Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-641/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja ŽS vl. AUTOLIMARSKE RADIONE iz Kastva, Jurčićeva 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova 80a protiv tuženika SOIL j.d.o.o. Lovran, Rezine 26b, OIB: 48395682966, kojeg zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Gregović iz Rijeke, V. Lisinski 6, radi isplate 792,95 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 5. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-19430/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-355/2023 od 24. siječnja 2024. koje je donio javni bilježnik Olga Sokolić Ožbolt sa sjedištem u [adresa] kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 792,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. travnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 211,56 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. siječnja 2024. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 562,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 3. studenog 2023. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 792,95 EUR s kamatom na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv- 19430/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-355/2023 od 24. siječnja 2024. koje je donio javni bilježnik Olga Sokolić Ožbolt sa sjedištem u [adresa], kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno podnio prigovor navodeći da dijelovi na koje se odnosi utuženi račun nikada nisu zamijenjeni, niti je te radove tuženik naručio od tužitelja.

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-600/2024-3 od 18. listopada 2024., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-19430/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-355/2023 od 24. siječnja 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Na temelju istog rješenja Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu 2. prosinca 2024., kao stvarno i mjesno nadležnom sudu

2. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je slijedom štetnog događaja 30. listopada 2021. nastala šteta na vozilu, marke i model RENAULT KANGOO, oznake [registarska oznaka], a u vlasništvu tuženika. Tuženik je 4. studenoga 2021. prijavio štetni događaj osiguratelju Adriatic osiguranje d.d., a koji je izvršio pregled vozila te zapisnik o izvidu štete br. 218403201062, a prema kojemu je vidljivo da su oštećenja na vozilu nastala na prednjem braniku te desnom faru, kao i da procjenjuje popravak vozila za limarske radove u količini od 1,30 sati. Nakon što je izdan zapisnik o izvidu štete od strane odgovornog osiguratelja, tužiteljev suradnik FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju je na zahtjev tuženika predao predmetno vozilo, a sve kako bi ga tužitelj popravio sukladno izvidu štete. FS predmetno vozilo dovezao je kod tužitelja, na zahtjev tuženika kako bi izvršio autolimarske radove na vozilu tuženika te mu predao zapisnik o izvidu štete, a prema kojemu je i tužitelj izvršio sam popravak vozila. Dana 6. prosinca 2021. tužitelj je naručio dijelove za zamjenu na predmetnom vozilu. Dana 11. travnja 2022. suradnik tužitelja je sukladno dogovoru dovezao predmetno vozilo tuženika na popravak, dok je tužitelj zajedno sa svojim zaposlenikom ŠS iz [adresa] obavio popravak vozila. Tužitelj je za svoju uslugu tuženiku ispostavio račun, koji tuženik nije platio. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je ustrajao kod navoda iz prigovora. Obrazlaže da je 30. listopada 2021. oštećeno njegovo vozilo te da je dan kasnije došao kod BS u autolimarsku radionicu u Mihotićima na konzultacije vezano za popravak vozila te su odlučili vidjeti hoće li osiguranje pokriti trošak ugradnje dijelova i nabavke dijelova, a u protivnom će samo popraviti udubljeni prednji branik s obzirom da je bila neznatna šteta na desnom faru i udubljeni prednji branik. Tuženik je prijavio štetu osiguravajućem društvu 3. studenog 2021. te je 5. studenog 2021. dobio izvid štete koji je dao RS. Tuženik je 6. prosinca 2021. dobio e-mail od osiguravajućeg društva da mu je odštetni zahtjev odbijen kao neosnovan te je o tome odmah obavijestio BS, koji mu je rekao da je naručio dijelove bez odobrenja da će osiguranje pokriti taj trošak. Tuženik dalje navodi da od tužitelja nije naručio predmetne dijelove, niti su ugrađeni u vozilo tuženika. Ponovno ističe da je tuženik s VS dogovorio da ako osiguranje odbije platiti troškove, tuženik će samo popraviti oštećeni prednji branik, što je VS i učinio. Nakon popravka oštećenog branika, tuženik navodi da je VS došao na njegov kućni prag s novim zapakiranim dijelovima (branik i desni far) i pokušavao mu ugurati dijelove koje nije naručio, uspio mu je ugurati novo zapakirani desni far. Tuženik ističe da je VS bio jedina osoba s kojom je dogovarao popravak vozila te da VS nije smio naručivati dijelove bez suglasnosti tuženika odnosno bez odobrenja osiguravajućeg društva.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te saslušanjem tužitelja ŽS (iskaz na stranici 65-66 spisa) i svjedoka BS (iskaz na stranici 101-102 spisa utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

