REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 4130/22-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Dariu Grbavcu, odvj. u Virovitici i Duji Kandžiji, odvj. u Trogiru protiv tuženika DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Zvonimiru Bućanu, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 8. srpnja 2025. g. u prisutnosti tužitelja s pun. i pun. tuženika, dana 5. siječnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.981,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2021. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''.

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 1.293,13 EUR.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. studenog 2022. g. tužitelj je naveo da su stranke, i to tužitelj, kao prodavatelj, i tuženik, kao kupac, u ožujku 2021. g. sklopile pogodbu o kupoprodaji broda marke FLIPR 620 s pripadajućim motorom i prikolicom za prijevoz broda, za ukupnu cijenu od 30.000,00 kuna, koju cijenu je tuženik trebao platiti do 15. kolovoza 2022. g. Brod da se nalazio na zemljištu tužiteljevog zeta NN pa je tužitelj ovlastio tuženika preuzeti brod i odvesti ga jer je tuženik obećao odmah platiti dogovorenu cijenu. Tuženik je dao tužitelju kopiju osobne iskaznice radi sastavljanja ugovora i slanja ključeva i dokumentacije, ali mu se tuženik nakon tog trenutka prestao javljati. Tuženik da nije isplatio kupoprodajnu cijenu, više puta je ponavljao obećanje kako će cijenu platiti sukladno dogovoru do 15. kolovoza 2021. g. (iako je u prvom pasusu tužbe naveden datum 15. kolovoza 2022. g.) te se konačno prestao javljati na pozive tužitelja. Tužitelj je čuo da je tuženik nestručnim rukovanjem "spalio" motor na brodu, te na taj način uništio motor broda. Budući da je tuženik preuzeo brod s motorom, pripadajućom prikolicom i odvezao ga na nepoznato mjesto, a nije isplatio ugovorenu cijenu u dogovorenom roku niti nakon dužeg inzistiranja tužitelja i obećanja tuženika, tužitelj je zatražio isplatu kupoprodajne cijene te predložio donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 30.000,00 kn odnosno 3.981,68 EUR s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tvrdnja tužitelja da su stranke sklopile ugovor na ime kupoprodaje navedenoga broda nije točna ni istinita. Nadalje, da nije točno da je tuženik preuzeo brod s pripadajućom prikolicom i odvezao ga na nepoznato mjesto te da nije isplatio ugovorenu cijenu u navodno dogovorenom roku. Navedeno da nije opisano na način kako se sve odvijalo u vezi sa spornim brodom i prikolicom.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom kopije knjižice broda te prijevoda stalnog sudskog tumača za njemački jezik Ibrahima Smlatića, fotografija broda, rješenja ODO-a Split broj KP-DO-1609/21 od 6. listopada 2021. g., rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kir-1152/21 od 21. ožujka 2022. g., dopisa Hrvatskog registra brodova od 23. listopada 2024. g. i 13. ožujka 2025. g. i dopisa Lučke kapetanije Split od 24. listopada 2024. g. i 28. siječnja 2025. g. Sud je izveo i dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka NN, VN, ĆN i EN.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.000,00 kn odnosno 3.981,68 EUR s pripadajućim kamatama, a radi se o zahtjevu za isplatu kupoprodajne cijene za brod koji je, prema navodima tužbe, tužitelj usmenim Ugovorom prodao tuženiku.

Prema navodima iz tužbe stranke su zaključile Kupoprodajni ugovor koji je za predmet imao brod s pripadajućim motorom i prikolicom za prijevoz broda, za ukupnu cijenu od 30.000,00 kn, tuženik je brod na pripadajućoj prikolici preuzeo i odvezao, a kupoprodajnu cijenu nije isplatio niti dijelom.

