Poslovni broj:P-497/2023-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 44

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću u pravnoj stvari tužitelja HC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Puliću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ferriu, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 25.studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te objave 5.siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 663,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 01.01.2020.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznom kamatom od 5.siječnja 2026. do isplate, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom krajem prosinca 2019. ugovorio posao postavljanja novih instalacija i kanalizacije te mu je za te radove isplatio iznos od 16.000,00 KN. Obzirom da tuženi nije obavio ugovoreni posao do kraja tužitelj da je angažirao drugu osobu za odrađivanje druge faze radova za iznos od 663,12 EUR koji iznos potražuje od tuženika.

2.Tuženi u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka ne spori da mu je tužitelj za izvođenje radova isplatio iznos od 16.000,00 KN, međutim, navodi da je izvršio sve ugovorene radove iz ponude osim iz toč.6, ali da su stranke ugovorile naknadne građevinske radove uvećane za pdv te da konačni obračun stvarno izvedenih radova nikada nije usuglašen te da tužitelj nije podmirio tuženiku izvedene građevinske radove po okončanom obračunu.

3. U tijeku postupka proveden je dokaz uvidom u opomenu tužitelja pred utuženje od 15.rujna 2021., izvod iz obrtnog registra za tuženika, ponudu tuženika broj 21-5-219, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke MC koji je izradio pisani nalaz i mišljenje te je usmeno saslušan na glavnoj raspravi, saslušanjem svjedoka JC, KC, ĐC i saslušanjem stranaka.

4.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5.Iz ponude tuženika broj 21-5-219 proizlazi da je tuženi za tužitelja trebao izvesti radove izrade instalacije tople i hladne vode kupaonice, kuhinje i ostave, izrade instalacije odvodnje vode kupaonice, kuhinje i ostave s ozračivanjem, montažu Geberit Kombifx vodokotlića, montažu podžbuknih nosača bidea, montažu tuš kanalice i montažu sanitarne opreme za cijenu od 17.237,50 KN uključujući pdv. Između stranaka nesporno je da je tužitelj tuženiku prije početka radova isplatio iznos od 16.000,00 KN.

6.Sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta u [adresa] gdje su stranke pokazale vještaku koje radove je izveo tuženi. Tom prilikom stranke su bile suglasne da tuženi nije izvršio montažu sanitarne opreme koja se u ponudi navodi pod brojem 6. Temeljem pokazivanja stranaka vještak je izradio pisani nalaz i mišljenje prema nalogu suda sa očevida da temeljem utvrđenja s očevida i pokazivanja stranaka te ponude s lista 39 spisa utvrdi vrijednost izvedenih radova prema cijenama iz ponude, vrijednost radova koji nisu izvedeni, a navode se u ponudi, prema cijenama iz 2019. odnosno od kada datira ponuda te da utvrdi vrijednost izvedenih radova izvan ponude, a što je tuženik pokazao na očevidu.

7. Vještak je prema nalogu suda izradio pisani nalaz i mišljenje te je utvrdio da ukupna vrijednost radova izvršenih prema ponudi i to točkama 1-5 iznosi 14.160,00 KN uključujući i pdv. Nastavno je utvrdio vrijednost radova koji nisu izvedeni, a navode s u ponudi (toč. 6) prema cijenama iz 2019. te navodi da vrijednost tih radova iznosi 3.375,00 KN uključujući i pdv. Zaključno vještak navodi da je tuženi na predmetnom gradilištu izveo i radove koji nisu bili u obuhvatu ponude, a koji se odnose na piljenje AB ploče u debljini 12 cm, dužine 2,90 m i širine 35 cm, dodatni radovi na uklopu instalacija nakon radova keramičara što ukupno iznosi 3.212,50 KN uključujući i pdv. Vrijednost izvršenih radova prema ponudi iznosi 14.160,00 KN, a vrijednost izvedenih radova izvan ponude iznosi 3.212,50 KN tako da je ukupno tuženik izvršio radove u iznosu od 17.372,50 KN prema ponudi i izvan ponude, a za to mu je tuženi nesporno isplatio iznos od 16.000.00 KN. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj tuženiku nikada nije reklamirao da izvedeni radovi imaju bilo kakve nedostatke niti je to tvrdio u ovom postupku što znači da je tuženi radove izveo kvalitetno te tužitelj te radove prihvatio. Činjenica je da tuženi nije izvršio sve radove prema ponudi, ali to ne može biti osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja jer je tuženi za tužitelja izvršio dodatne radove koji nisu bili navedeni u ponudi pa cjelokupni posao tuženika treba promatrati kroz posao izvršenog ugovora o djelu. Stranke su ugovorile izvršenje određenog posla prihvaćanjem pisane ponude tuženika i usmenog naloga tužitelja za obavljanje određenih radova. Tuženik je te radove kvalitetno izvršio za iznos veći nego što mu je tužitelj platio pa iz tog razloga tužitelj nema pravo potraživati iznos od 663,12 EUR koji se odnosi na neizvršene radove po toč. 6 ponude, odnosno iznos od 3.375,00 KN kako je to vještak građevinske struke utvrdio u pisanom nalazu i mišljenju.