5.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade u iznosu od 792,95 EUR temeljem računa broj 26/8/1 od 12. travnja 2022. s dospijećem 27. travnja 2022. za popravak tuženikovog vozila (račun na stranici 7 spisa). Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama nije sporno da je 30. listopada 2021. došlo do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo u vlasništvu tuženika te je tuženik 3. studenog 2021. prijavio štetu Adriatic osiguranja d.d. (prijava štete na stranici 58 spisa), koje osiguravajuće društvo je obavilo pregled vozila i sastavilo zapisnik o izvidu štete broj 218403201062 od 4. studenog 2021. (izvid štete na stranici 56 spisa). Nije sporno da je tuženik 5. studenog 2021. zaprimio izvid štete i dao ga RS, kao što nije sporno da je tuženik 6. prosinca 2021. zaprimio dopis od osiguravajućeg društva kojim ga obavještavaju da je njegov odštetni zahtjev neosnovan (odluka na stranici 59 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

7. Sporno jest je li tuženik naručio izvođenje predmetnih radova od tužitelja odnosno je li s tužiteljem bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o djelu te je li tužitelj izveo radove na tuženikovom vozilu na koje se odnosi utuženi račun.

7.1. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

7.2. Radi utvrđenja odlučne činjenice jesu li tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu na temelju ugovora o djelu kojim bi tuženik od tužitelja naručio popravak vozila, sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja ŽS i svjedoka BS. Iz njihovih iskaza sud utvrđuje kao nesporno da je FS dovezao tuženikovo vozilo kod tužitelja te da je tužitelju pokazao izvid štete sukladno kojem je trebalo zamijeniti prednji branik i prednji desni far. Iz njihovih iskaza kao nesporno proizlazi da je tužitelj naručio potrebne dijelove za popravak i to prednji desni far i prednji branik od društva ADRIA P.A. d.o.o. Rijeka (račun na stranici 38 spisa). Na pitanje suda na što se odnosi stavka 3. računa PVC branika, tužitelj je iskazao da su to poklopci za maglenke, što je iskazao i svjedok FS, s time što je također iskazao da je tuženikovo vozilo nije imalo maglenke te naručeni branik došao s rupama za maglenke pa su te plastike naknadno naručene da bi se pokrile rupe za maglenke. Također je iskazao da je PVC branika došao nakon što je tuženiku vozilo vraćeno i ne zna što se dogodilo s tim plastikama. Nadalje, tužitelj je iskazao da ga nikada nije kontaktirao tuženikov zastupnik po zakonu te da ga nikada do davanja iskaza u sudnici nije vidio.

7.3. Dakle, iz iskaza tužitelja sud utvrđuje da tuženik nikada nije kontaktirao tužitelja vezano za popravak predmetnog vozila te da je FS dovezao tuženikovo vozilo na popravak i odvezao ga. Tuženik je tijekom cijelog postupka također tvrdio da od tužitelja nikada nije naručio popravak vozila, kao i da je s VS dogovorio da će popravljati far i branik pod uvjetom da osiguranje prihvati odštetni zahtjev, a u protivnom da će samo poravnati udubljeni branik jer da je riječ o neznatnoj šteti na braniku. Svjedok FS je iskazao da je tuženik njega obavijestio o nastaloj šteti, ali da on nije imao registrirani obrt pa da je po nalogu tuženika, tuženikovo vozilo dovezao kod tužitelja radi popravka. Sud u tom dijelu nije prihvatio iskaz svjedoka budući da ta činjenica ne proizlazi iz iskaza stranaka, niti iz dokumentacije koja je priložena spisu. Slijedom toga sud utvrđuje da tuženik nikada nije kontaktirao tužitelja; da tuženik od tužitelja nije naručio popravak vozila pa stoga sud utvrđuje da između stranaka nije sklopljen ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, kao što to tužitelj tvrdi tijekom postupka. Stoga tužitelj nije ovlašten od tuženika tražiti plaćanje predmetnog računa.

