REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-1034/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu Branki Ribičić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Đurđica Kos, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 koga zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-71/2025-12 od 26. rujna 2025., dana 5. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se uvažava i preinačava se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-71/2025-12 od 26. rujna 2025. u točki V. izreke, t ako što se nalaže tuženiku da tužiteljici umjesto iznosa od 753,10 eura, naknadi parnični trošak u iznosu od 303,10 eura sa zateznim kamatama, dok se tužiteljica odbija sa parničnim troškom iznad dosuđenog, pa do iznosa od 753,10 eura, kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura , u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
I/ Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 5. stavka 3. Ugovora o kreditu broj 41239/06, zaključen dana 03. svibnja 2006. između pravnog prednika tuženika Societe generale – Splitska banka d.d., kao kreditora i tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,50% (slovima: nulacijelapedesetposto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.“
II/ Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, tužiteljici VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 165,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2006. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.
III/ Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 12. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 41239/06 zaključen dana 03. svibnja 2006. između pravnog prednika tuženika Societe generale – Splitska banka d.d., kao kreditora i tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je određeno da za prijevremenu otplatu korisnik kredita plaća naknadu određenu aktom kreditora.
IV/ Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, da tužitelju VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 42,99 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. 4 veljače 2020. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO- a, sve u roku 15 dana.
V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 753,10 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO- a, sve u roku 15 dana.
VI/ U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška se odbija.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom odluku o parničnom trošku koja se smatra rješenjem (točka V izreke) pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se rješenje o parničnom trošku preinači na način da se tužiteljicu odbije sa djelom parničnog troška koji prelazi visinu kondemnatornog zahtjeva, ili isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te traži naknadu troškova žalbe .
2.1. U sadržaju žalbe se u bitnome ukazuje na povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebice što ne sadrži sve elemente sukladno članku 338. ZPP-a, da ne sadrži razloge zbog kojih je sud naložio tuženiku da podmiri troškove parničnog postupka prema vrijednosti spora koji predstavlja zbroj deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva, da sud ne navodi niti jedan razlog radi kojeg je smatrao da bi ovdje trebalo primijeniti odredbu članka 37. stavak 1. ZPP-a i zbrojiti deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev. Nastavno ističe da odluka nema razloge o tome na koji način je sud utvrdio vrijednost deklaratornog tužbenog zahtjeva i zašto baš u navedenom iznosu, da se spor u biti vodi radi restitucije iznosa od 208,74 eura, što je vrijednost spora, te u tom smislu navodi praksu sudova.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Suprotno navodima žalbe tuženika pobijano rješenje o parničnom trošku nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati , tako da prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik.
6. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljici koja je uspjela u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.
6.1. U ovom predmetu je tužiteljica istakla deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva , tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a).
7. Kako je prvostupanjski sud arbitrarno prihvatio vrijednost predmeta spora kao što ga je tužiteljica označila iznosom od 1.535,75. te prema toj vrijednosti odmjerio trošak tužiteljice, unatoč tome što je postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu u iznosu od ukupno 208,74 eura, po stavu ovog suda je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 35. ZPP-a.
8. Stoga tužiteljici osnovano pripada za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 dalje OT) 25 bodova, za zastupanje na ročištu 4.6.2025. i 21.8 2025. po Tbr.9.1. OT po 25 bodova, za sastav podneska od 9.6.2025. po Tbr 8.1. OT 25 bodova, što je ukupno 100 bodova, što sa PDV-om iznosi 250,00 eura, uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, a koju pristojbu je tužiteljica platila u iznosu od ukupno 53,10 eura i to na poziv suda, iako prema odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23 ), tužiteljica nije obveznik plaćanja pristojbe.
8.1. Stoga, je tuženi u obvezi tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 303,10 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke.
9. Temeljem članka 161. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a i 155. ZPP-a, te primjenom Tbr 10. točka 4. OT tuženiku je dosuđen trošak za sastav žalbe od 25 bodova što sa PDV-om iznosi 62,50 eura, slijedom čega je odlučeno u točki II. izreke.
U Požegi, 5. siječnja 2026.
Sutkinja
Branka Ribičić
