REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-1394/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa]. 14, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Tomislavu Gambiraža, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika GC iz [adresa], 23262 Pašman, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ireni Gulan Šimurina, odvjetnici iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 25. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 53.089,12 Eura sa zateznom zakonskom kamatom počev od 24. studenog 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Nalaže se tuženiku GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 37.215,48 Eura sa zateznom zakonskom kamatom počev od 24. studenog 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

3. Nalaže se tuženiku GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 15.863,61 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. kolovoza 2020. navodi kako je tuženiku, s kojim je ranije bio u prijateljskim odnosima, s punim povjerenjem dana 26. srpnja 2017. dao specijalnu punomoć kojom ga je ovlastio da u njegovo ime u odnosu na njegovu nekretninu oznake 1/64 dijela k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] [adresa] povezano sa vlasništvom stana na V. katu zgrade ukupne površine 63,82m2 neodvojivo povezanim sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koje je bio vlasnik za cijelo, poduzima sve pravne radnje vezane uz predmet punomoći pa tako i da potpiše i ovjeri ugovor kod javnog bilježnika u njegovo ime ili u ime novog vlasnika osobno u svoje ime, sve prema vlastitom nahođenju, da proda predmetnu nekretninu, potpiše kupoprodajni ugovor, aneks kupoprodajnog ugovora ili raskid već sklopljenog kupoprodajnog ugovora te na istima ovjeri potpis kod javnog bilježnika i da primi na ruke u gotovini ili na svoj račun cijeli iznos kupoprodajne cijene koju će sam odrediti Nadalje, da prima rješenja inspekcijskih organa, da prima zemljišnoknjižna i sva ostala rješenja su da vezana uz predmetnu nekretninu, da potpiše tabularnu izjavu za prijenos vlasništva nekretnine na kupca, da potpisuje sve vrste nagodbi u svezi premetne nekretnine i sl. Potpis na navedenoj specijalnoj punomoći ovjerio je Dušan Kvartuč, Javni bilježnik u [adresa] dana 27. srpnja 2017. godine pod brojem ovjere : OV — 6328/17. Tužitelj je predmetnu nekretninu upravo uz posredstvo tuženika kupio u travnju 2015. godine od UC i KC za cijenu od 77.500,00 EUR — a u kunskoj protuvrijednosti te je tuženik po punomoći koju mu je tužitelj ispustio tijekom 2015. u tu svrhu za tužitelja vršio formalnosti u svezi upisa tužitelja u zemljišnu knjigu, prijave poreza na promet nekretninama. Tužitelj je dakle, specijalnu punomoć za prodaju predmetnog stana koju je tuženiku ispustio dana 26. srpnja 2017. godine dao uz prethodni dogovor sa tuženikom, sve u cilju da tuženik predmetni stan proda trećoj osobi za kupoprodajnu cijenu koja ne smije biti niža od 90.000,00 EUR — a u kunskoj protuvrijednosti. Takav nalog tužitelja upućen tuženiku bio je izričite naravi. Prilikom dogovaranja tuženik je po kazivanju tužitelja istom rekao kako predmetni stan na toj lokaciji u [adresa] na tržištu vrijedi barem 100.000,00 EUR. Tužitelj ima stalno prebivalište u [adresa] i u Republiku Hrvatsku ne dolazi često, a prijateljski odnos između tužitelja i tuženika zbog određenih poslovnih nesuglasica nevezanih uz predmetnu nekretninu završio je u svibnju 2019. godine i od tada isti nemaju nikakve kontakte. 11. rujna 2019. godine tužitelj je pristupio u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru te zatražio zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu kojoj prigodom je saznao da on više nije upisan kao vlasnik nekretnine. Isti se odmah obratio tadašnjem punomoćniku te preko istog zatražio preslik zbirke isprava te saznao da je tuženik u međuvremenu temeljem predmetne specijalne punomoći, dana 29. kolovoza 2017. godine u ime tužitelja, sa svojom majkom AC sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina predmet kojega je upravo stan u ranijem vlasništvu tužitelja opisan u predmetnoj specijalnoj punomoći. Navedeni ugovor ovjerila je Alkica Kolega Zubčić, Javni bilježnik u Zadru dana 29. kolovoza 2017. godine pod brojem ovjere :

