1              Poslovni broj: II Kž-Us-53/2023-6

     Poslovni broj: II Kž-Us-53/2023-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan predsjednice vijeća, te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog S. B. i okrivljenog M. U. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kov-Us-35/2023-7 (Kov-Us-34/2023-9) od 22. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog S. B. i okrivljenog M. U. kao neosnovane.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku protiv okrivljenog D. B. i drugih ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. B. po osnovama iz članka 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08, te protiv okrivljenog S. B. i okrivljenog M. U. po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Citiranim rješenjem pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato im je vrijeme lišenja slobode od 23. rujna 2022. nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. B. po branitelju, odvjetniku B. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i M. U., po branitelju, odvjetniku V. D. i braniteljici, odvjetnici, V. R. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se isto preinači na način da se ukine istražni zatvor okrivljeniku te isti zamijeni mjerama opreza.

4. Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Neosnovano smatra žalitelj S. B. da to što je priznao inkriminacije koje mu se stavljaju na teret u ovom postupku, predstavlja novonastalu okolnost koja nije dovoljno cijenjena u pobijanom rješenju. Naime, žalitelj gubi iz vida da držanje okrivljenika tijekom kaznenog postupka ne može biti cijenjeno u smislu procjene budućeg ponašanja okrivljenika koje je od utjecaja na ocjenu postoji li ili ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, već eventualno može biti honorirano okrivljeniku prilikom donošenja presude. Prema tome, navedena okolnost ne podliježe kako ocijeni vijeća Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prilikom odluke o žalbi na rješenje o produljenju istražnog zatvora, tako niti ocjeni vijeća prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora.

7. Žalbenim navodom kako je ovaj kazneni postupak u fazi potvrđivanja optužnice, te je dakle, neizvjesno kada bi rasprava uopće mogla započeti, a okrivljenik se nalazi u istražnom zatvoru preko godinu dana, žalitelj indirektno upire na povredu načela razmjernosti. Prema ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju načelo razmjernosti nije povrijeđeno. Ovo stoga što prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08, treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Pritom, žalitelj ovdje unaprijed implicira da će postupak potvrđivanja optužnice nužno dulje trajati te nema uporište u dosadašnjem tijeku postupka. Međutim, neovisno o navedenom, prvostupanjski će sud svakako u daljnjem tijeku kaznenog postupka postupati osobito žurno, kako mu to nalaže odredba članka 122. stavka 3. ZKP/08.

7.1. Stoga je prvostupanjski sud s pravom produljio istražni zatvor okrivljenom S. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

8. Nadalje, nije u pravu okrivljeni M. U. kada u žalbi ističe da niti jedan dokaz ne upućuje na ni na osnove sumnje da je M. U. imao svijest da je pripadnik zločinačkog udruženja, te da je znao plan i strategije u ostvarivanju ciljeva kao član zločinačkog udruženje. Prije svega, nesporno je da je u konkretnom slučaju osnovana sumnja utvrđena u dostatnoj mjeri, a što je rezultiralo podizanjem optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 21. rujna 2023. broj KO-US-52/2023., s time da je za postojanje osnovane sumnje prvostupanjski sud u pobijanom rješenju iznio jasne i dostatne razloge koje je iscrpno obrazložio pod točkama 6., 6.1., 7. i 7.1. rješenja, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Nadalje, ovdje se ukazuje žalitelju da isti polemizira s do sada izvedenim dokazima, što zapravo predstavlja iznošenje obrane i nije podložno preispitivanju drugostupanjskog suda prilikom odluke o žalbi ne rješenje o produljenju istražnog zatvora.

9. Žalitelj se nadalje poziva na članak 5. stavak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (" Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.), kao i na Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine" 56/90., 135.97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05.14.), te na ZKP/08. ističući da prilikom odluke o primjeni mjere istražnog zatvora sud ima dužnost razmotriti mogućnost primjene blažih mjera. Uz to, što drugostupanjski sud nije utvrdio da je donošenjem odluke prvostupanjskog suda povrijeđeno bilo koje konvencijsko ili ustavno pravo okrivljenika, prvostupanjski sud je i valjano te na zakonu osnovano utvrdio da je protiv okrivljenog M. U. neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime, kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika.

10. Nadalje, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni pozivanjem na presude Europskog suda za ljudska prava Lukanov v Bugarska te Bozano v Francuska, jer zapravo prilikom pozivanja na pojedine načelne stavove izražene u presudama Europskog suda za ljudska, izvađenog iz konteksta citiranih konkretnih slučajeva nije uspostavljena konkretna veza između sadržaja pobijanog rješenja i citiranih stajališta

11. Neprihvatljivi su i žalbeni navodi okrivljenika da je povrijeđena presumpcija nevinosti jer se u pobijanom rješenju navodi ranija osuđivanost okrivljenika, a koja prema žalitelju ne može biti dokaz da je netko sklon činjenju kaznenih djela, te ni u ovom pogledu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naprotiv, prvostupanjski sud se rukovodio najznačajnijom okolnošću na strani okrivljenika koja upućuje na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a to je dosadašnja sklonost kriminalnoj aktivnosti.

12. Ni daljnji žalbeni prigovori okrivljenika da se nalazi u teškom zdravstvenom stanju, koje je takovo da mu je nužna stalna liječnička pomoć i liječnički zahvat koje u zatvorskom sustavu, točnije u zatvorskoj bolnici ne može ostvariti, ne dovode u pitanje opstojnost osnove po kojoj mu je istražni zatvor produljen, a s obzirom na to da mu adekvatna zdravstvena skrb može biti pružena tijekom izvršavanja mjere istražnog zatvora. Naime, postoji li potreba za rehabilitacijom pitanje medicinske procjene koju i u odnosu na zatvorenike, kao i u odnosu na sve ostale građane može donijeti jedino liječnik u skladu s pravilima struke, a s obzirom da je zatvoreniku osigurana stručna medicinska pomoć i unutar zatvorskog sustava, to isti u slučaju takove potrebe neće biti uskraćen u svojim pravima, već će ista mogućnost rehabilitacije biti omogućena njegovim izvođenjem u drugu ustanovu. Navedeno iz razloga jer je zdravstvena zaštita zatvorenika osigurana kako temeljem Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" 14/2021. od 12. veljače 2021.), tako i temeljem Pravilnika o kućnom redu u zatvorima ("Narodne novine" 8/2010. od 15.1.2010. ) kojim je u članku 16. stavak 6. propisano da ako liječenje zatvorenika nije moguće ni u Zatvorskoj bolnici, uputit će ga u ustanovu javnog zdravstva.

13. Pravilnosti i osnovanost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenim da je sud propustio utvrditi kako okrivljeni M. U. ostvaruje redovite mjesečne prihode od najma stanova u visini od 500 do 600 eura, te da je vlasnik prostora klaonice i dvije mesnice, a koje prostore također iznajmljuje pa da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik osoba bez prihoda. Naime, kako je već ranije istaknuto sve druge pretpostavke od velikog značaja za ocjenu o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela (okolnosti počinjena kaznenog djela za koje je okrivljenik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv, dosadašnja višestruka osuđivanost) na strani okrivljenika su egzistentne, dok ova okolnost o postojanju redovnih prihoda na strani zatvorenika, sama po sebi prema ocjeni drugostupanjskog suda ne bi dovela do drugačije odluke, koju okolnost, žalitelj uzgred rečeno ničim ne dokumentira.

14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. listopada 2023

Predsjednica vijeća:

    Snježana Hrupek-Šabijan,v.r.