Poslovni broj: Us I-2260/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: "Šiva" j.d.o.o., Vir, Kozjak XVIl/A 1, OIB: 46597905252, zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d., Čakovec, Ruđera Boškovića 33, protiv tuženika: Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u Zadru, Brne Krnarutića 13, Zadar, OIB: 33706439962, kojeg zastupa opunomoćenica GT, diplomirana pravnica i zaposlenica, radi suzbijanja neprijavljenog rada, nakon javne rasprave zaključene dana 20. listopada 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika, dana 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru KLASA: UP/I-116-01/24-02/128, URBROJ: 443-02-03-22-24-5 od dana 23. kolovoza 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru KLASA: UP/I-116-01/24-02/128, URBROJ: 443-02-03-22-24-5 od dana 23. kolovoza 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da nije točno da je OT radio kod tužitelja od dana 6. srpnja 2024. Navedeni radnik da nije mogao započeti raditi i da nije počeo raditi prije nego što je dobio odobrenje za privremeni boravak i dozvolu za boravak i rad dana 14. kolovoza 2024. Zahtjev da je podnesen još dana 25. srpnja 2024. Navodne izjave radnika da nisu istinite. Radnik da nije radio na poslovima šankera i pomoćnog kuhara, već da je bio na razgovoru hoće li za te poslove sklopiti ugovor o radu ili ne. Pri takvom stanju stvari, da nema temelja za prijavu radnika. Osim toga, da bi naložena prijava bila suprotna zakonskim odredbama o radu stranaca i činjenici da dozvolu za rad radnika ima tek od dana 14. kolovoza 2024. Uzimajući u obzir sve navedeno, da tužitelj predlaže Upravnom sudu u Splitu da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je upravna tužba neosnovana i da tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Viši inspektor rada za radne odnose da je temeljem provedenih inspekcijskih nadzora od dana 8. kolovoza 2024. i dana 13. kolovoza 2024., iz izjava ispitanih svjedoka OT i TT, izjave odgovorne osobe tužitelja VT, uvidom u evidenciju HZMO-a o osiguranim osobama po osnovi rada kod tužitelja na dan 8. kolovoza 2024. i neposrednim opažanjem inspektora, nesporno utvrdio da je kod tužitelja s radom dana 6. srpnja 2024. započeo radnik OT, državljanin treće zemlje, državljanin Sjeverne Makedonije, na poslovima šankera, a nakon dva tjedna na poslovima pomoćnog kuhara na kojem poslu da je i zatečen prilikom inspekcijskog nadzora dana 8. kolovoza 2024. Navedenog stranca da tuženik nije prijavio na tijelo mirovinskog osiguranja prije početka njegova rada dana 6. srpnja 2024., već je podnesena prijava na tijelo mirovinskog osiguranja dana 14. kolovoza 2024. (nakon početka inspekcijskog nadzora) s danom stjecanja statusa osigurane osobe 14. kolovoza 2024. i koji da nije imao dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj s prvim danom početka svoga rada 6. srpnja 2024., već da mu je dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj izdana dana 14. kolovoza 2024. i da vrijedi od dana 14. kolovoza 2024 do 11. studenog 2024. Neosnovani i netočni da su navodi tužitelja da izjave radnika nisu istinite. Naime, radnici OT i TT da su prije davanja izjave u svojstvu svjedoka usmeno i pisano upozoreni na odredbe čl. 64. st. 4. i čl. 63. Zakona o općem upravnom odnosno da su dužni govoriti istinu, da ne smiju ništa prešutjeti, da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo iz čl. 305. st. 2. Kaznenog zakona te da imaju pravo uskratiti svjedočenje, odnosno odgovore na pojedina pitanja, ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svoje srodnike u ravnoj liniji, a u pobočnoj do trećeg stupnja srodstva zaključno, bračnog druga ili srodnika po tazbini do drugog stupnja srodstva zaključno, pa i onda kada je brak prestao, svog životnog partnera, pa i onda kada je životno partnerstvo prestalo, te skrbnika i štićenika, odnosno posvojitelja ili posvojenika izložio kaznenom progonu, teškoj sramoti i znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu, te u smislu toga upozorenja dali su svoju izjavu koju su nakon što su je pročitali i potpisali. Nadalje, da je i sama odgovorna osoba društva u svom iskazu od dana 13. kolovoza 2024. jasno i nedvojbeno izjavila da na iskaze naprijed imenovanih radnika nema primjedbi i da je radnik OT započeo s radom dana 6. srpnja 2024. i daje bio na edukaciji. Dakle, da radnik nije kako navodi tužitelj bio na razgovoru, već da je radio što je i sama inspektorica utvrdila neposrednim opažanjem dana 8. kolovoza 2024. kada je zatekla radnika u kuhinji prilikom obavljanja poslova pomoćnog kuhara u radnoj odjeći. Ujedno da se ističe da čl. 6. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada utvrđuje zakonsku presumpciju postojanja radnog odnosa šest mjeseci unatrag od utvrđivanja neprijavljenog rada, a inspektorica da nije primijenila navedenu zakonsku presumpciju postojanja radnog odnosa šest mjeseci unatrag, već da je naloženo poslodavcu pobijanim rješenjem da prijavi radnika na obvezno mirovinsko osiguranje od dana 6. srpnja 2024. upravo zbog razloga što je inspektorica u inspekcijskom nadzoru vjeru poklonila izjavi radnika-svjedoka i izjavi poslodavca-odgovorne osobe. Stoga da je temeljem povedenog inspekcijskog nadzora, utvrđenog činjeničnog stanja, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno nesporno da je OT s radom kod tužitelja započeo dana 6. srpnja 2024. bez da ga je tužitelj prijavio na obvezno mirovinsko osiguranja prije početka njegova rada i da je OT radio na poslovima šankera i pomoćnog kuhara koji poslovi, s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca, imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos pa da je dana 23. kolovoza 2024. doneseno pobijano rješenje temeljem čl. 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Navodi tužitelja da bi nadležna prijava bila suprotna zakonskim odredbama o radu stranaca i činjenici da dozvolu za boravak i rad radnik ima tek od dana 14. kolovoza 2024. da su potpuno neosnovani jer da je Zakonom o suzbijanju neprijavljenog rada u čl. 3. st. 2. t. 4. propisano da je neprijavljeni rad i zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji da su državljani trećih zemalja. Člankom 9. istoga zakona da je propisano da državljaninu treće zemlje za kojeg je utvrđen neprijavljeni rad u skladu s čl. 3. st. 2. t. 4. Zakona prilikom uspostave prijava na temelju čl. 7. st. 2. i čl. 8. st. 1. Zakona, obvezno mirovinsko osiguranje prestaje s danom za koji je tijekom provođenja inspekcijskog nadzora kod poslodavca utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Dakle, Zakonom o suzbijanju neprijavljenog rada da je propisana obveza prijave na obvezno mirovinsko osiguranje i za državljanina treće zemlje za kojeg je utvrđen neprijavljeni rad do dana kada je nadležni inspektor utvrdio neprijavljeni rad. Posebno da se ističe da državljanin treće države ne smije započeti s radom u Republici Hrvatskoj bez odgovarajuće dozvole što da je propisano odredbama Zakona o strancima, međutim da je intencija zakonodavca prilikom donošenja Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada bila da se svim radnicima za koje je utvrđen neprijavljeni rad osigura da ostvare sva svoja prava iz radnog odnosa i da se izjednače obveze poslodavca prema svim neprijavljenim radnicima neovisno o tome radi li se o državljaninu treće zemlje ili o radniku koji može raditi bez ispunjavanja uvjeta za rad po posebnim propisima. Stoga da su navodi tužitelja da nema temelja za prijavu radnika na mirovinsko osiguranje neosnovani jer da upravo Zakon izričito propisuje obvezu podnošenja prijave na obvezno mirovinsko osiguranje i za državljanina treće zemlje koji nema izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj kada je tijekom inspekcijskog nadzora zatečen takav radnik da radi. Slijedom svega naprijed navedenog da predlaže da naslovljeni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. listopada 2025. opunomoćenica tuženika navela je da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu kao i navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja tuženika te da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru KLASA: UP/I-116-01/24-02/128, URBROJ: 443-02-03-22-24-5 od dana 23. kolovoza 2024. pod točkom 1. naloženo je poslodavcu ŠIVA j.d.o.o., adresa sjedišta, Vir, Kozjak XVII/A 1, OIB: 46597905252, da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika, OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom dana **.**.2000. u [adresa], državljaninu Sjeverne Makedonije, prebivalište u [adresa], Sjeverna Makedonija, boravak u Republici Hrvatskoj, Vir, Šipunatska 8, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 6. srpnja 2024. koji da je zapisnikom KLASA: UP/I-116-02/24-01/128, URBROJ: 443-02-03-22-24-1 od dana 13. kolovoza 2024. utvrđen kao početak rada radnika za poslodavca. Pod točkom 2. izreke naloženo je poslodavcu da uplati iznos od 2.650,00 EUR za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. tog rješenja u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na broj računa IBAN [broj bankovnog računa], s pozivom na broj: HR64 7129-50709-76420- 00128. Pod točkom 3. izreke određeno je da je poslodavac nalog iz točke 1. i 2. ovog rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Pod točkom 4. izreke određeno je ukoliko poslodavac u roku iz točke 3. ne izvrši nalog iz točke 2. tog rješenja, da će se provest ovrha radi naplate novčanog iznosa od 2.650,00 eura.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se saslušaju svjedoci OT i TT, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. ZUS-a, očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je, u skladu s odredbom čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, br. 151/22, dalje: Zakona) propisano je da je poslodavac dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja iz članka 7. stavaka 2. i 3. Zakona za svaki mjesec pretpostavljenog razdoblja rada iz članka 6. Zakona odnosno zapisnikom inspektora rada utvrđenog razdoblja neprijavljenog rada, radniku isplatiti plaću za puno radno vrijeme u visini mjesečne bruto medijalne plaće u Republici Hrvatskoj te doprinos za obvezna osiguranja koji se isplaćuje na plaću. Navedena obveza poslodavca postoji i u slučaju iz članka 8. stavka 3. Zakona, tj. za razdoblje u kojemu je radnik već prijavljen na obvezno osiguranje. U skladu s člankom 10. stavcima 3. i 4. Zakona poslodavac je dužan iznos iz stavka 1. toga članka isplatili na način da javna davanja koja se isplaćuju iz plaće i na plaću obračuna i uplati na uplatne račune prema posebnim propisima kojima se uređuje naplata javnih davanja te o navedenom podnese izvješće sukladno propisima vezanim uz obračun i naplatu poreza i doprinosa, a preostali dio tog iznosa uplati na transakcijski račun radnika. U protivnom Porezna uprava Ministarstva financija rješenjem će utvrditi ukupnu visinu obveze poslodavca iz članka 10. stavka 1. Zakona, na temelju ovog izvršnog rješenja. U skladu s člankom 10. stavkom 9. Zakona poslodavac ne smije umanjiti svoju obvezu prema neprijavljenom radniku za iznos koji mu je već isplatio, osim ako on nije isplaćen na način propisan stavkom 3. toga članka Zakona.

10. Odredbama čl. 7. st. 2. Zakona propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura (19.966,43 kn) za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. Stavkom 3. istog članka propisano je ako se kod istog poslodavca tijekom sljedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenoga rada ponovno utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu s člankom 7. stavkom 2. Zakona, pri čemu se iznos obveze uplate povećava na 6.630,00 eura za svakog neprijavljenog radnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da je poslodavac dužan naredbu iz točki 1. i 2. izreke ovog rješenja izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja.

11. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/I-116-01/24-02/128 utvrđeno je: da je dana 8. kolovoza 2024. viši inspektor rada državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru obavio inspekcijski nadzor kod poslodavca u njegovom poslovnom prostoru PJ buffet Đasti, Vir, Kozjak XVII/A 1; da je tijekom inspekcijskog nadzora obavljenog dana 8. kolovoza 2024. kod poslodavca u poslovnom prostoru PJ buffet Đasti, Vir, Kozjak XVI1/A 1, na poslovima pomoćnog kuhara zatečen radnik OT, da je imenovani radnik započeo s radom dana 6. srpnja 2024. na obavljanju poslova šankera, a nakon dva tjedna na poslovima pomoćnog kuhara, a što da je utvrđeno iz izjava saslušanih svjedoka/radnika i izjave odgovorne osobe društva; da navedeni poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos; da poslodavac nije radnika prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje s prvim danom početka njegova rada 6. srpnja 2024., već da je za istoga podnesena prijava na obvezno mirovinsko osiguranje dana 14. kolovoza 2024. s danom stjecanja statusa osigurane osobe dana 14. kolovoza 2024.; da je imenovani radnik državljanin treće zemlje, Sjeverne Makedonije te da za rad u Republici Hrvatskoj ima izdanu dozvolu za boravak i rad sa važenjem od 14. kolovoza 2024. do 11. studenog 2024. za obavljanje poslova pomoćnog kuhara; da je tijekom inspekcijskog nadzora kod predmetnog poslodavca radio radnik OT, bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rad (neprijavljeni rad iz čl. 3. st. 2. toč. 1. Zakona), o čemu da je sastavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 16-02/24-01/128, URBROJ: 443-02-03-22-24-1 od dana 13. kolovoza 2024., a kojim zapisnikom da je kao prvi dan početka njegova rada za predmetnog poslodavca utvrđen dan 6. srpnja 2024.

12. Kraj naprijed iznesenog činjeničnog stanja koje je nesporno utvrđeno na licu mjesta prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora kod poslodavca u njegovom poslovnom prostoru PJ buffet Đasti, Vir, Kozjak XVII/A 1 kad je na poslovima pomoćnog kuhara zatečen radnik OT, koji je započeo s radom dana 6. srpnja 2024. na obavljanju poslova šankera, a nakon dva tjedna na poslovima pomoćnog kuhara, te da je sve navedeno utvrđeno upravo iz izjava saslušanih svjedoka/radnika OT, ovdje tužitelja, i TT kao i iz izjave JT, kćeri odgovorne osobe tužitelja pa kako navedeni poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos i da poslodavac nije radnika prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje s prvim danom početka njegova rada 6. srpnja 2024., već da je za istoga podnesena prijava na obvezno mirovinsko osiguranje dana 14. kolovoza 2024. to je, imajući u vidu gore citiranu odredbu čl. 7. st. 2. Zakona, tuženik zakonito postupio kada je donio osporeno rješenje u kojem je dao obrazloženje s kojim se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

13. Ponovno saslušanje radnika koji su u tom trenutku zatečeni u tužiteljevom predmetnom prostoru kao i kćeri odgovorne osobe društva ukazuju se u cijelosti suvišnim obzirom da su isti tom prilikom, između ostalog, upozoreni da su dužni govoriti istinu i na posljedice davanje lažnog iskaza te su zapisnik bez primjedbi potpisali, a ovaj Sud u cijelosti poklanja vjeru onom što je uneseno u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru te nema nikakvih dvojbi da je inspekcijski nadzor proveden zakonito i da su sve provedene radnje detaljno opisane i unesene u navedeni zapisnik.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (kojim sada naknadno pokušava prikazati kako se OT toga dana, kada je izvršen inspekcijski nadzor, nije u predmetnom tužiteljevom objektu nalazio u svojstvu radnika tj. da toga dana još uvijek nije bio zaposlen kod tužitelja) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

15. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

16. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

17. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 5. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d., Čakovec, Ruđera Boškovića 33,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Split, Ispostavi u Zadru, Brne Krnarutića 13, Zadar

- u spis