- 1 -              III Kr 71/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 71/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. D., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.-15) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 18. svibnja 2022. broj Kzd-2/2021-208 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2023. broj I Kžzd-39/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. D. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 18. svibnja 2022. broj Kzd-2/2021-208 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2023. broj I Kžzd-39/2022-8, D. D. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. KZ/11. (toč. 1. izreke prvostupanjske presude), za koje mu je utvrđena kazna zatvora od pet godina i spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. (toč. 2. izreke prvostupanjske presude), za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine, te jednog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.-19) (toč. 3. izreke prvostupanjske presude), za koje mu je utvrđena kazna zatvora od pet godina, pa je za ta djela i uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11.-19, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od deset godina, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11.-19 uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja 28. listopada 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv te pravomoćne presude os. D. D. je pravovremeno po branitelju M. S., odvjetniku iz V., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) i to „sukladno članku 517. St. 1. Toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, odnosno radi povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu“. U zahtjevu se predlaže „da Vrhovni sud RH usvoji Zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude, ukine istu u vrati predmet na ponovni postupak na prvostupanjski sud.“.

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđenik u svojem zahtjevu navodi da mu je „… u ovom postupku povrijeđeno pravo obrane na način da je obrani tek od dana 10.02.2022.g. na glavnoj raspravi, odnosno nakon više od godinu dana od dana započetog postupka prezentirana i dozvoljena mogućnost uvida u sadržaja mobitela za koju obrana nije niti znala da postoji budući da je bio na tzv. uređaju Blue Ray …“. Također smatra da je u postupku narušeno načelo jednakosti oružja jer da „…podaci pribavljeni pretragom mobitela obrani nisu dostupni i kraj takvog stanja stvari optuženik se ni ne može očitovati, polemizirati s dokazima optužne niti ih pobijati. Ujedno, pokazalo se da optuženiku nisu dostupne ni poruke koje bi eventualno njemu išle u prilog, niti je obrani omogućeno da provjeri tvrdnju optužbe da osim poruka koje je izdvojila policija prilikom analize pretraženog sadržaja mobitela,  mobitelu nema drugih poruka koje bi poboljšale procesnu poziciju optuženika u postupku …Tek nakon rasprave dana 10.02.2022.g. sud konačno omogućava optuženiku uvid u sadržaj ekstrahiranog sadržaja iz njegovog mobitela na način da je optuženik taj sadržaj pregledavao u zatvoru nakon što je isti presnimljen na USB stick …“.

 

5.1. Već iz ovakvog sadržaja zahtjeva vidljivo je da nema govora o tome da bi osuđeniku bilo povrijeđeno pravo na obranu na raspravi te načelo jednakosti oružja, s obzirom na to da i sam u zahtjevu ističe da mu je izdvojeni sadržaj njegovog mobilnog telefona učinjen dostupnim nakon rasprave od 10. veljače 2020. Isto je vidljivo i iz zapisnika s navedene rasprave (l. 989. prvostupanjskog spisa) kada je odlučeno da će se osuđeniku omogućiti uvid u cjelokupni sadržaj uređaja Blu ray.

 

5.2. Osim toga, netočno je da je osuđeniku do rasprave od 10. veljače 2022. bilo nepoznato da takvi podaci postoje jer se u spisu predmeta prvostupanjskog suda nalazi zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (l. 94.-95.) iz kojeg je vidljivo da je osuđeniku privremeno oduzet mobilni telefon čije je sadržaj nakon obavljene pretrage pohranjen na Bluray medij, pri čemu je on potpisao i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (l. 96. prvostupanjskog spisa). Također se u prvostupanjskom spisu nalazi i Izvješće o analizi pretrage mobilnog uređaja D. D. i operativne provjere podataka dobivenih analizom (l. 128.-138.) te žuta kuverta na kojoj je napisano „D. D. B.-R DL medij, pretraga mobitela“ u kojoj se nalazi Blu-ray disc (l. 139.). Na sve se je te dokaze državni odvjetnik pozvao u optužnici pod rednim brojevima 17. i 18. Eventualna nemogućnost otvaranja tog sadržaja ne znači da osuđeniku nije poznato da takav sadržaj postoji. Uostalom, nakon što je utvrđeno da je za otvaranje sadržaja potreban poseban čitač, osuđeniku je dostavljen i sadržaj koji je mogao neometano pročitati, što on ne osporava niti u svom zahtjevu. Stoga su ovi navodi zahtjeva neosnovani.

