REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj Kžzd-4/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mirka Svirčevića predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Silvije Sajfert člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Zrinke Žalac, u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenog PŠ i drugookrivljene PŠŽ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi prvookrivljenog PŠ po branitelju Darku Staniću, odvjetniku iz Splita, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kzd-18/2017-25 od 4. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba prvookrivljenog PŠ, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na njega i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu prvookrivljeni PŠ i drugookrivljena OŠ proglašeni su krivim i to prvookrivljeni PŠ za dva kaznena djela – povreda djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11. i jedno kazneno djelo – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a. KZ/11., te su prvookrivljenom PŠ za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrđene kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 179.a. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci i prvookrivljeni PŠ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora deset mjeseci na koju je temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11. primijenjena uvjetna osuda, tako da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko navedeni u roku dvije godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti presude.

2. Istom presudom drugookrivljena PŠŽ je proglašena krivom za tri kaznena djela – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a. KZ/11., te joj je za svako kazneno djelo na temelju članka 179.a. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci i drugookrivljena PŠŽ je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci na koju je temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11. primijenjena uvjetna osuda, tako da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko navedena u roku jedne godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje ZKP/08.) prvookrivljeni PŠ i drugookrivljena PŠŽ su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66.36 eura/500 kuna, svatko.

4. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio prvookrivljeni PŠ po branitelju Darku Staniću odvjetniku iz Splita žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, s prijedlogom da županijski sud preinači prvostupanjsku presudu i prvookrivljenika oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

7. U žalbi se tvrdi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi, a u razlozima presude postoji znatna proturječnost glede odlučnih činjenica čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. (pogrešno se navodi u žalbi da se radi o odredbi članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/08.). Nadalje, žalba tvrdi da iz presude nije vidljivo odredbe kojeg Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je prvookrivljenik prekršio, a uz to činjenični opis kaznenog djela za koje je prvookrivljenik proglašen krivim u izreci pobijane presude ne sadrži voljnu komponentu krivnje kao konstitutivnog elementa bića terećenog kaznenog djela u smislu htjenja ili barem sigurnosti okrivljenika da će nastupiti zabranjena posljedica. Žalitelj smatra da je zbog toga činjenično stanje pogrešno utvrđeno i pogrešno primijenjen kazneni zakon jer postupanje okrivljenika koje je navedeno u činjeničnom opisu izreke presude zbog izostanka krivnje nije kazneno djelo. Osim toga, navodi se da je presuda proturječna i nerazumljiva u dijelu u kojem je prvookrivljenik osuđen za isto djelo za koje je osuđena i drugookrivljena PŠŽ, odnosno u dijelu da za stan u kojem je živjela oštećenica nisu plaćali utrošenu električnu energiju zbog čega je došlo do iskopčanja stana iz energetske mreže. Ističe se u žalbi da je obveznik plaćanja računa prema uplatnicama pok. otac okrivljenika, a tijekom postupka nije utvrđeno tko je naslijedio predmetni stan i tko je bio stvarni obveznik plaćanja računa za struju.

8. Žalba prvookrivljenog PŠ je osnovana.

9. U pravu je prvookrivljeni PŠ da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, u točki V. izreke pobijane presude navedeno je, između ostalog, da je prvookrivljeni PŠ počinio i dva kaznena djela – povreda djetetovih prava

– opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11., a nadalje se u točki VI. izreke pobijane presude prvookrivljenom ŽŠ za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci. U ovom dijelu izreka pobijane presude ne može se ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi.

