REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-1622/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja JB iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. DB iz [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćenici Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule, Rovinjska 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarska, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1, OIB: 36162371878, radi odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-02/23- 03/12710, URBROJ: 511-08-33-24-6 od 31. srpnja 2025. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-02/23-03/12710, URBROJ: 511-08-33-24-6 od 31. srpnja 2025. odbijen je zahtjev I. tužitelja, državljanina Republike Srbije za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji (toč. 1.), određeno je, da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti područje EGP-a u roku od 8 dana, računajući od izvršnosti tog rješenja (toč. 2.), da je dužan predati to rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske (toč. 3.), kao i da će se prisilno udaljiti ako po izvršnosti rješenja ne postupi po naloženom u toč. 2. izreke (toč.4. izreke rješenja).

2. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu, u kojoj u bitnome navode, da je osporavano rješenje tuženika doneseno na temelju neklasificiranog negativnog mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije Centar [adresa] za I. tužitelja, jer da isti raspolažu s podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje navedenog zahtjeva, obzirom da I. tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, kao i da postoje zapreke vezane za nacionalnu sigurnost i javni poredak. S tim u svezi I. tužitelj ističe, da pobijana odluka ne sadrži obrazloženje u smislu da su u njoj pojedinačno na dostatan i konkretan način obrazloženi razlozi zbog kojih I. tužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost, a zbog kojih za javni poredak Republike Hrvatske, pa da temeljem toga ne bi u smislu čl. 59. st. 1. toč.7. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj, 133/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta ZS) bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje njegova zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji. Osim toga, navodi, da utvrđenje tuženika proturječi razlozima mišljenja SOA-a, da I. tužitelju nije bio omogućen uvid niti dostup do tih podataka na bazi kojih je formirano mišljenje od 24. listopada 2023., a osobito I. tužitelju nikada nije priopćeno kakve su to „posredne veze“, zašto su „posredne“, na koje osobe se te „posredne veze“ odnose (njihova imena i prezimena), kada su se i gdje te na koji način odvile. Time, da mu je praktički onemogućena obrana i očitovanje o tim tvrdnjama SOA-e, ali i osporavanje ovdje pobijane odluke. Također, da niti očitovanje I. tužitelja, kao ni prigovore koje je istaknuo u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, nisu ocijenjeni niti je proveden adekvatan ispitni postupak – dokazivanje, u cilju utvrđivanja materijalne istine, kako je to predviđeno u Zakonu o općem upravnom postupku(„Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Istaknuo je, da prema podacima sadržanim u kaznenom postupku proizlazi, da je do sada neosuđivan i prekršajno nekažnjavan u Republici Hrvatskoj, a jednako tako da nikada nije osuđivan niti se protiv njega vodi neki drugi kazneni postupak u državi njegova rođenja i porijekla, što dokazuje već ranije dostavljenim tuženiku Uvjerenjem o nekažnjavanju izdanom dana 30. kolovoza 2023. od strane Policijske uprave u Novom Sadu, kao i novim, dostavljenim Uvjerenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije Direkcije policije, Policijske postaje u Novom Sadu, iz kojeg proizlazi da prema podacima iz kaznene evidencije toga ministarstva, I. tužitelj na dan 18. kolovoza 2025. nije osuđivan. U konačnici, vezano za podatke o navodnim posrednim vezama tužitelja s kriminalnim grupacijama iz Republike Srbije i Crne Gore, tužitelj osporava postojanje bilo kakvih kontakata s kriminalnim grupacijama, tvrdeći da su ti navodi neistiniti, da nikada nije bio u Crnoj Gori niti s ikakvim osobama iz te države ostvaruje kontakte bilo koje vrste. Napominje, da I. tužitelju nije omogućen uvid u podatke o „posrednim vezama“ (kada, gdje, s kim, na koji način i o čemu), onemogućeno mu je iznošenje razloga protiv tvrdnje i mišljenja SOA-e, da zbog njih on predstavlja opasnost za javni poredak i/ili nacionalnu sigurnost, čime je I. tužitelju povrijeđeno jamstvo „jednakosti sredstava“ , odnosno onemogućeno mu je na jednak način osporavanje tih navoda – jer ne zna od čega se brani. Pored toga nije u mišljenju SOA-e obrazloženo zašto bi otkrivanje tih podataka naštetilo interesima Republike Hrvatske, niti je u osporenoj odluci ta činjenica ocijenjena. Tuženik da nije zatražio od SOA-e, da obrazloži ovaj navod kako bi se o njemu I. tužitelj mogao očitovati, a potom tuženik to obrazloženje ocijeniti u smislu je li to obrazloženje, obzirom na činjenične razloge u skladu za zakonom. I. tužitelj se poziva na stavove Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) (F.S. protiv Republike Hrvatske od 05. prosinca 2023. (Zahtjev br.8857/16)), jer je mišljenje SOA- e , a time i osporavana odluka utemeljeno na klasificiranim podacima, za koje se tvrdi da bi njihovo otkrivanje naštetilo interesima Republike Hrvatske, a postoje li stvarni razlozi za skrivanje ovih podataka od I. tužitelja koji bi se mogli podvesti pod pojam „da bi to naštetilo interesima Republike Hrvatske „ i ako da, kojim to interesima, tuženik ne zna i nije ga zanimalo ni u kontekstu prava I. tužitelja na iznošenje razloga protiv odbijanja njegova zahtjeva za privremeni boravak, a ni u kontekstu jednakosti sredstava i prava na pravično preispitivanje okolnosti njegova predmeta u smislu čl. 6. st. 1. EKLJP. Tuženik osobito u odluci nije odredio koji od razloga mišljenja SOA-e ugrožava javni poredak, a koji nacionalnu sigurnost, niti se očitovao o očitovanju I. tužitelja u postupku, kao ni zašto ga ne prihvaća, jer da je očito da ga ne prihvaća. U tom kontekstu, osporavana odluka tuženika nema ni razloga, pa da je time I. tužitelju povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku u smislu čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 98.stavak 5. ZUP-a.

