Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2
Posl. br. P-197/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Mandiću, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Grad Đakovo, OIB: 23632093169, Trg dr. Franje Tuđmana 4, zastupan po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 5. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠK iz [adresa], ŠKJ br. 112, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica] Oranica u Mjestu sa 252 čhv (906 m2) u 1/6 dijela. Tuženik je dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvo trpljenje zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Grad Đakovo tužitelju ŠK isplatiti na ime troškova parničnog postupka iznos od 781,25 EUR (sedamstoosamdesetjedan eur i dvadesetpet centi), sve to u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa parničnog troška od 31,25 EUR (tridesetjedan eur i dvadesetpet centi) odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 5. siječnja 2022. podnio tužbu u kojoj je naveo da je suvlasnik u 5/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], dok je tuženik upisan kao suvlasnik u 1/6 dijela. Navodi da je nekretninu stekao darovanjem od svoje majke ZK koja ih je naslijedila od svoje majke OK, tj. bake tužitelja, a ona ih je naslijedila od svoje majke, prabake tužitelja. Ističe da se radi o starijoj kući s potkućnicom. U posjedu je cijele nekretnine preko 60 godina računajući i posjed svojih prednika. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom će se isti utvrditi kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti.
2. Tuženik je 4. veljače 2022. podnio odgovor na tužbu u kojemu je naveo da tuženik nema pravnog interesa imati navedeni suvlasnički dio predmetne nekretnine, te je predložio da tužitelj otkupi navedeni suvlasnički dio od tuženika.
3. Nadalje, tuženik je podneskom od 19. rujna 2022. naveo da se protivi tužbenom zahtjevu budući da iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da bi tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine koji bi opravdavao dosjelost. Također, ističe da se posjed tužitelja smatra nepoštenim jer je razvidno da je i ranije znao da je tuženik upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine. Navodi da je tuženik nekretninu stekao Odlukom Komisije za rješavanje sporova o pravima općina 1996. godine pa nije proteklo potrebno vrijeme trajanja posjeda od 40 godina za stjecanje nekretnina od tuženika kao jedinice lokalne samouprave.
4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis te je pročitao Ugovor o darovanju nekretnina od 5. listopada 2021. (str. 4-5 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (str. 6 spisa), rješenje ovoga suda Z-7465/2021 (str. 78 spisa), arhivski povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (str. 32-39 spisa), te su saslušani tužitelj ŠK i svjedok RK. Stranke nisu stavljale daljnjih dokaznih prijedloga.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Među parničnim strankama je sporno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za tužiteljevo stjecanje dosjelošću suvlasničkog dijela nekretnine tuženika, a na kojoj nekretnini je tužitelj upisan kao suvlasnik u 5/6 dijela i tuženik u 1/6 dijela.
7. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (str. 6 spisa) utvrđeno je da je tužitelj upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u 5/6 dijela, dok je tuženik upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/6 dijela.
8. Iz Ugovora o darovanju nekretnina od 5. listopada 2021. (str. 4-5 spisa) utvrđeno je da je na temelju takvog ugovora tužitelj kao obdarenik između ostalog stekao suvlasništvo u 5/6 dijela predmetne nekretnine i to od ZK kao darovatelja, te je utvrđeno da su potpisi ugovornih strana ovjereni od strane javnog bilježnika Jelene Grgić iz Valpova.
9. Iz rješenja ovoga suda pod posl. br. Z-7465/2021 od 4. listopada 2021. utvrđeno je da je ZK suvlasništvo u 5/6 dijela na predmetnoj nekretnini upisano od strane zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda i to na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. OK, OIB: [osobni identifikacijski broj].
10. Iz arhivskog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (str. 32-39 spisa) utvrđeno je da je NK (Ivanov) 1963. godine stekao suvlasništvo predmetnih nekretnina u 5/6 dijela, dok je 1/6 dijela 1964. godine postalo "društveno vlasništvo". Nadalje, utvrđeno je da je suvlasnički dio nekretnina NK na temelju pravomoćnog ostavinskog rješenja 1972. godine prešao u korist LK rođ. Š i HK na ravne dijelove, dok je tuženik suvlasništvo od 1/6 dijela koje se vodilo kao društveno vlasništvo stekao 1996. godine Odlukom komisije za rješavanje sporova o pravima općina i gradova.