OV — 9325/17 i prema tom ugovoru tuženik je po specijalnoj punomoći koju mu je dao tužitelj predmetni stan prodao svojoj majci AC za kupoprodajnu cijenu od 400.000,00 kn koju joj je kupoprodajnu cijenu kako je to navedeno u ugovoru isplatio odmah po potpisu ugovora, iako je realno taj stan u vrijeme kupoprodaje na tržištu vrijedio gotovo dvostruko viši novčani iznos. Naknadno tuženik sa svojom majkom sklapa i Aneks ugovora dana 24. studenog 2017. godine u kojemu je taj ugovor nadopunjen na način da se evidentira ovjeren potpis prodavatelja ĆC (tužitelja) po punomoći, opunomoćeniku GC (tuženiku), a sve prema ranije navedenoj specijalnoj punomoći. Temeljem navedenih isprava, majka tuženika JC izvršila je uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini. Tužitelj je neposredno pred pisanje ove tužbe uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrdio da je u međuvremenu majka tuženika ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 23. srpnja 2020. godine predmetnim stanom raspolagala u korist treće osobe, IC, koja je sada upisana kao vlasnik predmetne nekretnine. Tuženik nije tužitelja nikada obavijestio o namjeri prodaje predmetnog stana svojoj majci AC. Tužitelj od tuženika, niti od bilo koje druge osobe, nije dobio nikakvu obavijest o toj prodaji njegova stana. Štoviše, tužitelj takvu prodaju nije odobrio, niti bi ju ikada odobrio jer je takvim raspolaganjem njegov stan prodan bliskom srodniku tuženika za iznos koji je upola manji od realne tržišne vrijednosti toga stana u vrijeme raspolaganja. Pored toga, tuženik do danas nije tužitelju predao novčani iznos koji je primio prema ugovoru o kupoprodaji na ime kupoprodajne cijene u visini od 400.000,00 kn, a koji mu je prema takvim odredbama tog ugovora isplatila njegova majka, već je taj novčani iznos, iako ga isti ne pripada, zadržao za sebe. Takvim postupanjem tuženika, odnosno raspolaganjem predmetnim stanom koji je ranije bio u vlasništvu tužitelja za cijelo na temelju specijalne punomoći od 26. srpnja 2017. godine u korist svoje majke AC za cijenu od 400.000,00 kn, a za što je tužitelj saznao dana 11. rujna 2019. godine, tuženik je nedvojbeno tužitelju pričinio materijalnu štetu i to zato jer je predmetni stan prodao svom bliskom srodniku za cijenu koja je skoro pa dvostruko niža od cijene za koju je sa tužiteljem dogovorio da isti stan proda, a to je cijena od minimalno 90.000,00 EUR - a. Dakle, tuženik je tužitelju dužan isplatiti ranije spomenuti novčani iznos od 400.000,00 kn s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom te novčani iznos od 280.400,00 kn na ime naknade materijalne štete s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom i to kao razliku između kupoprodajne cijene od 400.000,00 kn do iznosa koji je medu strankama dogovoren kao najniža prodajna cijena 90.000,00 EUR — a. Slijedom svega navedenog, budući je tuženik prema tužitelju očito prijevarno postupao, prešutjevši mu namjeru i činjenicu sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine sa svojom majkom za iznos koji je bio znatno niži od iznosa realne tržišne vrijednosti te nekretnine uz činjenicu da je od te kupoprodaje prošlo gotovo 3 ( tri ) godine, a da se tuženik do danas nije uopće obratio tužitelju te da je za sebe zadržao iznos kupoprodajne cijene, oštetivši na taj način tužitelja, podnosi ovu tužbu.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže isti odbiti kao neosnovan. Tužitelj i tuženik su godinama bili u prijateljskom i poslovnom odnosu, a njihovi zajednički poslovi vodili su se u Republici Hrvatskoj i Republici Njemačkoj. Prema njihovom dogovoru, imovina koju su stjecali u Republici Hrvatskoj vodila se na ime tužitelja, a imovina koju su stjecali u Republici Njemačkoj vodila se na ime tuženika ili na ime pravnih osoba koje su osnivali. Prema njihovom zajedničkom dogovoru, nekretnina koja se navodi u tužbi kupljena je od ranijih vlasnika LC i KC za iznos od 77.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na način da je tuženik poduzeo sve radnje u svrhu kupnje te nekretnine, platio prodavateljima na ruke dio kupoprodajne cijene u iznosu od 27.500,00 EUR-a, dok je tužitelj platio iznos od 50.000,00 EUR-a. Prema zajedničkom dogovoru tužitelja i tuženika nekretnina je uknjižena na ime tužitelja, iako su oni bili suglasni da ista stvarno predstavlja njihovo suvlasništvo u razmjeru sa novčanim iznosom koji je svaki od njih dao na ime kupoprodajne cijene. Porez na promet nekretnina platio je tuženik svojim novcem, te je od dana kupnje predmetne nekretnine, pa nadalje isključivo tuženik snosio sve režijske troškove nekretnine kao i sve ostale troškove u vezi sa nekretninom. Od početka je dogovor stranaka bio da predmetna nekretnina pripadne tuženiku ili osobi koju on odredi kao kupca. Upravo zato što je postojao blizak prijateljski i poslovni odnos tužitelja i tuženika i naprijed navedeni dogovor, tužitelj je tuženiku dana 26. srpnja 2017. godine izdao punomoć posl. br. OV- 6238/17, a kojom punomoći je tužitelj pri punoj svjesti, svojom voljom i bez ikakve sile, prijetnje ili prijevare ovlastio tuženika da poduzme radnje navedene u punomoći u ime davatelja punomoći, a za svoj račun. To se vidi iz teksta same punomoći u kojoj stoji:

Ja ĆC

………….. ovlašćujem GC ……….., da može u ime davatelja ove punomoći, a za svoj račun bez njegove nazočnosti i daljnjeg pitanja ili odobrenja od strane istog davatelja punomoći poduzeti i obaviti sve radnje ……………. Nadalje, navedenom punomoći tužitelj je ovlastio tuženika da proda predmetnu nekretninu, zaključi kupoprodajni ugovor, te primi na ruke u gotovini ili na svoj račun cijeli iznos kupoprodajne cijene koju će sam odrediti. Dakle, tužitelj je potpisanom punomoći ovlastio tuženika da predmetnu nekretninu proda u njegovo ime, a za svoj račun. Nadalje, ovlastio ga je da kao punomoćnik sam odredi iznos kupoprodajne cijene. Iz ovoga se vidi da je neosnovano potraživanje navodne štete prodajom nekretnine za iznos od 400.000,00 kuna, jer je tužitelj ovlastio tuženika da sam odredi iznos kupoprodajne cijene. Na koncu, a kako je razvidno iz punomoći, ovlastio ga je da poduzima sve potrebne radnje u svezi nekretnine. Iako je tužitelj tuženika ovlastio da nekretninom raspolaže u ime tužitelja, a za svoj račun, tuženik je iznos kupoprodajne cijene od 400.000,00 kuna, koji iznos odgovara iznosu od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti koliko je tužitelj uložio u kupnju nekretnine, u nekoliko navrata isplatio tužitelju na ruke prije prijenosa prava vlasništva na JC. Sve radnje koje je tuženik poduzimao tužitelju su bile poznate i na njih nije imao prigovora, nisu bile sporne, pa je tako bio upoznat i sa promjenom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i protiv toga nije izjavljivao niti prigovore niti žalbe. Čak štoviše, nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji od 29. 08. 2017. godine tužitelj je tijekom 2018. godine ljetovao u predmetnoj nekretnini kod AC, znao je da JC iznajmljuje predmetnu nekretninu, te mu ništa od toga nije predstavljalo problem, niti je imao ikakvih prigovora. Obzirom da je u svibnju 2019. godine došlo do kraha poslovnog odnosa tužitelja i tuženika, da su se njihovi odnosi poremetili, te da je tužitelj zapao u financijske probleme i dugovanja prema Republici Njemačkoj, isti je očigledno rješenje za svoje financijske probleme našao u ovoj tužbi i potraživanju prema tuženiku koje je neosnovano. Tuženik sve do primitka tužbe na odgovor nije imao nikakvog saznanja da tužitelj bilo što osporava, nikada nije primio nikakvu opomenu, niti ga je tužitelj ikada kontaktirao radi bilo kakvog potraživanja. Stoga tužitelj nema potraživanje prema tuženiku jer mu tuženik ništa ne duguje, niti mu je tuženik nanio bilo kakvu štetu, obzirom da je u svemu postupao temeljem ovlaštenja iz punomoći koju mu je tužitelj dao svojom slobodnom voljom. Podredno se ističe da je tuženik u Republici Njemačkoj radio kod tužitelja, od zarađenog novca plaćao tužiteljev stan, te da je tužitelj prodao dva motora u vlasništvu tuženika, registrirana u [adresa], ukupne vrijednosti od 40.000,00 EUR-a i navedeni novac zadržao za sebe bez ikakvog ovlaštenja tuženika, pa tuženik ima potraživanje prema tužitelju u iznosu od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti za koje podredno, za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine ističe prigovor radi prebijanja u iznosu od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u specijalnu punomoć (l.s. 5-7, 12-14, 17, 49-51, 57-59, 186-188), ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 7-9, 52-54), aneks ugovora (l.s. 10-11, 55-56), ugovor o prodaji etažnog vlasništva (l.s. 15-16, 60-63), porezno rješenje (l.s. 18, 65-66, 177-180), zk izvadak (l.s. 19-26, 67-81), povijesni prikaz zk (l.s. 27-28, 82-85), opomenu (l.s. 29-30, 86-87), zahtjev za dostavom preslike (l.s. 33, 90), tečaj HNB (l.s. 34, 91), e-mail s računima (l.s. 108-118), te su saslušani svjedoci OC (l.s. 139) te tužitelj i tuženik (l.s. 168-171) i pročitani su spisi ovoga suda broj Z-28276/17, Z-22717/2017 i Z-24515/16.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati novčani iznos od 53.089,12 Eura s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom te novčani iznos od 37.215,48 Eura na ime naknade materijalne štete s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom i to kao razliku između kupoprodajne cijene od 53.089,12 Eura do iznosa koji je medu strankama dogovoren kao najniža prodajna cijena 90.000,00 EUR - a, a sve iz razloga jer da je tužitelj prijevarno postupao, prešutjevši tužitelju namjeru i činjenicu sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine sa svojom majkom, temeljem punomoći koju je tuženiku izdao tužitelj, za iznos koji je bio znatno niži od iznosa realne tržišne vrijednosti te nekretnine obzirom na činjenicu da je tuženik za sebe zadržao iznos kupoprodajne cijene, oštetivši na taj način tužitelja.

5. Temeljem dokaza izvedenih u ovoj pravnoj stvari utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj izdao tuženiku dana 26. srpnja 2017. specijalnu punomoć posl. br. OV- 6238/17 (l.s.5-6), predmet koje punomoći je stan u [adresa] na 5. katu. površine 63,82 m2, u kojoj je navedeno da ga ovlaščuje da u njegovo ime, a za svoj račun bez njegove nazočnosti i daljnjeg pitanja ili odobrenja od strane istog davatelja punomoći poduzme i obavi sve radnje vezane uz predmet punomoći, potpiše i ovjeri kod javnog bilježnika u njegovo ime ili u ime novog vlasnika osobno u svoje ime, a sve prema vlastitom nahođenju, proda predmetnu nekretninu, potpiše kupoprodajni ugovor, Aneks ili Raskid već sklopljenog ugovora ..te primi na ruke u gotovini ili na svoj račun cijeli iznos kupoprodajne cijene koji će sam odrediti….

- da je tuženik dana 29. kolovoza 2017. zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 7-9), kao punomoćnik ovdje tužitelja sa AC, svojom majkom, a predmet kojeg Ugovora je stan u [adresa] na 5. katu. površine 63,82 m2, za cijenu od 400.000,00 kuna,

- da je tuženik dana 24. studenog 2017. zaključio Aneks Ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 10), kao punomoćnik ovdje tužitelja sa AC, svojom majkom, na način da se evidentira potpis prodavatelja ĆC, po punomoći te je izmjenjena točka 1. osnovnog ugovora,

- da iz Ugovora o prodaji etažnog vlasništva (l.s. 15-16), slijedi da je dana 16. travnja 2015. zaključen između LC i ZC, kao prodavatelja i DC kao kupca te da je predmet kupoprodaje stan u [adresa] na 5. katu. površine 63,82 m2, za cijenu od 77.500,00 EUR,

- da je porezno rješenje izdano dana 13. srpnja 2015. na ime tužitelja (l.s. 18) te da je prema zk izvatku od dana 11. rujna 2019. kao vlasnica toga stana upisana JC (l.s.19-26), a prema zk izvatku od **.**.2020. IC (l.s.28),

- da se dana 8. studenog 2019. tužitelj po punomoćniku obratio tuženiku opomenom pred iniciranje sudskih postupaka (l.s29) koo i da se dostava vratila neuručena,

- da su temeljem spisa ovoga suda broj Z-24515/16, Z-28276/17 i Z-22717/kao vlasnici nekretnine koja je predmet ovoga spora upisani MC i potom JC.

6. Kao svjedokinja saslušana je TC, koja je sa tuženikom bila u ljubavnoj vezi prije šest godina, a kod tužitelja da je bila u njegovom stanu u [adresa] jer su njih dvojica bili tada poslovni partneri. U stanu u [adresa], na petom katu zgrade živjela je sa GC jedan period, prije otprilike 8 godina. Zna da je taj stan koji je predmet u ovom sporu bio vlasništvo tužitelja ĆC jer je on dao novac za kupnju tog stana, a tema između ĆC i GC bila je kupnja još jednog većeg stana preko puta na ovom istom katu. Predmetni stan da je po njihovom dogovoru bio kupljen za GC. Međutim kako je taj stan bio njima mali, a nije bilo u tom trenutku novaca da se kupi taj veći stan, ĆC je rekao da će uzeti manji stan, koji je predmet postupka, koji je on i kupio, a kad bude novaca da će kupiti veći stan. ĆC da je u tom trenutku imao problema u Njemačkoj zbog poreza, nije tada znao kako funkcionira ni Njemački ni Hrvatski sustav i u razgovoru između njih dvojice oni su se dogovarali kako bi se formalno taj stan prebacio na nekog drugog radi izbjegavanja da porezna uprava u Njemačkoj ne oduzme i taj stan. Tada je bilo rečeno da se taj stan ne može prebaciti na Martinovu sestru koja živi u [adresa], jer se u Njemačkoj mora dokazivati podrijetlo imovine i novaca. Nije se mogao prebaciti na gosp. GC jer je u tom trenutku on bio njegov poslovni partner pa da ne bi porezna i njemu nešto uzimala, pa je bio dogovor da se stan prebaci na Marinovu majku. Oni da su pričali samo o papirima, a ne o tome da je on taj stan njoj uistinu i dao. Tako je bilo i sa motorima, autima i restoranima. U svezi predmetnog stana u [adresa] ne zna da li se prebacivanje istoga na majku tuženika izrealiziralo, ali zna da je bilo samo razgovora o tome obzirom da je ona svjedočila tim razgovorima. Tužitelj da je imao puno novaca, a tuženik da je svako malo dobivao punomoć od njega, ali ne zna da li mu je davao bilo kakvu punomoć vezanu za predmetni stan. GC da nije imao novaca za kupiti stan, pa mu je ĆC kupio za njega, ali mu je GC trebao taj novac vratiti. Navodi i da su njih dvojica imali 8 firmi registriranih u [adresa].

