REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-207/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirka Svirčevića predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Mile Solde člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TU, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog TU po braniteljici Mirni Ryvola odvjetnici iz Požege, protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj K-112/2019-69 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog TU kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi okrivljeni TU proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesna ozljeda – iz članka 117. stavak 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog članka osuđen na novčanu kaznu u visini 40 dnevnih iznosa, od kojih jedan dnevni iznos iznosi 20,00 eura, tako da je novčana kazna izražena u eurima, 800,00 eura, te je na temelju članka 42. KZ/11. okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u roku šest mjeseci od pravomoćnosti presude.

2. Na temelju članka 42. stavak 7. KZ/11. ako okrivljenik u cijelosti ili djelomično ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do 24 mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

3. Na temelju članka 43. KZ/11. ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, naplatit će se prisilno, a ako se ne može niti prisilno naplatiti u roku tri mjeseca, uz pristanak osuđenika zamijenit će se radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna zamijenit će se kaznom zatvora, tako da se jedan dnevni iznos novčane kazne zamijeni sa jednim danom zatvora. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamijeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate izvršit će se samo preostali dio navedene kazne.

4. Na temelju članka 148. stavak 1., u svezi sa člankom 145. stavak 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje ZKP/08.) okrivljeniku TU se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak zastupanja privatnog tužitelja po punomoćniku u iznosu 2.250,00 eura, te paušalni iznos 50,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljeni TU po braniteljici Mirni Ryvola zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da se optužba odbije ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi se navodi da je presuda zasnovana na nezakonitom dokazu, što je bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se temelji na ispravi – dopunskom izvješću – koje nije potpisano niti datirano, a nadovezuje se na izvještaj o utakmici koje je uredno potpisano. Ističe se da se u temeljnom izvještaju o utakmici privatni tužitelj ŽU ne spominje, već se spominje JU, a u ovom dopunskom izvješću umjesto JU naveden je ŽU, a kako to dopunsko izvješće nije datirano niti potpisano, nezakonit je dokaz. Dalje se u žalbi prigovara da je privatni tužitelj ŽU neistinito iskazivao jer je u prvotno postavljenoj privatnoj tužbi uz ozljedu nagnječenja lijeve strane lica u području temporomandibularnog zgloba, naveo i "potres mozga", a na ročištu 12. siječnja 2024. nakon što je ispitan vještak Marijan Cesarik, privatni tužitelj je iz privatne tužbe izbacio riječi "i potres mozga", što po žalbi upućuje na neistinito iskazivanje privatnog tužitelja. U konačnici se prigovara utvrđenom činjeničnom stanju navodeći da oni svjedoci koji su svjedočili u korist privatnog tužitelja ŽU igraju i navijaju za isti nogometni klub, pa im samo iz tog razloga prvostupanjski sud poklanja vjeru, a onim iskazima koje je predložio okrivljenik sud ne poklanja vjeru, što je po žalbi neosnovano.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. S obzirom na to da je braniteljica u privatnoj tužbi tražila da ju se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, dana 12. prosinca 2025. održana je sjednica vijeća na koju su pozvani okrivljeni TU i braniteljica Mirna Ryvola, te privatni tužitelj ŽU i opunomoćenik Domagoj Miličević. Na sjednicu je pristupila braniteljica Mirna Ryvola, ali ne i okrivljenik koji je dostavu poziva uredno primio, međutim braniteljica je navela da okrivljenik radi u Njemačkoj, pa ne može pristupiti na sjednicu. Također na sjednicu nisu pristupili privatni tužitelj ŽU, niti njegov opunomoćenik odvjetnik Domagoj Miličević, a za obojicu je dostava poziva uredno iskazana, pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. sjednica održana i bez prisustva okrivljenika, privatnog tužitelja i njegovog opunomoćenika. Na sjednici je braniteljica izložila sadržaj žalbe u najvažnijim dijelovima.

8. Žalba nije osnovana.

9. Nije u pravu okrivljenik da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, a pri tom se tvrdi da je nezakonit dokaz dopunsko izvješće sačinjeno po delegatu nogometne utakmice LU. Na str. 7. prvostupanjskog spisa je dopunsko izvješće u kojem stoji, između ostalog, "….službeni redar domaćina TU otvorenim dijelom dlana udara zamjenskog vratara gostiju ĐU..". U izvješću stoji da ga je sačinio LU, a isto nije potpisano. Sam svjedok LU, nakon što mu je prvostupanjski sud predočio navedeno dopunsko izvješće, je naveo da ga je on osobno sastavio i potvrdio je njegov sadržaj, a to je izvještaj koji je uputio disciplinskom sucu. Naveo je i da to dopunsko izvješće nije potpisao jer ga je slao putem e-mail. Dakle, ovo dopunsko izvješće sačinjeno je od strane službene osobe, a izostanak potpisa objašnjava sama službena osoba, pa ta isprava ne može biti podvedena niti pod jednu kategoriju nezakonitih dokaza koje su navedene u članku 10. stavak 2. točke 1. do 4. ZKP/08. Prema tome, neosnovan je žalbeni navod da je na opisani način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

10. Što se tiče žalbe upravljene na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je jasno i jednoznačno naveo zbog čega vjeruje iskazima svjedoka LU, CU i VU, a to je prvostupanjski sud obrazložio u točkama 7.3., 7.4. i 7.5. obrazloženja pobijane presude koja obrazloženja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kada je svjedok LU naveo da je kao delegat na nogometnoj utakmici vidio okrivljenog TU, kojeg od prije pozna, da ulazi u teren kao redar i da otvorenim dlanom udara privatnog tužitelja ŽU po licu, nakon čega je ŽU pao na tlo, te kada takav njegov iskaz kao kontrolni svjedoci potvrđuju CU koji je naveo da je vidio dečka kako nepomično leži i iz grupe mu je rečeno da ga je udarila službena osoba i zapamtio je prezime TU, a svjedok VU je naveo da su nakon smirivanja situacije ostali, između kojih i suci i delegat rekli da je privatnog tužitelja udario TU, tada je osnovan i utemeljen zaključak prvostupanjskog suda da je doista okrivljenik otvorenim dijelom dlana desne ruke udario privatnog tužitelja ŽU u lijevu stranu lica.

10.1. Jednako tako je prvostupanjski sud na dostatan način obrazložio zbog čega ne vjeruje istinitosti iskaza svjedoka RU i svjedoka MU, a za svoje razloge dao je dostatno i uvjerljivo obrazloženje u točkama 7.7. i 7.9. obrazloženja pobijane presude.

11. Kada se uz to uobziri da je iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Cesarika prvostupanjski sud utvrdio da je privatni tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja lijeve strane lica u području lijevog temporomandibularnog zgloba i da je u dostatnoj mjeri u točki 8. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud obrazložio zbog čega vjeruje takvom nalazu i mišljenju vještaka Marijana Cesarika, tada je stav ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i ne stoji žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Glede žalbenog navoda da je privatni tužitelj ŽU neistinito iskazivao, što se vidi iz činjenice da je izmijenjena privatna tužba nakon provedenog vještačenja, te da su iz nje izbačene riječi "i potres mozga" upućuje se žalitelju na odredbu članka 441. stavak 1. ZKP/08. u kojoj je propisano da ako tužitelj u tijeku rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje, on može do završetka dokaznog postupka usmeno izmijeniti optužnicu. Upravo to je i učinio ovlašteni tužitelj u ovom postupku izmjenjujući privatnu tužbu, a to ne znači da je iskaz privatnog tužitelja i svjedoka ŽU neistinit, nasuprot tome prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je istinit i za to dao valjane razloge u vidu prihvaćanja iskaza kontrolnih svjedoka LU, CU i VU.

13. U odnosu na žalbeni osnov – zbog odluke o kazni, stav je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje olakotnih okolnosti na strani okrivljenika kada ih je utvrdio u vidu činjenice da je okrivljenik jedini zaposlen u obitelji, te uzdržava suprugu i kći koja je samohrana majka i da je neosuđivan. S obzirom da je za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim na temelju članka 117. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora do jedne godine, a odredbom članka 40. stavak 4. KZ/11. je propisano da kada je za određeno kazneno djelo propisana kazna zatvora do tri godine sud može izreći novčanu kaznu kao glavnu, prvostupanjski sud je pri izboru vrste kazne okrivljeniku odabrao onu kaznu koja je zakonom dopuštena. Uvažavajući činjenicu da je odredbom članka 42. stavak 1. KZ/11. propisano da novčana kazna ne može biti manja od 30 niti veća od 360 dnevnih iznosa, osim iznimno do 500 dnevnih iznosa, ova novčana kazna 40 dnevnih iznosa, koja je značajno bliža minimumu, primjerena je utvrđenim od strane prvostupanjskog suda olakotnim okolnostima. Pri tom je pravilno prvostupanjski sud u smislu članka 42. stavak 4. KZ/11. odmjerio da je dnevni iznos okrivljenika 20,00 eura, s obzirom da je u obvezi uzdržavanja prema svojoj supruzi i roditeljima, a uz to financijski potpomaže i kći koja je samohrana majka, a s druge strane ima primanja mjesečno oko 2.000,00 eura. Za sva ova utvrđenja prvostupanjski sud je dao dostatno obrazloženje u točki 14.2. i 14.3. obrazloženja pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Što se tiče žalbenog osnova povrede kaznenog zakona, u žalbi se ne obrazlaže u čemu se sastoji, a postupajući po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

15. Što se tiče navoda u žalbi da okrivljenikov brat EU nije htio svjedočiti u kaznenom postupku, jer ne poznaje osobu koja je udarila privatnog tužitelja, valja reći da je privatni tužitelj doista predložio kao svjedoka ispitati EU koji je brat privatnog tužitelja, međutim na ročištu 3. prosinca 2024. zamjenik opunomoćenika privatnog tužitelja i privatni tužitelj odustali su od dokaznog prijedloga da se ispita svjedok EU, što je dopušteno i ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja.

16. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj sud nije našao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenih zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

17. Kako sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 12. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Mirko Svirčević