Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4528/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja ČŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb, Savska cesta 143, OIB;29059177553, radi izbora na znanstveno radno mjesto, 5. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Tužba se odbacuje.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanom odlukom tuženika Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta, od 29. lipnja 2022. odbijen je prigovor tužitelja protiv Odluke Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj Z-VI-4-1135-12/22 od 14. ožujka 2022. kojom tužitelj, zaposlen na znanstvenom radnom mjestu višeg znanstvenog suradnika, nije izabran na znanstveno radno mjesto znanstveni savjetnik.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavane odluke prvenstveno navodeći da je podnio zahtjev za provođenje postupka izbora na znanstveno radno mjesto, da su voditelj Laboratorija za parazitologiju i predstojnik Odjela za bakteriologiju i parazitologiju tuženika dali pisanu suglasnost na zahtjev tužitelja; da je ravnatelj tuženika odobrio zahtjev tužitelja; te da su članovi Znanstvenog vijeća tuženika javnim glasanjem odobrili zahtjev. Ističe da sukladno čl. 4. Pravilnika o postupku i uvjetima izbora na znanstvena i stručna radna mjesta u Hrvatskom veterinarskom institutu (u daljnjem tekstu Pravilnik), Znanstveno vijeće donosi odluku o izboru Povjerenstva, čija je temeljna zadaća, sukladno članku 4. stavku 4. Pravilnika, provjera zadovoljavaju li pristupnici sve tražene natječajne uvjete i ocjena tih uvjeta sukladno Pravilniku. Ukazuje da kako bi Povjerenstvo uopće bilo kompetentno odlučivati o takvim stvarima, ono mora biti sastavljeno, prema članku 4. stavku 2. Pravilnika, od najmanje tri člana koji moraju biti u istom ili višem znanstvenom zvanju u odnosu na radno mjesto za koje je raspisan natječaj. Tvrdi da je Povjerenstvo u svojem izvješću utvrdilo kako tužitelj ispunjava sve uvjete propisane Općim uvjetima Pravilnika; Obveznim uvjetima Pravilnika i Dodatnim uvjetima Pravilnika (za dodatne uvjete od propisanih minimalno 65 bodova tužitelj je ostvario 684,4 boda). Ističe da Znanstveno vijeće u pobijanoj odluci uopće nije navelo razloge zašto tužitelj nije izabran na znanstveno radno mjesto znanstveni savjetnik. Smatra da je jedina uloga Znanstvenog vijeća da osigurava organizaciju i zakonitost cijelog postupka te naposljetku donosi odluku o izboru pristupnika temeljem izvješća onog tijela koje je jedino mjerodavno ocijeniti pristupnika, a to je Povjerenstvo. Ističe da Znanstveno vijeće nije dovoljno kompetentno odlučivati u takvoj materiji, te da upravo iz tog razloga Pravilnik propisuje kao dužnost Znanstvenog vijeća da izabere Povjerenstvo čiji sastav je također propisan Pravilnikom na način da članovi tog tijela moraju biti barem jednako značajni stručnjaci kakav je i sam pristupnik.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavanu odluku.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da ni u jednom propisu nije navedeno da svaki pojedini član Znanstvenog vijeća mora obrazložiti zašto je on glasovao na određeni način. Osporava tvrdnju tužitelja da Znanstveno vijeće tuženika nema pravno ovlaštenje postupati suprotno izvješću Povjerenstva, kao i da bi Znanstveno vijeće moglo donijeti odluku samo na temelju onoga što je povjerenstvo utvrdilo. Ističe da je sukladno članku 4. stavka 6. Pravilnika donošenje odluke o izboru ili neizboru isključiva nadležnost Znanstvenog vijeća.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Presudom ovog suda poslovni broj UsI-2199/22-12 od 28. ožujka 2023. poništena je odluka Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta od 29. lipnja 2022. i Odluka Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta broj Z-VI-4- 1135-12/22 od 14. ožujka 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužitelju u iznosu od 1.243,76 Eura/9.371,03 kn u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude dok je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz- 20/2023-5 od 7. svibnja 2025. usvojen je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti, ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Usl-2199/22-12 od 28. ožujka 2023. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno rješavanje. U navedenoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske obrazlaže da Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15 i 131/17), Statut Hrvatskog Veterinarskog instituta te Pravilnik o postupku i uvjetima izbora na znanstvena i suradnička radna mjesta u Hrvatskom veterinarskom institutu od 3. siječnja 2022. (u daljnjem tekstu Pravilnik), koji uređuju postupak izbora na znanstveno radno mjesto, ne propisuju da je odluka o izboru na znanstveno radno mjesto upravni akt niti da je protiv takve odluke moguće pokrenuti upravni spor. Vrhovni sud navodi da, obzirom se ne radi o odlukama koje po svojoj prirodi imaju karakter pojedinačne odluke kojom bi javnopravno tijelo odnosno prava osoba koja ima javne ovlasti rješavala o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, odluka Hrvatskog veterinarskog instituta o izboru na znanstveno radno mjesto viši znanstveni suradnik ne predstavlja upravni akt protiv kojeg bi se moglo voditi upravni spor. Nadalje, navodi da je, obzirom da se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti zastupanja u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, u konkretnom slučaju radi o tužbi koja je podnesena protiv odluke tuženika kojom tužitelj nije izabran na znanstveno radno mjesto znanstveni savjetnik, pogrešno sud ocijenio da se radi o upravnoj stvari koja može biti predmet upravnog spora. Zaključno navodi da nalazeći da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora jer se ne radi o području upravnog prava niti o predmetu upravnog spora, već o području radnog prava, da niti jedna odredba ne upućuje da bi se odluka o izboru kandidata na radno mjesto javne ustanove donosila u upravnom postupku, već u radnopravnom postupku zaposlenika protiv poslodavca.
6. Tužba nije dopuštena.
7. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 - u daljnjem tekstu: ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
8. Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
9. U okviru sustava znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja upravno- sudska zaštita propisana je u odnosu na odluku u vezi s izborom u znanstveno zvanje (članak 35. stavak 12. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju), ali ne i u vezi s izborom na znanstveno radno mjesto, budući da se radi o pravima iz radnog odnosa, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora u odnosu na odluku tuženika donesenu povodom prigovora tužitelja kojom je odlučivano o radnom mjestu tužitelja.
10. Naime, tužitelju je sudska zaštita omogućena odredbama Zakona o radu pred redovnim sudom, čime je omogućeno ostvarivanje ustavnog prava na sudsku zaštitu, jer se u konkretnom slučaju radi o pravnom statusu zaposlenika u ustanovama, a uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu. Konačno, ZUS propisuje iznimke od vođenja upravnog spora pa tako u članku 4. stavku 1. propisuje da se upravni spor ne može voditi u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, što je upravo ovdje slučaj.
11. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o području upravnog već radnog prava te kako niti jedna odredba ne upućuje da bi se odluka o izboru kandidata na radno mjesto u javnoj ustanovi donosila u upravnom postupku, već u radno-pravnom postupku zaposlenika protiv poslodavca, ne postoje pretpostavke za vođenje ovog upravnog spora.
12. Stoga je na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima tužbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, obzirom da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
13. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
U Zagrebu, 5. siječnja 2026.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. tužitelju putem e komunikacije
2. tuženiku putem e komunikacije
3. U spis
