REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] T 5
Poslovni broj: Us I-1636/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Nikoli Jukiću, odvjetniku iz Pule, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi imenovanja stalnim sudskim vještakom, 30. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi oglašavanja ništavim/poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/24-01/548, URBROJ: 514-03-04/02-25-08 od 3. srpnja 2025. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku s osnova putnog troška prisustvovanju na ročištu održanom kod ovog Suda 11. prosinca 2025. nadoknadi trošak u iznosu od 45,10 eura (slovima: četrdeset i pet eura i deset centi), dok se u preostalom dijelu do zatraženih 84,20 eura odbija zahtjev tuženika za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/24-01/548, URBROJ: 514-03-04/02-25-08 od 3. srpnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja univ. spec. oec., diplomiranog ekonomista iz [adresa], za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje procjene vrijednosti nekretnina.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/24-01/548, URBROJ: 514-03-04/02-25- 08 od 3. srpnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 29. kolovoza 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešnog i nedovoljno (nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je gore osporavano rješenje tuženika doneseno temeljem arbitrarnosti, suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP) te da bi opstankom navedenog rješenja tuženika prekršilo se načelo stečenih prava stranaka, uz nastanak teško nadoknadive štete na strani tužitelja.
3. Istaknuo je, da je 19. srpnja 2024. podnio tuženiku zahtjev za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za procjene vrijednosti nekretnina, temeljem članka 126. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23 i 36/24, u nastavku teksta: ZS-a), a u prilog zahtjeva da je priložio svu potrebnu dokumentaciju za pozitivno odlučivanje o zahtjevu pa tako i ovjerenu presliku diplome Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, završenom studiju Poslovne ekonomije, smjer Financije, kojom je stekao stručni naziv diplomirani ekonomist, ovjerenu presliku diplome Ekonomskog fakulteta u Zagrebu o stjecanju akademskog naziva Sveučilišni specijalist financijskih institucija i tržišta te potvrdu trgovačkog društva NEKRETNINE SUNCE d.o.o. Bale, o zaposlenju i poslovima koje obavlja. Između ostalog, tužitelj je dostavio i mišljenje Politehničkog društva vještaka i procjenitelja od 1. srpnja 2025., a prema čijem mišljenju bi trebalo usvojiti zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom iz područja procjena vrijednosti nekretnine, obzirom na tužiteljevu stručnosti i odgovarajuće obrazovanje za imenovanje stalnim sudskim vještakom za procjenu nekretnina.
4. Naime, tužitelj smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, jer je istog trebalo temeljiti na odredbi članka 126. stavak 4. ZS-a, koja propisuje iznimke za imenovanje osobe sudskim vještakom za područje za koje ne postoji mogućnost završetka studija, kao i na odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 78/15, u nastavku teksta ZPVN), koji kao poseban propis propisuje područje procjene vrijednosti nekretnina.
5. Ističe da je potpuno zanemarena činjenica da je sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina, procjena vrijednosti nekretnina multidisciplinarni postupak i da je za izradu procjembenog elaborata s izračunom tržišne vrijednosti nekretnine potrebno posjedovati znanje iz područja ekonomije, građevine, prava i geodetske struke te se poziva na izražena stajališta autora Priručnika za procjenu vrijednosti nekretnine iz 2016., B, Z, koji u svojoj biti, predstavlja svojevrsni komentar Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina.
6. Tvrdi da je tuženik od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine propustio zatražiti tumačenje članka 3. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina i odlučio je definirati praksu utemeljenu na proizvoljnom tumačenju zakonskih odredbi, uzimajući u obzir mišljenje samo 3 (tri) udruge i to Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka i Politehničkog društva vještaka i procjenitelja, problematizirajući tu činjenicu u smislu traženja mišljenja samo od spomenutih udruga. S tim u svezi ukazuje na činjenicu da je Hrvatska strukovna udruga eksperata i sudskih vještaka prestala postojati danom 28. ožujka 2024., zbog čega njihovo mišljenje nije moguće uzeti u obzir u prilog prevladavajućem mišljenju.
7. Nastavno, tužitelj navodi da je u međuvremenu završio i cjeloživotni program učenja pri Veleučilištu Baltazar, koji program je odobren od strane Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koji je donio Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina te da je tijekom mandata kao stalni sudski vještak za procjenu vrijednosti nekretnine izradio oko 600 procjembenih elaborata, od kojih 450 za Raiffeisen banku d.d., Zagreb, na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji, a koja je bila ključan prihod poduzeća u kojem je kao zaposlena osoba razvio posao procjenitelja za područje Istre i kojem je to bio glavni izvor prihoda.
8. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da sud ispita osporavano rješenje tuženika u granicama tužbenog zahtjeva te utvrdi po službenoj dužnosti razloge ništavosti osporavane odluke i donese presudu kojom će se poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovan postupak, uz nadoknadu troška upravnog spora.
9. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 16. listopada 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je suprotno navodima tužitelja osporavano rješenje tuženika doneseno u skladu sa odredbama Zakona o sudovima, kojima su propisani uvjeti za imenovanje stalnih sudskih vještaka i Zakona o općem upravnom postupku.
10. Istaknuo je, da je osporavano rješenje tuženika utemeljeno na mišljenju struke te na dosadašnjoj sudskoj praksi, zbog čega su neutemeljeni navodi tužitelja kojima pokušava osporiti prevladavajuće stajalište strukovnih udruga o strukama koje mogu obavljati poslove sudskog vještačenja u području procjene vrijednosti nekretnina upirući na odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnine i stajališta izražena u Priručniku za procjenu vrijednosti nekretnina, vezano za postupak procjene vrijednosti nekretnina. Naveo je, da osporavano rješenje tuženika nije arbitrarno jer je doneseno u skladu s mjerodavnim propisom i uz mišljenje strukovnih udruga koje sudjeluju u postupku imenovanja stalnih sudskih vještaka, u dijelu provedbe stručne obuke kandidata za stalne sudske vještake pa u konačnici i u skladu sa odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, jer da je zakonodavcu bio cilj urediti područje procjene vrijednosti nekretnina na način kako to tužitelj ocjenjuje, u Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina bi propisao uvjete i postupak imenovanja vještaka za to posebno područje te ne bi upućivao na poseban propis, odnosno Zakon o sudovima, a sukladno kojem su osnovni uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom završen studij koji je odgovarajući području vještačenje za koje se osoba imenuje te rad na poslovima u struci nakon završenog studija u propisanom trajanju, slijedom čega je u konkretnom slučaju, tužitelj nakon završenog studija Poslovne ekonomije, smjer Financije te završenog poslijediplomskog specijalističkog studija financijskih institucija i tržišta ispunjava uvjete za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje ekonomije i procjena u ekonomiji, a ne i za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za područje procjene vrijednosti nekretnina. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. U podnesku od 7. prosinca 2025. opunomoćenik tužitelja je dostavio Sudu dopis
12. Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 13. studenog 2025. kojim je isto tijelo odgovorilo na upit tužitelja na temu koje su struke prikladne za provedbu postupka procjene nekretnina.
13. U ovom upravnom sporu 11. prosinca 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
14. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj 19. srpnja 2024. podnio tuženiku zahtjev za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za procjene vrijednosti nekretnina, da je kao dokaz o završenom studiju dostavio ovjerenu presliku diplome Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, završenom studiju Poslovne ekonomije, smjer Financije kojom je stekao naziv diplomirani ekonomist i ovjerenu presliku diplome Ekonomskog fakulteta u Zagrebu o stjecanju akademskog naziva sveučilišni specijalist financijskih institucija i tržišta.
15. Također, tužitelj je završio program cjeloživotnog obrazovanja Upravljanje i procjene vrijednosti nekretnina pri Veleučilištu Baltazar, Zaprešić te navedeni program ima suglasnost Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine da je sukladan Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina.
16. Utvrđeno je, da je tužitelj rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, Ureda predsjednika suda Broj:4Su-114/20-6 od 21. rujna 2020. imenovan stalnim sudskim procjeniteljem nekretnina na vrijeme od četiri godine, za područje Trgovačkog suda u Pazinu.
