Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-464/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TBZ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika TBZ podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-866/2022-122 od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika TBZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 866/2022-122 od 20. studenog 2025. na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. 36/24. i 72/25, - dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da je optuženi TBZ u neubrojivom stanju u stjecaju počinio jedno protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, te je rješenjem na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 određen prisilni smještaj optuženom TBZ u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

1.1. Na temelju odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padnu na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude i rješenja žalbu je podnio optuženi TBZ putem braniteljice Ljiljane Smiljanić, odvjetnice u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženika TBZ nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali u svojoj žalbi ne navodi niti konkretizira bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno takvim paušalnim žalbenim navodima, presuda suda prvog stupnja sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Iako žalitelj navodi da se žali i zbog povrede Kaznenog zakona, ne konkretizira o kojoj bi se povredi kaznenog zakona radilo niti obrazlaže u čemu bi se ista sastojala, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu temeljem članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 nije utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon.

6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja se navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je svoju presudu temeljio isključivo na iskazu oštećene TB.

6.1. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane okrivljenika i iskaza žrtve svjedokinje TB te ostalih provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo ispravan zaključak da je okrivljenik u neubrojivom stanju u stjecaju počinio jedno protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11.

6.2. Žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud nakon što je dao ocjenu izvedenih dokaza, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik u neubrojivom stanju, ozbiljno prijetio smrću službenoj osobi TB u vezi s njenim radom kako bi je ustrašio i uznemirio o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, oštećena i žrtva TB detaljno je i okolnosno u svom prvom iskazu iskazivala o inkriminiranom događaju te je dosljedno opisala i potvrdila sadržaj prijetnji koje joj je izrekao optuženik, a što ukazuje na njezinu vjerodostojnost, a njen iskaz je potvrđen i sadržajem materijalne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku. S pravom je prvostupanjski sud takav iskaz oštećenice ocijenio istinitim i vjerodostojnim, imajući u vidu i sadržaj medicinske dokumentacije optuženika kao i sadržaj nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Marinića.

6.3. Slijedom navedenog nedvojbeno je utvrđeno da je kod optuženika u inkriminiranom razdoblju dominirala psihotična simptomatologija te isti nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja i nije mogao vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, odnosno optuženik je tempore criminis bio neubrojiv kad je prijetio smrću službenoj osobi TB u vezi s njenim radom i to na način kako je navedeno u činjeničnom opisu izreke presude. Budući da se radi o neubrojivoj osobi s težim duševnim smetnjama kod koje postoji vjerojatnost da bi upravo zbog tih težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila neubrojivost mogla počiniti teže kazneno djelo, vještak je predložio izreći prisilni smještaj optuženiku u psihijatrijsku ustanovu.

7. S obzirom je vještak u pogledu odlučne činjenice - da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio u neubrojivom stanju, da kod njega postoji rizik da bi mogao počiniti slična ili teža kaznena djela, da je opasan za okolinu, te da je preporučio obavezno psihijatrijsko liječenje optuženika kao neubrojive osobe prema članku 51. stavak 1. ZKP/08 jer mu je potreban smještaj u psihijatrijsku ustanovu, to je prihvaćajući sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje pravilno prvostupanjski sud odredio na temelju članka. 554. stavak 1. ZKP/08 prisilni smještaj optuženom TBZ u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci iz kojeg razloga nisu osnovani žalbeni razlozi optuženika koji se odnose na odluku prvostupanjskog suda o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

8. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih optuženi TBZ pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 5. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić