REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-130/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića, člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL, zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 3. i 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 dalje KZ/97.), odlučujući o žalbama prvookrivljenog CL po branitelju CLB odvjetniku pri Odvjetničkom društvu Rabar & Visković sa sjedištem u [adresa], drugookrivljenog NL po branitelju Goranu Ružiću odvjetniku iz Čakovca i Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 15 K-192/2022-404 od 31. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na oba okrivljenika u odluci o kazni na način da se:

- prvookrivljeni CL zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. i 3. KZ/97. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 99. stavak 3. KZ/97. osuđuje na kaznu zatvora 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, te mu se na temelju članka 63. KZ/97. u tu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2011. u 9,30 sati do 11. veljače 2011. u 15,45 sati,

- drugookrivljeni BL zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. i 3. KZ/97. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 99. stavak 3. KZ/97. osuđuje na kaznu zatvora 3 (tri) godine, te mu se na temelju članka 63. KZ/97. u tu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2011. u 9,30 sati do 11. veljače 2011. u 15,45 sati..

II. Odbijaju se žalbe prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu prvookrivljeni CL i drugookrivljeni BL proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv života i tijela

– teška tjelesna ozljeda – opisano u članku 99. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/97., a kažnjivo po članku 99. stavak 3. KZ/97. Prvookrivljeni CL i drugookrivljeni BL osuđen su svaki na kaznu zatvora dvije godine i osam mjeseci u koju im je na temelju članka 63. KZ/97. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2011. u 9,30 sati do 11. veljače 2011. u 15,45 sati, kada su pušteni na slobodu.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje ZKP/08.) prvookrivljeni CL i drugookrivljeni BL dužni su podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu 22.869,97 kn/3.035,37 eura solidarno i iz točke 6. ZKP/08. svaki od okrivljenika u paušalnoj svoti u iznosu 1.500 kn/199,08 eura, sve u korist proračunskih sredstava suda u roku 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju članka 270. ZKP/08. prvookrivljenom CL vraća se mobilni uređaj marke Samsung, crne boje, klizni, IMEI broja: [IMEI broj] i drugookrivljenom NL vraća se mobilni uređaj marke I-phone.

4. Protiv navedene presude žalbu je uložio prvookrivljeni CL po branitelju CLB zbog bitne povede kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. i zbog odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08., s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Protiv iste presude žalbu je uložio i drugookrivljeni BL po branitelju Goranu Ružiću zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da drugookrivljenog NL oslobodi optužbe.

6. Žalbu je protiv iste presude uložilo i Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni.

7. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu podnio je drugookrivljeni BL predlažući da se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu odbije kao neosnovana.

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

9. Na zahtjeve branitelja prvookrivljenog CL i branitelja drugookrivljenog NL koji su istaknuti u žalbama održana je 15. prosinca 2025. javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj su obaviješten prvookrivljeni CL, njegov branitelj CLB, drugookrivljeni BL, njegov branitelj Goran Ružić i Županijska državna odvjetnica u Slavonskom Brodu. Na istu sjednicu pristupili su branitelj provookrivljenog CL, odvjetnik CLB i branitelj drugookrivljenog NL, odvjetnik Goran Ružić, dok nisu pristupili prvookrivljeni CL, drugookrivljeni BL i predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, iako su uredno obaviješteni o sjednici, pa je stoga sjednica na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. Na toj sjednici vijeća branitelj prvookrivljenog CL iznio je sadržaj žalbe u najvažnijim dijelovima, a isto tako je i branitelj drugookrivljenog NL iznio sadržaj žalbe u najvažnijim dijelovima. S obzirom na to da nije pristupio predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, sadržaj žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu iznio je sudac izvjestitelj u najvažnijim dijelovima, a branitelj drugookrivljenog NL je ostalo u cijelosti kod odgovora na žalbu kojeg je dao u pisanom obliku.

O žalbi prvookrivljenog CL zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka:

10. Nije u pravu prvookrivljeni CL da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te zato što u presudi ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama. Točan je žalbeni navod da se u izreci pobijane presude navodi da su okrivljenici zajednički i sporazumno s ČL, u cilju da teško tjelesno ozlijede GL, olako pri tom držeći da neće zadobiti ozljedu opasnu po životu uslijed koje će umrijeti, najprije ĆL više puta rukama i nogama udario GL u područje glave i tijela, a potom su se pridružili prvookrivljeni CL i drugookrivljeni BL te su ga sva trojica nastavili rukama i nogama udarati po glavi i tijelu, a jedan od njih ga snažno pritisnuo u područje trbuha, čemu se druga dvojica nisu suprotstavili, a iz izreke nije jasno tko je između ČL, prvookrivljenog CL i drugookrilvjenog NL pritisnuo trbuh GL i time mu zadao ozljedu opasnu po život.

11. Međutim, ovo ne znači da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud jednoznačno i jasno u prvostupanjskoj presudi, u izreci naznačuje da je jedan između ČL, prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL (ne zna se tko između njih trojice) snažno pritisnuo GL u područje trbuha čemu se preostala dvojica nisu suprotstavila, zbog kojeg pritiska je GL zadobio smrtonosnu ozljedu. U tom dijelu izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi, te nisu izostali razlozi o odlučnim činjenicama, s tim što će ova okolnost izjavljena u žalbi biti razmatrana detaljnije u žalbenom osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Nadalje, prvookrivljeni CL navodi u žalbi da prvostupanjski sud sudi okrivljenike za isto kazneno djelo obrazlažući da je nesumnjivo ozljedu nanio jedan okrivljenik, te se ona ima uračunati ne samo okrivljeniku koji ju je stvarno zadao, nego i svakom drugom, obzirom da se bitan doprinos svakog suokrivljenika u izvršenju kaznenog djela uračunava i svima ostalima, pa smatra da je takvo obrazloženje nelogično i u suprotnosti sa općim načelima kaznenog prava – svaki počinitelj odgovara za svoje postupanje. Smatra da je takvo obrazloženje u proturječju sa nalazom i mišljenjem vještaka Škavića kojeg je sud prihvatio, a iz kojeg proizlazi da je najteža i smrtonosna ozljeda trbuha koja je tipična i karakteristična za mehanizam nastanka pritiskom u vidu jednokratnog gnječenja – gaženja u pravilu nogom ili koljenom i sl. od strane jedne osobe. Zaključuje se u žalbi prvookrivljenog CL da je prvostupanjski sud prihvatio da je smrtonosnu ozljedu mogla zadati samo jedna osoba, samo jednom radnjom, ali iako nije utvrđeno koji od okrivljenika je tu ozljedu nanio "uračunava" tu ozljedu svim okrivljenicima navodeći u izreci presude da ga je jedan pritisnuo, a druga dvojica se nisu suprotstavila.

13. Suprotno žalbenim navodima prvookrivljenog CL, na okolnosti iz točke

12. obrazloženja ove presude, prvostupanjski sud je u točki 76. obrazloženja pobijane presude iznio razloge zbog kojih smatra da se, iako se ne zna tko je između ČL, prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL zadao smrtonosnu ozljedu pok. GL, nanošenje te ozljede ima uračunati obojici okrivljenika, kao i ČL. S obzirom da je na ove okolnosti prvostupanjski sud dao dostatno obrazloženje, presuda nije u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka Škavića, a o ovoj okolnosti bit će više riječi pri analizi žalbenog osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Nadalje se u žalbi navodi da prvostupanjska presuda utvrđuje da iz iskaza svjedoka proizlazi kako je bilo udaraca rukama i nogama po glavi i tijelu oštećenika, ali nitko od svjedoka nije spomenuo pritiske na trbuh oštećenika u vidu gaženja i gnječenja, pa stoga ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama u tom dijelu.

15. Suprotno žalbenim navodima obrazloženim u točki 14. ove presude, prvostupanjski sud je u točki 76. obrazloženja pobijane presude dao dostatne razloge i na prikladan način ih obrazložio kada je razjašnjavao zbog čega smatra da je pritisak na trbuh oštećenika nanio jedan od okrivljenika ili ĆL, iako sam pritisak nitko od svjedoka nije vidio, pa ne stoji tvrdnja žalbe da u tom dijelu ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama.

16. Žaleći se dalje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, prvookrivljeni CL navodi da je prvostupanjski sud propustio navesti radnje koje je prvookrivljenik poduzeo u odnosu na GL, te uopćeno opisuje da su zajedno i sporazumno sva trojica nastavili udarati rukama i nogama GL u područje glave i tijela, što ne proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, tvrdi se u žalbi da je prvostupanjski sud trebao opisati radnje koje je poduzeo prvookrivljeni CL i tko je zadao oštećeniku koliko udaraca, u koji dio tijela i tko je neposredno prouzročio smrtonosnu ozljedu.

