Poslovni broj: Us I-2797/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja: 1) VĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3) DĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Božić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, Zagrebačka cesta 126, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenik AĆ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednika ovog Suda, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon javne rasprave, zaključene dana 17. listopada 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Josipa Perića, odvjetnika u odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o i opunomoćenika tuženika, dana 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/24- 01/565, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od dana 17. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/565, URBROJ: 338-01-06-05-24- 02 od dana 17. listopada 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da je stav tuženika da je pok. TĆ uzrokovao predmetnu prometnu nesreću te posljedične ozljede nepropisnom vožnjom, odnosno neprilagođenom brzinom kretanja autobusa stanju prometa i uvjetima na cesti sasvim pogrešan, i to prvenstveno imajući na umu činjenicu da je pok. TĆ toga dana počeo raditi u 8,00 sati ujutro, a da se nezgoda dogodila istoga dana, ali tek u 20 sati i 17 minuta. Dakle, pok. TĆ da je toga dana do nastanka prometne nesreće radio čak 12 sati i 17 minuta, odnosno znatno duže od zakonom i ugovorom propisanog radnog vremena. K tome, da iz medicinske dokumentacije jasno proizlazi da i poslodavac pok. TĆ uopće nije izvršio prijeko potrebnu provjeru zdravstvene sposobnosti pok. TĆ za obavljanje poslova vozača prije nego mu je povjerio upravljanje predmetnim autobusom, koji da je, pritom bio sasvim neispravan za vožnju. Dakle, da je sasvim netočno da bi pok. TĆ prilikom nastanka predmetne prometne nesreće vozio nepropisno i neprilagođenom brzinom, već da je do prometne nezgode došlo uslijed nesretnog slučaja za vrijeme rada, a posljedično da je onda netočan zaključak tuženika da su ozljeđivanje i smrt pok. TĆ posljedica njegovog skrivljenog, odnosno nesavjesnog i neodgovornog postupanja. Pok. TĆ da nije namjerno prouzročio povredu niti bio pod utjecajem bilo kakvih opijata u trenutku nastanka prometne nesreće, već da je bio obvezan upravljati neispravnim autobusom duže od predviđenog radnog vremena, a što da je neminovno dovelo do nastanka predmetne prometne nesreće. Netočan da je i zaključak tuženika da pok. TĆ nije o neispravnosti autobusa obavijestio policijske službenike jer da je upravo pok. TĆ o kvaru autobusa informirao policijske službenike prilikom očevida. Istovremeno, da je sasvim netočno da tužitelji nemaju neposrednih saznanja o događaju, jer da su upravo oni došli po pok. TĆ nakon prometne nesreće, za razliku od poslodavca. K tome, da je očitovanje poslodavca prepuno kontradikcija i činjenično pogrešnih utvrđenja. Liječničko povjerenstvo Tuženika, da je protivno odredbi čl. 5. st. 1. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Pravilnik o ovlastima), bilo sastavljeno od samo dva, umjesto tri člana, što da očigledno ukazuje na nezakonitost po njima donesenog Nalaza, mišljenja i ocjene KLASA: UP/l-502-03/23-02/1266, UR.BROJ: 338-17-44-24-15 od dana 27. svibnja 2024. Naime, da iz Nalaza jasno proizlazi da su ga donijele i potpisale samo VĆZ, dr. med., i ČĆ, dr. med., a što da ukazuje na nezakonit sastav liječničkog povjerenstva tuženika. U Nalazu da se sasvim zanemaruje i činjenica da se u Potvrdi o smrti i Izvješću o obdukciji mrtvog tijela pok. TĆ jasno i izričito navodi Trauma thoracis, tj. višestruke ozljede prsnog koša, kao jedini uzrok smrti pok. TĆ, iako se u Nalazu potvrđuje da je ta ozljeda nastala u predmetnoj prometnoj nesreći. Tuženik da je morao izraditi novi Nalaz i/ili sukladno čl. 49. st. 1. Pravilnika o pravima zatražiti i stručno mišljenje nadležnog doktora medicine rada, kao i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Tužitelj da predlaže da Sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika, preinačava prvostupanjsko upravno rješenje te priznaje ozljeda na radu pok. TĆ i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu kao i nalaže tuženiku da tužiteljima naknadi trošak ovog upravnog spora, uvećan za zakonske zatezne kamate.

2. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 17. listopada 2025. naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih iznesenih dokaznih prijedloga. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu da ističe kako ih osporava u cijelosti kao i činjenično netočne, pravno neosnovane i paušalno iznesene te da pojašnjava da je tuženik odluku o zahtjevu tužitelja donio bez cjelovitog utvrđenja činjeničnog stanja s obzirom da nije utvrdio stanje autobusa kojim je prednik tužitelja upravljao prilikom ozljeđivanja, da nije utvrdio je li poslodavac prednika tužitelja adekvatno utvrdio njegovo zdravstveno stanje prije početka rada kao što nije utvrdio niti dinamiku nastanka prometne nesreće u kojoj da je prednik tužitelja ozlijeđen. K tome da je tuženik zdravstveno stanje prednika tužitelja utvrđivao putem komisije koja je bila sastavljena protivno pozitivnim propisima i da nije bila sačinjena od odgovarajućeg broja liječnika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući relevantne zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja. U odnosu na navode iznesene u tužbi istaknuo je kako se tuženik nije upuštao u ispitivanje medicinskih dokaza, obzirom da su utvrđene pravne prepreke za usvajanje tužiteljevih zahtjeva u smislu skrivljenog ponašanja, kako u prvostupanjskom tako i u drugostupanjskom rješavanju. Sukladno odredbi čl. 7. st. 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, br. 08/15., 17/15. - ispravak, 41/15. - ispravak, 104/17., 34/18. i 63/22.) nalaz, mišljenje i ocjena smatra se pravovaljanim i u slučaju kada liječničko povjerenstvo iz opravdanih razloga radi u sastavu od dva člana, pod uvjetom da je donesen jednoglasno. Kako je vidljivo iz nalaza, mišljenja i ocjene od dana 27. svibnja 2024., isto supotpisuju dva člana povjerenstva, od kojih da niti jedan ne daje izdvojeno mišljenje, dakle da su oba člana suglasna s ocjenom. Nadalje, da tuženik drži tužbene navode o prekovremenom radu osiguranika u trajanju od 12:17 sati bez utjecaja za rješavanje. Točno je da je s radom osiguranik započeo oko 08:00 sati te da je ozlijeđen u prometnoj nesreći 12-ak sati kasnije, prema policijskoj potvrdi u 20:17 sati. Međutim, sama po sebi činjenica da je možebitno osiguranik tog dana proveo više od zakonom dopuštenog vremena u obavljanju poslova za poslodavca, da ne dovodi automatski do priznavanja ozljede na radu. Pritom da se primjećuje da iz dokaza spisa nije razvidno da bi osiguranik doista svih 12 sati proveo u aktivnoj vožnji, kako to tvrde tužitelji. Naime, da spis upravnog predmeta ne sadrži tahografski listić iz kojeg bi bilo vidljivo kretanje i zaustavljanje predmetnog vozila, a koji da je izuzet prilikom policijskog očevida i da bi se trebao nalaziti u državnoodvjetničkom spisu, dok s druge strane poslodavac u svom očitovanju od dana 30. siječnja 2024. navodi da mu nije poznato što je osiguranik radio od dolaska u Međugorje (u prijepodnevnim satima) do vremena prometne nezgode, negirajući time da bi u tom vremenu osiguranik obavljao radne zadatke sukladno nalogu poslodavca. Odlučna za rješavanje ove upravne stvari jest činjenica nastanka same prometne nesreće, budući da je to događaj u kojem je osiguranik zadobio tjelesne ozljede od posljedica kojih je kasnije preminuo. S tim u svezi, da se ukazuje kako tužitelji ponovo, kako u žalbenom tako ni sada u sudskom postupku, ne potkrjepljuju svoje tvrdnje o neispravnosti vozila nikakvim konkretnim materijalnim dokazima. Stoga, da nije jasno iz kojeg bi razloga tuženik trebao vjeru pokloniti navodima tužitelja, koji da nisu čak niti neposredni sudionici štetnog događaja, umjesto javnoj ispravi - potvrdi, zapisniku o očevidu i posebnom izvješću Policijske postaje Ploče. Sve i da je točan navodi tužitelja da je isti upravljao neispravnim autobusom dulje od previđenog radnog vremena, da nema dokaza da bi te okolnosti dovele do njegova ozljeđivanja odnosno bile direktno uzročno povezane s prometnom nesrećom i gubitkom kontrole osiguranika nad vozilom odnosno slijetanja s ceste u brdo i udaranje u prometnu infrastrukturu. Prema utvrđenjima policijske službe, isto da je posljedica neprilagođene vožnje osiguranika koji da je jedini odgovoran za nastanak prometne nesreće. Tuženik da je mišljenja da su tužitelji, ukoliko smatraju da je došlo do zataškavanja istine od strane policije i Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću, koja tijela da su protuzakonito odbila provjeriti tobožnje navode osiguranika o neispravnosti vozila i s time povezane dokaze prometno-tehničkog vještačenja vozila, te prigovore trebali isticati u tijeku predmetnog prekršajnog odnosno kaznenog postupka, a ne u ovom postupku u kojem se odlučuje o priznavanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Skrivljeno ponašanje osiguranika, kao prepreka za priznavanje ozljede na radu (članak 67. točka 1. Zakona), da je u prvom redu utvrđeno temeljem dokumentacije nadležne policijske službe koja da je jedina, uz osiguranika, bila prisutna kobne večeri na mjestu nesreće i provela ispitne radnje u realnom vremenu. Eventualni propust poslodavca da za osiguranika prethodno ishodi potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova vozača da tuženik također ne drži odlučujućim za rješavanje predmetne upravne stvari, jer da se negativna odluka zasniva na utvrđenjima policije o okolnostima, dinamici i neposrednom uzroku izazivanja prometne nesreće, što da je pravno pitanje, a ne na medicinskim činjenicama eventualnog doprinosa zdravstvenog stanja osiguranika na štetni događaj, a koje, kako je već izneseno, da nisu ispitivane prilikom drugostupanjskog postupka. U situaciji kada pravne okolnosti ne govore u prilog usvajanju zahtjeva, da se ne nalazi oportunim ni ekonomičnim provoditi daljnje procesne radnje u smislu stručno-medicinskog vještačenja. Obzirom da tuženik drži da je donio zakonitu i valjanu odluku sukladno do sada već izvedenim dokazima spisa te da je stoga činjenično stanje u odnosu na konkretni uzrok nastanka ozljeda dovoljno razjašnjen, to da smatra izlišnim izvođenje novih dokaza koje tužitelji predlažu. Prometno vještačenje uz očevid na licu mjesta da nije potreban budući da o tome u spis već postoji dokaz (Zapisnik o očevidu Policijske postaje Ploče KLASA: 211- 08/23-4/36249, URBROJ. 511-03-13-23-1 od dana 19. listopada 2023. sa skicom prometne nesreće), vještačenje po vještaku medicinske struke da nije svrsishodno obzirom na sporan pravni aspekt upravne stvari, jednako kao što nije razvidno do kakvih bi se saznanja moglo doći naknadnim strojarskim vještačenjem autobusa, s vremenskim odmakom od više od godinu dana po događaju, a koje vozilo da je u međuvremenu moguće i izmijenjeno. Imajući u vidu da tužitelji problematiziraju i određene okolnosti vezano uz radne uvjete da se predlaže u upravni spor uključiti poslodavca kao zainteresiranu stranu. Tuženik da predlaže da Sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 17. listopada 2025. naveo da izlaže i predlaže kao u tijeku dosadašnjeg postupka.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/24-01/565, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od dana 17. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda (sada Područne ustrojstvene jedinice) Split KLASA: UP/I-502-03/23-02/1266, URBROJ-338-17-02-01-24-15 od dana 29 svibnja 2024., a kojim prvostupanjskim upravnim rješenjem se odbija zahtjev članova obitelji pok. TĆ, ovdje tužitelja, kojim traže da se ozljeda osiguranika nastala u prometnoj nesreći dana 19. listopada 2023. prizna ozljedom na radu te se u svezi istog događaja ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka I i II izreke). Točkom III izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se saslušaju svjedoci ĆĆ i CĆ, da se provede prometno vještačenje uz očevid na licu mjesta, da se provede medicinsko vještačenje kao i da se provede strojarsko vještačenje tehničke ispravnosti autobusa, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Shodno odredbi čl. 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

11. Odredbom čl. 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju i 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

12. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Sukladno odredbi čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17,19/18, 41/19,22/20, 39/20 i 2/22, dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

14. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

15. Shodno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i ovog Pravilnika.

16. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/II-502-03/24-01/565 proizlazi: da je predmetni upravni postupak pokrenut dana 30. studenoga 2023. na zahtjev članova obitelji - nasljednika pok. osiguranika TĆ, u koje svrhe da je supruga VĆ, ispunila Prijavu o ozljedi na radu (Tiskanica OR) za ozljedu koju je osiguranik zadobio tijekom redovitog rada dana 19. listopada 2023.; da u prijavi stoji kako je osiguranik bio zaposlen kao vozač autobusa kod poslodavca [obrt], obrt za prijevoz putnika i robe, vl. CĆ, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), s radnim vremenom od 08:00 do 21:00 sati te da je nakon 12:17 sati rada na kolniku državne ceste D425 pri povratku u sjedište poslodavca ozlijeđen u prometnoj nesreći do koje da je došlo zbog gubitka kontrole nad autobusom uslijed neispravnosti vozila (šifra uzrok 811 - neispravnost sredstava rada); da u izvješću izabranog doktora opće/obiteljske medicine, koje je sastavni dio prijave, stoji dijagnoza MKB-10 šifre:

S27.3/ Kontuzija i hematom pluća; da je tome priložena potvrda o smrti, KBC Split, evidencijski broj: 1652/2023 od dana 6. studenoga 2023. i potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ploče, KLASA: 211-04/23-1/782, URBROJ-511-03-13/06-1-4-1/2023 od dana 16. studenoga 2023. iz koje da proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao samo osiguranik te da je u vezi iste dostavljeno Posebno izvješće sa cjelokupnom dokumentacijom Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću na daljnje nadležno postupanje s tim da je za vozača navedeno kako je odbio liječničku intervenciju na mjestu događaja kao i prijevoz vozilom hitne medicinske pomoći do bolnice, no da je naknadno zaprimljena obavijest da je idući dan hospitaliziran u KBC-u Split zbog teških tjelesnih ozljeda koje je zadobio u nesreći i kojima da je podlegao dana 3. studenoga 2023.; da iz Zapisnika o očevidu, sastavljenog od strane iste policijske službe, KLASA: 211-08/23-4/36249, URBROJ: 511-03-13-23-1 od dana 19. listopada 2023. stoji kako se osiguranika sumnjiči za počinjenje prekršaja iz čl. 51. st. 1., kažnjivog po čl. 51. st. 5., uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prometna nesreća da se dogodila izvan naselja na ravnom dijelu ceste D425 3 km + 769 m između naplatne postaje Karamatići i čvora Čeveljuša u općini Ploče, gdje da je postavljeno ograničenje brzine od 80 km/h, u uvjetima rijetkog prometa, tijekom noći (20:17 sati) i oblačnog vremena, na suhom i čistom kolniku bez javne rasvjete. Sa vozila da su skinute registarske oznake [registarska oznaka] te da je izuzet tahografski listić, dok samo vozilo da nije vještačeno; da je dinamika prometne nesreće detaljnije opisana u Posebnom izvješću od dana 15. studenoga 2023. prema kojem da se vozač autobusa kretao na začelju kolone vozila te da je prilikom smanjenja razmaka između autobusa i vozila koje se nalazilo neposredno ispred njega, pokušao usporiti brzinu kretanja autobusa te u kočenju, uslijed neprilagođene brzine, izgubio nadzor nad upravljačem i udario u brdo van zapadnog ruba kolnika, nakon čega da se po inerciji nastavio kretati i udario u zaštitnu metalnu ogradu te potom u metalni portal sa prometnim znakovima van kolnika, gdje da se od siline udara odbio i prednjim dijelom autobusa zaustavio na zapadnoj kolničkoj traci okrenut u smjeru juga; da se u dopisu broj: KR-DO-177/2023-8 od dana 29. siječnja 2024. Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću navodi kako iz Posebnog izvješća Policijske postaje Ploče s prilozima proizlazi da u konkretnom slučaju pored pok. TĆ nije bilo drugih sudionika nezgode niti je utvrđeno elemenata kaznenog djela, slijedom čega da nije podnesena kaznena prijava protiv bilo koje osobe, već posebno izvješće o događaju, zbog čega da to odvjetništvo nije pokretalo kazneni postupak protiv bilo koje osobe; da je poslodavac u podnesku od dana 27. prosinca 2023. naveo kako smatra da nastanak ozljede nije uzročno posljedično vezan uz obvezu i proces rada; da podneskom od dana 30. siječnja 2024. poslodavac potvrđuje da je osiguranik bio zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa te da je dana 19. listopada 2023. imao osmosatno radno vrijeme; da je prema rasporedu tog jutra u 08:15 sati autobusom krenuo od hotela u Tučepima prema Međugorju (65 km), nakon čega da je trebao istim autobusom odvesti goste hotela - turiste do Mostara. Međutim, da su putnici odbili nastavak vožnje s njim jer da je autobusom upravljao sa visokim stupnjem rizika od nastanka prometne nesreće, stoga da je osiguranik vraćao autobus u [adresa], na kojem putu da je doživio nezgodu. Dakle, da tog dana osiguranik nije vozio više od 2 sata, a što da je razvidno iz tahografskog listića kojeg da je uzela policija. Ističe da se nezgoda dogodila na području Ploča u 20:17 sati, a poslodavcu da nije poznato što je osiguranik do tada radio. Tvrdi da nije odgovoran za nastalu štetu; da je radi utvrđivanja medicinske osnovanosti zahtjeva, prvostupanjsko tijelo zatražilo medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Zavoda, koje tijelo da u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od dana 27. svibnja 2024. ocjenjuje da su ozljede izražene dijagnozom S27.3/Kontuzija i hematom pluća, S22.4/Višestruki prijelomi rebara, S20.2/Kontuzija prsnog koša i S27.2/Traumatski hemopneumotoraks, navedene u medicinskoj dokumentaciji, mogle nastati u okolnostima predmetne prometne nesreće. No, da je liječničko povjerenstvo mišljenja kako se iste ne mogu priznati ozljedom na radu zbog okolnosti iz članka 67. toč. 4. Zakona. Osiguranik da je imao kroničnu bolest F41/ Anksiozni poremećaj u fazi dekompenzacije i E11/Dijabetes u fazi disregulacije, a koje bolesti da su mogle utjecati na sposobnost vožnje odnosno dovesti do rizične vožnje i s time povezanih ozljeda. U zdravstvenom kartonu da je 10. kolovoza 2023. osiguranik upozoren ne voziti, uz djelovanje lijeka alprazoloma (preuzet 10.3., 05.09. i 13.10.2023,), a na terenu da su mu izmjerene visoke vrijednosti GUK 18 mmol kao znak metaboličke disregulacije šećerne bolesti; da je prema službenoj evidenciji osiguranih osoba Zavoda osiguranik bio obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca [obrt], obrt za prijevoz putnika i robe, vl. CĆ, od 18. listopada 2023. do 3. studenog 2023.

