1                     Poslovni broj: Kž-354/2022-7

 

                 

          Republika Hrvatska

       Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5                                          

Poslovni broj: Kž-354/2022-7

                                                                                                                                                         

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

             

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. M. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: 9 K-143/2019-16 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženika Ž. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: 9 K-143/2019-16 od 24. listopada 2022. optuženi Ž. M. proglašen je krivim da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u članku 139. stavak 2. i 4. KZ/11. te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da mu se kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti, ako u roku od 1 (jedne) godine, ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku, optuženik je dužan platiti ovome sudu za trošak kaznenog postupka paušalni iznos od 500,00 kuna (petstotinakuna)/66,36 eura (šezdesetšesteuraitridesetšestcenti)[1] u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv presude žalbu je pravodobno podnio optuženi Ž. M. po branitelju K. G., odvjetniku u Ž., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o „kazneno-pravnoj sankciji“ (ispravno je kazni), uvjetnoj osudi i troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se žalba uvaži te pobijana presuda preinači i optužba odbije, a podredno da se optuženika oslobodi od optužbe.

2.1. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

3. Temeljem članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj Kž-DO-399/2022 od 29. prosinca 2022. vratilo na nadležni postupak.

 

4. Žalba optuženika nije osnovana.

 

5. Iako se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka osim što citira zakonske odredbe isti žalbeni razlog posebno ne obrazlaže, a niti ga ovo vijeće nalazi ispitujući presudu po službenoj dužnosti, već iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nasuprot žalbenim navodima osuđenik je imao pravično suđenje, a pobijana presuda nije nezakonita kao što to neosnovano ističe žalitelj.

 

6. Žalitelj povredu kaznenog zakona vidi u tome što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je optuženik za isti događaj pravomoćno osuđen presudom Prekršajnog suda u Vukovaru, stalna služba u Županji, broj PP J 859/16-5 od 22. rujna 2016. zbog prekršaja iz članka 20. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojom je kažnjen na novčanu kaznu zbog psovanja brata J. M..

6.1. Nasuprot žalbenim navodima žalitelj neosnovano smatra da je presudom učinjena povreda načela "ne bis in idem", jer je u konkretnom slučaju riječ o dva odvojena postupka, budući je presudom Prekršajnog suda u Vukovaru, J-859/16 od 22. rujna 2016. koja je postala pravomoćna 10. listopada 2016., optuženik proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 20. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok činjenični opis kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona koje se optuženiku stavlja na teret po optužnici izlazi izvan okvira kažnjivog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

6.2. Da bi se u konkretnom slučaju radilo o "istom djelu" potrebno je da materijalni supstrat djela bude istovrstan, što ovdje nije slučaj, s obzirom da činjenični opis prekršaja za koji je optuženik proglašen krivim u prekršajnom postupku ne sadrži radnju počinjenja kaznenog djela, odnosno riječi konkretne prijetnje navedene u činjeničnom djelu optužnice, kao niti posljedicu koja je prouzročena u odnosu na zaštićeno pravno dobro, uznemirenost i strah za vlastiti život oštećenika. Nadalje, da bi se suštinski radilo o istom ili bitno istom djelu potrebno je također da se njime štiti isto pravno dobro, a što ovdje nije slučaj, budući da propisivanje prekršaja protiv nasilja u obitelji ima za cilj zaštitu obitelji od nasilja, a propisivanje kaznenog djela prijetnje ima za cilj zaštitu osobnih sloboda pojedinca.

 

7. Žalitelj nadalje pogrešno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome da su sve odlučne činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđene, što je u konačnosti dovelo do povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz supruge oštećenika E. M. koja je navela da je optuženik prijetio njezinu suprugu, no nije se mogla sjetiti točnih riječi koje je izgovorio, već je navela da je bilo svega, te se jako uplašila, drhala je, jer ih je optuženik i prije ovog događaja napadao. Iako svjedokinja nije mogla potvrditi kojim je riječima optuženik kritične zgode zaprijetio njezinom suprugu, unatoč tome prvostupanjski sud prihvaća takav iskaz, kao vjerodostojan te time ni na koji način optuženiku nije omogućen pravični postupak i suđenje. Također, druga svjedokinja K. C. nije imala nikakvih saznanja o spornom događaju.

7.1. Kada se poveže iskaz oštećenika s iskazom svjedokinje E. M. te motivom prijetnji - neriješenim imovinskom stanjem između braće, optuženik se nedvojbeno ukazuje kao kazneno odgovoran za predmetno djelo. Sud stoga pravilno iskaze oštećenika i svjedokinje E. M. prihvaća kao istinite i uvjerljive te obrazlože zbog čega zauzima takav stav.

 

8. Iz iskaza oštećenika proizlazi da su prijetnje na njega djelovale ozbiljno jer je optuženik došao ispred njegove obiteljske kuće prijeteći da će ga ubiti, a upravo je spremnosti optuženika na nasilje i opasnosti da osoba realizira svoje prijetnje i fizički napadne njega ili njegove bližnje, što je sud prihvatio kao vjerodostojno. Stoga i ovo vijeće prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se radilo o ozbiljnim prijetnjama, koje se ne mogu tolerirati, niti postoji bilo kakvo opravdanje za ovakvo neprihvatljivo ponašanje.

 

9. Sud je u obrazloženju presude u potpunosti i jasno obrazložio razloge o odlučnim činjenicama te zbog čega je pojedine dokaze ocijenio vjerodostojnim, dovodeći ih u vezu sa drugim dokazima u spisu i naveo zbog čega smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo ocijenivši iskaze oštećenika i svjedokinje E. M. vjerodostojnim i uvjerljivim. Pored tako utvrđenog činjeničnog stanja nije bilo mjesta primjeni načela in dubio pro reo kao što to neosnovano smatra žalitelj. Stoga su žalbeni navodi optuženika u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u cijelosti neosnovani.

 

Žalba u odnosu na odluku o kazni i uvjetnoj osudi

             

10. Optuženik se žali i na odluku o kazni koju posebno ne obrazlaže te je vijeće razmotrilo i izrečenu kaznenopravnu sankciju. Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije sud je optuženiku kao otegotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i korektno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Stoga izrečenu kaznu u gotovo minimalnom trajanju od četiri mjeseca s minimalnim rokom kušnje od jedne godine prihvaća i ovo vijeće kao primjerenu.

10.1. Vijeće je smatralo da je izrečena uvjetna osuda dužinom kazne i rokom kušnje primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika, a čime će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

 

Žalba u odnosu na troškove kaznenog postupka

 

11. Optuženik se žali i na troškove kaznenog postupka koje posebno ne obrazlaže te je vijeće razmotrilo i izrečenu troškove. Sud je pravilno optuženiku izrekao plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna odnosno 66,36 eura smatrajući isto primjerenim s obzirom na dužinu trajanja postupka, koje troškove i po ocjeni ovog vijeća optuženik može platiti s obzirom na primanja i imovinsko stanje.

 

12. Slijedom iznijetog, kako optuženik žalbom, nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 ZKP/08, nisu nađene druge povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu na temelju članka 482. ZKP/08. te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Sisku 26. listopada 2023.