17. Nasuprot ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u točki 71. obrazloženja prvostupanjske presude naveo da je iz iskaza ZL, HL, UL, ĐL i OL utvrdio da je od strane prvookrivljenog CL bilo udaraca rukama i nogama, pa ne stoji žalbeni navod prvookrivljenog CL da u tom dijelu presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

18. Zaključno, prvostupanjska presuda može se ispitati jer izreka presude nije nerazumljiva, nije proturječna sama sebi ili razlozima, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i u njoj nema proturječnosti, za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao razloge koje je na dostatan način obrazložio, pa zbog svega nije u pravu prvookrivljeni CL da je u prvostupanjskoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. O žalbi prvookrivljenog CL zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja:

19. U pravu je prvookrivljeni CL da prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da nije utvrđeno tko je između prvookrivljenika CL, drugookrivljenika NL i ČL žrtvi GL nanio tešku tjelesnu ozljedu trbuha, te gdje je ona zadana, a koja ozljeda je jedina rezultirala smrtnim ishodom i da se ta ozljeda ima uračunati svakom između njih trojice, međutim prvostupanjski sud je obrazložio u točki 71. obrazloženja pobijane presude udio prvookrivljenog CL u počinjenju kaznenog djela na način da je iz iskaza svjedoka ZL, HL, UL, ĐL i OL utvrdio koje radnje je pri ozljeđivanju GL počinio prvookrivljeni CL. Tako je svjedokinja ZL, između ostalo, navela da je uočila da je prvookrivljeni CL klečao koljenima na tlu iznad glave GL, vidjela je da otvorenim dlanom i stisnutom šakom udarao Tomislavovu glavu te mu zadao više od tri, četiri udarca, svjedokinja HL je, između ostalog, navela da nakon što je GL pao na tlo mu je prvookrivljeni CL prišao prema glavi, sagnuo se i počeo šakom udarati GL po glavi te mu zadao više udaraca. Prvostupanjski sud je u odnosu na svjedokinju UL naveo da je vidjela da su iz lokala izašli prvookrivljeni CL i drugookrivljeni NL, a kada se prvookrivljeni CL vratio unutra joj je rekao: "UL, da sam trezan bi ga bole, vani je poscani i posrani, u komi leži", te se počeo podsmjehivati, dok iz iskaza ĐL prvostupanjski sud utvrđuje da je vidjela da su došli prvookrivljeni CL i drugookrivljeni NL i vidjela je da uslijedio fizički sukob u kojem je bilo udaraca nogama i rukama. U odnosu na svjedokinju OL prvostupanjski sud utvrđuje da je navela da je došao i prvookrivljeni CL i počeo tući GL s rukama, te da misli da je prvookrivljeni CL udario EL u želudac, time da se prvookrivljeni CL uključio kada je DL počeo udarati nogama, a prije nego je DL nogom pokosio DL. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje da iz iskaza IL proizlazi da su u sukobu bili s jedne strane DL i LL, a s druge strane C te okrivljenici CL i NL, mahalo se rukama i nogama, tko je koga i s čim udario ne može se opisati, a da iz iskaza svjedoka TL proizlazi i da je vidio da je prvookrivljeni CL stisnutom šakom dva ili tri puta udario DL u glavu kada je ležao na podu i nakon toga je vidio kako su DL i prvookrivljeni CL udarali DL i LL nogom kada su ovi ležali.

20. Prvostupanjski sud je obrazložio iz kojih razloga prihvaća iskaze svjedoka navedenih u točki 19. obrazloženja ove presude, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz iskaza tih svjedoka jasno proizlazi aktivno sudjelovanje prvookrivljenog CL u ozljeđivanju pok. GL.

21. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Škavića, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da nema dvojbe da je smrtonosna ozljeda trbuha žrtvi nanesena jednokratnim djelovanjem sile u vrlo kratkoj jedinici vremena i da nitko od svjedoka nije vidio tko mu je između ČL, prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL zadao tu ozljedu gnječenjem, gaženjem ili pritiskom na trbuh. Nadalje je prvostupanjski sud na nedvojben način, prihvaćanjem iskaza vještaka Škavića utvrdio da je ozljeda GL u vidu razdora mezenterijalne arterije i njezinih ogranaka kao i hvatišta crijeva nastala pritiskom u smislu gnječenja, gaženja ili pritiska i to tijekom ležanja GL leđima oslonjenim na podlogu, a pritisak je uslijedio od naprijed prema otraga, tj. prema podlozi, kao i da je najvjerojatnije do nanošenja te ozljede došlo od strane jedne osobe.