17. U konkretnom upravnom sporu odlučnim se nameće pitanje može li se događaj od dana 19. listopada 2023., odnosno prometna nesreća nakon koje je prednik tužitelja TĆ preminuo, istom priznati ozljedom na radu imajući pri tome u vidu gore citirane zakonske i podzakonske odredbe.

18. Naime, najprije valja istaknuti da je odredbom 67. Zakona propisano da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) iz čega jasno proizlazi da nigdje nije propisan stupanj krivnje, već se samo primjerice navode oblici skrivljenog ponašanja, a koji se procjenjuju u upravnom postupku pokrenutom temeljem prijave o ozljedi na radu i to sukladno gore citiranim zakonskim i podzakonskim propisima neovisno o oblicima krivnje u smislu kaznenopravnih (nehaj, namjera) ili građanskopravnih normi (obična nepažnja kao najlakši oblik krivnje, gruba nepažnja i sl.) budući da gore citirane odredbe Zakona i Pravilnika razliku vezano uz stupnjevanje krivnje ne uređuju.

19. Naime, iz dokaza priloženih spisu tuženog tijela nesporno proizlazi da je sada pokojni TĆ, prednik tužitelja, bio zaposlen u obrtu [obrt] kao vozač autobusa te da je spornog dana imao radni zadatak prevesti turiste od Tučepa na obilazak Međugorja i Mostara, kao i da je na povratku prema [adresa], gdje se nalazi sjedište poslodavca, na području općine Ploče doživio prometnu nesreću s istim autobusom u kojoj je zadobio tjelesne ozljede u predjelu prsnog koša i rebara uslijed kojih je preminuo u KBC-u Split dana 3. studenoga 2023.

20. Nadalje, iz policijske potvrde, zapisnika o provedenom očevidu te posebnog izvješća od dana 15. studenoga 2023. proizlazi da je prometnu nesreću izazvao TĆ, prednik tužitelja, na način da je krećući se autobusom reg. oz. [registarska oznaka] na začelju kolone vozila u uvjetima noćne vožnje na neosvijetljenom dijelu kolnika državne ceste D-425 prilikom smanjenja razmaka u odnosu na vozilo ispred pokušao usporiti, ali da je u trenutku kočenja uslijed neprilagođene brzine izgubio nadzor nad upravljačem i udario u brdo te da se nastavio nekontrolirano kretati, udarivši pritom dodatno u metalnu zaštitnu ogradu i prometnu signalizaciju. Temeljem provedenog očevida na mjestu nesreće i razgovora s prednikom ovdje tužitelja TĆ da je policija protiv njega, osumnjičenog za počinjenje prekršaja iz čl. 51. st. 1., kažnjivog po čl. 51. st. 5., uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama podnijela posebno izvješće nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu na daljnje postupanje. Isto tijelo da nije pokretalo kazneni postupak protiv osiguranika niti koje druge fizičke ili pravne osobe vezano uz predmetnu nesreću, iz razloga jer nisu nađeni elementi kaznenog djela odnosno jer je preminuli bio jedini sudionik nesreće. Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da je prometnu nesreću, a time i nastanak ozljeda, uzrokovao TĆ, prednik tužitelja, nepropisnom vožnjom, odnosno tako što nije prilagodio brzinu autobusa stanju prometa i uvjetima na cesti, konkretno koloni vozila koja su se usporeno kretala istom kolničkom trakom kojoj se približavao prevelikom brzinom te da je u pokušaju usporavanja izgubio nadzor nad autobusom i sletio s ceste. Navedeno upućuje da je ozljeđivanje posljedica skrivljenog, odnosno nesavjesnog i neodgovornog postupanja osiguranika prilikom obavljanja posla, koja okolnost, sukladno odredbi članka 67. točka 1. Zakona, isključuje priznavanje povećanog opsega prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

21. Ovdje valja posebno istaknuti kako iz dokumentacije koja je pribavljena iz policijskog spisa proizlazi da je TĆ, prednik tužitelja, nakon nesreće sudjelovao u očevidu, odnosno da je bio pri svijesti te da je testiran na prisutnost alkohola, a kasnije da je odvezen u policijsku postaju Ploče te s rodbinom otišao kući. Malo se vjerojatnim čini da bi kroz cijelo to vrijeme osiguranik propustio ukazati policijskim službenicima na navodni kvar autobusa kao uzrok nesreće odnosno da takve činjenice ne bi bile uvažene i dovele do daljnjih ispitnih radnji. Naime, u zapisniku o očevidu da stoji da nije provedeno vještačenje nad autobusom, a što da bi bilo očekivano u slučaju sumnje na tehničku neispravnost vozila pa se s takvim obrazloženjem u cijelosti slaže i ovaj Sud te isto drži logičnim obzirom na činjenicu da tužitelj, kao vozač autobusa, sigurno ne bi prešutio tako važan podatak kao što je kvar autobusa da se takav kvar zaista i dogodio.

22. Nastavno izloženom mišljenje je ovog Suda da je prvostupanjsko upravno tijelo u cijelosti pravilno utvrdilo da se tužitelju ne može priznati ozljeda na radu te time niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu dajući za to obrazloženje s kojim se u cijelosti slaže i ovaj Sud jer je u potpunosti jasno da se radi o tužiteljevom skrivljenom ponašanju u obavljanju poslova njegovog radnog mjesta, a kako to propisuje gore citirana odredba čl. 35. toč. 1. Pravilnika. Pri tome valja istaći da je tužitelj, kao vozač autobusa koji je kritične zgode u autobusu prevozio putnike u Međugorje, dužan postupati i s višim stupnjem pažnje od običnog vozača pri tome vodeći računa da se radi o profesionalnom vozaču autobusa koji prevozi više osoba za čiju sigurnost je u konkretnom slučaju bio odgovoran.

23. Za navesti je da je i Visoki upravni sud u brojnim odlukama zauzeo stajalište kad ozljeda nastane kao posljedica tužiteljevog skrivljenog ponašanja u prometu, da u tom slučaju tužitelj ne može osnovom navedenog ostvarivati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, budući da za isto ne postoji pravna osnova, a s kojim pravnim stajalištem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

24. Posebno ovdje valja naglasiti da skrivljeno ponašanje u smislu navedenih odredaba Zakona i Pravilnika, kao osnova za nepriznavanje prava po osnovi ozljede na radu, ne pretpostavlja nužno postojanje tužiteljeve prekršajne, odnosno kaznene odgovornosti. Stoga, i u slučaju da protiv osobe koja traži priznanje prava po osnovi ozljede na radu, nije pokrenut odgovarajući postupak pred sudom, nadležna tijela mogu ocijeniti ponašanje podnositelja zahtjeva skrivljenim u smislu propisa koja uređuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, a koje isključuje mogućnost priznanja prava po osnovi ozljede na radu kao što su nadležna tijela ocijenila i u predmetnom postupku (pravno stajalište izneseno i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-352/20-2 od dana 17. studenog 2020.) pa što protiv TĆ, prednika tužitelja, nije pokrenut prekršajni postupak nije od utjecaja na drugačije presuđenje u ovom upravnom sporu posebno kraj činjenice da je on bio jedini sudionik prometne nesreće spornog dana.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja (odnosno njihovog prednika). Svi žalbeni prigovori otklonjeni su u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, a o tužbenim navodima se tužitelj detaljno očitovao u odgovoru na tužbu te iste ovaj Sud u cijelosti prihvaća kako su gore izneseni te ne nalazi razloga za donošenje drugačije odluke od one koja je donesena u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

26. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

23. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

24. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 5. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 126,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3,

- u spis