Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-51/2023-6

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JI, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 11. rujna 2023. broj Kzd-149/2020-4, u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog JI te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog JI zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. pa mu je temeljem članka 172. stavka 2. KZ/11 prethodno izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i potom mu temeljem članka 56. stavka 1. Kaznenog zakona (KZ/11) izrekao uvjetnu osudu na način da se prethodno izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko navedeni u roku od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti ove presude.

1.1. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) Republika Hrvatska je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućena u parnicu.

1.2. Temeljem članka 148. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je obvezan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 92,91 eura (devedesetdvaeuraidevedesetjedancentcent)/700,00 (sedamsto) kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja, odvjetnika Jakše Cvitkovića, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, predlaže ukinuti pobijanu presudu, podredno okrivljenika blaže kazniti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u uvodu žalbe kao žalbenu osnovu navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a u obrazloženju ističe da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, presuda da nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni o tim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

6.1. Iako žalitelj ne citira o kojoj bi se konkretnoj povredi radilo, očito je da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

6.2. Međutim, prvostupanjski je sud u pogledu svih svojih utvrđenja iznio jasne, razumljive i neproturječne razloge tako da nije počinio navedenu postupovnu povredu, a niti bilo koju drugu iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6.3. Optuženik se u biti žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni.

7. U okviru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je optuženiku u više navrata kada je bio u radnom odnosu plijenjen tekući račun te da je optuženik tijekom 2019. platio iznos od 3.800,00 kuna i polovicu iznosa na ime kupnje školskih knjiga, a od 11. rujna 2023. optuženik je davao za uzdržavanje ali ne u punom iznosu, što je sve prepreka ostvarivanju zakonskih obilježja utuženog kaznenog djela, a navodi i da je sud propustio uzeti u obzir da je optuženikova majka financijski pomagala optuženikovog sina.

7.1. Nastavno, žalitelj smatra kako tvrdnju suda da je optuženik cijelo vrijeme u inkriminiranom razdoblju radio na crno s mjesečnim primanjima od 5.000,00 kuna demantira potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz koje proizlazi da je optuženik bio u radnom odnosu od 10. veljače do 26. kolovoza 2019 te od 5. rujna 2019. do 13. ožujka 2020.

7.2. Suprotno ovakvim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud iznio jasne, određene i potpune razloge zbog kojih drži da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

7.3. Prije svega je za istaknuti da je optuženik, iako se u odnosu na osnovanost optužbe očitovao da se ne smatra krivim, u svojoj obrani pred sudom kazao da je od devetog mjeseca 2018. pa do lipnja 2020 radio građevinske poslove i to na crno kada su mu mjesečna primanja bila oko 5.000,00 kuna, ali nije uplaćivao puni iznos od 1.000,00 kuna kako je bio obvezan pravomoćnom i ovršnom presudom, dakle, sam optuženik priznaje da nije doprinosio za uzdržavanje premda je to bio u mogućnosti. Ovakva obrana optuženika u skladu je s iskazom majke oštećenika kako optuženik nije doprinosio za uzdržavanje svog djeteta te je bila prisiljena pokrenuti ovršni postupak kako bi se naplatila, a uz to je navela i da optuženik posjeduje u vlasništvu stan te poslovni prostor koji iznajmljuje.

7.4. Osim toga, treba naglasiti kako žalitelj gubi iz vida njegovu zakonsku obvezu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu od 28. ožujka 2013. broj Pp-154/13, prema kojoj je dužan redovito plaćati uzdržavanje u rokovima i iznosima određenim u presudi. To što je majka oštećenika bila prisiljena pokrenuti ovršni postupak radi naplate uzdržavanja je jedan od indikatora optuženikovog odnosa prema navedenoj parničnoj presudi i njegovoj spremnosti za ispunjenje obveze uzdržavanja, a okolnost što je ponekad kupovao školske knjige ili druge potrepštine za dijete te otplaćivao kredit nije razlog za neplaćanje uzdržavanja.

8. Optuženik se neosnovano žali i zbog odluke o kazni. Optuženik smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti i s blažom sankcijom jer da je podmirio sva dugovanja, svjedokinja LI nije zainteresirana za kazneni postupak, a sin s kojim ima dobar odnos da živi s njim. Također, navodi da je do sada kažnjavan, ali nikada za istovrsno kazneno djelo.

8.1. U suglasju s odredbom članka 47. KZ/11. pri odlučivanju o izboru vrste i mjere kazne sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela,

8.2. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti odlučne za individualizacije kazne pa je tako kao olakotnu okolnost na strani optuženika uzeo u obzir da je naknadno u cijelosti podmirio dugovanje i da zakonska zastupnica maloljetnog oštećenika nije zainteresirana za kazneni progon, a kao otegotno je cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika. Žalbena tvrdnja kako optuženik sa sinom ima "jako dobar odnos" a s kojim optuženik i živi ne samo da ne predstavlja olakotnu okolnost već je suprotna obrani optuženika u kojoj on ne tvrdi da živi s oštećenikom. Opravdano je stoga prvostupanjski sud optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega mu je temeljem članka 56. stavka 1. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu tako da se optuženiku izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, Ovako izrečenom uvjetnom osudom ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. polučiti zahtjevi specijalne i generalne prevencije i utjecati na optuženika i sve druge da shvate pogibeljnost i štetnost činjenja kaznenih djela.

Šibenik, 13. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Branko Ivić