7. Tužitelj je u svome iskazu naveo da se sa tuženikom upoznao 2011., u 2015. je odlučio kupiti stan u [adresa] te mu je tuženik pronašao stan i odradio sve formalnosti oko kupoprodaje stana. Tada mu je dao u gotovini 10.000,00 EUR-a, da on s tim novcem plati kaparu za kupovinu stana, a on je kasnije ostatak kupoprodajne cijene uplatio prodavatelju na račun. Netočni da su navodi tuženika da je on od svog novca platio 27.500,00 EUR-a. U 2017. je odlučio stan prodati te je tuženiku dao specijalnu punomoć kojom ga je ovlastio za prodaju stana i u toj punomoći je naveo da će sam odrediti iznos kupoprodajne cijene međutim usmeno mu je rekao da ta cijena ne smije biti manja od 90.000,00 EUR-a. U periodu od 2015.-2017. je dolazio u taj stan ljeti i tu boravio dok je u tom stanu tijekom godine živio tuženik iako mu je on slao novac za režije, a on bi dodao neki iznos ukoliko je nešto falilo. Naknadno, u periodu od 2017.- 2019., a nakon što je stan odlučio prodati, situacija sa stanom je uvijek bila ista, međutim 2018. je došlo do nesuglasica između njega i tuženika. U periodu od 2017.-2019. nije dolazio u taj stan u [adresa], a još je u 2017. i 2018. komunicirao s tuženikom i pitao ga što je sa stanom, a on da mu je rekao da stan još nije prodan i da će mu javiti kada stan bude prodan. U 2018. je tražio da se iseli iz stana odnosno ne sjeća se točno je li od njega tražio da se iseli iz stana. U 2019. mu je bivša djevojka od tuženika rekla da je stan prodan i tada je probao kontaktirati tuženika međutim nije mogao istoga pronaći i potom je podnio ovu tužbu. Stan je želio prodati jer je imao financijskih problema u Njemačkoj, a ranije da je davao specijalnu punomoć Lergi zbog stana kojeg je kupio od UC i KC, kako bi ga uknjižio, riješio papirologiju, a prije toga mu je davao i točno određene punomoći sa rokom trajanja od godine dana. Pročitao je punomoć, ali nije obazirao puno pažnju na to, te je znao što je pročitao. Ne zna zašto je ovlastio tuženika da proda stan za svoj račun, nije obazirao previše pažnju na to što piše u pomoći jer mu je i ranije davao punomoć. Ranije da mu je dao 4-5 punomoći; za motor prijaviti, za još jedan motor koji je uvezao u Hrvatsku, rješavanje papira za kuću roditelja, za stan. Znao je da u tom stanu živi GC i znao je da se iznajmljuje turistima, a novac zaražen od iznajmljivanja je tuženik ostavljao za sebe.

7.1. Saslušan pred ovim sudom tuženik je naveo da je tužitelja upoznao 2010.-2011. te su od 2014.-2015. bili poslovni partneri, a zajedno smo radili svašta nešto, vlasnici firme koja je bila osnovana u [adresa] su bili tužitelj i njegova sestra iako je on trebao biti 50% vlasnik te firme, pa su odnosi između nas bili dosta komplicirani. Njemu da je tužitelj dao spacijalnu punomoć da proda taj stan u [adresa] i nije bilo govora o cijeni od 90.000,00 EUR-a te je on kupoprodajnu cijenu tog stana i prije prodaje toga stana kroz poslovni odnos s tužiteljem istome isplatio. On da je u Njemačkoj završio u zatvoru iz razloga za koji smatra da je odgovaran tužitelj, a on je u to vrijeme godinu dana otišao živjeti na Tajland. U svibnju 2019. se našao s tužiteljem te su razgovarali ali on nije uopće spomenuo ovaj stan, a u to vrijeme je on znao da je stan prodan. On da je od svog novca UC i PC platio 27.500,00 EUR-a na ime kupoprodajne cijene, a nije se upisao kao suvlasnik toga stana jer je uvjet da tužitelj dobije ostatak toga novca za stan bio da se on upiše kao vlasnik stana za cijelo. Sa tužiteljem nije nikada pričao o cijenu za koju će prodati stan već mu je slao poruke da je npr. jedne prigode vratio mu tih 100.000,00 kuna na ime kupoprodaje stana, a to da je bilo prije nego je prodao stan. Od tužitelja je dobivao više punomoći te niti jednu nije zlouporabio jer je poduzimao radnje u skladu s punomoćima, a ova specijalna punomoć je sastavljena od strane odvjetnika upravo na način kako su tužitelj i on dogovorili. Sadržaj specijalne punomoći u kojem je pisalo da će on primiti na ruke ili na svoj račun kupoprodajnu cijenu je bio jasno dogovoren između njega i tužitelja odnosno da će on prodati taj stan za sebe odnosno za njegov račun i tada uopće nije bilo govora o novcima. Tada se podrazumijevalo prilikom dogovaranja specijalne punomoći da će taj novac od prodaje stana ostati za njega. On je tužitelju prvo dao 27.500,00 EUR-a prilikom kupnje toga stana, a on da je dao 50.000,00 EUR-a, da bi on u tom periodu od kupovine stana do prodaje stana njegovoj majci, tužitelju na razne načine vratio tih 50.000,00 EUR-a te je iz tog razloga u cijelosti isplatio cijenu stana koja je plaćena ĆC i BC. U tom stanu je živio dok nije otišao živjeti u [adresa] i to krajem 2016. na 2017. a u vrijeme kada je bio u Njemačkoj taj stan je njegova majka iznajmljivala, on je plaćao režije za taj stan, dok je novac od iznajmljivanja išao majci. Nema potvrdu da je tužitelju platio tih 50.000,00 EUR-a, većina novca je išla u gotovini, ima samo jednu bilješku da je uplatio 100.000,00 kuna. Tužitelj je zadnji put u stanu bio 2018., a prethodnih godina je preko ljeta dolazio u taj stan i tamo boravio. Tužitelj da je znao da sam je stan prodao svojoj majci jer je sa ZK odjela na njegovu adresu u Sukošan došla neka pismena u svezi čega je njega kontaktirao otac tužitelja i upoznao s time tužitelja, te su kasnije i potpisali Aneks ugovora, a iz čega slijedi da je tužitelj sa svime upoznat. Kada je dobio specijalnu punomoć za stan, stan nije nudio nikome za prodati.

8. Sukladno članku 313. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, dalje ZOO ) punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Odredbom čl. 315. ZOO propisano je da opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.

8.1. Ovlaštenja sadržana u punomoći ovise isključivo o osobi opunomoćitelja. Tako će opunomoćenik, ako mu je dana specijalna punomoć moći obavljati isključivo one poslove koji su u njoj navedeni.

8.2. Punomoć u kojoj je navedeno „u moje ime i za svoj račun" znači da opunomoćenik (osoba koja prima punomoć) ima ovlaštenje da u ime opunomoćitelja, osobe koja je izdala punomoć poduzima pravne radnje, ali djeluje u vlastitom interesu - za svoj račun, što bi značilo da opunomoćenik može, na primjer, prodati nekretninu u odnosu na prodaju koje je izdana takva specijalna punomoć i zadržati novac za sebe.

9. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je kao poslovno sposobna osoba izdao punomoć tuženiku, što među strankama i nije sporno te je njegov opunomoćenik, ovdje tuženik sukladno dobivenoj punomoći prodao svojoj majci nekretninu tužitelja za cijenu koju je sam odredio, a sve temeljem sadržaja izdane punomoći, u kojoj je navedeno da tuženik „…primi na ruke u gotovini ili na svoj račun cijeli iznos kupoprodajne cijene koji će sam odrediti….“

9.1. Naime, kako slijedi iz iskaza tuženika, koji ovaj sud nalazi vjerodostojnim i u skladu sa dokumentacijom u spisu odnosno jasnim sadržajem izdane punomoći, specijalna punomoć je sastavljena od strane odvjetnika upravo na način kako su tužitelj i on dogovorili, sadržaj u kojem je pisalo da će on primiti na ruke ili na svoj račun kupoprodajnu cijenu je bio jasno dogovoren između njega i tužitelja kao i da će on prodati taj stan za sebe i da će taj novac od prodaje stana ostati za njega.

9.2. Tužitelj pak tvrdi da je tuženik neosnovano zadržao iznos kupoprodajne cijene za sebe odnosno da je nekretninu prodao ispod tržišne vrijednosti nekretnine, međutim, prema sadržaju punomoći prema kojoj je opunomoćnik bio ovlašten prodati nekretninu tužitelja u njegovo ime, ali za svoj račun, opunomoćenik je imao mogućnost zadržati novac ostvaren kupoprodajom, što je tuženik i učinio opravdavajući isto činjenicom da je on otplatio dio stana tužitelju obzirom da su njih dvojica bila u višegodišnjem poslovnom odnosu.