11. Tužitelj ŠK saslušan je na ročištu od 21. studenog 2025. na okolnosti predmetnog tužbenog zahtjeva, te je isti naveo da se predmetna nekretnina nalazi u Selcima Đakovačkim i on ju je stekao od svoje majke ZK na temelju ugovora o darovanju. Njegova majka je istu nekretninu naslijedila od svoje majke, tj. njegove bake OK, bivšeg prezimena LK, a osoba LK je njegova prabaka koja je također nekad bila suvlasnica predmetne nekretnine. Ističe da je prabaka na predmetnoj nekretnini imala bašću i bila je u posjedu, a također i baka je tamo često dolazila i bila u posjedu. Nije mu poznato da je itko ikada dolazio na predmetnu nekretninu i govorio da ona nije u cijelosti njihova i da je smetao njihov posjed. Može reći da je prošlo sigurno 50-ak godina kako su u posjedu nekretnine on i njegovi prednici. Također, naveo je da je NK bio muž od njegove prabake LK, te da mu svjedok RK nije u srodstvu.
12. Svjedok RK također je saslušan na ročištu od 21. studenog 2025. na okolnosti predmetne tužbe, te je isti naveo da mu je poznato gdje se nalazi predmetna nekretnina, odnosno znao je to još i prije 40 godina i to iz razloga što je on održavao bašću, a predmetna nekretnina se sastoji od bašće i sagrađene kućice. Poznato mu je da je LK predmetnu nekretninu kupila od nekih Z. Poslije LK je u posjedu predmetne nekretnine bila OK, a on je obrađivao bašću na predmetnoj nekretnini po nalogu LK, a poslije po nalogu OK. Nikada nitko nije dolazio na predmetnu nekretninu na način da bi smetao posjed tužiteljevih prednika i govorio da im ista ne pripada u cijelosti. On je također smatrao da je nekretnina njihova u cijelosti. Naveo je da je NK bio muž od LK, te da je prethodno i on bio vlasnik.
13. Sud prihvaća svu reproduciranu materijalnu dokumentaciju kao istinitu budući da stranke istu niti nisu osporavale, odnosno nisu osporavale činjenice navedene u istoj.
14. Također, sud prihvaća kao istinite i iskaze tužitelja ŠK i svjedoka RK budući da su isti iskazi životni, uvjerljivi, logični i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. Naime, iskazi tužitelja i svjedoka su sukladni u odnosu na sporne i odlučne činjenice. Sud posebno cijeni činjenicu da svjedok RK ima neposredna saznanja o stanju posjeda predmetne nekretnine budući da je isti obrađivao vrt na predmetnoj nekretnini po nalogu prednice tužitelja, te isti čak u iskazu i navodi tko je bio vlasnik i u posjedu predmetne nekretnine prije prednika tužitelja navodeći da mu je poznato da je LK predmetnu nekretninu kupila od nekih Z, a koji navod svjedoka je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu, tj. arhivskom povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku za predmetnu nekretninu iz kojega je vidljivo da je predmetna nekretnina prije 1963. godine bila u suvlasništvu više osoba prezimena Z. Naime, valja naglasiti i kako sud ne smatra da je od velikog značaja za ocjenu iskaza navod tužitelja da mu svjedok RK nije u srodstvu, a koji svjedok je naveo da mu je tužiteljeva prabaka strina, sve to iz razloga što se radi o dalekom tazbinskom srodstvu pa postoji i veliki stupanj vjerojatnosti da tužitelj niti nije bio upoznat s takvom činjenicom.
15. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je pradjed tužitelja NK stekao vlasništvo u 5/6 dijela predmetne nekretnine još 1963. godine na temelju kupoprodajnog ugovora, dok je 1/6 dijela predmetne nekretnine 1964. godine upisano kao "društveno vlasništvo". Nadalje, utvrđeno je da su iza pok. pradjeda tužitelja NK suvlasništvo stekli pok. prabaka tužitelja LK i baka OK (LK), dok je 1/6 dijela nekretnine 1996. postalo suvlasništvo tuženika na temelju Odluke komisije za rješavanje sporova o pravima općina i gradova. Nadalje, utvrđeno je da je iza pok. prabake i bake tužitelja, tužiteljeva baka OK bila upisana sama kao suvlasnica u 5/6 dijela predmetne nekretnine koji dio je naslijedila majka tužitelja ZK, te ga naknadno ugovorom o darovanju darovala tužitelju. Utvrđeno je i kako su prednici tužitelja, pa potom i on, predmetnu nekretninu od samog stjecanja posjedovali u cijelosti kao da su isključivi vlasnici iste i to više od 50 godina, te da s obzirom na sve okolnosti nisu znali ili imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine budući da ih nikada nitko nije smetao u takvom posjedu, pa naknadno niti tuženik koji im nikada do upuštanja u raspravljanje u ovoj stvari nije osporavao posjed ni na koji način ili im osporavao da je ista nekretnina u cijelosti njihova. Prednici tužitelja su vršili posjed na predmetnoj nekretnini na način da je na istoj obrađivan vrt od strane treće osobe, no po njihovom nalogu, a također na predmetnoj nekretnini je sagrađena i mala kuća u posjedu koje su bili prednici tužitelja.