Tuženikov odgovor na tužbu podnesen je bez ikakvih pojedinosti pa je sud ocijenio da se radi o paušalnom protivljenju tužbi i da će sud sam morati tumačiti što su stranke dogovorile nakon njihovog saslušanja te nakon saslušanja svjedoka, a s obzirom i na to da o pravnom poslu prodaje broda nije sastavljena bilo kakva isprava.

Točnije, a kako proizlazi iz kopije knjižice broda prevedene po sudskom tumaču koju je tužitelj dostavio u spis na pripremnom ročištu, radilo se o motornom brodu broja 1.800.014.76 marke i tipa NA-BOATS FLIPPER 620, broj školjke 996HCSF21010493 od GFK (stakloplastike), dužine 620 cm, s motorom Honda BF90CH broj BBAE 1007686, snage 66,00 KW.

Tuženik je na pripremnom ročištu prigovorio stvarnoj nadležnosti ovog suda bez posebnog obrazloženja, a tužitelj se na istom ročištu usprotivio prigovoru nenadležnosti ovog suda navodeći da je iz priložene dokumentacije razvidno kako se radi o brodici.

Prema odredbi čl. 34. b t. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) trgovački sudovi u prvom stupnju u parničnom postupku sude u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi).

U Pomorskom zakoniku (Narodne novine broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) nalaze se definicije broda i brodice, pa proizlazi da je konkretan plovni objekt brodica odnosno da je stvarno nadležan za postupanje ovaj sud i da je prigovor tuženika neosnovan.

Prema iskazu tužitelja s tuženikom ga je spojila kćer koja je bila u fazi zaključenja ugovora o gradnji kuće, kazavši da je našla kupca za brod i da je to osoba koja će njoj graditi kuću. Kćer da je i dogovorila prodaju broda s tuženikom za cijenu od 4.000,00 EUR, a brod da je platio 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Pojasnio je da je kupio polovni brod koji nije vozio niti ga porinuo u more. Tuženik da je nakon dogovora odvezao brod koji da je bio na ''traileru'' odnosno prikolici i to bez ključeva koji da mu ni nisu bili potrebni jer se motor mogao upaliti i žicama i direktno na ''alnaseru'' odnosno elektropokretaču. Nakon što je brod odvezen da se čuo telefonom s tuženikom koji da je znao da je brod uvezen iz Švicarske odnosno iz države koja nije članica EU pa da treba platiti certifikat-ujednačenje podataka te je rekao da će to on sve riješiti. Iza tog razgovora da je sastavio ugovor i zajedno s ključevima poslao ga tuženiku koji da ga je počeo izbjegavati tako što nije odgovarao na brojne pozive, a kad bi se javio da je govorio da će brzo platit jer da se ne radi o nekom velikom novcu. Opisao je kako je tekao poziv tuženiku iz odvjetničkog ureda odvjetnika VN, nakon čega tuženik nije ništa platio pa je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu. Tuženik da je u kaznenom postupku izjavio da je spreman vratiti brod, ali da ga nikada nije vratio te se brod još uvijek nalazi kod tuženika na nepoznatoj lokaciji u stanju koje mu nije poznato. Tužitelj je na poziv suda komentirao i navod tuženika iz odgovora na tužbu da nije kupio brod navodeći da je to laž i da je bila dogovorena kupoprodaja broda.

Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je izvodio radove na kući NN, zeta tužitelja, da se u dvorištu te kuće nalazio brod koji mu je smetao prilikom izvođenja radova, da mu je NN rekao da se radi o brodu njegovog punca i da se brod na prikolici prodaje zajedno sa skuterom za vodu (Jet ski) koji se isto tu nalazio, da je bio zainteresiran za kupnju pa da je NN zvao punca te je telefonskim putem dogovorena cijena od 3.500,00 EUR za brod i za skuter. Naveo je da je odmah pitao NN može li se brod registrirati jer je uočio vinjetu i strane oznake pa da je tužitelj kazao da može bez problema. Nakon toga da je brod odnio na svoje skladište, a skuter nije jer nije bio velik i nije smetao. Odmah da je preko NN poručio prodavatelju da će kupiti brod ako prodavatelj ''sredi papire'' odnosno kad prodavatelj ''sredi papire'' da će uzeti brod. Naveo je da se i sam raspitivao u Lučkoj kapetaniji i u [adresa] i u [adresa] i pitao može li se brod prebaciti na hrvatske tablice, pa da su mu prvo objasnili da može, a onda da ne može odnosno da je taj postupak preskup jer da Hrvatski registar ne priznaje te proizvođače pa da se zapravo to ne isplati. Nakon toga da je kazao NN da što će mu taj brod ako ga ne može registrirati u Hrvatskoj te ga je odmah htio NN vratiti, ali on da je kazao da nema gdje s tim brodom tako da ga nisu htjeli preuzeti. Stoga da se brod i dalje nalazi u istom skladištu u Kaštel Sućurcu koje je u vlasništvu njegove supruge.

S obzirom da je u spis dostavljeno rješenje ODO-a Split o odbacivanju kaznene prijave protiv tuženika od 6. listopada 2021. g. te da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je tuženik u tom postupku iskazivao drugačije: da uopće nije imao namjeru kupiti brod što da se može zaključiti iz toga što nije preuzeo dokumentaciju i ključeve, sud je tuženika pozvao na očitovanje jer su njegovi iskazi iz ovog i kaznenog postupka ocijenjeni proturječnima.

Tuženik je na poziv suda na očitovanje izjavio da u početku nije imao namjeru kupiti brod ali da mu se ukazala povoljna prilika i dobra cijena. Potvrdio je da je bio sastavljen i Ugovor od strane tužitelja, da je i sam, odmah nakon odvoženja broda, tražio da tužitelj pripremi nacrt Ugovora te ''provjeri papire'' te mu dostavio kopiju osobne iskaznice ali da nije htio potpisati Ugovor kad nije bilo mogućnosti prebaciti brod na hrvatske oznake. Potvrdio je i da nije ništa platio tužitelju, a tužitelj da je tražio isplatu i to kad se već znalo da se brod ne može prebaciti radi čega plaćanje nije dolazilo u obzir niti je to bilo u skladu s dogovorom između stranaka. Suprotno navodima tužitelja izjavio je da je imao ključeve broda koji da se još uvijek nalaze u bravi broda.

Svjedok NN, zet tužitelja, potvrdio je sudu da se kupoprodaja broda dogovarala preko njega i njegove supruge ta da je tuženik odnio brod uz dogovorenu cijenu od 3.500,00 EUR. Prije odvoženja broda da su on i tuženik pokušali upaliti motor u dvorištu njegove kuće, da su se s tim mučili oko sati i po vremena i čak od susjeda uzeli akumulator jer ga brod nije imao, da je motor "zaverglao" ali da se svejedno nije uspio upaliti što je tuženik sve znao i vidio i nakon toga svejedno odnio brod. Dogovorena cijena da se odnosila na brod i prikolicu, a nije se mogao sjetiti da li je u cijenu bio i skuter koji da se nalazi u dvorištu njegove kuće. Na pitanje suda kada je bilo dogovoreno plaćanje cijene naveo je da su papiri od broda bili kod tužitelja u Virovitici i da su poslani te je tuženik trebao doći potpisati ali da nije došao. Kazao je da je tuženik znao da brod ima ''švicarske papire'' što da je i bio razlog zašto je tužitelj spustio cijenu broda.