22. U žalbi se navodi da svjedoci VL, ĐL, ŠL, JL, ML i KL nisu vidjeli da bi prvookrivljeni CL zadavao bilo kakve udarce pok. GL. Međutim, iako je točan ovaj žalbeni navod prvookrivljenog CL, ne znači da zbog toga prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio aktivno sudjelovanje prvookrivljenog CL u udaranju rukama i nogama GL i to na način kako je navedeno u točki 19. i 20. obrazloženja ove presude, na koji dio obrazloženja se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje. Netočan je žalbeni navod prvookrivljenog CL da je svjedokinja OL navela da ona nije vidjela da je prvookrivljeni CL tukao oštećenog GL, jer ta svjedokinja, između ostalog, navodi i da je došao prvookrivljeni CL i počeo tuči GL s rukama i da misli da je prvookrivljeni CL udario EL u želudac.

23. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio i u dostatnoj mjeri obrazložio u točki 76. obrazloženja pobijane presude da je i prvookrivljeni CL, zajedno s ČL i ŽL uzeo udio u radnji počinjenja teške tjelesne ozljede. Također je prvostupanjski sud postupanjem ČL, te obojice okrivljenika pravilno definirao kao supočiniteljstvo. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je većina ispitanih svjedoka smatrala da je ČL zaštitar, da je drugookrivljeni ŽL DJ (osoba zadužena za puštanje glazbe), a prvookrivljeni CL konobar, i to svi trojica u istom lokalu "Guru". Sam ĆL je naveo da se tu noć malo družio sa drugookrivljenim ŽL kojeg zna kao DJ-a u tom lokalu. Prvookrivljeni CL u obrani je naveo da je radio, u tom lokalu na farbanju do 22,00 sata, nakon čega je ostao kao gost radi eventualne ispomoći konobarici. Upravo zbog takvog neformalnog odnosa u lokalu "Guru", kada je ĆL redar, prvookrivljeni CL konobar, a drugookrivljeni BL DJ, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se njih trojica međusobno dobro poznaju i da su zapravo u odsutnosti vlasnika vodili lokal.

24. Nadalje, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da odredba članka 35. stavak 3. KZ/97. pri definiciji supočiniteljstva traži zajedničku odluku, odnosno sporazum za počinjenje kaznenog djela, pa aktivno djelovanje ČL i oba okrivljenika u udaranju rukama i nogama GL, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kao supočiniteljstvo jer je svaki od njih poduzeo radnju pri udaranju rukama i nogama pok. GL i bitno pridonio počinjenju kaznenog djela. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da za postojanje supočiniteljstva nije nužan detaljan prethodni dogovor, odnosno sporazum već je dovoljan i prešutan sporazum, odnosno takvo zajedničko postupanje iz kojeg na nedvojben i očit način proizlazi volja svakog od sudionika da sudjeluju u počinjenju kaznenog djela, a do kojeg je došlo od strane ČL, prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL koji su se dobro poznavali kako je navedeno u točki 23. obrazloženja ove presude. S tim u vezi valja napomenuti da iz iskaza svjedoka IL prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da su u sukobu bili, s jedne strane, oštećeni GL i svjedok LL, a s druge strane ĆL te prvookrivljeni CL i drugookrivljeni BL, pa je na taj način vidljivo da su ĆL te prvookrivljeni CL i drugookrivljeni BL bili "jedna ekipa" koja je bila u sukobu s "drugom ekipom" koju su činili pok. GL i svjedok LL.

25. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud radnje ČL, prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL prihvatio i označio kao supočiniteljstvo, jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su oba okrivljenika postupajući na temelju prešutnog dogovora i zajedničke odluke da teško tjelesno ozljede GL pridružili se ČL koji je najprije u blizini šanka više puta rukama i nogama udario GL u područje glave i tijela zbog čega je ovaj pao i ostao ležati, a potom su ga sva trojica nastavila udarati rukama i nogama po glavi i tijelu i to najprije u lokalu, a potom na prostoru terase ispred lokala, pri čemu ga je jedan od njih trojice, a tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno tko, snažno pritisnu u područje trbuha i nanio mu smrtonosnu ozljedu, pa je stoga ispravan zaključak da su zajedno s ČL oba okrivljenika djelovali kao supočinitelji.

