Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-157/2020-104

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja VERTIV CROATIA d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6n/2, OIB: 06964027639, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Maćešić & Partneri iz Rijeke, Pod Kaštelom 4 protiv tuženika 1. VELEBIT-PROMET d.o.o. Dugo Selo, Industrijska 5, OIB: 67912509737 i 2. EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koje zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, Riva 8 i 3. LIBURNIA pomorska agencija d.o.o. Opatija, V. Cara Emina 3, OIB: 69441170749, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, Šojska 25D, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 5. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se solidarnim tuženicima 1. VELEBIT-PROMET d.o.o. Dugo Selo, Industrijska 5, OIB: 67912509737 i 2. EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 i 3. LIBURNIA pomorska agencija d.o.o. Opatija, V. Cara Emina 3, OIB: 69441170749 isplatiti tužitelju VERTIV CROATIA d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6n/2, OIB: 06964027639 iznos od 145.995,09 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2019. po stopi od 6,54% godišnje do 30. lipnja 2019., od 1. srpnja 2019. po stopi od 6,30% godišnje do 31. prosinca 2019., od 1. siječnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. po stopi od 5,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška platiti prvotuženiku i drugotuženiku iznos od ukupno 37.250,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. siječnja 2026. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 5,15% do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška platiti trećetuženiku iznos od 36.875,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. siječnja 2026. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 5,15% do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika i drugotuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.781,00 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev trećetuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 5.125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji 1. VERTIV CROATIA d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6n/2, OIB 06964027639, 2. AIG Europe S.A., Ireland Branch Office, 30 North Wall Quay, International Financial Services Centre, Dublin 1, D01 R8H7 Ireland i 3. AIG Europe S.A., 35 D Avenue John F. Kennedy, L-1855, Luxembourg su 28. veljače 2020. pred ovim sudom podnijeli tužbu protiv tuženika radi isplate 145.995,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Obrazlažu da je tužitelj naručitelj cestovnog prijevoza za teret ''1 COLI – POWER MODULE STC PR-ZA-R (POD 8)'', bruto težine 28.700,00 kg (dalje: Teret), prema paking listi PL2019HR049 od mjesta Vertiv Croatia d.o.o. Mokrice 180C, Orosavje do Luke Rijeka d.d. Rijeka i to teretnim vozilom registracije ZG0116VP/ZG0217VP/ZG0214VP. Prvotuženik je prijevoznik teret-a. Drugotužitelj i trećetužitelj su osiguratelji tereta naručitelja prijevoza. Drugotuženik je osiguratelj tereta prvotužitelja kao prijevoznika. Trećetuženik je otpremnik prvotužitelja.

1.1. Dana 1. ožujka 2019. u 12:55 sati u Rijeci na državnoj cesti broj 3, dionica 19, kilometarska oznaka 5 plus 400 metara došlo je do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo registracije ZG0116VP/ZG0217VP/ZG0214VP u kojoj je oštećen teret smješten na priključnom vozilu [registarska oznaka] Modul informatičke opreme, na kojem je nastupila materijalna šteta. Prvotužitelj je pretrpio štetu na teretu u utuženom iznosu pa predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Prvotuženik i drugotuženik osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Prigovaraju nedostatku aktivne legitimacije prvotužitelja. Tužba navodi da bi prvotužitelj bio naručitelj prijevoza, ali iz navoda tužbe, niti iz dokaza uz tužbu, nije vidljiva ni osnova ni pravni interes prvotužitelja za potraživanje isplate naknade štete zatražene tužbom. Tužitelj ne navodi da bi bio vlasnik oštećenog tereta, da je bilo kome vršio plaćanje za oštećenje tereta, odnosno tužba ne sadrži niti jednu tvrdnju zbog čega bi prvotužitelj trpio štetu odnosno imao pravnu osnovu i pravni interes potraživati isplatu za oštećenja tereta.

2.1. Ističu prigovor zastare te navode da se u ovoj pravnoj stvari sud mora primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR) – dalje: Konvencija. Odredbom čl. 32. Konvencije određeno je da rok zastare za podizanje tužbe iznosi godinu dana i to u slučaju djelomičnog gubitka, oštećenja ili zakašnjenja u isporuci od dana isporuke. Budući je teret preuzet 1. ožujka 2019., štetni događaj se dogodio 1. ožujka 2019., a tužba je podnesena 2. ožujka 2020., tada je očito da je nastupila zastara u smislu čl. 32. Konvencije jer je od dana djelomičnog gubitka i oštećenja preuzetog tereta računajući od dana isporuke i štetnog događaja pa do dana podnošenja tužbe proteklo vrijeme duže od jedne godine.

2.2. Točno je da je drugotuženik bio osiguratelj prvotuženika po polici odgovornosti vozača za robu primljenu na cestovni promet sastavni dio koje su Uvjeti za osiguranje od odgovornosti vozača za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu [10.03-2-1].

2.3. Tužitelji u tužbi ne navode niti dostavljaju dokaze iz kojih bi bilo vidljivo na koji način su, a posebno prvotužitelj, preuzeli teret koji su dali na prijevoz prvotuženiku, te koja je pravna osnova temeljem koje potražuju isplatu od ovdje tuženih. Osporavaju da bi postojala odgovornost prvotuženika, a potom i drugotuženika na isplatu povodom štetnog događaja opisanog u tužbi. Ukazuje se da na strani tuženih nema odgovornosti ni obveze na isplatu traženu tužbom sve pozivom na odredbe Konvencije i prednje citiranih Uvjeta drugotuženika. Posebno se poziva na odredbu čl. 10. i čl. 17. Konvencije u svezi sa odredbom čl. 24. st. 2. Pravilnika o izvanrednom prijevozu (Narodne novine 92/2018). Naime, predmetni prijevoz je bio Izvanredni prijevoz, a što je vidljivo iz dokaza koji se nastavno dostavlja. Do oštećenja tereta je došlo zbog nedostatnog odnosno nepravilnog pakiranja robe od strane tužitelja, te je obveza tuženih isključena odnosno tužbe je neosnovana pozivom na odredbe Konvencije, Uvjeta, te Pravilnika o izvanrednom prijevozu.

2.4. Osporava se visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužba ne sadrži niti jedan jedini konkretni dokaz na okolnosti nastanka, opsega i visine štete. Smatraju da je visinu štete potrebno umanjiti za iznos poreza na dodanu vrijednost odnosno PDV-a jer tužitelj ne trpi štetu u visini PDV-a. Tužitelji se prvotuženiku i drugotuženiku prije podnošenja ove tužbe nisu obratili sa zahtjevom za isplatom naknade štete, pa ni zatezne kamate ne mogu početi od dana kako se to potražuje tužbom. Posebno se ističe na odredbu čl. 27. Konvencije, a koja je lex specialis za odluku u ovoj pravnoj stvari. Predlažu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Trećetuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, aktivnu i pasivnu legitimaciju te tijek i visinu zatražene zatezne kamate. Poziva se na čl. 856. Zakona o obveznim odnosima te ističe da niti iz tužbe niti iz dokumentacije koja je priložena spisu ne proizlazi odlučna činjenica da je trećetuženik ugovorom preuzeo odgovornost odgovarati, osim za izbor i za rad prijevoznika. U ovome slučaju je izabran prvoklasni prijevoznik (VELEBIT-PROMET d.o.o.), a koji je u konkretnom poslu prema dokumentaciji u spisu imao nesreću te se je roba na putu oštetila u kojemu slučaju prijevoznik odgovara samostalno, a nalogodavac ne može pozvati otpremnika na odgovornost. Iz međunarodnog tovarnog lista koji je priložen tužbi vidljivo je kako je prijevoznik prvotuženik te da isti samostalno odgovora, a ne solidarno s trećetuženikom. Prijevoznik odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke koji se dogodi od časa preuzimanja do predaje pošiljke, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 683 ZOO-a). Slijedom navedenog, a kako tužitelji nisu dokazali da je tuženik preuzeo dodatne obaveze u pogledu odgovornosti za rad prijevoznika, trećetuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj VERTIV CROATIA d.o.o. Zagreb u podnesku od 4. studenog 2020. ističe da s obzirom da od podnošenja tužbe nije nastupila subrogacija, drugotužitelj AIG Europe S.A., Ireland Branch Office i trećetužitelj AIG Europe S.A. Luxemburg nisu imali i nemaju još uvijek aktivnu legitimaciju, a tuženici su se upustili u raspravljanje, pa ispravlja tužbu uključujući i na način da se predlaže da sud odbaci tužbu u odnosu na zahtjeve drugotužitelja AIG Europe S.A., Ireland Branch Office i trećetužitelj AIG S.A.Luxemburg, a VERTIV CROATIA d.o.o. ostaje jedini tužitelj.

4.1. Nadalje, tužitelj dopunjuje činjeničnu i pravnu osnovu tužbe te navodi da je tužitelj s trećetuženikom kao otpremnikom zaključio ''Ugovor o otpremi tereta Br. 20181023-1LI'' od 23. listopada 2018. (dalje: Ugovor) koji je uključivao otpremničke usluge više pošiljki tereta. Svaka pošiljka tereta se dodatno ugovarala Aneksom. Sporna pošiljka tereta LOT 4. (12. modula, dalje: teret) je ugovorena Aneksom 4. od 22. veljače 2019. (dalje: Aneks). Na Ugovor i Aneks se primjenjuju trećetuženikovi Opći uvjeti poslovanja u obavljanju poslova otpremanja (dalje: Opći Uvjeti). Obveza trećetuženika je bila, između ostalog, organizirati cestovni prijevoz CMR tereta od Oroslavlja do broda u bescarinskoj zoni u Luci Rijeka uz izvozno carinjenje (čl. 1. do 7. Ugovora) i pomorski prijevoz brodom od ukrcajne Luke Rijeka do iskrcajne luke Jeddah, Saudijska Arabija (čl. 1. i 5. Ugovora i čl.1. Aneksa). Po čl. 6. alineja 4. Ugovora u ugovorenu cijenu usluge trećetuženika uključeno ''CMR osiguranje do 100.000,00 EUR po kamionu''. To osiguranje prvotuženik kao CMR prijevoznik i osiguranik zaključio je s drugotuženikom. Tužitelju nije poznato koliko iznosi osigurnina, niti mu je taj dokaz dostupan. Tuženik je organizirao cestovni CMR prijevoz tereta od Oroslavlja to Luke Rijeka radi otpreme tereta putem prvotuženika, koji je taj prijevoz izdao CMR od 1. ožujka 2019. U tijeku cestovnog CMR prijevoza od Oroslavlja do Luke Rijeka 1. ožujka 2019. u 12:55 sati na prilazu Rijeci, nizbrdica na Orehovici kod Banskih Vrata, došlo je do prometne nesreće u kojoj je oštećen teret. Tužitelj je idući dan 2. veljače 2019. istim kamionom vratio teret u Oroslavlje i u idućim mjesecima izvršio potrebne popravke, sam i putem podizvođača, za ponovnu isporuku u Saudijsku Arabiju. Teret je tužiteljev izvorni proizvod koji je prodao po CIF Jeddah uvjetima. Tužitelj je trećetuženiku 6. ožujka 2020. poslao Obavijest o namjeri podnošenja zahtjeva, koji je trećetuženik otklonio. Prvotno prijavljena šteta je bila 1.153.946,00 EUR. Teret je bio posljednja pošiljka od ukupno 4 pošiljke. Sve 4 pošiljke su predstavljale složeni elektrotehnički proizvod tužitelja ukupne vrijednosti 6.158.823,00 EUR. Prema čl. 17. st. 1. CMR konvencije prijevoznik, ovdje prvotuženik, odgovara za oštećenje tereta od preuzimanja do isporuke, postoji presumirana odgovornost. Po st. 2. istog članka prvotuženik se može osloboditi odgovornosti iz samo 4 razloga, koji ovdje ne postoje. Na prvotuženiku je teret dokaza postojanja jednog od ta 4 razloga. Drugotuženik, kao osiguratelj prvotuženika, odgovara solidarno sa prvotuženikom, do osiguranog iznosa. Na drugotuženiku je teret dokaza osiguranog iznosa ako osporava iznos iz tužbenog zahtjeva. Trećetuženik, kao otpremnik koji je organizirao i imao pod nadzorom otpremu tereta odgovara tužitelju ugovorno i solidarno sa prvotuženikom za štete na teretu. Tužitelj ne zna, niti može znati koji li je uzrok štete, štetna radnja prvotuženika ili trećetuženika, pa u takvim okolnostima oni odgovaraju solidarno po čl. 42. i 1107. ZOO. Postoji solidarna zakonska odgovornost sva tri tuženika tužitelju.

4.2. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj ističe da je izvid štete za potrebe likvidacije štete proveden po procjenitelju Samer & Gradišar d.o.o. Predstavnik procjenitelja je 11. ožujka 2019. sudjelovao na zajedničkom izvidu štete s predstavnicima svih stranaka ovog postupka. Kasnije je pratio popravke do okončanja i prikupio sve dokaze o popravcima i njihovom iznosu, te 19. lipnja 2019. izdao Izvještaj, koji je u tom trenutku bio još uvijek nepotpun. Šteta na Teretu iznosi 132.393,40 EUR po utvrđenju procjenitelja štete. Taj iznos je procjenitelj Samer & Gradišar d.o.o. utvrdio prema Specifikaciji u prilogu. Tužitelj ima pravo na naknadu u skladu s čl. 25. CMR Konvencije.

5. Trećetuženik u podnesku od 15. prosinca 2020. u odnosu na točku I. podneska kojim tužitelj uređuje tužbu u podnesku od 4. studenog 2020. ističe da se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbe, a ne o uređenju tužbe iz kojega razloga ističe prigovor zastare u odnosu na utuženu glavnicu i kamatu.

5.1. Ističe da ne postoji solidarna odgovornost trećetuženika. Da bi se radilo o primjeni čl. 42. ZOO-a na koji se tužitelj poziva, mora se raditi o obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, a što ovdje nije slučaj. Ovdje se radi o izvanugovornoj odgovornosti s osnova naknade štete. Da bi pak došlo do primjene čl. 1107. ZOO-a, mora se raditi o šteti koju su više osoba prouzročili zajedno. Trećetuženik nije zajedno s ostalim tuženicima prouzročio štetu, niti u njegovom radu postoje elementi protupravnosti. Naime opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: štetna radnja (koje kod trećetuženika nema), objektivna protupravnost štetne radnje (koje kod trećetuženika nema), šteta, te uzročna veza između štete i štetne radnje kojih također kod trećetuženika nema. Kod postupanja trećetuženika nema niti štetne radnje niti uzročnosti budući da je šteta nastala u prijevozu, a isti nije prijevoznik.

6. Sud je rješenjem poslovni broj P-157/2020-19 od 15. siječnja 2021. utvrdio da je povučena tužba drugotužitelja i trećetužitelja te je drugotužitelju i trećetužitelju naloženo naknaditi trošak tuženicima (odluka na stranici 434-436 spisa), protiv koje odluke je tužitelj VERTIV CROATIA d.o.o. podnio žalbu. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-847/2021-2 od 5. siječnja 2022. (zaprimljeno kod ovoga suda 28. veljače 2022.) odbacio žalbu tužitelja VERTIV CROATIA d.o.o. protiv citiranog rješenja kao nedopuštenu (odluka na stranici 461- 463 spisa).

7. Trećetuženik u podnesku od 5. veljače 2021. ističe da je Izjava o općem oprostu duga/obeštećenja/subrogaciji od 28. listopada 2020. dokaz da je izvršena zakonska subrogacija u smislu čl. 963. st. 1. ZOO-a te istom osiguratelj stupa u osiguranikova prava slijedom čega prvotužitelj ne može biti tužitelj u ovome postupku. Stoga tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

8. Tužitelj u podnesku zaprimljenom 9. veljače 2021. ističe da Izjava o općem otpustu duga/obeštećenju/subrogaciji od 28. listopada 2020. u t. 3. sadrži odgodni uvjet „... nakon primitka navedenog namirenja...“. Izjava od 28. listopada 2020. je, isto kao i zakon u odredbi o zakonskoj subrogaciji, uvjetovana plaćanjem od strane osiguratelja. Bez plaćanja osiguratelja nema subrogacije. Izjava nije dokaz o plaćanju, već je dokaz da će subrogacija nastupiti ako se ispuni odgodni uvjet.

9. Tužitelj u podnesku zaprimljenom kod suda 24. siječnja 2023. predlaže izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku elektrotehničke struke radi utvrđenja činjenica po vrsti, obimu i visini štete te iznosu tužbenog zahtjeva. Ujedno ispravlja tužbeni zahtjev zbog uvođenja EUR na način da traži plaćanje iznosa od 145.995,09 EUR s kamatom (stranica 474-475 spisa).

10. U daljnjem tijeku postupka sud je rješenjem od 1. ožujka 2023. prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem po vještaku za elektrotehniku. Zadaća vještaka je da iz isprava priloženih spisu (posebno prilozima i računima dostavljenim uz tužiteljev podnesak od 4. studenog 2020.) utvrdi koliko iznosi šteta na informatičkom modulu "POWER MODULE STC PR - ZA - R (POD 8)", bruto težine 28.700,00 kg oštećenom u prometnoj nezgodi 3. siječnja 2019. Vještakom je imenovan stalni sudski vještak Damir Jugo, dipl. ing. el. iz Viškova, Viškovo 5.

10.1. Vještak Jugo u Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 4. lipnja 2023. detaljno obrazlaže račune koji se mogu povezati sa štetnim događajem te zaključuje da šteta koja se može utvrditi na informatičkom modulu iznosi 250.306,14 kuna i 17.737,03 EUR odnosno ukupno 50.784,51 EUR te da tom iznosu treba pridodati u vrijednost radova koje je izvelo društvo JEDINSTVO KRAPINA račun na iznos 257.570,00 kuna, Velčić na iznos od 275.000,00 kuna i TERMOMONTING na iznos od 52.120,00 kuna na koje se zbog nedostatka tražene dokumentacije vještak ne može očitovati (Nalaz i mišljenje na stranici 1306-1309 spisa). Vještak je na ročištu održanom 27. veljače 2024. usmeno obrazložio svoj Nalaz i mišljenje te se očitovao na primjedbe stranaka i ustrajao kod danog Nalaza i mišljenja. (stranica 1379-1384 spisa).

11. Sud je od ranijeg drugotužitelja i trećetužitelja dopisima od 1. ožujka 2024. tražio očitovanje jesu li povodom predmetnog štetnog događaja izvršili plaćanje naknade štete i kome sukladno Izjavi o općem otpustu duga/obeštećenju/subrogaciji od 28. listopada 2020., na koji se raniji tužitelji nisu očitovali. Stoga je sud na ročištu održanom 21. studenog 2024. prihvatio dokazni prijedlog tuženika i odredio provođenje dokaznog postupka vještačenjem po vještaku financijske struke radi utvrđenja navedene činjenice (stranica 1556-1558 spisa). Potom je sud rješenjem od 15. srpnja 2025. naredio trećim osobama BDO Croatia d.o.o. Zagreb i Raiffeisen bank Austria d.d. Zagreb dostaviti podatak je li tužitelj tijekom 2020. i 2021. zaprimio uplate od AIG Europe S.A., Ireland Branc Office, 30Nort Wall Quay International Financial Services Centre, Dublin 1, D01 R8H7 Ireland ili AIG Europe S.A., 35 D Avenue John F. Kennedy, L-1855, Luxembourg te u kojim iznosima.