17. Utvrđeno je, da Politehničko društvo vještaka i procjenitelja 1. srpnja 2025. dalo tužitelju pozitivno mišljenje u odnosu na stručnost i odgovarajuće obrazovanje za imenovanje stalnim sudskim vještakom za procjenu nekretnina, na temelju životopisa tužitelja, diplome Ekonomskog fakulteta, Rješenje o imenovanju stalnim sudskim procjeniteljem u 2020. i Potvrde o uspješno završenom programu cjeloživotnog obrazovanja Upravljanje i procjene vrijednosti nekretnina pri Veleučilištu Baltazar iz Zaprešića, dok prema mišljenju Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, URBROJ: To-47/2018-03 od 15. ožujka 2018., stalnim sudskim vještakom za procjenu vrijednosti nekretnina može se imenovati samo osoba građevinske ili arhitektonske struke i nema stvarne potrebe ni logičnog opravdanja za proširenje ovog područja vještačenja na druge struke, jer je procjena nekretnina u okvirima djelatnosti sudskih vještaka već postojećih struka, kao jedan segment iz brojnih i raznih vrsta vještačenja za koje postoji odgovarajuće visoko školsko obrazovanje, a također prema mišljenju Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka iz 2018., pravnici, ekonomisti, geodeti ne mogu procjenjivati vrijednost nekretnine na kojima su izgrađeni građevinski objekti, s obzirom na definiciju građevinarstva koje se bavi projektiranjem i izvođenjem građevinskih objekata te ispitivanjem zemljišta, kao i elementima koji određuju vrijednost nekretnine kao što su svojstva, geometrijski i položajni elementi (površina, oblik, lokacija, udaljenost, zakonska regulativa, slobodno tržište, socijalno gospodarski elementi, zasićenost, ponuda – potražnja, legalitet, usklađenost s legislativom i prostorno planskom dokumentacijom).
18. Utvrđeno je, da je tuženik uzevši u obzir mišljenje Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja te Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka, kao i sudsku praksu, konkretno odluku Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja 1487/2019-5 od 24. veljače 2022., ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 3. srpnja 2025. odbio je zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje procjene vrijednosti nekretnina.
19. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
20. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je tužitelj 19. srpnja 2024. podnio zahtjev za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za procjenu nekretnina i da je iz isprava dostavljenih uz tužiteljev zahtjev razvidno da je završio sveučilišni studij Ekonomskog fakulteta u Zagrebu s područja društvenih znanosti, polje Ekonomija, te stekao naziv diplomirani ekonomist, smjer Financije, kao i da je stekao akademski naziv sveučilišni specijalist financijskih institucija i tržišta pri Sveučilištu u Zagrebu, Ekonomskom fakultetu.
21. Među strankama je sporno, je li sveučilišni studij s područja društvenih znanosti, polja Ekonomija, odgovarajući studij za imenovanje tužitelja sudskim vještakom za procjenu nekretnina.
22. Odredbom članka 126. stavak 2. Zakona o sudovima propisano je, da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem, a iznimno i fizička osoba sa završenom srednjoškolskom spremom odgovarajuće struke.
23. Iz navedene odredbe jasno proizlazi, da je neovisno o stupnju i vrsti obrazovanja, za imenovanje stalnim sudskim vještakom potrebno, da se radi o osobi čije formalno obrazovanje je odgovarajuće području vještačenja za koje se traži imenovanje.
24. Odredbom članka 2. stavka 1. podstavak 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine, broj 38/14, 123/15 i 29/16) propisano je, da se stalnim sudskim vještakom može imenovati osoba za koju se u postupku imenovanja utvrdi da je završila odgovarajući studij, odnosno odgovarajuću školu, te nakon toga određeno vrijeme radila na poslovima u struci.
25. Budući da Zakonom o sudovima i Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima nisu definirana područja vještačenja, radi čega nije precizirano što se smatra odgovarajućim obrazovanjem za imenovanje stalnim sudskim vještakom za pojedino područje vještačenja, tuženik je uzimajući u obzir slobodnu ocjenu dokaza iz članka 9. ZUP-a, i sudsku praksu, uzeo u obzir mišljenje Strukovnih udruga kako bi utvrdilo odgovarajuće obrazovanje za imenovanje stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina povodom zahtjeva tužitelja.
26. Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja te Hrvatska udruga strukovnih eksperata i sudskih vještaka, kao i Politehničko društvo vještaka i procjenitelja su dali mišljenje o odgovarajućom obrazovanju za imenovanje stalnog sudskog vještaka i stalnog sudskog procjenitelja za procjenu nekretnina. Uvidom u dostavljena mišljenja, Sud nalazi da je Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja ocijenilo da se za stalnog sudskog vještaka i stalnog sudskog procjenitelja za procjenu nekretnina mogu imenovati osobe građevinske ili arhitektonske struke, osobe poljoprivredne struke te osobe šumarske struke, a Hrvatska udruga strukovnih eksperata i sudskih vještaka smatra da se za stalnog sudskog vještaka i stalnog sudskog procjenitelja za procjenu nekretnina mogu imenovati osobe koje su stekle diplomu znanstvenog područja graditeljstva ili arhitekture, dok Politehničko društvo vještaka i procjenitelja smatra da tužitelj može biti imenovan za stalnog sudskog vještaka i stalnog sudskog procjenitelja za procjenu nekretnina.
27. Kraj utvrđenog činjeničnog stanja, a uzimajući u obzir citirane propise, Sud nalazi da je osporavano rješenje tuženika zakonito, jer obrazovanje ekonomskog smjera nije odgovarajuće području vještačenja koje se odnosi na procjenu vrijednosti nekretnina, a kako je to razvidno iz mišljenja Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, te Hrvatske udruge strukovnih eksperata i sudskih vještaka, pa imajući u vidu navedenu odredbu, proizlazi da u postupku imenovanja stalnih sudskih vještaka jedino i isključivo su mjerodavne odredbe Zakona o sudovima, a uvjeti za imenovanje stalnih sudskih vještaka propisani su isključivo Zakonom o sudovima, pa se postupak imenovanja može jedino i isključivo provesti u skladu s odredbama tog zakona, dok Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina, u pogledu osoba ovlaštenih za procjenu vrijednosti nekretnina, u članku 9. izrijekom upućuje na odredbe posebnog propisa, kojim se uređuju uvjeti, postupak imenovanja, prava i dužnosti stalnih sudskih vještaka, a to je upravo Zakon o sudovima.
28. Stoga osnovni uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom su završeni studij koji odgovarajući području vještačenja za koje se osoba imenuje te rad na poslovima u struci nakon završenog studija u propisanom trajanju.
29. Slijedom navodnoga, u konkretnom slučaju, tužitelj nakon završenog studija Poslovne ekonomije, smjer Financije te završenog poslijediplomskog specijalističkog studija financijskih institucija i tržišta ispunjava uvjete za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje ekonomije i procjenu u ekonomiji.
30. Po mišljenju ovoga Suda, osnovano je tužitelj osporavano rješenje utemeljio i na mišljenju struke te na dosadašnjoj sudskoj praksi, zbog čega su neutemeljeni navodi tužitelja kojima pokušava osporiti prevladavajuće stajalište Strukovnih udruga u strukama koje mogu obavljati poslove sudskog vještačenja u području procjene vrijednosti nekretnine upirući na odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnine i stajalište izraženo u Priručniku za procjenu vrijednosti nekretnina, vezano za postupak procjene vrijednosti nekretnina.
31. Pojam „odgovarajući području vještačenja za koji se imenuje“ utvrđuje se u odnosu na pojedinu struku pravnom interpretacijom. Nije nužno da ta područja budu izričito propisana, niti izostanak izričitog propisivanja znači neograničenu mogućnost imenovanja vještakom osoba različitih struka, niti je propisima potrebno izričito isključiti osobe pojedinih struka iz mogućnosti imenovanja sudskim vještakom za određeno područje vještačenja. Ovdje nema mjesta primjeni pravnog zaključivanja vezanog uz donošenje odluka koje su onerozne po stranke. Posrijedi je dodjela ovlasti, koja ne razumijeva subjektivno pravo stranke, već razumijeva potrebu utvrđivanja je li dotična osoba, između ostalog, obrazovno kvalificirana za provedbu vještačenja na odnosnom području.
32. Nadalje, interdisciplinarnost procjene vrijednosti nekretnina ne znači da se sve struke koje imaju doticaja s tom procjenom „odgovarajuće“ u smislu članka 126. stavka 1. točke 2. Zakona o sudovima. Nedvojbeno je da i agenti za nekretnine, koji su različitih struka i stupnjeva obrazovanja, imaju solidna znanja vezana uz procjenu nekretnina. Određena s time povezana znanja mogu imati i diplomirani inženjeri geodezije. Međutim, odlučan je kriterij jamči li završetak pojedinog studija stručno znanje potrebno da - u svjetlu članka 125. Zakona o sudovima - na zahtjev pravosudnih tijela ili za potrebe postupaka pred pravosudnim tijelima izrađuju vještački nalaz i mišljenje (vještačenje) odnosno procjenu kada je to potrebno radi utvrđivanja ili razjašnjenja činjenica koje se utvrđuju u postupku. Štoviše, sudski vještaci ne angažiraju se samo u sudskim, nego i u upravnim postupcima
33. Netom izneseno upućuju na to da je utvrđivanje odgovarajućih studija ovdje nužno strogo i ne previše široko. U tom pogledu, Sud je suglasan s argumentacijom tuženika prema kojoj se, u odnosu na područje procjene nekretnina, odgovarajućim studijima smatraju studiji građevinarstva i arhitekture. Ta je argumentacija tužitelju poznata.
34. Rješenje tuženika nije i ne može biti arbitrarno, jer je doneseno u skladu s mjerodavnim propisom i uz mišljenje strukovnih udruga koje sudjeluju u postupku imenovanja stalnih sudskih vještaka u dijelu provedbe stručne obuke kandidata za stalne sudske vještake i u konačnici u skladu sa odredbom Zakona o procjeni vrijednosti nekretnine, jer da je zakonodavcu bio cilj urediti područje procjene vrijednosti nekretnine, a na način kako je tužitelj mišljenja, u Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina bi propisao uvjete i postupak imenovanja vještaka za to posebno područje te ne bi upućivao na posebni propis, odnosno Zakona o sudovima.
35. Na drukčije rješavanje ovog upravnog spora nije od utjecaja niti činjenica, da je tužitelj kao diplomirani ekonomist ranije bio imenovan stalnim sudskim procjeniteljima za područje procjene nekretnina od strane Trgovačkog suda u Pazinu (rješenje Trgovačkog suda u Pazinu , Ureda predsjednika suda, broj 4 Su -114/20-6 od 21. rujna 2020.), obzirom da su se uvjeti za imenovanje stalnih sudskih procjenitelja razlikovali od uvjeta za imenovanje iz sudskih vještaka te da ni po ranije važećim propisima nije bila praksa trgovačkih niti županijskih sudova, imenovanje ekonomske struke za područje procjene nekretnine, pa je slučaj imenovanja tužitelja bio izuzetak, a kako je to tuženik obrazložio u odgovoru na tužbu.
36. Neosnovano tužitelj smatra da je prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu trebalo uzeti u obzir metode procjene nekretnine propisane ZPVN-om i Pravilnikom, a ovo iz razloga koje iznosi tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno da članak 9. stavak 1. ZPVN-a kao stalnog sudskog vještaka za procjenu vrijednosti nekretnina određuje, pravnu osobu kojoj je odobreno obavljanje poslova sudskog vještačenja za procjenu vrijednosti nekretnina i stalnog sudskog procjenitelja, koji su imenovani, odnosno koji su svoja ovlaštenja stekli, sukladno posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti, postupak imenovanja, prava i dužnosti stalnih sudskih vještaka, odnosno stalnih sudskih procjenitelja. I u mišljenju Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 13. studenog 2025. koje je tužitelj dostavio u spis predmeta upravnog spora nije navedeno ništa novo što tužitelj nije isticao u tijeku upravnog spora i svezi kojih činjenica se je tuženika očitovao u tijeku upravnog spora kao i ovaj Suda predmetnoj presudi.
37. Naime, upravo su Zakon o sudovima i Pravilnik o stalnim sudskim vještacima posebni propisi na koje se i ZPVN poziva. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a. odlučeno je kao izreci ove presude.
38. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo na nadoknadu troškova upravnog spora sukladno čl. 147. ZUS-a.
39. Odluka ovog Suda o nadoknadi troška upravnog spora tuženiku (točka III. izreke presude), temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a u svezi s člankom 148. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
40. Tuženik je zatražio naknadu troška upravnog spora u vidu putnog troška radi prisustvovanja na gore održanom ročištu za raspravu 11. prosinca 2025. i to iznosa od 84,04 EUR i to s osnove cestarine u iznosu od 10,10 EUR u jednom smjeru, odnosno 20,20 EUR u oba smjera, trošak goriva za ukupno prijeđenih 320 km s potrošnjom 7,5l na 100 km i s cijenom od 1,41 EUR po litri, kao i trošak dnevnice u iznosu od 30,00 EUR, i to prema nalogu za službeni put kojeg je službena osoba tuženika predala u spis predmeta upravnog spora.
41. Odmjeravajući trošak upravnog spora Sud je primijenio odredbe Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ 8/88, 3/94, 150/05) koji u članku 6. stavak 1., primijenjen u vezi sa odredbom članka 24. Pravilnika određuje da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, koja sredstva javnog prometa su u smislu ovog Pravilnika (stavak 3. istog članka) tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion, dok naknada troška u vidu kilometraže pripada strankama samo ako na predmetnoj relaciji ne prometuju sredstva javnog prometa ili ne prometuju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa (čl. 8. st. 1. Pravilnika). Stoga je Sud tuženiku priznao trošak cijene autobusne putne karte Arriva prijevoznika (Autotrans d.d.) za oba smjera 30,00 eura i pola dnevnice u iznosu od 15,00 eura, odnosno ukupni trošak upravnog spora tuženiku dosuđen u visini od 45,10 eura, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 30. prosinca 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjeraka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- Opunomoćeniku tužitelja, Nikoli Jukiću, odvjetniku iz Pule, Dalmatinova 4
- Tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