8. Nadalje, neovisno od toga što je sud utvrdio da između stranaka nije sklopljen ugovor o djelu, odnosno da tuženik od tužitelja nije naručio popravak vozila, podredno se ističe da se račun odnosi na zamjenu prednjeg branika i desnog fara.

8.1. Što se tiče zamjene prednjeg branika, iz iskaza tužitelja ŽS, svjedoka BS, kao i navoda tuženika sud utvrđuje da branik na tuženikovom vozilu nije mijenjan jer je bio malo oštećen, odnosno stari branik je izravnat kako bi tuženik mogao normalno voziti. I tuženik tvrdi da mu branik uopće nije zamijenjen. Tužitelj je iskazao da je FS novi branik ukrcao u tuženikovo vozilo, dok je FS iskazao da se ne sjeća što se dogodilo s branikom. Stoga iz iskaza svih saslušanih osoba pa tako i tuženika sud utvrđuje da branik na tuženikovom vozilu nije zamijenjen pa i iz navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan.

8.2. Nadalje, što se tiče zamjene desnog fara, tužitelj ŽS je iskazao da su zamijenili prednji desni far. FS je iskazao da je tužitelj naručio novi desni far za tuženikovo vozilo, ali da ga nisu montirali na vozilo, već je stavljen u tuženikovo vozilo i tako predan tuženiku. Tuženik je u podnesku od 4. veljače 2025. naveo da je FS došao na njegov kućni prag te da mu je pokušao "ugurati dijelove koje nije naručio (branik i desni far), uspio mu je ugurati samo novozapakirani desni far". Stoga sud nije prihvatio iskaz tužitelja, niti njegove navode iznesene tijekom postupka da je na tuženikovom vozilu zamijenjen desni far jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka i tuženika.

8.3. Što se tiče treće stavke računa koja se odnosi na PVC branika, kako je naprijed obrazloženo, nesporno da je riječ o poklopcima za maglenke koje je tuženik naknadno naručio jer tuženikovo vozilo nema maglenke, a naručeni branik je došao s rupama za maglenke pa je tužitelj naknadno naručio i poklopce. Iz iskaza svih saslušanih osoba proizlazi da ne znaju gdje su maglenke završile.

8.4. Dakle, osim što je utvrđeno da stranke nisu bile u ugovornom odnosu, sud je utvrdio da na tužiteljevom vozilu nisu zamijenjeni niti branik, niti desni far, kao niti PVC branika. Osim računa u kojem su te stavke navedene, koji je jednostrana sprava samog tužitelja i koja sama po sebi ne dokazuje je li tužitelj ugradio u tuženikovo vozilo navedene dijelove, navedena činjenica ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih osoba. Stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna je i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a).

8.5. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 4. studenog 2024. predložio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja ŽS i svjedoka BS, s time da je tek u podnesku od 12. lipnja 2025., nakon zaključenja prethodnog postupka 25. ožujka 2025., predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka- zaposlenika tužitelja ZS iz [adresa]. Taj dokaz sud nije uzeo u obzir budući da ga je tužitelj predložio nepravovremeno odnosno protivno odredbi čl. 461.a st. 2. i 9. ZPP-a.

9. Budući da tužitelj nije dokazao da je tuženik od tužitelja naručio popravak predmetnog vozila, niti je dokazao da je na tuženikovom vozilu zamijenjen branik i desni far, sud je, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuo predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (t. I. izreke presude).

10. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 792,95 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 562,50 EUR (t. II. izreke presude). Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška zastupanja na ročištima 22. listopada 2025. i 27. studenog 2025. u iznosu od po 150,00 EUR (ukupno 300,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava obrazloženog podneska od 19. studenog 2025. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, što ukupno iznosi 450,00 EUR uvećano za PDV od 112,50 EUR sukladno Tbr. 42.

10.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tuženik postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 5. siječnja 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).