16. Odredbama čl. 159. st. 2., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, dalje ZVDSP) je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. istoga članka.
17. Budući da među parničnim strankama niti nije sporno da posjed tužiteljevih prednika i tužitelja u odnosu na suvlasnički dio tuženika nema kvalitetu zakonitosti, to je u daljnjem tijeku obrazloženja valjalo utvrditi ima li posjed tužitelja i njegovih prednika u trenutku podnošenja tužbe kvalitetu poštenja, te je li proteklo potrebno vrijeme za stjecanje nekretnine dosjelošću.
18. Da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću osim isteka potrebnog vremena mora biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZVDSP-a (čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991., 9/1992. i 77/1992, dalje: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO-a, na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list", broj 86/1946.), odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", br. 73/1991.).
19. Pravni standard "poštenog posjednika" određuje osobu koja nije znala niti je iz okolnosti slučaja mogla znati da netko drugi ima pravo na posjed. Poštenje se predmnijeva, ali se radi o oborivoj zakonskoj predmnjevi, no ne može se zaključak o nepoštenju posjednika izvesti samo iz činjenice da je tuženik bio upisan kao suvlasnik u 1/6 dijela predmetne nekretnine, već je tuženik kao osoba koja se poziva na nepoštenje posjeda tužitelja dužan isto i dokazati. Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu, a činjenica da je 1/6 dijela posjedovane nekretnine upisano u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed tužitelja i njegovih prednika nepoštenim. Naime, kako je u predmetnom postupku utvrđeno da je tužitelj putem svojih prednika bio u posjedu cijele predmetne nekretnine, da ih nikada nitko nije smetao u takvom posjedu i osporavao im njihova vlasničkopravna ovlaštenja, a tuženik nije dokazao suprotno, to je sud pravnog shvaćanja kako se u konkretnom slučaju radi o posjedu tužitelja koji se ima okarakterizirati kao "pošten".
20. Također, a u odnosu na navode tuženika da nije ispunjena pretpostavka proteka vremena dosjelosti budući da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, valja napomenuti kako je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 660/2023) zauzeto pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.
21. Nadalje, i u odluci broj Rev-1048/2023-2 od 3. siječnja 2024. je zauzeto pravno shvaćanju da na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP-a ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta nekadašnja odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a (kojom je bilo propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana) odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999.
22. Slijedom navedenog, sud je pravnog shvaćanja da je tužitelj stekao pravo vlasništva suvlasničkog dijela nekretnine tuženika dosjelošću. Cijeneći činjenicu da se kako samostalno, tako putem svojih prednika nalazi u posjedu cijele nekretnine do dana podnošenja ove tužbe neprekidno više od 50 godina, koji je posjed samostalan i pošten, a tuženik nije dokazao suprotno, sud smatra ispunjenim pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.
23. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje ZPP).
24. Tužitelj je zatražio troškove prema priloženom troškovniku na ročištu od 21. studenog 2025. u ukupnom iznosu od 812,50 EUR. Sud je tužitelju priznao troškove u skladu s vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR u skladu s Tbr. 7. t. 1. OT-a, trošak sastava žalbe od 22. prosinca 2022. u iznosu od 125,00 EUR u skladu s Tbr. 10. t. 1. OT-a, trošak zastupanja na ročištu od 21. rujna 2022. u iznosu od 100,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 24. studenog 2022. u iznosu od 100,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t.1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 14. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a i trošak pristupa ročištu od 21. studenog 2025. u iznosu od 100,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a. Navedeno ukupno iznosi 625,00 EUR što uvećano za PDV od 25% čini iznos od 781,25 EUR.
25. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe od 22. prosinca 2022. u punom zatraženom iznosu od 150,00 EUR budući da je isti trošak reguliran odredbom Tbr. 10. t. 1. OT-a kojom je propisano da za sastavljanje redovnih pravnih lijekova protiv presude, odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. s povećanjem od 25 %, a što čini iznos od 125,00 EUR koji iznos je tužitelju i dosuđen, pa je tužitelj odbijen za preostali zatraženi iznos od 25,00 EUR uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 31,25 EUR.
26. Slijedom navedenog, o troškovima parničnom postupka odlučeno je kao u toč II. izreke presude.
U Đakovu 5. siječnja 2026.
SUDAC
Željko Samardžić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