9.3. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je ugovorena cijena nerealna i daleko manja od stvarne vrijednosti nekretnine, sud utvrđuje da je ta tvrdnja neosnovana prije svega iz razloga što je tužitelj jasno u izdanoj punomoći naveo da tuženik sam odredi kupoprodajnu cijenu nekretnine, a što je ovaj i učinio i nekretninu prodao za 400.000,00 kuna.

9.4. Nadalje, navode tužitelja da je tuženiku ispustio dana 26. srpnja 2017. specijalnu punomoć uz prethodni dogovor sa tuženikom da predmetni stan proda trećoj osobi za kupoprodajnu cijenu koja ne smije biti niža od 90.000,00 EUR — a u kunskoj protuvrijednosti ovaj sud nije našao dokazanim jer su navodi tužitelja u suprotnosti sa izričitim sadržanjem izdane punomoći dok među strankama nije sporan zadržaj punomoći odnosno da je tužitelj znao i bio svjestan toga što potpisuje.

9.5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je već i ranije ovdje tuženiku izdavao punomoći i to 4-5 punomoći i to za motor prijaviti, za još jedan motor koji je uvezao u Hrvatsku, rješavanje papira za kuću roditelja, za stan, a da mu je dao i specijalnu punomoć zbog stana kojeg je kupio od UC i KC, kako bi ga uknjižio i riješio papirologiju. Obzirom da predmetna punomoć nije prva punomoć koju je tužitelj izdao tuženiku, a tužitelj je i sam u svome iskazu naveo da je pročitao punomoć, ali da nije obazirao puno pažnju na to, te da je znao što je pročitao, to ovaj sud i iz toga razloga nalazi dokazanim da je tužitelj u trenutku izdavanja punomoći bio svjestan sadržaja izdane punomoći u kojoj je ovlastio ovdje tuženika da sam odredi kupoprodajnu cijenu stana i novac zadrži za svoj račun.

9.6. Da je tužitelj tuženiku već ranije izdavao specijalnu punomoć slijedi i iz punomoći od 28. travnja 2015. (l.s.17), u kojoj je navedeno da ovlaščuje GC da za njega i u njegovo ime može izvršavati i obavljati određene poslove. Prema tome, tužitelju je trebalo biti jasno, a prema mišljenju ovoja suda mu je i bilo jasno, da u trenutku kada je izdao ovdje predmetnu punomoć, u kojoj je za razliku od punomoći od 28. travnja 2015. bilo navedeno da može tuženik poduzimati radnje "za svoj račun", da to znači i da može novac zadržati za sebe.

9.7. Nije niti životno niti logično da bi tužitelj tuženiku ispustio punomoć sadržaja kako je navedeno u predmetnoj punomoći, pa da bi naknadno usmeno istome izričito nalagao iznos za koji se nekretnina treba prodati. Ako je volja tužitelja bila da tuženik proda nekretninu za 90.000,00 EUR i da mu taj novac preda odnosno da je proda u ime i za račun tužitelja za iznos koji ne može biti manji od 90.000,00 EUR, tada je to tužitelj trebao jasno navesti u izdanoj punomoći, a što on nedvojbeno nije učinio.

9.8. Stoga je tuženik, kao opunomoćenik tužitelja upravo temeljem dane mu ovlasti nekretninu tužitelja prodao sukladno sadržaju izdane punomoći i to svojoj majci, za iznos koji je temeljem ovlaštenja iz punomoći sam odredio te novac zadržao za sebe, također sukladno sadržaju punomoći, u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da je proda „za svoj račun“.

10. Nadalje, tužitelj je naveo da je tuženiku dao u gotovini 10.000,00 EUR-a, da on s tim novcem plati kaparu za kupovinu stana od ĆC i ZC, a da je on kasnije ostatak kupoprodajne cijene uplatio prodavatelju na račun dok tuženik tvrdi da je on od svoga novca platio 27.500,00 EUR-a te da je u tome periodu od kupovine stana do prodaje stana njegovoj majci, tužitelju na razne načine vratio tih 50.000,00 EUR-a te da je iz tog razloga u cijelosti isplatio cijenu stana koja je plaćena ĆC i BC.

10.1. Nije sporno, a kako slijedi iz iskaza stranaka da su isti bili u prijateljskom i poslovnom odnosu (do 2018. prema navodima tužitelja odnosno do svibnja 2019. prema navodima tuženika), da je tuženik živio jedno vrijeme u tome stanu u [adresa] zajedno sa ovdje saslušanom svjedokinjom TC i njezinim sinom, te njegovom kćeri, kao i u tužiteljevom stanu u [adresa] te da je JC, majka tuženika jedno vrijeme taj stan u [adresa] i izajmljivala. Iz svega navedenog ovaj sud zaključuje da je poslovni odnos između stranaka bio kompleksan te da su se u istome isprepleli razni odnosi, a sve pokraj činjenice da je JC, majka tuženika iznajmljivala stan koji je bio u vlasništvu tužitelja i novac zadržavala za sebe, kako slijedi iz iskaza tuženika dok tužitelj ne spori da se stan u [adresa] iznajmljivao i da on nije od toga dobivao nikakav novac kao vlasnik stana. Također, kako slijedi iz iskaza stranaka, dok je tuženik živio u stanu tužitelja, nije mu plaćao nikakav najam.

10.2. Da je odnos stranaka bio kompleksan slijedi i iz navoda svjedokinje TC, kada je navela da je stan u [adresa], u kojem je ona živjela sa tuženikom bio vlasništvo tužitelja ĆC ali da je taj stan kupljen prema njihovom dogovoru za GC te da su njih dvojica dogovarali kako bi se formalno taj stan prebacio na nekog drugog radi izbjegavanja da porezna uprava u Njemačkoj ne oduzme i taj stan te da je bio dogovor da se stan prebaci na Marinovu majku, a da je tako bilo i sa motorima, autima i restoranima, kao i da su njih dvojica imali 8 firmi registriranih u [adresa]. Iskaz svjedokinje TC je ovome sudu bio detaljan i uvjerljiv te mu je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru posebno u dijelu kada je ista navela da je stan u [adresa] ustvari kupljen za GC. Naime, navedeno slijedi i iz ostalih provedenih dokaza obzirom da je nesporno utvrđeno da je u tome stanu u [adresa] i živio tuženik, da u vrijeme kada je živio u tome stanu tužitelju, koji je bio upisan kao vlasnik stana, nije plaćao nikakav najam, a posebno obzirom na činjenicu da se stan i iznajmljivao te novac zarađen na taj način nije davao tužitelju već je ostajao tuženiku odnosno njegovoj majci.

11. Međutim, neovisno o ranijem poslovnom odnosu stranaka, pokraj činjenice da je tužitelj izdao tuženiku punomoć, koju je pročitao i potpisao, to ovaj sud nalazi neosnovanim navode tužitelja da je usmeni dogovor stranaka nakon izdane punomoći bio drugačiji nego li je to jasno navedeno u punomoći pa da je tuženik prodajom stana u [adresa] svojoj majci očito prijevarno postupao, prešutjevši mu namjeru i činjenicu sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine sa svojom majkom za iznos koji je bio znatno niži od iznosa realne tržišne vrijednosti te nekretnine te da je za sebe zadržao iznos kupoprodajne cijene, oštetivši na taj način tužitelja.

11.1. Također je za navesti i da je u specijalnoj punomoći od 26. srpnja 2017. u zadnjem odlomku jasno napisano „Ova specijalna punomoć se izdaje bez ikakvog ograničenja ili vremeskog roka, a davatelj punomoći izjavljuje da je ovu punomoć vlastoručno potpisao pri punoj svjesti, svojom voljom i bez ikakve sile, prijetnje ili prijevare“ te da je tužitelj takvu punomoć potpisao pred javnim bilježnikom Dušanom Kvartuč.

12. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da njegov punomoćnik nije bio ovlašten prodati spornu nekretninu temeljem izdane punomoći za cijenu od 400.000,00 kuna te novac zadržati za sebe jer je to bila volja tužitelja prema sadržaju izdane punomoći u kojoj je jesno i nedvojbeno ovlastio opunomoćenika da nekretninu proda bilo kome i za iznos koji on odredi te da je proda za svoj račun, dakle, nije odredio iznos, osobu kupca i da se nekretnina proda za račun opunomoćitelja pa se ne može govoriti o bilo kakvoj prevari tužitelja kada je nekretnina prodana majci opunomoćenika za iznos koji je on odredio.

12.1. Ovaj sud navode stranaka koji se odnose na prodaju motora nije našao pokraj ostalih utvrđenja relevantnim za rješavanje ovoga spora pa ih stoga nije posebno niti obrazlagao, a obzirom da su stranke na glavnoj raspravi od 25. studenog 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, glavna rasprava je zaključena.

13. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud našao tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim te je odlučio kao u izreci ove presude.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), a koji trošak je za zastupanje tuženika po punomoćniku valjalo istom priznati i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 640 bodova (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu od dana 14. lipnja 2023., 26. kolovoza 2022., 18. listopada 2022., 3. travnja 2023, 22. rujna 2025. i 25. studenog 2025. u visini po 640 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od dana 12. lipnja 2025. u visini od 320 bodova (Tbr.9.5.), za sastav podneska od 1. kolovoza 2022, 20. travnja 2023. u visini od po 640 bodova (Tbr.8.1.), sve uvećano za PDV od 25% i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR ukupno iznosi 15.863,61 EUR.

14.1. Ovaj sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troška sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 663,61 EUR obzirom da je čl. 4. st. 1. t. 2. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018., 51/2023.) propisano da obveza plaćanja pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

U Zadru, 5. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

Tužiteljiu popunomoćniku,

Tuženiku po punomoćniku.