8. Analizirajući iskaze svjedoka JC, KC i ĐC sud utvrđuje da svjedoci nemaju detaljnijih saznanja o dogovoru stranaka u vezi izvođenja radova niti su ovi svjedoci vidjeli ponudu da bi mogli sa sigurnošću reći koje radove su stranke ugovorile, odnosno koje radove je tuženi izvršio. Međutim, o izvođenju radova najbolje su se izjasnile stranke na očevidu kada su vještaku pokazale koje radove je tuženi izvršio, odnosno suglasile su se da nije izvršio radove iz toč.6 ponude. Stranke na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbi na način da bi vještak obuhvatio neke radove koji nisu izvedeni odnosno izostavio neke radove pa je sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te iskaz tuženika koji je suglasan s tim nalazom gdje tuženi potvrđuje koje radove je izveo, a koje radove nije izveo za tužitelja. Sud ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi koje je iznose platio ĐC za dovršetak radova jer to nije relevantno za ishod postupka već je relevantno koje je radove tuženi izvršio za tužitelja, koja je vrijednost tih radova i da li je tužitelj kao naručitelj platio više ili manje za izvedene radove. Nadalje, sud ne prihvaća navod tužitelja da mu nije rečeno za nikakve dodatne radove koji se navode u nalazu vještaka osim onih radova koji su ugovoreni za iznos od 15.250,00 KN jer je to nelogično jer se moraju platiti svi radovi koji su izvršeni i to oni koji su pisano ugovoreni i oni koji su usmeno dogovoreni. Nelogično je da bi tuženi za tužitelja besplatno izvršio radove u iznosu od nekoliko tisuća KN samo iz razloga što za to ne postoji pisana ponuda pa je stoga sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je tužitelj tuženiku platio manje ukupno izvedene radove pa je u konačnici tužitelj taj koji je dužan iz ovog ugovora o djelu platiti tuženiku, a ne obrnuto jer je tuženi u cijelosti izvršio radove primjenom odredbe čl. 590 Zakona o obveznim odnosima, a tužitelj nije isplatio naknadu u cijelosti kako je to propisano odredbom čl. 613. Zakona o obveznim odnosima.

9. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154.st.1. i 155.st.1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav pisanog odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR, sastav očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 100,00 EUR, pristup odvjetnika na sedam ročišta u iznosu od po 100,00 EUR što ukupno iznosi 900,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je pdv 225,00 EUR tako da je tuženiku ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen, a to se odnosi na sastave podnesaka od 14.veljače 2024. i 16.listopada 2023 koji nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe, 155.st.1. ZPP-a i putni trošak jer ovaj trošak tuženiku ne pripada obzirom da je mogla angažirati odvjetnika iz sjedišta suda pa ovaj trošak snosi zastupani, a ne protivna strana. Sukladno navedenom umanjen je i pdv.

U Opatiji 5.siječnja 2026.

S u d a c :

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja uz pristojbu

- pun. tuženika