 

5.3. Nije u pravu osuđenik niti kada tvrdi u zahtjevu da  „… sud na raspravi dana 10.02.2022.g. dozvoljava provođenje nezakonitog dokaza odnosno čitanje i reproduciranje sms poruka a koji dokaz nije "pokriven" niti nalogom suda a niti vještačkim nalazom a to su razmijenjene poruke između optuženika i M. B. i time sud čini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl 468 st. 2. ZKP-a …“. Naime, do sadržaja navedenih poruka došlo se je pretragom mobitela osuđenika koja je provedena na temelju naloga sutkinje istrage od 29. listopada 2020. broj Kir-t-331/202-3 (l. 121. prvostupanjskog spisa) pa nema govora da bi se radilo o nezakonito pribavljenom dokazu. Prema tome, i ovi navodi u osuđenikovom zahtjevu su neosnovani.

 

6. Obrazlažući zbog čega smatra da je u pobijanoj pravomoćnoj presudi počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, osuđenik ističe da je „…u veoma opsežnoj žalbi protiv presude prvog stupnja argumentirano izložio temeljem kojih dokaza se može smatrati utvrđenim da okr nije počinio kaznena djela koja mu se stavlju na teret kao i temeljem kojih dokaza bi se isto moglo utvrditi da ih je sud proveo. Visoki kazneni sud samo je djelomično obrazložio radi čega ne prihvaća žalbene navode okrivljenka kao što je samo djelomično obrazložio zašto smatra da neprovođenje dokaza predloženih od strane obrane u prvostupanjskom postupku nije od značaja za ispravno utvđivanje činjeničog stanja u ovom postupku.

 

U drugostupanjskom postupku pred Visokim kaznenim sudom RH u svojoj presudi sud se uopće ne osvrće niti pak obrazlaže radi čega ne prihvaća žalbene navode okrivljenika. Visoki kazneni sud RH za one žalbene razloge koje na koje se osvrće u stvari “prepisuje” obrazloženje prvostupanjskog suda uz napomenu ta “takvo obraloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud”. Za obranu je to neprihvatljivo i upućuje na nedovoljan intenzitet upuštanja u ovaj veoma opsežan kazneni predmet…“.

 

6.1. Premda se doista drugostupanjski sud u svojoj presudi na većinu žalbenih navoda koja se tiču činjeničnih utvrđenja poziva na obrazloženje prvostupanjskog suda, to ne znači da nije odgovorio na osuđenikove žalbene navode. Naime, u odnosu na kaznena djela iz članka 158. stavka 5. KZ/11.-15 i članka 158. stavka 2. KZ/11.-15, iz obrazloženja drugostupanjske presude vidljivo je da je taj sud vodio računa o svim izvedenim dokazima, pri čemu je apostrofirao iskaze svjedoka N. B., M. S., D. B., i M. B. kojima se je žrtva povjerila. Na temelju tih iskaza drugostupanjski sud prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja zašto nije našao razloge iz kojih bi proizlazilo da je žrtva K. B. lažno teretila osuđenika. Sve je to povezao i s pravilno od strane prvostupanjskog suda prihvaćenim dijelom nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske i psihologijske struke, ispravno to sve dovodeći u vezu i s porukama razmijenjenim između žrtve K. B. i osuđenika. Pritom pravilno uočava osuđenik da se je u tom dijelu drugostupanjski sud  pogrešno pozvao na odlomak 10.1. prvostupanjske presude, a vezano za poruke koje mu je K. B. uputila 24. svibnja 2020. Naime, žalba je upirala i na ostale poruke koje su razmijenili osuđenik i žrtva K. B., na koju se je komunikaciju prvostupanjski sud vrlo opširno i detaljno osvrnuo u odlomcima 29.-29.6. (stranice 38.-41. prvostupanjske presude), valjano argumentirajući navedenu komunikaciju. Pritom je i za ovaj sud razuman zaključak da, unatoč tome što je ta komunikacija bila zafrkantska, sa seksualnim aluzijama, niti iz jednog njezinog dijela nije vidljivo da bi žrtva K. B. prihvaćala osuđenikove ponude da se kasnije nađu.

 

6.2. Jednaka je situacija i s utvrđenjima da je osuđenik počinio kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. KZ/11.-19 na štetu žrtve L. B. I u tom je dijelu vidljivo iz obrazloženja drugostupanjske presude da je odluku o žalbi donio vodeći računa o iskazima ispitanih svjedoka M. B., N. B., D. K., R. G. i V. B., čije je iskaze prvostupanjski sud prihvatio. Pritom se je osvrnuo i na iskaze L. Š., D. B., M. K. i S. K. D., čiji iskazi nisu prihvaćeni kao uvjerljivi i istiniti. Sve je to povezano, kako s komunikacijom između osuđenika i žrtve L. B., tako i s komunikacijom između žrtve L. B. i svjedokinje S. K. D. te nalazima i mišljenjima vještaka psihijatrijske i psihologijske struke, vještaka toksikologa te nalazom i mišljenjem Službe za digitalnu forenziku.

