-1-

                                                                                                                                                   Broj: Ppž-7754/2022

 

                           

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.A., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: 22. Pp-904/2021 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.      U povodu žalbe okr. I.A., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki 1. izreke označava prekršajem iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), djelo u točki 2. označava se prekršajem iz članka 163. stavka 1. i 8. citiranog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura) a djelo u točki 3. označava se prekršajem iz članka 196. stavka 3. i 7. istog Zakona i utvrđuje se kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura), pa se okr. I.A. na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.580,00 EUR (tisućupetstoosamdeset eura) / 11.904,51 kn[1] (jedanaesttisućadevetstočetiri kune i pedesetjedna lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku šezdeset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II.    Odbija je žalba okr. I.A. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.               

 

III.              Na temelju odredbe članka 139. stavka 3.  u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik I.A. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

  Obrazloženje

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama okr. I.A. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 3., članka 163. stavka 8. i članka 196. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, 1.000,00 kuna i 1.000,00 kuna a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna.

 

1.1.    Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

 

1.2.              Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 100,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu djela u točki 1. te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Međutim, nakon počinjenja djela a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja iz izreke zadržavaju pravni kontinuitet, s time da novi Zakon (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže novčane kazne za predmetne prekršaje, u odnosu na raniji propis.

 

5.2.    Odredba članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja.

 

5.3.              Budući da je novim zakonom za djelo u točki 1. izreke pobijane presude propisana blaža minimalna novčana kazna od utvrđene, a za djela u točkama 2. i 3. blaže fiksno propisane kazne, to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te utvrdio kazne u najpovoljnijim iznosima propisanim novim zakonom, a potom je izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kao u izreci ove odluke u točki I.

 

6.              Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

6.1.    Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača te prilike, dok pravilnost utvrđenja njegove brzine kretanja u naseljenom mjestu od 104 km/h (uz toleranciju od 10%) na mjestu gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h, proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, izvješća o brzini kretanja vozila, zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja vozila od 8. veljače 2021., dokaza o ispravnosti mjernog uređaja kojim je mjerena brzina kretanja te prilike - ovjernice Državnog zavoda za mjeriteljstvo za laserski detektor brzine br. O-01-00082/20 te uvjerenja o osposobljenosti policijskog službenika I.Š. za mjerila i uređaje u nadzoru cestovnog prometa. Suprotno tvrdnje žalitelja, podatke sa jasno navedenog i određenog mjernog uređaja u optužnom aktu i materijalnoj dokumentaciji predmeta očitao je za to osposobljen policijski službenik i o tome je sačinio obavijest o počinjenom prekršaju, koja je valjani dokaz u postupku, s time da je prvostupanjski sud u postupku proveo sve dokaze koje je predlagao u pisanoj obrani. Na izvedene dokaze žalitelj je, urednim pozivanjem na raspravu, imao mogućnost očitovati se u postupku pred sudom i prigovarati izvedenim dokazima, međutim pozivu se nije odazvao niti je izostanak učinio opravdanim, pa je sukladno odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, što je propustio učiniti, a prvostupanjski sud je pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim na temelju cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, donio na zakonu osnovanu odluku. 

 

6.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.    Neosnovano žalitelj ističe da je kazna prestroga, budući da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja vrste i mjere kazne u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti od utjecaja za na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona, što i proizlazi iz činjenice da je za svako pojedino počinjeno djelo utvrdio najnižu mjeru kazne, a najpovoljnije propisane mjere novčanih kazni za počinjene prekršaje utvrđene su i po službenoj dužnosti, primjenom novog zakona, od strane ovog drugostupanjskog suda. S obzirom na značaj i težinu počinjenih prekršaja u stjecaju te imajući na umu da je utvrđena otegotna okolnost u vidu ranijeg protupravnog postupanja u prometu, to je mišljenje i ovog suda da je najniža mjera novčane kazne za počinjenje prekršaje u svemu primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona i pogodna za utjecaj na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.

 

7.1.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

 

8.              Suprotno tvrdnji žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. I ovaj sud je mišljenja da je s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja, okolnosti postupanja i veći stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine (imajuću u vidu vrijeme upravljanja vozilom i frekventnost prometa) izricanje zaštitne mjere opravdano, smatrajući da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju i poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini počinjenog prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja, smatrajući da kao osoba mlađe životne dobi nije dovoljno svjestan opasnosti djela. Stoga je mišljenje i ovog suda da je zaštitna mjera određena u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona, a paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.    

 

9.              Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona,  odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                

                                               U Zagrebu 26. listopada 2023.

                  

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.