3. II. tužiteljica DB navodi da je supruga je I. tužitelja te tužbu i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe podnosi, jer smatra kako pobijana odluka predstavlja nerazmjerno miješanje tuženika u njezino pravo na osobni i obiteljski život (čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, u nastavku teksta: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Pročišćeni tekst MU“ 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koji je ostvarila u željenoj bračnoj zajednici s I tužiteljem. I. tužitelj i II. tužiteljica sklopili su brak 29. rujna 2023. u [adresa] te žive u stanu u [adresa], u vlasništvu oca II. tužiteljice. II. tužiteljica da je osporavanom odlukom tuženika dovedena u posebno osjetljive okolnosti koje utječu na njezina prava i obveze te majčinstvo u odnosu na dvoje djece koje ima iz prethodnog braka, koja s njom i I . tužiteljem žive polovicu ukupnog vremena pa su tužitelji u tužbenom zahtjevu predložili da se poništi osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-02/23- 03/12710, URBROJ: 511-08-33-24-6 od 31. srpnja 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troškova upravnog spora.

4. Tužitelji su u tužbi podnijeli i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, o kojem je odlučeno izvan raspravnim rješenjem Suda od 11. studenoga 2025., na način, da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora, iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju tog rješenja.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, u bitnome naveo, da je u svrhu utvrđivanja ispunjenosti uvjeta iz članka 59. stavak 1. točke 7. ZS-a proveo odgovarajući ispitni postupak te u konkretnom slučaju, uvidom u neklasificirani dokument Sigurnosno obavještajne agencije, KLASA: 216-03/22- 01/433, URBROJ: 539-060013/1292-23-4 od 24. listopada 2023., dostavio negativno mišljenje za I. tužitelja, jer SOA raspolaže podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja s obitelji, na temelju neispunjavanja uvjeta iz članka 59. stavak 1. točka 7. ZS-a, (a to je uvjet da osoba ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje), jer je utvrđeno da I. tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak.

6. Istaknuo je, da je u navedenom mišljenju Sigurnosno - obavještajna agencija, Centar [adresa], navela, da je tužitelj optužen kao počinitelj kaznenog djela teške tjelesne ozljede i prijavljivan kao počinitelj prekršaja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da su prikupljeni podaci o njegovim posrednim vezama sa kriminalnim grupacijama s područja Srbije i Crne Gore, a čije bi otkrivanje naštetilo interesima Republike Hrvatske, te da u svezi s tim I. tužitelj tijekom ranije obavljenih razgovora sa službenim osobama nije bio iskren i kooperativan te nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama i institucijama Republike Hrvatske, zbog čega da postoji sigurnosni rizik da I. tužitelj neće poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

7. Nastavno, tuženik je naveo da II. tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku, jer je postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut na zahtjev I. tužitelja i razlog odbijanja privremenog boravka vezan je isključivo za osobu I. tužitelja, o čijem zahtjevu se i rješavalo, a zbog čega u postupku nije bilo potrebno sudjelovanje ovdje II. tužiteljice, kao njegove supruge ili eventualno drugih članova njegove obitelji, nego samo saslušanje I. tužitelja kao stranke u postupku, a pravo na obiteljski život na koji se poziva II. tužiteljica ne smije biti bitnije od prava na sigurnost obitelji državljana Republike Hrvatske i njihovih obitelji koje tužitelj ugrožava, odnosno to što predstavlja opasnost za javni poredak.