26. Kada je prvostupanjski sud utvrdio da je najprije ĆL u blizini šanka više puta rukama i nogama udario GL u područje glave i tijela, a potom su mu se pridružili obojica okrivljenika, te ga sva trojica udarali rukama i nogama po glavi i tijelu, kako unutar lokala, tako i izvan lokala, na terasi, a s obzirom da je prema iskazima svjedoka oštećeni GL bio vidno pijan, tada su nedvojbeno njih trojica uvažavajući intenzitet, način i mjesta na tijelu oštećenog GL pri zadavanju udaraca, kako su to opisali svjedoci, tada je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da su ĆL i oba okrivljenika djelovali u odnosu na oštećenog GL s izravnom namjerom i u cilju da ga teško tjelesno ozlijede. Pri tom je isto tako, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je nastala posljedica tj. smrt GL bila obuhvaćena nehajem ČL i obojice okrivljenika jer su svi oni postupajući na naprijed opisan način lakomisleno smatrali da GL neće zadobiti smrtonosnu ozljedu.

27. Nedvojbeno je da tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđeno tko je nanio ozljedu koja je rezultirala smrću GL, a radi se o jednokratnom gnječenju u području trbuha, a isto tako je nedvojbeno da je tu ozljedu oštećenom GL zadao ili ĆL ili prvookrivljeni CL ili drugookrivljeni NL, sve to iz razloga jer iz iskaza 15 ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi tko drugi, osim njih trojice, udarao oštećenog GL. S obzirom na to da su samo ĆL i oba okrivljenika sudjelovali u udaranju rukama i nogama GL i pri tom djelovali sporazumno i s izravnom namjerom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je pri tom ataku ČL i oba okrivljenika prema GL jedan od njih trojice, a ne zna se koji, snažno pritisnuo GL u područje trbuha zbog čega je došlo do razdora mezenterijalne arterije GL i njezinih ogranaka kao i hvatišta crijeva uslijed čega je došlo do šoka i smrti. Pravilno zaključuje stoga prvostupanjski sud da se u ovim okolnostima nanošenje navedene smrtonosne ozljede ima uračunati ne samo onome između ČL i obojice okrivljenika koji ju je stvarno zadao, nego i svakom drugom od njih, s obzirom da se bitan doprinos svakog suokrivljenika u izvršenju kaznenog djela uračunava i svima ostalima.

28. Zbog svega navedenog neosnovani su žalbeni razlozi prvookrivljenog CL da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio činjenično stanje.

O žalbi drugookrivljenog NL zbog žalbenog osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja:

29. Nije u pravu drugookrivljeni BL da je pogrešno utvrdio činjenično stanje prvostupanjski sud kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo navedeno u izreci pobijane presude, a da pri tom nije utvrdio da je drugookrivljeni BL zadao žrtvu GL smrtonosnu ozljedu trbuha. Što se tiče involviranosti drugookrivljenog NL u njegov atak na žrtvu GL zajedno s ČL i prvookrivljenim CL, njegovo sudjelovanje je prvostupanjski sud na pravilan način utvrdio i to prije svega iz iskaza svjedoka HL, ZL i IL, kako je to navedeno u točki 72. obrazloženja prvostupanjske presude.

30. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je svjedokinja HL, između ostalog, navela da nakon što je prvookrivljeni CL prišao prema glavi GL, sagnuo se i počeo ga šakom udarati po glavi, tu je došao i drugookrivljeni NL, te je ona vidjela kada je drugookrivljeni NL udario GL kod ulaznih vrata, da bi nakon toga svi izašli van i kada je GL bio na podu terase kod ulaznih vratiju, drugookrivljeni NL mu je nešto govorio, te je svjedokinja HL vidjela da ga je tada drugookrivljeni NL nogama udarao u predjelu trupa zadavši mu svakako više od 2 – 3 udarca. Isto je tako prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je prvostupanjski sud iz iskaza svjedokinje ZL utvrdio da je nakon pada GL na tlo da je u to vrijeme drugookrivljeni NL bio kraj prvookrivljenog CL i sudjelovao je u sukobu, iako nije vidjela da je drugookrivljeni NL zadao nekome udarac. Također je prvostupanjski sud utvrdio i da je svjedok IL naveo da su u sukobu bili s jedne strane GL i LL, a s druge strane ČL, te okrivljenici CL i NL, da se mahalo rukama i nogama.

