LI (priložen je spisu u posebnoj omotnici) te je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda, dipl. oec. iz Slavonskog Broda na okolnost utvrđenja razmjernog iznosa mirovine u skladu sa odredbom članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i (ne) postojanja razlike između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu (str.202-211).

3.4. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Sud neće posebno obrazlagati materijalne dokaze koji su pročitani u postupku budući da se istima utvrđuju činjenice koje su parnične stranke tijekom postupka učinile nespornim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 7. svibnja 2019. do 30. lipnja 2021. godine supruzi osiguranika LI, ĐI, kojoj je tužitelj rješenjem od 30. studenog 2019. priznao pravo na obiteljsku mirovinu.

5.1. Riječ je o subrogacijskom zahtjevu tužitelja za isplatom tzv. kapitalizirane štete, pri čemu tužitelj takav zahtjev temelji na materijalnopravnoj osnovi za koju smatra da proizlazi iz odredbe članka 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju.

5.2. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tj. zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Između stranaka u postupku nije bila sporna činjenica nastanka štetnog događaja – prometne nezgode od 6. listopada 2002. u Velikoj Kopanici u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama kao niti činjenica da je osiguranik tužitelja LI smrtno stradao u predmetnoj prometnoj nezgodi te da je nakon smrti osiguranika njegovoj supruzi ĐI priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

6.1. Sporna je osnova i visina tražbine tužitelja, sporno je postojanje razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se već isplaćuje ĐI i starosne mirovine koja koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti osiguraniku u istom razdoblju, a koja razlika bi predstavljala obvezu tuženika prema tužitelju u skladu sa odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (članak 27).

6.2. Sporne činjenice sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza navedenih pod točkom 3.3. Obrazloženja odluke te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem (str.202-211).

6.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mirne Tot Nužda, dipl.oec. proizlazi da je tužitelj za razdoblje od 7. svibnja 2019. do 30. lipnja 2021. godine na ime obiteljske mirovine zbog smrti osiguranika MI koja je nastala zbog ozljede izvan rada isplatio ukupan iznos od 56.263,30 kn, odnosno 7.467,42 EUR (preračunato po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro).

6.4. Izvršen je izračun obiteljske mirovina koja bi bila isplaćena korisnicima u slučaju da je osiguranik preminuo zbog povrede na radu. U navedenom slučaju utvrđen je iznos mirovine za razdoblje od 7. svibnja 2019. do 30. lipnja 2021. godine u istom ukupnom iznosu od 56.263,30 kn, odnosno 7.467,42 EUR (preračunato po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro).

6.5. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da ne postoji razlika koja bi nastala isplatom obiteljska mirovine koju HZMO, ovdje tužitelj, isplaćuje korisnici ĐI po Rješenju od 30. studenog 2019. kojim joj je određena obiteljska mirovina i mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu u skladu sa čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguranik LI koji je rođen **.**.1970. napunio bi 65 godina života dana 9. listopada 2035. godine. Prema tužbenom zahtjevu potraživanje se odnosi na razdoblje od 7. svibnja 2019. do 30. lipnja 2021. Kako osiguranik pod pretpostavkom ostvarivanja prava na starosnu mirovinu nije u predmetnom razdoblju stekao uvjete za starosnu mirovine jer nije ostvario 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, nije moguće utvrditi pretpostavljenu starosnu mirovinu.

6.6. Tuženik na nalaz i mišljenje nije imao primjedbi te je istaknuo da je nalaz izrađen stručno i obrazloženo uz zaključak da ne postoji razlika propisana odredbom članka 27. ZOOP-a pa je predloži u cijelosti odbiti tužbu. Tužitelj nije imao konkretnih primjedbi na nalaz vještaka i nije predložio novo vještačenje.

6.7. Vještakinja je svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložila na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. prosinca 2025. Stranke nisu imale pitanja za vještaka niti primjedbi, nisu predložile novo vještačenje i nisu imale drugih dokaznih prijedloga pa kako su svi predloženi dokazi izvedeni to je glavna rasprava zaključena na istom ročištu.

7. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.), s tim da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (stavak 2.). Zavod može zahtjevom za naknadu štete obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina, stavak 3.). Kad se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (stavak 4.).

7.1. Prema odredbi članka 164. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete, stavak 1.), s tim da su za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne odredbe tog Zakona (stavak 5.).

7.2. Odredbom članka 165. stavak 3. ZMO-a propisano je da na svotu potraživanja naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od petnaest dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

7.3. Odredbom članka 170. ZMO-a propisano je da se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama tog Zakona.

7.4. U ovoj pravnoj stvari isplata mirovine odnosi se na razdoblje od 7. svibnja 2019. do 30. lipnja 2021. godine, stoga do primjene dolazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP).

7.5. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. istoga članka ZOOP-a glasi da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju izraženom u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. se poziva na raniju odluku br. Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. u kojoj je zaključeno slijedeće:

"Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. 8.1. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020. prema kojemu je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

8.2. Ovdje je potrebno ukazati i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je zauzeto isto pravno shvaćanje pa između ostalih i u odluci broj: Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022. u kojoj je predmet zahtjeva bila naknada štete s naslova isplate mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2020., da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

8.3. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-3181/2021-2 od 14. rujna 2022. godine izraženo je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

8.4. Također je potrebno ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1052/2023-3 od 20. prosinca 2023. koje upućuje na primjenu odredbi ZOOP s obrazloženjem da se taj Zakon primjenjuje kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, da taj Zakon uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Radi toga, kao posebniji, valja primijeniti ZOOP, a ne ZMO kako to smatra tužitelj.

8.5. U potonjoj presudi Vrhovni sud obrazlaže i to da je činjenica da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Također slijedi i to da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, da nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

8.6. Navedeno pravno shvaćanje je u skladu sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u spojenim predmetima Republike Italije protiv Europske komisije, T- 60/06 RENV II i T-62/06 RENV II, u kojima Sud EU, odlučujući o prigovoru jedne od stranaka u sporu o povredi načela lex specialis derogat legi generali, konstatira da se u odnosu dva zasebna okvira pravila (kao što je to riječ kod odnosa dvaju posebnih propisa) jednostavno ne može govoriti o primjeni pa time i povredi načela lex specialis derogat legi generali.

8.7. Kako je ranije navedeno pod točkom 7.4. Obrazloženja ove odluke, u ovoj pravnoj stvari primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) jer se isplata mirovine odnosi na razdoblje od 7. svibnja 2019. do 30. lipnja 2021. godine.

8.8. Imajući u vidu ranije citirana pravna shvaćanja Vrhovnog suda da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to članak 27. stavak 1., 2., i 3. mišljenje je ovoga suda kako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana upravo citiranim zakonskim odredbama.

8.9. U konkretnim slučajevima to znači da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a koji razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8.10. Prihvaćajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odredbe ZOOP-a proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike, što znači da tužitelj mora dokazati odlučnu činjenicu – nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO jer tužitelj dostavlja obračun prema odredbama ZMO i otklanja mogućnost primjene izračuna prema odredbama ZOOP.

8.11. Dakle, prema odredbi članka 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a provedenim vještačenjem utvrđeno je da ne postoji takva razlika, odnosno stvarna šteta (str.202-211).

9. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je šteta prema članku 1046. ZOO umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9.1. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje, a da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

9.2. Tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO, stoga je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude (jednako i Žs u Splitu, Gž-1104/2025-3 od 16. listopada 2025.).

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi sa člankom 155. i čl. 2 ZPP.

10.1. Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe donio odluku kao u točki II. izreke presude i obvezao tužitelja na naknadu troškova tuženiku.

10.2. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora (5.227,20 eura) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

10.3. Tuženik je popisao trošak u iznosu od 1.790,00 eura te je zatražio zakonske zatezne kamate na trošak postupka. Tuženik je između ostaloga popisao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 49,36 eura, a s obzirom da je tužitelj oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi odredbom članka 11. stavka 1. toč.1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/23., dalje: ZSP) to je tuženik u obvezi platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu koja za njega nastaje po pravomoćnom završetku postupka u skladu sa odredbom članka 4. stavka 1. točke 2. ZSP.

10.4. Tuženiku je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 100 bodova x 2,00 eura), za sastav obrazloženih podnesaka od 1. lipnja 2023. i 8. ožujka 2024. u iznosu 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8 toč. 1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 100 bodova x 2,00 eura), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 16. veljače 2023. i na ročištu za glavnu raspravu 2. prosinca 2025. u iznosu 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 100 bodova x 2,00 eura), što sveukupno iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife) daje iznos troškova od 1.250,00 eura. Navedenom iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 49,36 eura i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu 540,00 eura (str. 222) što ukupno iznosi 1.839,36 eura.

10.5. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 5. siječnja 2026., a tužitelj je postavio zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka.

11. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 5. siječnja 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb,

2. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Osijeku.