Poslovni broj: UsI-2172/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: LH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik ĐH, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 26. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/173, URBROJ: 512-25-24-4 od dana 26. srpnja 2024. II Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I-560-01/22-01/24, URBROJ: 512M2-6504-24-12 od dana 19. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/173, URBROJ: 512-25-24-4 od dana 26. srpnja 2024., kao i u podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužitelj je, u bitnom, naveo da je Zbor narodne garde bila hrvatska vojna formacija pod zapovjedništvom hrvatskog ministarstva obrane koja je djelovala između svibnja i listopada 1991. godine kao de facto vojska Republike Hrvatske. Neposredna da je preteća Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njegove pripadnike da se kolokvijalno zvalo " L". Na datum njegove smotre na zagrebačkom stadionu Kranjčevićeva 28. svibanj 1991. da se obilježava kao Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske. Osnovan da je Odlukom o ustrojstvu Zbora narodne garde, koju da je predsjednik DH donio dana 20. travnja 1991. Zbog zakonskih i političkih razloga da su te snage bile formalno ustrojene u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, jer da je Hrvatska tada formalnopravno još bila u sastavu SFRJ. Jedinicama Zbora narodne garde da je zapovijedalo Ministarstvo obrane, Zbor narodne garde da se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogućnosti nove Hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svom cjelokupnom državnom području (izvor: wikipedija). U Banskim dvorima da je održana 9. travnja 1991. prva sjednica Vrhovnog državnog vijeća na kojoj je donesena odluka da Hrvatska mora ustrojiti svoje oružane snage. Pripreme za ustrojavanje brigada Zbora narodne garde (ZNG) da su počele dana 12. travnja, a 17. travnja da je Sabor Republike Hrvatske prihvatio ustrojavanje ZNG-a unutar Ministarstva unutarnjih poslova. Temeljem toga da je predsjednik dr. DH donio dana 20. travnja 1991. godine Odluku o preustroju redarstvenih snaga MUP-a u posebne operativne obrambene postrojbe ZNG-a, koje da su bile unutar MUP-a RH, ali da je njima zapovijedalo Ministarstvo obrane. Temeljem te Odluke predsjednika Republike Hrvatske, da su ustrojene krajem travnja i početkom svibnja prve četiri brigade Zbora narodne garde, označene kao “A” brigade: 1. brigada - Tigrovi, 2. - Gromovi, 3. - Kune i 4. – Pauci (izvor: Hrvatski vojnik). Prvostupanjsko tijelo da navedene podatke iz službenih evidencija ne smatra pravilnim i da donosi pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 14. toč. 33. Zakona o obrani (NN. br. 73/13, 75/15, 27/16), čl. 96. ZUP-a i čl. 179. st. 1. toč. a) ZHBDR. Prvostupanjsko tijelo da nije temeljem zakonskih odredbi imalo nikakvu pravnu mogućnost odnosno ovlast da vrši brisanje podataka koji su već ranije uvedeni u službene evidencije, a da se ne radi o postupku priznavanja statusa hrvatskog branitelja u upravnom postupku, nego o brisanju već ranije utvrđenih činjeničnih podataka iz službenih evidencija pri čemu se pozvao i na odredbu čl. 193. ZHBDR. Tužitelj da je status hrvatskog branitelja, između ostalog, stekao rješenjem od dana 30. siječnja 2024., koje da je pak između ostalog utemeljeno na odredbi čl. 179. st. 1. toč. a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 121/17, 98/19, 84/21,156/23-ZHBDR). Stoga, da status tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u vremenu od 1. lipnja do 6. listopada 1991., kao pripadnika ZNG-a, ostaje na snazi i da se ne može mijenjati niti brisati, odnosno da prvostupanjsko tijelo nema zakonske ovlasti donositi rješenje o poništavanju dijela rješenja od dana 30.siječnja 2024., odnosno brisanju određenog razdoblja njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ovakvim postupanjem nisu prekršene samo odredbe Zakona o općem upravnom postupku, već i Ustava je u suprotnosti s odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te praksi Europskog suda za ljudska prava. Stoga da tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 26. rujna 2025. tužitelj je naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi i u podnesku od dana 15. svibnja 2025. te da predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje tuženika. Sudu da daje na uvid izvornike potvrde Ureda za obranu Sinj od dana 19. svibnja 1998. te potvrdu sekretarijata za Narodnu obranu Općine Sinj od dana 11. svibnja 1992., a kopija kojih da se nalazi i u spisu tuženog tijela. Nadalje, da tužitelj na uvid sudu daje iskaznicu Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata. Napominje još i da mu je dana 15. ožujka 1991., kao predsjedniku sekcije Lovačkog društva Sinj, njihov djelatnik sekretarijata za obranu BH došao s naputkom kako organizirati lovce te da je on taj naputak izvršavao. Kada je formiran ZNG tada da su tu bili svi lovci, a to da je bilo 1. lipnja 1991. Tu da je ostao sve do 6. listopada 1991. kada je formirana 126. Brigada. Zbog bolesti da se nije pridružio 126. brigadi, nego da je ostao u kriznom štabu pomagati izbjeglicama. U to vrijeme da nije poznavao propise, a niti mu je o tome netko nešto rekao, a za vrijeme koje je proveo u obrani suvereniteta RH da nije primao nikakvu naknadu jer da je imao dovoljno svog novca.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, kao i u podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Naglasio je da je odredbom čl. 28. Zaklona o obrani (Narodne novine, br. 49/91) propisano da Oružane snage čine jedinstvenu cjelinu i da se sastoje od Hrvatske vojske i Zbora narodne garde. Zakon da je stupio na snagu danom objave u Narodnim novinama dana 20. rujna 1991. Glavni stožer OS RH da se ustrojava temeljem zapovijedi Predsjednika Republike hrvatske od 21. rujna 1991. u kojeg između ostalog ulazi i Zapovjedništvo ZNG-a, čime ZNG (djelatni i pričuvni postaje sastavni dio Hrvatske vojske). Dakle suprotno navodima iz tužbe, da pripadnost Zboru narodne garde za tužitelja, može biti utvrđena tek nakon 20. rujna 1991., kada Zbor narodne garde zajedno s Hrvatskom vojskom čini jedinstvenu cjelinu unutar oružanih snaga Republike hrvatske, a da se razdoblje do 20. rujna 1991., ne može podvesti pod Zbor narodne garde pa da ne spada pod nadležnost Ministarstva obrane. Stoga, da je pobijano rješenje zakonito te da ostaje pri svemu navedenom u obrazloženjima prvostupanjskog i pobijanog drugostupanjskog rješenja.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 26. rujna 2025. opunomoćenik tuženika naveo je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te da predlaže zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/173, URBROJ: 512-25-24-4 od dana 26. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I-560-01/22-01/24, URBROJ: 512M2- 6504-24-12 od dana 19. lipnja 2024., a kojim je poništena točka 1. rješenja KLASA: UP/I 560-01/22-01/24, URBROJ: 512M2-6504-24-9 od dana 30. siječnja 2024. koja da glasi „Utvrđuje se LH status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 6. listopada 1991.“. Utvrđen je LH status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 21. rujna 1991. do 6. listopada 1991.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

11. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/173 utvrđeno je da je tužitelj u periodu od 21. rujna 1991. do 6. listopada 1991. bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske iz gore citirane odredbe čl. 3. st. 1. ZHBDR i to Zbora narodne garde, a kako je to pravilno utvrdio i tuženik dajući za to obrazloženja koje prihvaća i ovaj Sud, a kojem niti tužitelj nije prigovorio.

14. Međutim, tuženik navodi kako u odnosu na dio zahtjeva tužitelja za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 6. listopada 1991. prvostupanjsko upravno tijelo nije moglo priznati tužitelju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz razloga jer je za odlučivanje o tom dijelu zahtjeva nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova pa da je pod točkom 1. prvostupanjskog upravnog rješenja poništena točka 1. rješenja KLASA: UP/I 560-01/22-01/24, URBROJ: 512M2-6504-24-9 od dana 30. siječnja 2024. (kojim je tužitelju priznato traženo pravo i u tom dijelu).

15. Naime, na opisani način povrijeđeno je pravo tužitelja da o dijelu njegovog zahtjeva odluči za to nadležno tijelo. Ukoliko je tuženik utvrdio da bi zaista bio nenadležan za odlučivanje o dijelu tužiteljevog zahtjeva, u tom slučaju je valjalo jasno obrazložiti razloge za navedeno, pozvati se na relevantne propise te se u tom dijelu oglasiti nenadležnim za odlučivanje i u tom dijelu zahtjev dostaviti nadležnom tijelu na daljnje postupanje.

16. Stoga, a budući da osporeno rješenje već iz navedenih razloga nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.

17. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno donijeti novu i zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti u skladu s čl. 98. st. 5. ZUP-a, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Splitu, 5. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju LH iz [adresa],

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu,

Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/173

- u spis