Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: P-142/2025.-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ĆA (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić odvjetnik iz Popovače protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka, Jadranski trg 3a. (OIB 23057039320) kojeg zastupa punomoćnik OD Matelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 21. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, 5. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan članak 10. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102694658 koji su 28. listopada 2005. sklopili tužitelj ĆA i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka u dijelu kojim je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,500% na iznos kredita odnosno minimalno 200,00 HRK obračunate s datumom ugovora.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka da tužitelju ĆA isplati iznos od 147,09 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. studenog 2005. do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetan članak 10. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102694658 koji su 28. listopada 2005. sklopili tužitelj ĆA i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka u dijelu u kojem je za slučaj prijevremenog povrata kredita banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke.

IV Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka da tužitelju ĆA isplati iznos od 103,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. srpnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka da tužitelju ĆA isplati na ime naknade troškova postupka iznos od 329,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od 5. siječnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 4.6.2025. tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102694658 dana 28. listopada 2005., da je iznos kredita bio kunska protuvrijednost 15.550,00 CHF, da je ugovoren rok otplate od 120 mjeseci, da je isplatio u cijelosti kredit 2. srpnja 2012., da je člankom 10. ugovora obvezan da tuženiku za obradu zahtjeva i odobravanje kredita prije korištenja kredita plati 1,500% naknade na iznos kredita odnosno minimalno 200,00 HRK obračunate s datumom ugovora, da je istim člankom obvezan da za slučaj prijevremenog povrata kredita dužan isplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke, da se radi o odredbama koje su unaprijed formulirane u tipskom obrascu ugovora, da je time doveden u neravnopravan položaj i da je tuženik na ime troškova obrade kredita naplatio iznos od 147,09 eura i na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita 103,45 eura. Predlaže da se utvrdi da je ništetan članak 10. stavak 1. ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102694658 koji je 28. listopada 2005. sklopio s tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka u dijelu kojim je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,500% na iznos kredita odnosno minimalno 200,00 HRK obračunate s datumom ugovora, da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 147,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. studenog 2005. do isplate, da se utvrdi da je ništetan članak 10. stavak 2. istog ugovora u dijelu u kojem je za slučaj prijevremenog povrata kredita banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke i da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 103,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. srpnja 2012. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je članak 10. stavak 1 i 2. ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva odredba, da je i dodatno razjašnjenja tužitelju nakon čega je tužitelj potpisao ugovor. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, osporava tužitelju status potrošača, ističe prigovor zastare i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102694658 od 28. listopada 2005., pregled prometa po partiji kredita, dopis od 18. ožujka 2023. i saslušanjem tužitelja.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Među parničnim strankama nije sporno da su 28. listopada 2005. sklopili ugovor o kreditu kojim se tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka obvezao tužitelju ĆA, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 15.550,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Dalje je točkom 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje 120 mjeseci, a točkom 10. da se naplaćuje naknada za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u iznosu od 1,500% od iznosa kredita odnosno minimalno 200,00 HRK obračunate s datumom ugovora i da se za slučaj prijevremenog povrata kredita naplaćuje jednokratna naknada sukladno važećim odlukama banke.

6.Tuženik je tužitelju osporio aktivnu legitimaciju smatrajući da nije dokazao da ima status potrošača.

7.Člankom 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U svojoj izjavi tužitelj je naveo da u vrijeme sklapanja ugovora i tijekom njegove otplate nije imao registriran obrt ili firmu i da je kredit podigao radi adaptacije kuće u kojoj živi sa svojom obitelji. Prihvaćajući izjavu tužitelja kao istinitu (tuženik nije predložio dokaze kojima bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora imao svojstvo potrošača slijedom čega je i aktivno legitimiran u ovom postupku.

8.Dalje je sporno je li točka 10. sklopljenog ugovora ništetna.

9.Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je 2005. sklopio ugovor o kreditu s tuženikom radi adaptacije obiteljske kuće, da je kredit bio na iznos od oko 15.000,00 CHF, da ga je otplatio u cijelosti, da mu je službenica tuženika objasnila da se radi o kreditu s najpovoljnijim uvjetima, ali da nije bio upozoren na obvezu plaćanja bilo kakvih naknada.

10.Člankom 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11.Dakle, već sama činjenica da je u ugovor koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika unesena klauzula o obvezi tužitelja da plati naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita dovodi do neravnoteže u odnosima između ugovornih strana. Do neravnoteže dovodi i to što tužitelj niti na koji način nije mogao utjecati na samo ugovaranje naknade, a niti na visinu naknade koju je tuženik odredio samostalno. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije dokazao (a teret dokazivanja je na njemu) da je tužitelju razjasnio radi čega se naplaćuju naknade, koje troškove će tuženik imati vezano za sklapanje ugovora s tužiteljem i koji parametri su bili odlučni da se naknada odredi upravo u iznosu od 1,500% od iznosa kredita odnosno na koji način se određuje jednokratna naknada za slučaj prijevremene otplate kredita. Neznanje tužitelja o tome u koju svrhu plaća iznose koje je tuženik odredio kao naknade dovodi tužitelja u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, a što je protivno principu ravnopravnosti i jednakog položaja ugovornih strana propisanom člankom 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

12.Radi navedenog usvojen je tužbeni zahtjev u stavku I i III presude temeljem članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača.

13.Tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 147,09 eura na ime vraćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i iznosa od 103,45 eura na ime vraćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, a tuženik te iznose nije osporavao.

14.Kako je utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva, a visina nije sporna, sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati tražene iznose s kamatom koja teče od dana kada je tužitelj platio naknade, a temeljem članka 323. stavak 1. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima

15.Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji sud smatra neosnovanim.

16.Člankom 328. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Člankom 323. stavak 1. istog zakona propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. S obzirom da je tuženik temeljem ništetne odredbe primio od tužitelja ukupno iznos od 250,54 eura dužan je taj iznos vratiti tužitelju s tim da njegova obveza nastaje nakon što se utvrdi da je odredba temeljem koje je primio taj iznos ništetna. Dakle, zastarni rok bi počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako odluka o utvrđenju ništetnosti još uvijek nije postala pravomoćna, zastarni rok nije počeo teći slijedom čega nije mogla nastupiti zastara.

17.Tuženik je dalje istakao i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

18.Uvidom u ugovor utvrđeno je da je u ugovor o kreditu, a koji je očito unaprijed formuliran, unesena i odredba o nadležnosti suda u sjedištu kreditora za slučaj spora. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, već samim tim što je odredba o nadležnosti suda unesena u ugovor, a da se prethodno o njoj nije pregovaralo, ista je nepoštena i samim tim ništetna.

19.Dalje je člankom 82. točka 19. istog zakona propisano je da bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. tog zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Udaljenost Novske i Rijeke je nešto više od 300 km što bi za tužitelja, radi evidentnih troškova te potrebnog vremena za putovanje, otežalo ostvarivanje prava pred sudom osobito kada se ima u vidu da je rijetko da se postupak dovrši na jednom ročištu, a što dalje znači da bi tužitelj nekoliko puta morao putovati u Rijeku. To bi sigurno dovelo do otežanog ostvarivanja prava pred sudom slijedom čega bi tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika.

20.Kako je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti suda ništetna dolazi do primjene članak 19.l. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16.) kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. S obzirom da je tužitelj pokrenuo postupak kod suda na čijem području on ima prebivalište očito je da je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda neosnovan.

21.Tužitelj je postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupak koji se odnose na sastav tužbe 200,00 eura, sastav dva podneska po 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na dva ročišta po 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude 100,00 eura, PDV 275,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu 26,55 eura i pristojbe na presudu 53,09 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.), a imajući u vidu utvrđenu vrijednost predmeta spora na 250,54 eura, tužitelju je na ime sastava tužbe priznat iznos od 50,00 eura (Tar.br.7.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 6.10.2025. i 21.11.2025. iznos od po 50,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime naknade za sastav podneska od 29.9.2025. iznos od 50,00 eura (Tar.br.8.1.), na ime PDV-a 50,00 eura (Tar.br.46.), pristojbe na tužbu 26,55 eura i pristojbe na presudu 53,09 eura. Naknada za sastav podneska od 6.10.2025. nije priznata budući da podnesak nije od značaja za postupak. O naknadi za zastupanje na ročištu za objavu presude za sada nije moguće odlučiti, a s obzirom da nije poznato hoće li punomoćnik tužitelja i pristupiti na to ročište. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik je obvezan da tužitelju naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 329,65 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Novskoj 5. siječnja 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu odluke od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika