Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4943/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja ŽFLĆ, državljanina Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Ulica kralja Petra Krešimira IV, Kutina, OIB 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 5. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/10842, ur. broj 511-01-213-25-2, od 26. studenog 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te se nalaže Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878 da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvijestopedeseteura) roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem je tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da osporavano rješenje nije zakonito, jer određena mjera, kao najteža, nije razmjerno određena. Smatra da se svrha ograničenja kretanja mogla ostvariti i primjenom blažih mjera. Smatra da je pogrešno utvrđeno da bi tužitelj predstavljao opasnost za javni poredak. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanih rješenja.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu i pročitao sudski spis i spis tuženika. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju stanja spisa. Uz navedeno, provođenje ovog dokaza nije bilo niti predloženo.
6. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je u upravnom postupku utvrđeno da je stranac, u razdoblju kada mu je bio odobren privremeni boravak u RH, 10. studenog 2025., prilikom vožnje u autobusu na relaciji Požega- Nova Gradiška-Zagreb, omalovažavao i vrijeđao moralne osjećaje građana, zbog čega je i osuđen pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-16179/2025 od 11. studenog 2025., kojom mu je izrečena novčana kazna i privremena mjera udaljenja s područja Grada Zagreba u trajanju od 4 mjeseca. Na temelju navedenog utvrđeno je da stranac svojim ponašanjem svjesno nije poštivao pravni poredak RH, počinio je prekršaj protiv javnog reda i mira te predstavlja opasnost za javni poredak. U izjavi na zapisnik stranac je izjavio da neće dobrovoljno izvršitii obvezu napuštanja EGP-a. U postupku je, nadalje, utvrđeno da je tražitelj već ranije imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, ali to nije učinio, nego je tek nakon 15 dana, uslijed provedbe postupka prisilnog udaljenja, izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kako bi odgodio ili otežao izvršenje odluke o protjerivanju. U konkretnom slučaju uzet je u obzir javni interes i prava tužitelja i ocijenjeno je da je izrečena mjera prikladna i svrhovita, jer stranac izražavanjem namjere želi odgoditi ili otežati postupak protjerivanja i ujedno predstavlja opasnost za javni poredak RH zbog počinjenog prekršaja.
7. Odredbom članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, dalje ZMPZ) propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
Odredbom članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Odredbom članka 54. stavka 9. Zakona propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
8. Sud je čitanjem isprava koje prileže spisu tuženika utvrdio da iz isprava proizlazi činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
9. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15). Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik, naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja raspravi u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV (25%) sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
Zagreb, 5. siječnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
