Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-153/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ČU zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 14/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-136/2024-7 od 31. siječnja 2024. podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi ČU za kazneno djelo protiv života i tijela, teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci u koju kaznu mu se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. studenog 2023. do 31. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovnog broja K-136/2024-7 od 31. siječnja 2024. proglasio je krivim optuženog ČU za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela, teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavak 1. KZ/11, nakon čega je optuženog ČU na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, no temeljem članka 56. KZ/11 istome je izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude okrivljenom ČU će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. studenog 2023. do 31. siječnja 2024.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22
– dalje: ZKP/08), okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 eura, trošak provedenog sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 333,90 eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kaznenoj sankciji. Državno odvjetništvo u žalbi predlaže da se sud usvoji njihovu žalbu te preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
4. Sasvim određenom žalbenom argumentacijom državni odvjetnik osnovano napada odluku prvostupanjskog suda o izboru vrste i mjere kazne za optuženika i njegova kaznena djela. Kod toga državni odvjetnik ne osporava utvrđenje i ocjenu olakotnih okolnosti u pobijanoj presudi, već opravdano osporava davanje prevelikog značenja tim olakotnim okolnostima kao naročito olakotnim okolnostima.
4.1. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženom ČU izrekao preblagu kaznu. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti pravilno utvrdio njegove osobne prilike (mlađa životna dob), priznanje i iskazano žaljenje.
4.2. Prilikom utvrđivanja otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku kao otegotnu okolnost pravilno cijenio raniju prekršajnu osuđivanost što izravno ukazuje na upornost optuženika u protupravnom postupanju. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanje visine kazne nedovoljno cijenio činjenicu da je optuženik teško tjelesno ozlijedio slučajnog prolaznika bez ikakvog povoda.
4.3 Iako je optuženik neosuđivana osoba i iako je isti priznao objektivne okolnosti počinjenog kaznenog djela, a uzevši u obzir i utvrđene otegotne okolnosti, stupanj krivnje i zahtjevi specijalne i generalne prevencije traže izricanje strože kazne. Na izbor visine i vrste kazne od utjecaja su podaci o počinjenju predmetnog kaznenog djela, kao i karakteristike ličnosti optuženika.
4.4. Državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kazneno djelo za koja je optuženi ČU proglašen krivim. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je sud u odnosu na optuženika podcijenio otegotne okolnosti, a koje okolnosti ukazuju na njegovu neusklađenost sa zakonom i upornost kriminalne volje, što govori o povećanom stupnju društvene opasnosti, koja nije uzeta u obzir u dovoljnoj mjeri prilikom izricanja kazne zatvora tom okrivljeniku. U pravu je državni odvjetnik i kada ističe da je kazna zatvora na koju je prvostupanjski sud osudio optuženika preblaga i nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti navedenog počinitelja, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
4.5. Polazeći od toga, a imajući dodatno na umu i same okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela, posebice kada se iste sagledaju iz perspektive žrtava, a koje govore o tome da je optuženik kritične zgode bez ikakvog stvarnog povoda i ničim izazvan od strane oštećenika, istog teško tjelesno ozlijedio, tada po stavu ovog žalbenog suda u ovom slučaju doista nije razumno za očekivati da optuženik i bez izvršenja izrečene kazne zatvora (u trajanju od 10 mjeseci) ubuduće neće činiti kaznena djela, tako da je državni odvjetnik u pravu kada u žalbi smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude (članak 56. KZ/11).
4.6. S obzirom na gore izneseno ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je okrivljeniku potrebno izreći strožu kaznu zatvora. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je optuženog ČU za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, označeno i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju odredbe članka 118. stavak 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.
4.7. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje kazne zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
5. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni.
6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dubrovnik, 5. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