Kćer tužitelja, saslušana svjedokinja ĆN, ispričala je sudu da se sporni brod nalazio u njenom dvorištu, da je tuženik došao na dogovor radi izvođenja radova te u dvorištu vidio brod, da je pitao što je s tim brodom, da mu je kazala da će radi izvođenja radova maknuti brod koji da se, inače, prodaje, da je tuženik pitao koja je cijena broda, na što da mu je odgovorila da je cijena 4.000,00 EUR, ali da su ''spustili'' cijenu na 3.500,00 EUR jer je rekao da će on registrirati brod. Tuženiku da je rečeno da brod nema hrvatsku registraciju, da je pitao može li se brod registrirati u RH pa da su mu ona i suprug rekli da može nakon čega da je kazao da će on to riješiti. Skuter da je ''išao skupa s brodom'' za cijenu od 3.500,00 EUR. Nakon što je tuženik odnio brod (ali ne i skuter) i nakon što je poslao kopiju osobne iskaznice radi sastavljanja Ugovora, da se prestao javljati i počeo ih izbjegavati. Slijedeći put kad su se vidjeli, odnosno kad je tuženik došao u kuću svjedokinje, da je spomenuo brod rekavši da mu je izgorio motor i da ga je htio vratiti natrag i tražio da ga se registrira. Na traženje pojašnjenja od strane suda navela je da je tuženik htio da tužitelj uzme brod, prenese ga opet preko granice i iznova ga uveze jer da samo vlasnik može iznova uvesti brod, a da se on s tim nema vremena bavit i da će on sve platit. Na primjedbu da je upravo kazao da mu je izgorio motor da je kazao da ''to nisu neki novci'' i da će platiti.

Prema odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kako su bitni sastojci ugovora o kupoprodaji stvar i cijena, proizlazi da su stranke ovog postupka, dogovarajući se o predmetu ugovora i cijeni, zaključile ugovor o kupoprodaji. Sam je tuženik u iskazu kazao da se odlučio na kupnju broda jer je cijena bila dobra te je to bila prilika.

Sporno je pitanje, a prema ocjeni ovog suda, jesu li stranke Ugovor o kupoprodaji zaključile pod odgodnim uvjetom.

Prema odredbi čl. 297. st. 2. ZOO-a ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, učinci ugovora nastaju od trenutka njegovog sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo.

U konkretnom slučaju, a prema navodima tuženika, Ugovor je zaključen pod uvjetom da se brod uspije registrirati u RH, a po navodima tužitelja Ugovor nije bio zaključen pod bilo kakvim uvjetom jer je tuženik bio upoznat s tim da je brod inozemne registracije te da se registrirati u RH može ali uz neke dodatne troškove radi čega je i cijena bila niža. Drugim riječima o ugovaranju odgodnog uvjeta stranke su iskazivale potpuno suprotno.

Da je cijena za brod bila povoljna potvrdio je i sam tuženik u svom iskazu.

Sud je, prihvaćajući prijedlog tuženika, paralelno od Hrvatskog registra brodova i Lučke kapetanije Split zatražio obavijest da li se brod, čija je isprava dostavljena, u vrijeme kad su stranke dogovarale kupoprodaju, odnosno u ožujku 2021. g., mogao upisati u Upisnik brodova, ta ako je to bilo moguće, uz koje troškove.

Nakon dostave detaljnih podataka o plovnom objektu Lučka kapetanija Split je u dopisu od 25. siječnja 2025. g. obavijestila ovaj sud da se sporna brodica u ožujku 2021. g. mogla upisati u Upisnik brodova RH pod uvjetom:

-da je od ovlaštenog tijela Švicarske ishodovano rješenje odnosno potvrda o brisanju, ovjereno apostilom s prijevodom na hrvatski jezik,

-da je predočen Ugovor o kupoprodaji s upisanim vlasnikom (iz potvrde o brisanju) pomorskog objekta koji je ovjeren od strane javnog bilježnika te ovjeren apostilom s prijevodom na hrvatski jezik,

-da je predočena potvrda Hrvatskog registra brodova, koja se naplaćuje, i kojom se utvrđuje tehnička prihvatljivost za upis u Upisnik, a budući da pomorski objekti stariji od 1994. g., a sporni je stariji jer je prema plovidbenoj dozvoli stavljen u promet 1983. g., ne posjeduju Deklaraciju o sukladnosti kojom se utvrđuje tehnička prihvatljivost za upis,

-da je uplaćen iznos od 39,82 EUR na ime tehničkog pregleda, a s obzirom na duljinu pomorskog objekta i snagu motora.