10. Odredbom članka 177. KZ/11. propisane su varijacije kaznenog djela – povreda djetetovih prava. Tako se odredbom članka 177. stavak 1. KZ/11. propisuje da će se roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta kazniti kaznom zatvora do tri godine. Međutim, odredbom članka 177. stavak 2. KZ/11. se propisuje da će se onaj tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Dakle, radi se o varijacijama počinjenja jednog kaznenog djela – povreda djetetovih prava – gdje se u članku 177. stavak 1. KZ/11. razrađuju modaliteti i opisuju bitna obilježja ostvarenja tog oblika kaznenog djela za koje se propisuje kazna zatvora do tri godine, dok se u članku 177. stavak 2. KZ/11. razrađuju sasvim drugi modaliteti i opisuju bitna obilježja ostvarenja tog oblika kaznenog djela za koje se propisuje kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. U biti, ovdje se radi o dva različita kaznena djela s različitim obilježjima. Zbog toga je, kada je prvostupanjski sud u točki V. izreke pobijane presude utvrdio da je prvookrivljeni PŠ, između ostalog, počinio i dva kaznena djela – povreda djetetovih prava – koja kaznena djela su opisana i kažnjiva po članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11., a kada je zatim u točki VI. pobijane presude prvookrivljenom PŠ za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrdio kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, izreka presude, u tom dijelu, nerazumljiva i proturječna samoj sebi. To iz razloga jer je prvostupanjski sud najprije prvookrivljenika proglasio krivim da je počinio dva kaznena djela – povreda djetetovih prava – koja su opisana i kažnjiva po dvije različite varijacije članka 177. KZ/11. i to kako po stavku 1., tako i po stavku 2. KZ/11., a zatim mu je za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrdio pojedinačne kazne zatvora. Zbog toga je u pogledu prvookrivljenog PŠ i kaznenih djela – povreda djetetovih prava – prvostupanjska presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, jer je nejasno za koje oblike kaznenog djela iz članka 177. KZ/11. je zapravo prvookrivljeni PŠ proglašen krivim, a osobito je nejasno koje pojedinačne kazne su za svaki od prethodno utvrđenih oblika kaznenog djela iz članka 177. KZ/11. utvrđene i time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

11. Nadalje, u pravu je žalitelj i da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u odnosu na prvookrivljenog PŠ i na kazneno djelo – nasilje u obitelji – koje je opisano i kažnjivo po članku 179.a. KZ/11. U izreci pobijane presude se tvrdi da je postupajući prema svojoj supruzi, oštećenoj CŠ prvookrivljenik nju tjelesno zlostavljao izbacujući je udarcima iz zajedničkog kreveta, da je oštećena CŠ bez ikakve naknade i plaće morala raditi sve poslove i da je prvookrivljenik onemogućio suprugu CŠ u plaćanju računa za električnu energiju i vodu koji glase na njegovog pok. oca i njegovog brata, prouzročio stvaranje dugova i iskapčanje struje i voda u stanu, zbog čega su ne mogavši boraviti na hladnoći i zbog nedostatka osnovnih životnih uvjeta njegova supruga i djeca bili prisiljeni iseliti iz stana…..Međutim, dokaznu građu prvostupanjski sud je u najvećem dijelu temeljio na iskazima oštećenih CŠ, UŠ i IŠ. U točki 10. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je detaljno izložio sadržaj iskaza CŠ pa se iz tog dijela presude ne može utvrditi da bi svjedokinja CŠ tvrdila da bi nju okrivljenik tjelesno zlostavljao izbacujući ju udarcima iz zajedničkog kreveta, a to u iskazima ne tvrde niti oštećeni UŠ, niti oštećena IŠ, pa je u pogledu utvrđenja iz izreke da je prvookrivljenik oštećenu CŠ tjelesno zlostavljao izbacujući ju udarcima iz zajedničkog kreveta, izreka presude proturječna razlozima presude. Nadalje, u izreci pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio i da je oštećena CŠ bez ikakve naknade i plaće morala raditi sve poslove, a da pri tome ni primjerice nisu navedeni poslovi koje je radila oštećena CŠ i u tom dijelu je izreka prvostupanjske presude uopćena i neodređena, te nisu navedeni razlozi o odlučnoj činjenici koji su to poslovi koje je bez ikakve naknade i plaće oštećena CŠ morala raditi. Isto tako, u odnosu na prvookrivljenog PŠ u izreci pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je prvookrivljenik onemogućio suprugu CŠ u plaćanju računa za električnu energiju i vodu koji glase na njegovog pok. oca i njegovog brata, prouzročio stvaranje dugova i iskapčanje struje i voda u stanu, zbog čega su ne mogavši boraviti na hladnoći i zbog nedostatka osnovnih životnih uvjeta njegova supruga i djeca bili prisiljeni iseliti iz stana, dok iz iskaza oštećenih CŠ, IŠ i UŠ, kako je to obrazloženo u točkama 10., 11. i 13. obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je oštećena CŠ tražila ne od prvookrivljenog PŠ, već od drugookrivljene PŠŽ uplatnice za struju, koja joj te uplatnice nije htjela dati, pa je posljedično isključena struja. Zbog toga je prvostupanjska presuda u izreci, u dijelu kada se utvrđuje da je prvookrivljenik onemogućio suprugu CŠ u plaćanju računa za električnu energiju i vodu, proturječna razlozima presude, tj. proturječna je sadržaju iskaza, na te okolnosti, svjedoka CŠ, IŠ i UŠ i time je prvostupanjski sud u odnosu na prvookrivljenika i kazneno djelo – nasilje u obitelji – iz članka 179.a. KZ/11. počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

12. Odredbom članka 487. stavak 4. ZKP/08 je propisano da kada se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što je ovdje slučaj, u obrazloženju treba navesti ocjenu svih žalbenih navoda, te uputu prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku. Sukladno ovome se ističe da je pravilno istaknuto u žalbi da nije naznačeno odredbe kojeg Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je okrivljenik kršio, što ne utječe na zakonitost presude jer je u izreci utvrđeno da je okrivljenik kaznena djela činio od početka 2013. godine do 20. siječnja 2016., pa je jasno da je prvostupanjskom presudom utvrđeno da je prvookrivljenik kršio odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji je bio na snazi u to vrijeme. S tim u vezi napominje se prvostupanjskom sudu da su u uvodu pobijane presude nepravilno označeni brojevi Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune KZ/11., a koje se imaju primjenjivati u ovom predmetu.

13. Što se tiče žalbenog razloga da izreka pobijane presude ne sadrži voljnu komponentu krivnje kao bitnog elementa bića terećenog kaznenog djela, taj žalbeni razlog je neosnovan. Pravilno je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude u odnosu na prvookrivljenog PŠ i kazneno djelo – nasilje u obitelji – naveo, između ostalog, … u nakani da ponizi svoju suprugu… čime je vidljivo da je prvostupanjski sud proglasio prvookrivljenika za ovo kazneno djelo krivim za oblik krivnje – namjera. U odnosu na kaznena djela – povreda djetetovih prava – prvostupanjski sud je naveo "….svjestan da svojim ponašanjem ugrožava pravilan odgoj i psihički razvoj svoje mlt. kćeri IŠ (rođene **.**.2002.), te mlt. sina UŠ (rođenog **.**.1997.)….". Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio u pogledu ovih kaznenih djela svijest o protupravnosti na strani prvookrivljenika, dok se namjera pretpostavlja jer se kazneno djelo – povreda djetetovih prava – može počiniti samo s namjerom, s obzirom na to da u članku 177. KZ/11. zakonodavac ne predviđa postupanje iz nehaja. Zbog svega je neosnovan žalbeni navod da u izreci pobijane presude nema utvrđene voljne komponente na strani prvookrivljenika kao bitnog obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim i da je u tom pogledu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, ako utvrdi da je prvookrivljenik u odnosu na oštećenu IŠ ili oštećenog UŠ počinio kazneno djelo

– povreda djetetovih prava – u zakonskom opisu, a potom i u pravnoj oznaci na nedvojben način odrediti koji oblik kaznenog djela iz članka 177. KZ/11. je u odnosu na kojeg oštećenika prvookrivljenik počinio i koju kaznu mu sud u odnosu na koji oblik kaznenog djela i kojeg oštećenika utvrđuje. Pri ovom se skreće pažnja prvostupanjskom sudu na institut prividnog stjecaja i institut konsupcije, dakle na moguću situaciju kada jedno zakonsko biće kaznenog djela u svom ostvarenju obuhvaća drugo biće kaznenog djela u čitavom njegovom deliktnom sadržaju i kada se radi o samo jednom kaznenom djelu koje obuhvaća kriminalni sadržaj čitave situacije.

15. Također će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud u odnosu na prvookrivljenog PŠ i kazneno djelo – nasilje u obitelji – provjeriti ima li dokaza da je prvookrivljenik oštećenu CŠ tjelesno zlostavljao izbacujući ju udarcima iz zajedničkog kreveta, na način da će ponovno analizirati sadržaj iskaza svjedoka CŠ, IŠ i UŠ, te ih po potrebi na tu okolnost ponovno ispitati. Nadalje će prvostupanjski sud, ako u ponovljenom postupku utvrdi da je oštećena CŠ bez ikakve naknade i plaće morala raditi određene poslove, čime se implicira na ekonomsko nasilje počinjeno od strane prvookrivljenika, utvrditi koji su to oblici poslova koje je oštećena CŠ morala raditi bez naknade i plaće, a na što ju je prisilio prvookrivljenik. U konačnici će u ponovljenom postupku ponovnom analizom i ocjenom iskaza svjedoka CŠ, IŠ i UŠ utvrditi je li okrivljenik osoba koja je onemogućila oštećenu CŠ u plaćanju računa za električnu energiju i vodu, te će nakon tako učinjenih radnji donijeti novu na zakonu utemeljenu presudu.

16. S obzirom da je žalba prvookrivljenika osnovana, valjalo je istu prihvatiti i ovim rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na prvookrivljenog PŠ i sva tri kaznena djela za koja je proglašen krivim, te uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08.

Slavonski Brod, 5. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mirko Svirčević