31. Prihvaćajući iskaze svjedoka HL, ZL i IL prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da jasno proizlazi aktivno sudjelovanje drugookrivljenog NL u ozljeđivanju pok. GL.

32. Točni su navodi žalbe drugookrivljenog NL da svjedoci OL, VL, ML, ĐL, KL, UL i svjedok LL u iskazima ne terete drugookrivljenog NL, tj. nisu vidjeli da bi drugookrivljenik sudjelovao u udaranju pok. GL, međutim to ne znači da zbog toga prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio aktivno sudjelovanje i drugookrivljenog NL u udaranju rukama i nogama GL i to na način kako je navedeno u točki 30. i 31. obrazloženja ove presude.

33. Što se tiče navoda iz žalbe drugookrivljenog NL da je s jedne strane u točki 77. obrazloženja pobijane presude sud naveo da obranu drugookrivljenog NL, prvookrivljenog CL i iskaz ČL ocjenjuje kao neuvjerljive i nevjerodostojne, a s druge strane u točki 74. obrazloženja pobijane presude da prvostupanjski sud utvrđuje da je u fizičkom napadu na pok. GL sudjelovao i drugookrivljeni BL, istoga tereti i ČL, to je točno, ali je sud pri tome u točki 74. konstatirao za drugookrivljenog NL da je udarao i gazio GL, tereti ĆL. Nakon te konstatacije prvostupanjskog suda je uslijedila ocjena iskaza ČL u smislu da takav iskaz ČL sud ne prihvaća, jer ga smatra neuvjerljivim i nevjerodostojnim. Sve navedeno ne utječe na involviranost drugookrivljenog NL u aktivno udaranje u tijelo GL koje je prvostupanjski sud utvrdio prihvaćajući iskaze svjedoka, kako je to navedeno u točkama 30. i 31. obrazloženja ove presude.

34. U odnosu na dio žalbe drugookrivljenog NL da je prvostupanjski sud s jedne strane naveo da se ne zna tko je između obojica okrivljenika i ČL nanio smrtonosnu ozljedu GL, a s druge strane da je naveo da je usmrćenje žrtve nastalo kao rezultat njihovih zajedničkih poduzetih radnji, ovaj drugostupanjski sud takva utvrđenja prvostupanjskog suda shvaća na način da je prvostupanjski sud najprije utvrdio nanošenje smrtonosne ozljede kada je naveo "…..a jedan od njih ga snažno pritisnuo u područje trbuha….". Nadalje je prvostupanjski sud nedvosmisleno, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Škavića u točki 76. obrazloženja pobijane presude utvrdio da iz rezultata dokaznog postupka nije utvrđeno koji od njih trojice (misli se na ČL, te obojicu okrivljenika) je žrtvi GL nanio tjelesnu ozljedu trbuha, koja je bila smrtonosna. Izričaj iz obrazloženja prvostupanjske presude "….dok je usmrćenje žrtve nastalo kao rezultat njihovih zajedničkih poduzetih radnji….", ovaj drugostupanjski sud shvaća da je napisan u širem kontekstu, dakle u smislu da je uopćeno govoreći do smrti GL došlo zbog djelovanja ČL i obojice okrivljenika u odnosu na namjeru za nanošenje teške tjelesne ozljede, koja je za posljedicu imala smrt koja je obuhvaćena nehajem. Nedvojben je stav prvostupanjskog suda, kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da je smrtonosnu ozljedu žrtvi GL zadala jedna osoba između ČL i dvojice okrivljenika, ali nije utvrđeno tko od njih trojice.

35. Što se tiče dijela žalbe kada se prigovara uključenosti drugookrivljenog NL u bilo kakav dogovor ili zajedničku odluku sa prvookrivljenim CL i PL i kada se tim dijelom žalbe zapravo pokušava isključiti drugookrivljenog NL kao supočinitelja kaznenog djela, žalitelja drugookrivljenog NL se, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na točke 23. i 24. obrazloženja ove presude.

36. U odnosu na dio žalbe drugookrivljenog NL da je njegova obrana istinita i da zbog toga nije kriv, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilan način utvrdio i u točki 77. obrazloženja pobijane presude na dostatan način obrazložio zbog čega ne prihvaća obranu drugookrivljenog Pikla i ocjenjuje ju kao neuvjerljivu i nevjerodostojnu.

37. Zbog svega navedenog neosnovani su žalbeni razlozi drugookrivljenog NL da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio činjenično stanje.

O žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL zbog odluke o kaznama:

38. U pravu je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu kada tvrdi da je prvostupanjski sud prevelik značaj dao olakotnim okolnostima, a premal značaj otegotnim okolnostima u odnosu na oba okrivljenika kada ih je obojicu osudio na kazne zatvora u trajanju od po dvije godine i osam mjeseci. Ispravno je prvostupanjski sud u odnosu na prvookrivljenog CL utvrdio olakotne okolnosti u vidu činjenice da je otac dvoje mlt. djece i da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio star 23 godine i zbog toga nedostatno samokritičan. Jednako tako je u odnosu na prvookrivljenog CL prvostupanjski sud ispravno utvrdio otegotne okolnosti u vidu činjenice da je više puta osuđen, pa i za kaznena djela s elementima nasilja kao i da je pokazao bešćutnost prilikom počinjenja kaznenog djela, te izostanak kajanja. Međutim, pri tome je prvostupanjski sud nedovoljno vrednovao otegotnu okolnost za prvookrivljenog CL u vidu činjenice da je više puta pravomoćno osuđen. Iako je to točno, nije dovoljno naglašeno. Osuđivanost prvookrivljenog CL pokazuje njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, u smislu članka 56. stavak 2. KZ/97., pa je tako vidljivo da je u razdoblju od 2013. do 2019. četiri puta pravomoćno osuđen za različita kaznena djela, između ostalog, i na kaznu zatvora. Osim toga, jedno od tih četiri kaznena djela je kazneno djelo – teška tjelesna ozljeda u pokušaju

– a u ovom predmetu je također proglašen krivim za kazneno djelo – teška tjelesna ozljeda. Zbog toga je stav ovog drugostupanjskog suda da je u odnosu na prvookrivljenog CL samo kazna zatvora tri godine i šest mjeseci, u koju se ima na temelju članka 63. KZ/97. uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2011. u 9,30 sati do 11. veljače 2011. u 15,45 sati prikladna da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, utječe na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

39. Isto tako je ispravno prvostupanjski sud u odnosu na drugookrivljenog NL utvrdio olakotnu okolnost u vidu činjenice da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio star 23 godine i zbog toga nedostatno samokritičan. Jednako tako je u odnosu na drugookrivljenog NL prvostupanjski sud ispravno utvrdio otegotne okolnosti u vidu činjenice da je jedanput osuđen, kao i da je pokazao bešćutnost prilikom počinjenja kaznenog djela, te izostanak kajanja. Međutim, pri tome je prvostupanjski sud nedovoljno vrednovao otegotne okolnosti za drugookrivljenog NL, odnosno podcijenio je njihov značaj. Osuđivanost drugookrivljenog NL pokazuje njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, u smislu članka 56. stavak 2. KZ/97., pa je tako vidljivo da je 2018. jedanput pravomoćno osuđen. Zbog toga je stav ovog drugostupanjskog suda da je u odnosu na drugookrivljenog NL samo kazna zatvora tri godine, u koju se ima na temelju članka 63. KZ/97. uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2011. u 9,30 sati do 11. veljače 2011. u 15,45 sati prikladna da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, utječe na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

40. Zbog prihvaćanja žalbe državnog odvjetnika, a cijeneći navode iz žalbe prvookrivljenog CL zbog odluke o kazni kada se tvrdi da prvostupanjskom presudom izrečena kazna u odnosu na njega predstavlja samo društveni prijekor, retribuciju i represiju, uz izostanak konkretnih žalbenih razloga zbog odluke o kazni drugookrivljenog NL, sud je odbio kao neosnovane žalbe prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL i zbog žalbenog osnova – odluke o kazni, iz istih onih razloga iz kojih je prihvatio žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu.

41. Zbog svega naprijed navedenog ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu i na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni u odnosu na oba okrivljenika, a kako žalbe prvookrivljenog CL i drugookrivljenog NL nisu osnovane, na temelju članka 482. ZKP/08. iste su odbijene kao neosnovane i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda.

Slavonski Brod, 15. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo