REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5968/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 5. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5. toč.1. Ugovora o kreditu broj 02628 od 8. srpnja 2008. koja glasi: “Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“.
II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.660,81 EUR sa zateznim kamatama kako slijedi:
na iznos od 0,94 EUR od 1.8.2008. pa do isplate
na iznos od 1,10 EUR od 30.9.2008. pa do isplate
na iznos od 5,08 EUR od 3.11.2008. pa do isplate
na iznos od 6,97 EUR od 8.12.2008. pa do isplate
na iznos od 2,63 EUR od 30.12.2008. pa do isplate
na iznos od 13,47 EUR od 5.2.2009. pa do isplate
na iznos od 14,31 EUR od 5.3.2009 pa do isplate
na iznos od 9,74 EUR od 31.3.2009. pa do isplate
na iznos od 11,05 EUR od 4.5.2009. pa do isplate
na iznos od 11,47 EUR od 5.6.2009. pa do isplate
na iznos od 9,40 EUR od 3.7.2009. pa do isplate
na iznos od 10,00 EUR od 2.10.2009. pa do isplate
na iznos od 9,03 EUR od 7.9.2009. pa do isplate
na iznos od 9,03 EUR od 2.10.2009. pa do isplate
na iznos od 7,95 EUR od 6.11.2009. pa do isplate
na iznos od 10,13 EUR od 4.12.2009. pa do isplate
na iznos od 9,40 EUR od 9.1.2010. pa do isplate
na iznos od 11,88 EUR od 13.2.2010. pa do isplate
na iznos od 12,76 EUR od 12.3.2010. pa do isplate
na iznos od 13,46 EUR od 9.4.2010. pa do isplate
na iznos od 14,85 EUR od 14.5.2010. pa do isplate
na iznos od 17,41 EUR od 9.6.2010. pa do isplate
na iznos od 19,16 EUR od 13.7.2010. pa do isplate
na iznos od 21,91 EUR od 14.8.2010. pa do isplate
na iznos od 23,48 EUR od 11.9.2010. pa do isplate
na iznos od 25,64 EUR od 30.9.2010. pa do isplate
na iznos od 24,84 EUR od 25.10.2010. pa do isplate
na iznos od 26,04 EUR od 2.12.2010. pa do isplate
na iznos od 31,87 EUR od 11.1.2011. pa do isplate
na iznos od 31,62 EUR od 7.2.2011. pa do isplate
na iznos od 31,29 EUR od 25.2.2011. pa do isplate
na iznos od 34,20 EUR od 4.4.2011. pa do isplate
na iznos od 30,64 EUR od 10.5.2011. pa do isplate
na iznos od 34,07 EUR od 3.6.2011. pa do isplate
na iznos od 39,73 EUR od 15.7.2011. pa do isplate
na iznos od 48,04 EUR od 16.8.2011. pa do isplate
na iznos od 53,61 EUR od 12.9.2011. pa do isplate
na iznos od 43,26 EUR od 3.10.2011. pa do isplate
na iznos od 39,56 EUR od 13.12.2011. pa do isplate
na iznos od 42,35 EUR od 18.1.2012. pa do isplate
na iznos od 44,86 EUR od 7.2.2012. pa do isplate
na iznos od 45,37 EUR od 15.3.2012. pa do isplate
na iznos od 44,28 EUR od 13.4.2012. pa do isplate
na iznos od 43,86 EUR od 10.5.2012. pa do isplate
na iznos od 45,29 EUR od 14.6.2012. pa do isplate
na iznos od 45,40 EUR od 9.7.2012. pa do isplate
na iznos od 44,31 EUR od 6.8.2012. pa do isplate
na iznos od 43,50 EUR od 12.9.2012. pa do isplate
na iznos od 40,55 EUR od 19.10.2012. pa do isplate
na iznos od 44,21 EUR od 13.11.2012. pa do isplate
na iznos od 44,67 EUR od 5.12.2012. pa do isplate
na iznos od 44,27 EUR od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 39,94 EUR od 13.2.2013. pa do isplate
na iznos od 41,94 EUR od 8.3.2013. pa do isplate
na iznos od 42,32 EUR od 15.4.2013. pa do isplate
na iznos od 44,60 EUR od 7.5.2013. pa do isplate
na iznos od 39,68 EUR od 14.6.2013. pa do isplate
na iznos od 40,02 EUR od 8.7.2013. pa do isplate
na iznos od 40,70 EUR od 7.8.2013. pa do isplate
na iznos od 40,36 EUR od 10.9.2013. pa do isplate
na iznos od 41,66 EUR od 10.10.2013. pa do isplate
na iznos od 42,82 EUR od 12.11.2013. pa do isplate
na iznos od 42,88 EUR od 13.12.2013. pa do isplate
na iznos od 44,30 EUR od 9.1.2014. pa do isplate
na iznos od 42,89 EUR od 3.2.2014. pa do isplate
na iznos od 733,24 EUR od 25.2.2014. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 3. toč. 2. Ugovora o kreditu broj 02628 od 8. srpnja 2008. koja glasi: “Davatelj kredita je ovlašten iz iznosa kredita neposredno namiriti troškove zaključenja Ugovora“.
IV. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o naknadi za zaključenje ugovora isplati iznos od 295,66 EUR sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2008. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.077,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos 132,65 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate te u dijelu u kojem traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je korisnik kredita dana 8. srpnja 2008. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 02628 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, a kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 12.318,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja, za financiranje troškova kupnje vozila, dok se tužiteljica navedeni iznos s pripadajućim kamatama obvezala vratiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja. Tužiteljica navodi da joj prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, odnosno povećanja mjesečnih anuiteta uslijed rasta tečaja, da joj je kredit vezan uz CHF ponuđen kao najpovoljniji s najnižom kamatnom stopom, da kao prosječni potrošač nije mogla znati za rizik tečaja švicarskog franka, već je mislila da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, a koji je još veći zbog toga što je ugovorna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora. Tužiteljica tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama jer u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije znala niti je mogla znati koliko će iznositi njezina kreditna obveza, a da je znala da će mjesečni anuitet toliko porasti da će u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, nikada ne bi preuzela takvu obvezu. Slijedom svega navedenog tužiteljica od tuženika traži da joj vrati sve što je stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno da joj vrati iznose koji su plaćeni po tečaju višem od tečaja koji je bio važeći na dan puštanja kredita, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja pa do isplate. Također, traži da sud utvrdi ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za troškove zaključenja ugovora, sadržane u čl. 3. t. 2. Ugovora, a temeljem koje joj je prije isplate kredita naplaćena jednokratna naknada. Ističe da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da se radilo o unaprijed formuliranom ugovoru i da kao potrošač nije imala utjecaj na sadržaj ugovora te da nije jasno od čega se sastoji trošak zaključenja ugovora, odnosno na koji način je određena njihova visina.
2. Tuženik prije svega ističe prigovor zastare i prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći kako tužiteljica nije pretrpjela nikakvu štetu. U cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, smatra kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li sporne odredbe ugovora poštene budući da su iste jasne, lako razumljive i uočljive, ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba, navodi kako se Zakon o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje na već otplaćene kredite, ističe da je tužiteljici, kao i ostalim svojim klijentima u predmetnom razdoblju, ponuđeno sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u eurima i u švicarskim francima te da je odluka bila prepuštena tužiteljici koja je imala mogućnost pregovaranja te je sama odabrala ugovor s valutnom klauzulom u CHF umjesto u EUR, tvrdi da je tužiteljicu informirao o rizicima promjene tečaja i da se radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja predmetnog ugovora u brojnim medijima, navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Tuženik u cijelosti osporava visinu zahtjeva za isplatu, navodi da on nije dioničko društvo i da nema vlastiti kapital, ukazuje na to da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka, osporava tužiteljičine navode o ništetnosti troškova zaključenja ugovora, smatra da je navedena ugovorna odredba u cijelosti zakonita i valjano ugovorena, ističe da se ulazne naknade odnose se na troškove obrade kredita, odnosno administrativne troškove obrade zahtjeva za sklapanje ugovora, tvrdi da je sve navedeno detaljno objašnjeno tužiteljici i da je ona s tuženikom mogla pregovarati o predmetnim troškovima. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da su sporne odredbe ugovora o kreditu zakonite i valjano ugovorene, budući da se o istima pregovaralo, da je na iste tužiteljica mogla utjecati i mijenjati ih te da iste nikako nisu prouzročile znatnu neravnotežu u međusobnim obvezama. Tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev te traži da mu tužiteljica nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušana je tužiteljica te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
4. Budući da tuženik nije kreditna institucija, isti nije ovlašten za davanje kredita. Bez obzira na to što je u predmetnom Ugovoru naznačeno da se radi o ugovoru o kreditu, isti sadržajno predstavlja ugovor o zajmu u smislu čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. dalje: ZOO).
5. Nije sporno da je tužiteljica s tuženikom ugovorila zajam za kupnju osobnog vozila. Isto tako, nije sporan sadržaj predmetnog ugovora. Među strankama je prije svega sporna aktivna legitimacija tužiteljice i je li nastupila zastara. Također, sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi troškova nepoštene, jesu li stranke o njima pojedinačno pregovarale i jesu li iste dovele do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Posljednično tome, sporno je su li navedene ugovorne odredbe ništetne i ima li tužiteljica pravo na vraćanje onoga šte je tuženik stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora.
6. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni ugovor zaključen radi kupnje automobila koji se koristi isključivo za osobne potrebe, da je dio cijene plaćen odmah, a ostatak je financiran putem kredita, da je cijena automobila bila izražena u HRK i EUR, da su se u razgovorima o uvjetima kredita spominjali samo iznosi u tim valutama, da su joj tek dan ili dva prije potpisa i solemnizacije ugovora rekli da će kredit biti u CHF i da je to jedini kredit koji joj mogu ponuditi, da je sve vezano za kredit dogovoreno u salonu automobila, da joj je tamo uručen već sastavljen ugovor, da joj nitko nije ništa rekao vezano za valutnu klauzulu u CHF, da nije bilo govora o tečaju CHF i da nitko nije spominjao nikakve rizike. Tužiteljica je iskazala da je ugovor pročitala prije potpisivanja, da nije tražila nikakva dodatna objašnjenja jer nije očekivala da bi moglo biti bilo kakvih problema budući da je ranije imala druge kredite gdje su bili dogovoreni visina rate i rok otplate i sve je bilo uredu pa je očekivala da će tako biti i ovaj put. Iskazala je da joj nitko nije objasnio ništa vezano za naknadu za zaključenje ugovora i da nije znala ništa o toj naknadi, da joj je bilo bitno koliki je iznos kredita, visina rate i rok otplate, da je u početku rata iznosila oko 850,00 HRK, da su nakon nekoliko mjeseci rate počele rasti i da je u jednom trenutku narasla na oko 1.300,00 HRK. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.
7. Imajući u vidu formu predmetnog ugovora, može se zaključiti da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed bio sastavljen od strane tuženika. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno. Sud nije posebno analizirao pisanu izjavu DĆ jer tuženik uopće ne tvrdi da je navedeni zaposlenik neposredno pregovarao s tužiteljicom, odnosno da je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, a niti iz same izjave ne proizlazi da bi isti imao neposrednih saznanja o činjenicama bitnim za konkretan ugovor.
8. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07), a odredbom čl. 3. st. 1. propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
9. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Iz sadržaja ugovora proizlazi da je upravo tužiteljica sklopila predmetni ugovor kao korisnik kredita, odnosno kao zajmoprimac, te da je ona zajam i vratila. Nadalje, iz sadržaja ugovora i iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru budući da je zajam ugovorila kao fizička osoba i da je sredstvima zajma financirana kupnja vozila koje se koristi isključivo za osobne potrebe. Tužiteljica je stoga kao potrošač aktivno legitimirana u ovom sporu.
10. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
11. Sukladno čl. 96. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, kada je ugovornu odredbu formulirao trgovac presumira se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Sukladno čl. 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora, međutim, tuženik u ovom postupku to nije dokazao.
12. Odredbom čl. 295. ZOO propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
13. Na temelju izvedenih dokaza, povezano s činjenicama koje nisu sporne, utvrđeno je da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužiteljica o tim odredbama nije niti mogla pojedinačno pregovarati jer se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed sastavljen i pripremljen od strane tuženika kao trgovca.
14. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču mora biti ne samo gramatički razumljiva već da može shvatiti njezin smisao i sve njezine posljedice.
15. Tuženik je bio dužan na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužiteljici objasniti odredbu o valutnoj klauzuli ne samo na način da tužiteljica općenito shvati značenje valutne klauzule u smislu da njezina obveza ovisi o kretanju tečaja CHF, već da konkretno može predvidjeti sve posljedice koje iz toga proizlaze, posebno imajući u vidu specifičnosti valute uz koju je vezana njezina obveza. Tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora nije bila u potpunosti informirana o mogućnosti promjene tečaja i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF.
16. Isto tako, tuženik je bio dužan tužiteljici objasniti strukturu troškova zaključenja ugovora, od čega se konkretno ti troškovi sastoje i zbog čega je tužiteljica dužna podmiriti troškove upravo u naznačenom iznosu. Budući da o navedenim ugovornim odredbama stranke nisu pojedinačno pregovarala, niti je tužiteljica uopće mogla pregovarati s tuženikom o ponuđenim uvjetima ugovora, a sporne su odredbe dovele do povećanja tužiteljičine ugovorne obveze, to je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača.
17. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe kojima je otplata kredita vezana za valutu CHF i kojima je ugovorena obveza plaćanja naknade za troškove zaključenja ugovora, nepoštene i ništetne. To, međutim, u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer isti u preostalom dijelu može opstati. Dakle, ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO.
18. Sukladno čl. 323. i čl. 324. st. 1. ZOO tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na temelju ništetnih odredaba ugovora. Dakle, tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koje je preplatila zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja ugovora te na iznos koji joj je naplaćen na ime troškova zaključenja ugovora.
19. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. oec. SĆ (Darfin d.o.o.) izračunao je da ukupna razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora, za obroke koje je utvrđen više uplaćen iznos, iznosi 20.047,77 kn odnosno 2.660,81 EUR. Sud je prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje.
20. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten umanjiti tužiteljevu tražbinu s potplaćenim iznosima, odnosno tzv. negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4). Sud je stoga uzeo kao mjerodavan izračun bez tzv. negativnih tečajnih razlika.
21. Uvidom u evidenciju uplata i isplata po predmetnom ugovoru (str. 20-24 spisa) utvrđeno je da je tuženik dana 11. srpnja 2008. na ime troškova zaključenja ugovora naplatio naknadu u iznosu od 2.227,67 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 295,66 EUR.
22. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužiteljici vrati iznose koje je stekao na temelju ništetnih odredaba ugovora, odnosno razlike u obrocima nastale uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate zajma (ukupno 2.660,81 EUR) i iznos koji je naplaćen na ime troškova zaključenja ugovora (295,66 EUR) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
23. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer je kao trgovac koji je uobičajeno sklapao istovrsne ugovore morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
24. Tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Budući da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva iz tužbe koji se odnosi na valutnu klauzulu, a kojim se traži isplata preko iznosa od 2.660,81 EUR.
25. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka budući da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
26. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 18. siječnja 2024., 21. studenog 2024. i 15. travnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 6. lipnja 2024., 6. studenog 2024. i 20. studenog 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,67 EUR i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 38,67 EUR.
U Zagrebu 5. siječnja 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćnici
2. Tuženiku po punomoćnicima