8. Naposljetku, tuženik je napomenuo da je I. tužitelj bio saslušan na zapisnik pred tuženikom 13. lipnja 2024. i tom prilikom nije izjavio da njegova supruga ima dvoje djece iz prvog braka kojima je on očuh niti je uz zahtjev priložio dokumentaciju kojom bi to dokazao, te sukladno tome tuženik nije imao saznanja o istom, a da u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o protjerivanju, nego rješenje o povratku za I. tužitelja, koji je prema evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova 7. kolovoza 2025. dragovoljno napustio Europski gospodarski prostor, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. U ovom upravnom sporu 4. prosinca 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti I. tužitelja i II. tužiteljice osobno i zamjenice opunomoćenice tužitelja te službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog II. tužiteljice za njezinim saslušanjem, jer izvođenje istoga nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora iz razloga pobliže navedenih u nastavku ove presude pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je I. tužitelj rođen **.**.1992. u Srbiji, u mjestu Novi Sad u Republici Srbiji, državljanin Republike Srbije, podnio tuženiku 4. listopada 2023. zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, braka sa BB ( rođ. KB), državljankom Republike Hrvatske, te je postupajući po zahtjevu tužitelja, u dopisu KLASA: 216-03/22-01/433, URBROJ: 539-060013/1292- 23-4 od 24. listopada 2023. Sigurnosno - obavještajna agencija, Centar [adresa] dostavila neklasificirano negativno mišljenje za I. tužitelja, jer raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje navedenog zahtjeva tužitelja na temelju neispunjavanja uvjeta iz članka 59. stavak 1. točka 7. ZS-a jer I. tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, a sve imajući u vidu da je optužen kao počinitelj kaznenog djela teške tjelesne ozljede te je prijavljen kao počinitelj prekršaja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa je ocijenjeno da boravak tužitelja u RH predstavlja ozbiljan rizik za sigurnost građana RH i na temelju toga je dano negativno mišljenje. Također, tijekom postupanja u okviru Zakonom definiranom djelokruga SOA-e prikupljeni su podaci o njegovim posrednim vezama s kriminalnim grupacijama s područja Srbije i Crne Gore, čije bi otkrivanje naštetilo interesima Republike Hrvatske, a u svezi čega je službena osoba i obavila obavijesni razgovor s I. tužiteljem, kojom prilikom je utvrđeno da I. tužitelj nije razjasnio svoje aktivnosti, temeljem čega je SOA ocijenila da nije bio iskren i kooperativan te nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama i institucijama Republike Hrvatske, pa je SOA zaključila da postoji sigurnosni rizik da I. tužitelj neće poštivati pravni poredak Republike Hrvatske, zbog čega je dano negativno mišljenje.

11. Utvrđeno je i to da je zaključkom od 20. svibnja 2024. I. tužitelj pozvan radi saslušanja kod tuženika te je saslušan na zapisnik kod tuženika 13. lipnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika NB, kojom prilikom je istaknuo, da u Republici Hrvatskoj živi od 2016., a da je zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji podnio s hrvatskom državljankom KB, a u Republiku Srbiju odlazi jedanput godišnje u posjet obitelji. Također, je naveo da je upoznat sa negativnim mišljenjem Sigurnosno obavještajne agencije vezano za zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji i neispunjavanja uvjeta iz čl. 59. stavak 1. točka 7. ZS-a, a na što se opunomoćenik I. tužitelja očitovao kako ni njemu, a niti njegovom klijentu nije omogućen uvid u mišljenje SOA-e nego mu je samo pročitano od strane službenice tuženika te smatra da je navedeno mišljenje neosnovano, između ostalog i iz razloga, što su se nakon 24. listopada 2023. dogodile bitne promjene u vezi s okolnošću koju je SOA navela kao prepreku donošenja pozitivnog mišljenja, odnosno kako u kaznenom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli, u predmetu gdje je oštećenik ĐB, a za kojeg se I. tužitelj optužuje da ga je tjelesno ozlijedio, izričito u sudnici izjavio, na raspravi održanoj 8. prosinca 2023., da I. tužitelj nije bio na tom mjestu, te da nije prepoznat kao počinitelj niti ga je imenovao imenom i prezimenom, pa da je iz tog razloga razvidno, kako I. tužitelj sa takvom optužbom nema nikakve veze i da će biti oslobođen, jer drugih dokaza nema. Također, I. tužitelj je naveo, kako smatra da je mišljenje SOA-e napravljeno na arbitraran način, bez da je izvršen uvid u kazneni predmet za koji navode da je predstavljao negativan razlog odobrenja. U svezi s tim napomenuo je, da povodom mišljenja SOA-e, tuženik već jednom donio rješenje kojim se ovdje I. tužitelju ukida privremeni boravak i takvo je rješenje ukinuto presudom ovoga Suda, poslovnog broja US I-1520/21 od 17. svibnja 2022.

12. Nastavno, I. tužitelj je naveo, da sama okolnost da je netko prijavljen za prekršaje, a da je prema evidenciji neosuđivan i da se ne vodi postupak za prekršaje, da je zapravo bespredmetno, nezakonito i protivno presumpciji nedužnosti da bude razlog bilo kakve, a najmanje one opasnosti za nacionalnu sigurnost ili javni poredak, te da mu nije jasno na koji način i po kojem zakonima, pravilnicima ili nekim internim uputama bi okolnost da je I. tužitelj samo prijavljen za prekršaje, a nije osuđen, predstavljalo opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Također, prvotužitelj je naveo da su neistiniti i navodi iz mišljenja da isti ima posredne veze s kriminalnim grupacijama u Republici Srbiji i Crnoj Gori, budući da iz Uvjerenja Republike Srbije proizlazi, da se protiv njega nije vodio, niti se vodi, niti je osuđen za bilo kakvo kazneno djelo ili prekršaj, a da u Crnoj Gori nikada nije ni bio, niti sa bilo kojim osobama iz te države ostvario bilo kakve kontakte u smislu telefonskih poziva ili susreta, a što da je SOA vrlo lako mogla provjeriti.

13. Naposljetku, I. tužitelj je ukazao kako je preko sat vremena razgovarao sa službenicima i odgovarao na sva pitanja, a činjenica što službenicima nije dao odgovore kojim bi se potvrdilo ranije opovrgnute okolnosti koje SOA iznosi, to ne znači da nije bio kooperativan, već da je se samo istinito iskazivao na njihova pitanja, pa smatra da SOA pogrešno koristi pojam nekooperativnosti, a nakon čega je tuženik 31. srpnja 2025. donio ovdje osporavano rješenje, koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

14. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Za potrebe rješavanja ovog upravnog spora te donošenja zakonite odluke, ovaj Sud je izvršio uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA:216-03/22-01/433, URBROJ:539-060013/2001-22-2 označen stupnjem tajnosti „povjerljivo“ 17. listopada 2024. i 11. studenoga 2025. te je utvrdio da postoje razlozi koji predstavljaju zapreku za davanje pozitivnog mišljenja u svezi podnesenog zahtjeva I. tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, jer ta dokumentacija sadrži u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje sigurnosne zapreke odnosno da postoje razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za javni poredak RH.

16. Među strankama je nesporno da je I. tužitelj 4. listopada 2023. podnio zahtjev tuženiku za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji jer je u braku s II. tužiteljicom. Nadalje, nesporno je, da I. tužitelj živi u [adresa] od 2016., kao i da se protiv I. tužitelja pred Općinskim sudom u Puli-Pola vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem K-316/2021, zbog kaznenog dijela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. stavak 1. KZ-a, a što je razvidno iz Uvjerenja o nekažnjavanju izdanog 26. siječnja 2024. od strane Općinskog suda u Puli-Pola.

17. Sporno je, u ovoj upravnoj stvari, je li zakonito tuženik odlučio o predmetnom zahtjevu I. tužitelja, kada je odbio zahtjev I. tužitelja za produljenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.

18. Prema odredbi članka 59. stavka 1. citiranog ZS-a utvrđuje se, da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, a odredbom stavka 2. istoga članka i Zakona propisano je da će se zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbiti ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ili ako: je priložena dokumentacija prijevarno stečena ili krivotvorena ili postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u [adresa] u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka.

19. U svrhu utvrđivanja uvjeta iz članka 59. stavak 1. točke 7. primjenjujućeg Zakona o strancima, odnosno utvrđivanja eventualne opasnosti koji bi državljanin treće zemlje mogao predstavljati za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, zakonodavac daje ovlast nadležnom tijelu da provede odgovarajući ispitni postupak.

Odredbom članka 5. stavak 1. primjenjujućeg Zakona o strancima propisano je, da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno—obavještajna agencija sukladno propisu kojim se utvrđuje provođenje sigurnosnih provjera te sukladno stavku 2. istog članka i Zakona u odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest će se zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti.

20. Sukladno odredbi članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine” 79/06, 105/06 — ispravak), sigurnosna provjera provodi se između ostalog i za strance u Republici Hrvatskoj čiji je boravak važan za sigurnost države.

21. Mjerodavne su i odredbe Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12), i to:

- članak 3. stavak 2., kojim je propisano da sigurnosne zapreke kod provođenja temeljne sigurnosne provjere jesu činjenice koje upućuju na zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti, odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske;

- članak 13. stavak 1. podstavak 10., prema kojem se temeljna sigurnosna provjera provodi, između ostalih, za strance prilikom odobravanja boravka;

- članak 41., u kojem je normirano da, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

22. Sukladno navedenom članku Zakona o sigurnosnim provjerama, Sigurnosno-obavještajna agencija ne dostavlja izvješće nadležnom tijelu nego samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke. To mišljenje metodološki nastaje temeljem postupanja po Zakonu o sigurnosnim provjerama ali sigurnosno- obavještajnog rada po pravilima sigurnosno-obavještajnog postupanja propisanih Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske.

23. Sukladno odredbi članka 183. stavak 1. primjenjujućeg Zakona o strancima državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako: 1. nije na kratkotrajnom boravku, 2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, 3. nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se ureduje međunarodna zaštita, 4. nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 4., članka 62. stavka 2., članka 129. stavka 2. i članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, 5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora, 6. nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73. stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12. ovoga Zakona.

24. Odredbom članka 183. stavak 3. istoga Zakona, propisano je, da je državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka kojemu je izdano rješenje o povratku dužan napustiti EGP u roku koji mu je određen te je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, kako je određeno rješenjem o povratku.

Sukladno odredbi članka 184. stavak 1. primjenjujućeg Zakona o strancima, državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

25. Odredbom članka 184. stavak 2. istoga Zakona, rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa], odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

26. Sukladno odredbi članka 184. stavak 3. primjenjujućeg Zakona o strancima prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od trideset dana.

27. Sukladno članku 184. stavak 6. istog Zakona rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku počinje teći od prvog dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja državljanina treće zemlje na slobodu s izdržavanjem kazne zatvora.

Rok za napuštanje EGP-a, pod točkom 2. izreke ovog rješenja određen je u trajanju od osam (8) dana, budući da državljanin treće zemlje posjeduje putnu ispravu te ne postoje druge smetnje za napuštanje EGP-a.

28. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kada je odbijen zahtjev I. tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, jer je uvidom u mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije od 24. listopada 2023. kao i uvidom u cjelokupni spis Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA:216-03/22-01/433, URBROJ:539-060013/2001-22-2 označen stupnjem tajnosti „povjerljivo“ u kojeg je ovaj Sud izvršio uvid 17. listopada 2024. i 11. studenoga 2025. utvrđeno, da postoje razlozi koji predstavljaju zapreku za davanje pozitivnog mišljenja u svezi podnesenog zahtjeva tužitelja. U svezi s tim ukazuje se tužitelju da Sigurnosno-obavještajna agencija ne smije otkriti izvor podataka te je zaštita tajnosti izvora podataka izrijekom propisana kao obveza Sigurnosno- obavještajnih agencija i radi se o postupanju iz specifičnog djelokruga Sigurnosno- obavještajnih agencija koje je ujedno i djelokrug isključivo tih agencija, a navedeno postupanje nije upravni postupak i navedeno mišljenje nije upravni akt.

29. Odredbom članka 59. stavka 1. točke 7. ZS-a propisano je, da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Stavkom 2. istog članka propisano je, da će se zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbiti ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ili ako: 1. je priložena dokumentacija prijevarno stečena ili krivotvorena ili 2. postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u [adresa] u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka.

30. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj 136/21 i 145/23, dalje: Pravilnik) propisano je da se smatra da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis, ili iz njegove izjave ili ponašanja proizlazi, ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis.

31. Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako on ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, kao i da će se takav zahtjev odbiti ako uvjeti za njegovo odobrenje nisu ispunjeni. Također, jasno proizlazi i da se smatra da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis, odnosno da iz njegovog ponašanja proizlazi ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis.

32. S obzirom da je u ovoj upravnoj stvari nesporno da se protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Puli-Pola vodi prethodno navedeni kazneni postupak za kazneno djelo pod poslovnim brojem K-316/2021 zbog kaznenog dijela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. stavak 1. KZ-a, a da prema izričitoj odredbi mjerodavnog Pravilnika kršenje propisa od strane državljanina treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak, ocjena je Suda, da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjeni propisani uvjeti za odobrenje privremenog boravka I. tužitelja u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji. Naime, iz navedenog, razvidno je, da je I. tužitelj optužen zbog počinjenja navedenog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 188. KZ-a, odnosno da I. tužitelj ne poštuje zakone Republike Hrvatske, a samim time i njezin javni poredak, te da čineći takvo djelo iskazuje nepoštivanje pravnog poretka Republike Hrvatske.

33. Nadalje, iz mišljenja SOA-e proizlazi da je tužitelj prijavljivan kao počinitelj prekršaja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da su prikupljeni podaci o njegovim posrednim vezama s kriminalnim grupacijama s područja Srbije i Crne Gore, čije bi otkrivanje naštetilo interesima Republike Hrvatske i da I. tužitelj tijekom ranije obavljenih razgovora sa službenom osobom nije bio iskren i kooperativan, te nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama i institucijama Republike Hrvatske, a iz kojih razloga je dato negativno mišljenje kako je to i navedeno, zbog čega se cijeni, da boravak I. tužitelja u Republici Hrvatskoj predstavlja ozbiljan rizik za sigurnost građana Republike Hrvatske, te da I. tužitelj neće poštivati pravni poredak, kao i da predstavlja opasno za javni poredak i nacionalnu sigurnost, s obzirom da je optužen kao počinitelj kaznenog djela teške tjelesne ozljede.

34. Imajući u vidu citirane odredbe ZS-a te Pravilnika, kao i utvrđeno postupanje I. tužitelja, ističe se da je za odluku o predmetnom zahtjevu, odlučno je li I. tužitelj tijekom dosadašnjeg boravka u Republici Hrvatskoj kršio ili bio sklon kršenju pozitivnih propisa, a na temelju čega se utvrđuje odlučna činjenica, konkretno, predstavlja li on opasnost za javni poredak države. Pitanje poštivanja pravnog poretka Republike Hrvatske uključuje, ne samo (zakonito) uživanje prava koje taj poredak pruža, već i ispunjavanje obveza koje on nameće.

35. Stoga se zaključno ističe da je tuženik pravilno i osnovano utvrdio, da I. tužitelj ne poštuje propise, odnosno javni poredak Republike Hrvatske, te da sklonost nasilnom ponašanju ukazuje na mogućnost ponavljanja istih ili sličnih djela u budućnosti.

36. Imajući u vidu navedeno, ocjena je Suda da je osporavano rješenje tuženika pravilno i zakonito, a za koju odluku je tuženik dao jasno, obrazloženo i na mjerodavnim zakonskim odredbama utemeljeno obrazloženje, a na koje, uz odgovor na tužbu, upućuje i Sud.

37. Na drugačiju odluku u ovom sporu nisu od utjecaja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i presuda Europskog suda za ljudska prava i temeljne slobode koje je I. tužitelj uložio u spis spora, iz razloga što je Sud pri odluci u ovom sporu imao u vidu da se protiv I. tužitelja vodi gore navedeni kazneni postupak zbog počinjenja teške tjelesne ozljede, iz kojeg postupanja je jasno, da osim što ne poštuje javni red te pravni poredak Republike Hrvatske, da je aktivnim činjenjem-napadom na drugu osobu, odnosno tijelo, I. tužitelj predstavlja ozbiljan rizik za sigurnost građana te opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, a kako je to razvidno iz činjeničnog opisa djela za kojeg je optužen, zbog čega je potrebno isključiti boravak I. tužitelja na području Republike Hrvatske.

38. Ostali tužbeni navodi ocijenjeni su kao neodlučni za odluku u ovom sporu.

39. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

40. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a u svezi s čl. 148. ZUS-a, prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja, Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule, Rovinjska 9

- tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj uprave Istarskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1