11.1. Raiffeisen bank Austria d.d. je 28. srpnja 2025. na zahtjev suda na priloženom CD dostavila ispise prometa po računu tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. (CD na stranici 1596 spisa). Na ročištu održanom 26. studenog 2025. obavljen je uvid u podatke s dostavljenog CD te je utvrđeno da je pod rednim brojem 9254 Tablice naslovljene "VERTIV CROATIA d.o.o. – promet 2020." zabilježeno da je društvo AIG EUROPE S.A. 3. studenog 2020. uplatilo tužitelju iznos od 128.193,40 EUR.

12. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te vještačenjem po vještaku za elektrotehniku Jugo Damiru dipl. ing. el. iz Viškovo, Viškovo 5 (Nalaz i mišljenje vještaka na stranici 1306-1309 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

13. Predmet ovog spora je naknada štete u iznosu od 145.995,09 EUR s kamatom od 1. ožujka 2019. do isplate, koja je šteta nastala na teretu (modulu informatičke opreme koji je bio smješten na teretnom vozilu) u prometnoj nesreći koja se dogodila 1. ožujka 2019. u 12:55 sati u Rijeci odnosno nizbrdici na Orehovici kod Banskih vrata (državna cesta broj 3, dionica 19, km 5 + 400 metara). Tužbeni zahtjev je neosnovan.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj naručitelj cestovnog prijevoza za teret ''1 COLI – POWER MODULE STC PR-ZA-R (POD 8)'', bruto težine 28.700,00 kg (dalje: Teret), prema paking listi PL2019HR049 od mjesta Vertiv Croatia d.o.o. Mokrice 180C, Orosavje do Luke Rijeka d.d. Rijeka i to teretnim vozilom registracije ZG0116VP/ZG0217VP/ZG0214VP (tovarni list F 3188186 na stranici 4 spisa). Nije sporno da je prvotuženik prijevoznik tereta, dok je drugotuženik bio osiguratelj tereta prvotuženika po polici odgovornosti vozača za robu primljenu na cestovni promet broj 804089010 (polica na stranici 25-27 spisa). Trećetuženik je otpremnik tužitelja. Nije sporno da se 1. ožujka 2019. u Rijeci na državnoj cesti broj 3, dionica 19 dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo registracije ZG0116VP/ZG0217VP/ZG0214VP u kojoj je oštećen teret smješten na priključnom vozilu (modul informatičke opreme, potvrda PU Primorsko-goranske od 15. ožujka 2019. na stranici 5-6 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

15. Sporno jest je li osnovan prigovor zastare budući da su tuženici istaknuli prigovor zastare pozivajući se na odredbu čl. 32. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR). Budući da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), sud je prije svega odlučio o tom tuženikovom prigovoru.

15.1. Odredbom čl. 32. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR), Ženeva 19. svibnja 1956. koja se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, određeno je da je rok zastare za podizanje tužbe godinu dana i to u slučaju djelomičnog gubitka, oštećenja ili zakašnjenja u isporuci od dana isporuke. U konkretnom slučaju nije sporno da je teret preuzet 1. ožujka 2019., štetni događaj se dogodio 1. ožujka 2019., a tužitelj je tužbu podnio 28. veljače 2020., dakle unutar roka od godine dana. Stoga je sud tuženikov prigovor zastare utvrdio neosnovanim.

15.2. Tuženici su također tvrdili da je tužitelj podneskom od 4. studenog 2020. i 24. siječnja 2023. preinačio tužbeni zahtjev te su se protivili preinaci i isticali prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.

