REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-983/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru broj Pn-50/2025-6 od 15. rujna 2025., dana 5. siječnja studenog 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja se uvažava, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru broj Pn- 50/2025-6 od 15. rujna 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer da pobijano rješenje nema nikakvo obrazloženje, da sud u razlozima rješenja samo navodi da Zakon o sudovima ne sadrži odredbu koja bi omogućavala oštećeniku da izravno zahtjeva od suca naknadu štete, tvrdi da ne postoji zakonska odredba kojom se zabranjuje oštećeniku da u postupku radi naknade štete tužbom obuhvati kao tuženika suca.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj sud je pobijano rješenje ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi povrede prava osobnosti, koju je, po navodima tužitelja pretrpio zbog toga što je tužena kao sutkinja, nakon što je ročište završilo i kada su stranke i svjedoci napustili sudnicu, pozvala pravosudnu policiju da smiri tužitelja, iako su u navedenom predmetu tužena TF i svjedokinja ĆF vikale i galamile ispred sudnice, a tužitelj koji nije dao nikakvog povoda za bilo kakvu intervenciju pravosudne policije je bio prepraćen iz zgrade kao najgori kriminalac. Navodi da je takvim postupanjem, koje je za tužitelja, starog 70 godina i narušenog zdravlja bilo vrlo stresno i ponižavajuće i da je tužitelju nanesena šteta zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, u iznosu od 3.000,00 eura.
7. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbacio tužbu kao nedopuštenu, pozivajući se na odredbu članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima i ustavnopravni položaj sudaca, navodeći da nije dopušteno voditi spor protiv suca osobno, te da za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim i nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti, odgovara Republika Hrvatska.
8. U pravu je prvostupanjski sud da je odgovornost sudaca za štetu koju bi stranke pretrpjele zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudaca regulirana Zakonom o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23; dalje ZS), gdje je u članku 105. stavak 1. ZS propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti, a u stavku 2. tog članka ZS-a, da će Republika Hrvatska zatražiti od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
9. Međutim, osnovano u žalbi tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije mogao odbaciti tužbu kao nedopuštenu.
9.1. Naime, prvostupanjski sud navodi da Zakon o sudovima ne sadrži odredbu koja bi omogućavala oštećeniku da izravno od suca zahtijeva naknadu štete, slijedom čega bi se moglo zaključiti kako sud smatra da u predmetnom slučaju tužena nije pasivno legitimirana.
9.2. Međutim nedostatak takve legitimacije ima utjecaja na materijalno pravnu osnovanost tužbe, a ne na dopuštenost tužbe, pa kako ZS ne propisuje nedopuštenost tužbe sa posljedicom odbacivanja, u slučaju kada je tužba podnesena protiv suca za naknadu štete zbog nepravilnog ili nezakonitog rada, a nije utvrđeno ni da bi za odbacivanje tužbe bile ispunjene pretpostavke iz propisane člankom 281. ZPP-a i člankom 282. ZPP-a, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu.
10. Stoga je žalbu tužitelja valjalo uvažiti i pobijano rješenje ukinuti temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a , te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U Požegi, 5. siječnja 2026.
Sutkinja
Branka Ribičić