 

6.3. Dakle, drugostupanjski sud je cijenio sve izvedene dokaze i na temelju njih odbio žalbene navode osuđenika, upućujući ga na obrazloženje prvostupanjske presude, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Naime, prvostupanjski sud je u svojoj presudi u odnosu na sve okolnosti koje su bile istaknute u žalbi te sada ponovljene u zahtjevu iznio vrlo iscrpne, valjane i detaljne razloge, dovodeći u vezu, kako iskaze svjedoka, tako i svu materijalnu dokumentaciju u spisu predmeta, argumentirano navodeći zbog čega kao istinite prihvaća iskaze pojedinih svjedoka te dijelove nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske i psihologijske struke te vještaka toksikologa, a zbog čega iskaze pojedinih svjedoka te dijelove nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske i psihologijske struke ne smatra odlučnima za donošenje odluke o osuđenikovoj kaznenoj odgovornosti, odnosno ocjenjuje iz neistinitim i nevjerodostojnim. Sve je te razloge u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud, dajući pritom, dostatne i prihvatljive argumente zašto prihvaća razloge prvostupanjskog suda.

 

6.4. Tako se je prvostupanjski sud detaljno osvrnuo na komunikaciju između osuđenika i žrtve K. B. u odlomcima 29.-29.6., a što drugostupanjski sud argumentirano prihvaća u odlomku 13. Komunikaciju između svjedokinje S. K. D. i žrtve L. B. prvostupanjski je sud obrazložio u odlomcima 61.-61.1., što je drugostupanjski sud, također argumentirano prihvatio u odlomcima 13.3. i 13.4. svoje presude. Poruke iz osuđenikovog mobitela u komunikaciji sa žrtvom L. B. prvostupanjski sud je argumentirano obrazložio u odlomcima 72.-72.3., dok je opširno obrazloženje u odnosu na psihijatrijsko-psihologijski nalaz i to, kako za njegovo djelomično prihvaćanje, tako i za neprihvaćanje, prvostupanjski sud dao u odlomcima 27.-27.6 i 75.1., s čime se drugostupanjski sud argumentirano složio u odlomcima 14.-14.1.

 

6.5. Jednaka je situacija i u odnosu na odbijene dokazne prijedloge od strane prvostupanjskog suda, na što se također upire u zahtjevu, pri čemu osuđenik u zahtjevu ponavlja svoje razloge zbog kojih smatra da je trebalo provesti odbijene dokazne prijedloge, ustrajući na tome da su svi dokazni prijedlozi odbijeni bez valjanog obrazloženja.

 

6.6. No, s time se ovaj sud ne može složiti. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio dio osuđenikovih dokaznih prijedloga te ih je i izveo, dok je ostale prijedloge odbio. Pritom je razloge za takvu svoju odluku vrlo iscrpno i valjano argumentirano iznio u odlomcima 77.-84., navodeći za svaki odbijeni dokazni prijedlog detaljne, jasne i za ovaj sud prihvatljive razloge. S tim se je razlozima, složio i drugostupanjski sud u 16. odlomku, prvenstveno se pozivajući na detaljno obrazloženje suda prvog stupnja.

 

6.7. Drugo je pitanje osuđenikovo neslaganje s razlozima navedenim u pravomoćnoj presudi, no, to ne znači da je drugostupanjski sud povrijedio svoju obvezu iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. koja bi bila od utjecaja na presudu. U konačnici, tu se radi o osuđenikovom neslaganju s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude, a što, u skladu s odredbama članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/08. u kojima su taksativno navedene povrede zbog kojih se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti, ne može biti predmetom odlučivanja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

6.8. S tim u vezi, svakako treba napomenuti da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu  i takva presuda kao cjelina treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Raščlanjujući obrazloženje prvostupanjske presude, vidljivo je da je taj sud vrlo opsežno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bila pobijana žalbom u tijeku žalbenog postupka. Kraj takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća ocjenu svih izvedenih dokaza, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je već prvostupanjski sud odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači ujedno da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode, već pokazuje da se u žalbi ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a to ovdje nije slučaj pa je i ovaj navod u osuđenikovom zahtjevu neosnovan.

 

7. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 26. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.