15.3. Po ocjeni ovoga suda tužitelj u podnesku od 24. siječnja 2023. nije preinačio tužbu. Tužitelj je u tužbi, kao i navedenim podnescima tražio naknadu štete nastale na modulu informatičke opreme u predmetnoj prometnoj nesreći u istom iznosu. Tužitelj je u podnesku 24. siječnja 2023. dopunio i ispravio navode iz tužbe pa su stoga navodi tuženika neosnovani.

16. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

16.1. Tuženici su osporili aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da je iz Izjave o općem otpustu duga/obeštećenju/subrogaciji od 28. listopada 2020. (dalje u tekstu: Izjava) vidljivo da je tužitelj od AIG Europe SA (ranije tužitelja) primio isplatu povodom ovog štetnog događaja u iznosu od 128.193,40 EUR. Stoga je prije svega valjalo utvrditi je li prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan.

16.2. Tužitelj je u privitku podneska od 19. studenog 2020. dostavio Izjavu od 28. listopada 2020. (stranica 186-190 spisa) iz koje sud utvrđuje da je tužitelj od AIG Europa SA, koji je nesporno bio osiguratelj tereta naručitelja prijevoza-tužitelja, povodom predmetnog štetnog događaja (1. ožujka 2019., šteta nastala tijekom transporta modula u blizini lokacije Rijeka-Orehovica-Banska vrata) primio isplatu iznosa od 128.193,40 EUR, što predstavlja puno i konačno namirenje predmetnog zahtjeva uključivo s kamatama i troškovima, pri čemu sva svoja prava povodom štetnog događaja tužitelj prenosi na društvo AIG Europe SA.

16.3. Nadalje, iz dostavljenih podataka Raiffeisen bank od 21. srpnja 2025. odnosno iz Excel tablice naslovljene "VERTIV CROATIA d.o.o. – promet 2020. vidljivo je kako je pod rednim brojem 9254 zabilježeno da je društvo AIG Europe SA 3. studenog 2020. uplatilo tužitelju iznos od 128.193,40 EUR (CD na stranici 1596 spisa).

16.4. Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO-a). Da bi moglo doći do subrogacije osiguratelja, moraju biti ispunjena dva osnovna uvjeta: 1. treba biti isplaćena osigurnina, i 2. mora postojati odštetni zahtjev osiguranika prema odgovornoj osobi u kojem slučaju ipso iure (automatizmom) prelaze na osiguratelja prava koja osiguranik ima prema štetniku. U slučaju subrogacije, isplatom osigurnine, osiguranik gubi, a osiguratelj stječe, u visini isplaćene osigurnine, ovlaštenje - aktivnu legitimaciju da u svoje ime pokrene parnični postupak. Isplatom osigurnine tužitelju u iznosu od 128.193,40 EUR na njegovog osiguratelja su po sili zakona prešla tužiteljeva (oštećenikova) prava koja ima u odnosu na konkretnu štetu. Stoga je tužitelj počevši od dana kada mu je njegov osiguratelj 3. studenog 2020. isplatio osigurninu u navedenom iznosu, prestao po ovoj osnovi biti ovlaštenik prava potraživati iznos naknade štete koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva. Stoga je sud utvrdio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ove parnice kojom traži naknadu štete povodom predmetnog štetnog događaja koju mu je 3. studenog 2020. nadoknadio njegov osiguratelj.

16.5. Sam je tužitelj u podnesku zaprimljenom 9. veljače 2021. tvrdio da predmetna Izjava od 28. listopada 2020. sadrži odgodni uvjet odnosno da je uvjetovana plaćanjem od strane osiguratelja te da bez plaćanja osiguratelja nema subrogacije. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je tužiteljev osiguratelj tužitelju nadoknadio štetu proizašlu iz predmetnog štetnog događaja te je time ispunjen odgodni uvjeti iz Izjave danom plaćanja 3. studenog 2020. te je po zakonu nastupila subrogacija odnosno na osiguratelja su po zakonu prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Budući da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka radi naknade štete nastale na informatičkoj opremi (modulu) koji je oštećen u predmetnoj prometnoj nezgodi 1. ožujka 2019. jer mu je osiguratelj naknadio štetu, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (t. I. izreke presude).

17. S obzirom da je sud utvrdio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, to nije odlučivao o ostalim prigovorima, niti utvrđivao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

18. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženicima nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud prvotuženiku i drugotuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 145.995,09 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 37.250,00 EUR (t. II. izreke presude). Prvotuženik i drugotuženik imaju pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da ih je zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na pripremnom ročištu 5. studenog 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9/5 (tuženici su neosnovano tražili nagradu u iznosu od 2.200,00 EUR uvećano za PDV), troška zastupanja na ročištima 14. siječnja 2021., 10. svibnja 2022., 17. siječnja 2023., 7. prosinca 2023., 27. veljače 2024., 12. rujna 2024., 21. studenog 2024. i 26. studenog 2025. u iznosu od po 2.200,00 EUR (ukupno 17.600,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava četiri obrazložena podneska i to od 17. svibnja 2023., 29. studenog 2023., 22. veljače 2024. i 8. studenog 2024. u iznosu od po 2.200,00 EUR (ukupno 8.800,00 EUR) sukladno Tbr. 8/1, troška sastava ostalih podnesaka od 8. ožujka 2024., 25. travnja 2025. i 14. srpnja 2025. u iznosu od po 100,00 EUR (ukupno 300,00 EUR) sukladno Tbr. 8/4, troška sastava ostalih podnesaka od 25. ožujka 2024., 20. studenog 2024., 16. siječnja 2025. i 19. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 800,00 EUR) sukladno Tbr. 8/3, što ukupno iznosi 29.800,00 EUR uvećano za PDV od 7.450,00 EUR sukladno Tbr. 42

18.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da su takav zahtjev prvotuženik i drugotuženik postavili u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

18.2. Zahtjev prvotuženika i drugotuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.781,00 EUR je neosnovan (t. IV. izreke presude). Sud prvotuženiku i drugotuženiku nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju su tražili za zastupanje na pripremnom ročištu 5. studenog 2020. i iznosa koji im je sud za tu radnju priznao, kako je naprijed obrazloženo. Sud navedenim tuženicima nije priznao niti zahtjev za naknadu troška u iznosu od 156,00 EUR jer te troškove nisu ničim dokazali.

18.3. Sud je trećetuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 145.995,09 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 36.875,00 EUR (t. III. izreke presude). Trećetuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da ga je zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na pripremnom ročištu 5. studenog 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9/5 (tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 2.200,00 EUR uvećano za PDV), troška zastupanja na ročištima 14. siječnja 2021., 10. svibnja 2022., 17. siječnja 2023., 7. prosinca 2023., 27. veljače 2024., 12. rujna 2024., 21. studenog 2024. i 26. studenog 2025. u iznosu od po 2.200,00 EUR (ukupno 17.600,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava četiri obrazložena podneska i to od 7. svibnja 2020., 15. prosinca 2020., 5. veljače 2021. i 17. veljače 2023. u iznosu od po 2.200,00 EUR (ukupno 8.800,00 EUR) sukladno Tbr. 8/1, troška sastava ostalih podnesaka od 7. rujna 2023., 21. siječnja 2025., 2. svibnja 2025. i 4. srpnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 800,00 EUR) sukladno Tbr. 8/3, što ukupno iznosi 29.500,00 EUR uvećano za PDV od 7.375,00 EUR sukladno Tbr. 42

18.4. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev trećetuženik postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

18.5. Zahtjev trećetuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 5.125,00 EUR je neosnovan (t. V. izreke presude). Sud trećetuženiku nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju su tražili za zastupanje na pripremnom ročištu 5. studenog 2020. te za sastav podneska od 7. rujna 2023. i iznosa koji mu je sud za te radnje priznao, kako je naprijed obrazloženo.

Rijeka, 5. siječnja 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).