Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-804/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Arleni Čop, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po OD Glamuzina i Grošeta, iz Zagreba, radi ništetnost, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1682/2023-7 od 19. rujna 2025., 5. siječnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1682/2023-7 od 19. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci.
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se tuženik zbog svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, pogrešno primijenio materijalno pravo i odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o parničnom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da se prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te da tužitelju naloži da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.
3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), jer pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Odbijanjem prigovora mjesne nenadležnosti sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Tuženik smatra da je mjesno nadležan sud u Zagrebu i to Općinski građanski sud u Zagrebu obzirom na članak 13. Ugovora o kreditu od dana 27. ožujka 2007. kojim su stranke ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta banke tj. tuženika. Stoga tuženik predlaže da sud sukladno odredbi o opće mjesnoj nadležnosti za tuženika iz članka 46. i članka 48. ZPP-a donese rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim te predmet dostavi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
10. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je odredbom članka 13. Ugovora ugovorena nadležnost suda u mjestu kreditora, da se radi o odredbi koje je sastavljena na unaprijed formuliranom sadržaju o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njen sadržaj, zaključuje da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništava sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP-a (Narodne novine broj: 96/03) odnosno članka 102. stavak 1. ZZP-a (Narodne novine broj: 79/07).
11. Stoga, prvostupanjski sud odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti i odlučuje kao u izreci.
12. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
13. Tuženik u žalbi ističe da nije jasno iz kojeg bi razloga navedena odredba uzrokovala neravnotežu među strankama.
14. Odredbom je članka 70. stavak 1. ZPP-a propisano, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.
15. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora, a to je Općinski sud u Rijeci, je jasna i razumljiva, a u skladu je s odredbom članka 70. ZPP-a.
16. Međutim, prema ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu otežava se pravo tužiteljice kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
17. Odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta, te time ostvari pogodnost i bitno smanji troškove, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, a ona (suprotno načelu savjesnosti i poštenja) uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.
18. Naime, polazeći o činjenice da je prebivalište tužiteljice na adresi 51 [adresa] ([adresa]), [adresa], za koje područje je nadležan Općinski sud u Rijeci (što je utvrđeno i uvidom u Jedinstveni registar osoba MUP-a Republike Hrvatske), a gdje se nalazi i podružnica tuženika u povodu čije djelatnosti je nastao predmet ovoga spora, te da je tužiteljica za ovaj predmet uzela punomoćnika sa sjedištem u Rijeci, cijeneći udaljenost od prebivališta tužiteljice od [adresa] do Zagreba i potrebu ulaganja dodatnog vremena, očito je da bi financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Zagreb mogli utjecati na inicijativu tužiteljice za vođenje ove parnice, odnosno odvratiti je od ostvarivanja svojih prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno od prava na pristup sudu, koji je zajamčen člankom 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
19. U tom se smislu, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti može smatrati nepoštenom odredbom ugovora, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, pozivajući se na odredbu članka 96. stavak 1. ZZP-a.
20. U odnosu na sudsku praksu na koju se pozvao tuženik u žalbi, a koja podupire njegova pravna shvaćanja treba reći da je u sudskoj praksi općeprihvaćeno stajalište koje je izraženo u ovoj odluci. S tim u vezi valja navesti da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. prihvaćen zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znanu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), koja iznosi 175 kilometara u jednom smjeru, te mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.
21. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je uvidom u Jedinstveni registara osoba MUP-a Republike Hrvatske, utvrđeno da tužiteljica ima prebivalište u [adresa] ([adresa]) (na istoj adresi koji je navedena u Ugovoru o kreditu).
22. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
23. Osim toga, valja navesti da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika u Rijeci. Odredbom članka 59. ZPP-a izričito je propisana izberiva mjesna nadležnost suda prema poslovnoj jedinici pravne osobe. Dakle mjesna nadležnost nije vezana uz registriranu poslovnu jedinicu, već je bitno da tuženik ima poslovnu jedinicu u mjestu u kojem u konkretnom slučaju i tužiteljica ima prebivalište, ako je navedeni Ugovor sklopljen u toj poslovnoj jedinici ili drugoj organizacijskoj cjelini tuženika i u okviru djelatnosti poslovanja te organizacijske cjeline.
24. Imajući u vidu da se u ovom postupku radi o sporu koji je nastao povodom Ugovora o kreditu (jer tužiteljica smatra da je zbog ništetnosti odredbi Ugovora preplatio kredit pa zahtijeva povrat iznosa koji smatra da je preplaćen) to se smatra da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je u ime tuženika potpisala Ugovor o kreditu.
25. Kako je prorogacijska klauzula ništetna, mjesno nadležan mogao bi biti (i) sud nadležan prema prebivalištu tužiteljice, te je riječ o izberivoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnosti sukladno člankom 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16).
26. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju 2009. mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom.
27. Zbog navedenih razloga, sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
28. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 5. siječnja 2026.
Sutkinja:
Milka Vraneš