Dopis Lučke kapetanije Split od 25. siječnja 2025. g. s očitovanjem sud je uputio i Hrvatskom registru brodova koji se u dopisu od 13. ožujka 2025. g. u odnosu na navod Lučke kapetanije Split da je ''u svrhu upisa bilo potrebno ishoditi potvrdu Hrvatskog registra brodova kojom se utvrđuje tehnička prihvatljivost za upis'' očitovao da je taj navod netočan.

Nadalje, objašnjeno je da se radi o plovilu duljine trupa manjeg od 24 m, koje nema CE oznaku, koje nije bilo upisano u upisnik jedne od zemalja članica EEA i koje se po prvi put stavlja na tržište RH, kao zemlje članice EU, radi čega da je potrebno najprije provesti postupak ''jednakovrijedne sukladnosti na temelju ocjenjivanja nakon izgradnje'', da je nakon uspješno provedenog postupka homologacije, uz zahtjev za prvi upis brodice, podnositelj zahtjeva dužan tijelu nadležnom za prvi upis postojeće brodice za osobne namjene priložiti i:

-EU izjavu o sukladnosti po provedenoj ocjeni sukladnosti nakon gradnje koju izdaje prijavljeno tijelo za ocjenu sukladnosti,

-izvještaj o provedenoj ocjeni sukladnosti nakon gradnje koju izdaje prijavljeno tijelo za ocjenu sukladnosti i

-EU izjavu o sukladnosti pogonskog stroja s Direktivom 2013/53/EU (ili neki drugi jednakovrijedni dokaz) te Izvještaj o ispitivanju buke ili EU izjavu o sukladnosti za izvanbrodski motor koju izdaje proizvođač pogonskog stroja ili izvanbrodskog motora.

U dopisu Hrvatskog registra brodova od 13. ožujka 2025. g. objašnjeno je, nadalje, da ''prijavljeno tijelo za ocjenu sukladnosti" ne mora nužno biti Hrvatski registar brodova. Zaključno je navedeno, a s obzirom da stranka predmetno plovilo (zajedno s pogonskim strojem) nije prijavila za provođenje postupka ocjene sukladnosti nakon gradnje, da se ne može sa sigurnošću tvrditi pod kojim uvjetima predmetno plovilo (zajedno s pogonskim strojem) može udovoljiti tehničkim zahtjevima odnosno uvjetima za izdavanje navedenih dokumenata.

Tužitelj, osim knjižice plovila, u spis nije dostavio niti jedno drugo rješenje odnosno potvrdu iz dopisa Lučke kapetanije Split, pa je jasno da tužitelj, kao vlasnik brodice, nije, za početak, imao potvrdu o brisanju plovnog objekta iz Upisnika u Švicarskoj, a niti sastavljen pisani Kupoprodajni ugovor u kojem je vlasnik osoba iz potvrde o brisanju ovjeren od strane javnog bilježnika s apostilom preveden na hrvatski jezik temeljem kojih bi isprava tuženik, kao kupac, mogao uopće podnijeti zahtjev za prvi upis brodice u Upisnik u RH nakon što provede postupak homologacije uz koji će priložiti i potrebne izjave i izvještaje.

Nadalje, s obzirom da je izneseno mišljenje Hrvatskog registra brodova da se, s obzirom da predmetno plovilo (zajedno s pogonskim strojem) nije prijavljeno za provođenje postupka ocjene sukladnosti nakon gradnje, ne može sa sigurnošću tvrditi pod kojim uvjetima predmetno plovilo (zajedno s pogonskim strojem) može udovoljiti tehničkim zahtjevima odnosno uvjetima za izdavanje navedenih dokumenata, ovaj sud je ocijenio da je tvrdnja tuženika da je Ugovor bio zaključen s odgodnim uvjetom točna.

Pri tome je sud vodio računa o tome da je brod imao vidljive strane oznake, da je tuženik o tome bio obaviješten, a što je i sam vidio, te da je tužitelj, kao prodavatelj, uputio tuženika na posve paušalan i neprovjeren način da se postupak registracije odnosno upisa u Upisnik brodova u RH može provesti. Rezultati ovog postupka, pak, svjedoče da je taj postupak ne samo otežan nego da nije ni izvjesno bi li se brodica koja je bila predmet Ugovora uopće mogla upisati u Upisnik brodova u RH.

Stoga je riječ o brodici koju tuženik ne može upotrebljavati, radi čega je sud zaključio da, radi toga što nije udovoljeno odgodnom uvjetu odnosno radi toga što se brodica u razumnom roku nije uspješno upisala u Upisnik brodova u RH, nisu nastali ni učinci Ugovora što znači da tuženik nije u obvezi isplatiti kupoprodajnu cijenu za preuzetu brodicu.

Takav zaključak suda potvrđuje i činjenica da ni sam tužitelj u svom iskazu nije određeno naveo kada je tuženik trebao isplatiti dogovorenu kupoprodajnu cijenu za brod što upućuje na dogovor o plaćanju nakon upisa brodice u Upisnik bodova RH. U tužbi je navedeno da je isplata trebala uslijediti najkasnije 15. kolovoza 2021. g., što sud nije prihvatio jer to nije bilo ni na kakav način objašnjeno niti je to tužitelj spomenuo u iskazu. Osim toga, tuženik je odvezao brodicu bez da je platio makar i dio kupoprodajne cijene, a stranke i svjedoci potvrdili su da je brodica predstavljala smetnju prilikom izvođenja radova na kući, što je također bilo potrebno uzeti u obzir. Takav smisao imaju i navodi tuženika da od svjedoka NN nije tražio plaćanje za izvedene radove dok se ne riješi situacija oko broda odnosno dok se ne riješe papiri ili dok ne vrati brod, pri čemu da je bilo dogovoreno da se ugovor potpiše nakon provjere može li se brod registrirati.

Nadalje, tuženik je u iskazu detaljno objasnio što je poduzimao nakon preuzimanja brodice vezano za upis u Upisnik RH, što je već sud interpretirao prilikom prepričavanja iskaza tuženika, te da je svjedoku NN nakon toga odmah htio vratiti brodicu ali da je to svjedok odbio jer je brodica i dalje predstavljala smetnju. Svjedok NN, a na pitanje pun. tuženika da li je tuženik tražio da brod preuzme natrag, prvo je naveo da nije ali je, nakon što mu je sud još jednom postavio isto pitanje i inzistirao na odgovoru, izjavio da je tuženik tražio da vrati brod ali da ga je uputio na tužitelja rekavši da s tim nema ništa. I svjedokinja ĆN navela je da je tuženik brod htio vratiti natrag i tražio da ga se registrira. Stoga je sud uzeo za dokazano da je tuženik nakon saznanja da nije uopće izvjesno da se brodica može upisati u Upisnik brodova RH odlučio vratiti brodicu smatrajući, očito, da Ugovor ne proizvodi učinke, što je i zaključak ovog suda.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu pa je tužitelja trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bio izložen tuženik.

Tuženiku je trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 22. veljače, 4. lipnja i 17. listopada 2024. g. i 5. ožujka 2025. g. po 100 bodova (ukupno 500 bodova).

Ukupan broj bodova od 500 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (1.000,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženu pristojbu odgovora na tužbu (43,13 EUR) i zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 1.293,13 EUR što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tuženiku i koji je dužan podmiriti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 5. siječnja 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).