REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-595/2025-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Mirjane Šebalj Meglajec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Vučiniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i dr. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 29. srpnja 2025., poslovni broj: P-596/2025-4., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci od 29. srpnja 2025., poslovni broj: P-596/2025-4., u cijelosti.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju JP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike u tečaju isplati iznos od 3.735,58 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 7,36 EUR od 01.11.2008 do isplate
na iznos od 10,15 EUR od 01.01.2009 do isplate
na iznos od 12,12 EUR od 01.02.2009 do isplate
na iznos od 13,01 EUR od 01.03.2009 do isplate
na iznos od 10,56 EUR od 01.04.2009 do isplate
na iznos od 11,18 EUR od 01.05.2009 do isplate
na iznos od 7,38 EUR od 01.06.2009 do isplate
na iznos od 4,58 EUR od 01.07.2009 do isplate
na iznos od 5,32 EUR od 01.08.2009 do isplate
na iznos od 6,80 EUR od 01.09.2009 do isplate
na iznos od 6,67 EUR od 01.10.2009 do isplate
na iznos od 5,18 EUR od 01.11.2009 do isplate
na iznos od 7,98 EUR od 01.12.2009 do isplate
na iznos od 10,23 EUR od 01.01.2010 do isplate
na iznos od 13,42 EUR od 01.02.2010 do isplate
na iznos od 12,69 EUR od 01.03.2010 do isplate
na iznos od 17,02 EUR od 01.04.2010 do isplate
na iznos od 16,20 EUR od 01.05.2010 do isplate
na iznos od 17,80 EUR od 01.06.2010 do isplate
na iznos od 31,68 EUR od 01.07.2010 do isplate
na iznos od 28,82 EUR od 01.08.2010 do isplate
na iznos od 37,55 EUR od 01.09.2010 do isplate
na iznos od 34,53 EUR od 01.10.2010 do isplate
na iznos od 29,68 EUR od 01.11.2010 do isplate
na iznos od 39,91 EUR od 01.12.2010 do isplate
na iznos od 52,93 EUR od 01.01.2011 do isplate
na iznos od 43,71 EUR od 01.02.2011 do isplate
na iznos od 47,26 EUR od 01.03.2011 do isplate
na iznos od 43,14 EUR od 01.04.2011 do isplate
na iznos od 43,89 EUR od 01.05.2011 do isplate
na iznos od 61,31 EUR od 01.06.2011 do isplate
na iznos od 63,01 EUR od 01.07.2011 do isplate
na iznos od 77,56 EUR od 01.08.2011 do isplate
na iznos od 70,09 EUR od 01.09.2011 do isplate
na iznos od 61,90 EUR od 01.10.2011 do isplate
na iznos od 61,02 EUR od 01.11.2011 do isplate
na iznos od 60,39 EUR od 01.12.2011 do isplate
na iznos od 64,30 EUR od 01.01.2012 do isplate
na iznos od 67,70 EUR od 01.02.2012 do isplate
na iznos od 68,16 EUR od 01.03.2012 do isplate
na iznos od 65,80 EUR od 01.04.2012 do isplate
na iznos od 67,39 EUR od 01.05.2012 do isplate
na iznos od 68,48 EUR od 01.06.2012 do isplate
na iznos od 66,65 EUR od 01.07.2012 do isplate
na iznos od 67,13 EUR od 01.08.2012 do isplate
na iznos od 65,76 EUR od 01.09.2012 do isplate
na iznos od 62,84 EUR od 01.10.2012 do isplate
na iznos od 66,00 EUR od 01.11.2012 do isplate
na iznos od 67,51 EUR od 01.12.2012 do isplate
na iznos od 66,41 EUR od 01.01.2013 do isplate
na iznos od 60,45 EUR od 01.02.2013 do isplate
na iznos od 65,51 EUR od 01.03.2013 do isplate
na iznos od 65,95 EUR od 01.04.2013 do isplate
na iznos od 63,97 EUR od 01.05.2013 do isplate
na iznos od 57,80 EUR od 01.06.2013 do isplate
na iznos od 57,64 EUR od 01.07.2013 do isplate
na iznos od 59,16 EUR od 01.08.2013 do isplate
na iznos od 61,59 EUR od 01.09.2013 do isplate
na iznos od 64,95 EUR od 01.10.2013 do isplate
na iznos od 63,22 EUR od 01.11.2013 do isplate
na iznos od 64,45 EUR od 01.12.2013 do isplate
na iznos od 65,84 EUR od 01.01.2014 do isplate
na iznos od 66,71 EUR od 01.02.2014 do isplate
na iznos od 68,54 EUR od 01.03.2014 do isplate
na iznos od 67,94 EUR od 01.04.2014 do isplate
na iznos od 65,91 EUR od 01.05.2014 do isplate
na iznos od 65,26 EUR od 01.06.2014 do isplate
na iznos od 65,55 EUR od 01.07.2014 do isplate
na iznos od 67,86 EUR od 01.08.2014 do isplate
na iznos od 69,79 EUR od 01.09.2014 do isplate
na iznos od 69,39 EUR od 01.10.2014 do isplate
na iznos od 71,07 EUR od 01.11.2014 do isplate
na iznos od 72,21 EUR od 01.12.2014 do isplate
na iznos od 71,54 EUR od 01.01.2015 do isplate
na iznos od 71,72 EUR od 01.02.2015 do isplate
na iznos od 71,72 EUR od 01.03.2015 do isplate
na iznos od 71,68 EUR od 01.04.2015 do isplate
koje teku od 1. studenog 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.600,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."
2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).
2.1. U žalbi navodi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a, jer joj prvostupanjski sud nije omogućio raspravljanje pred sudom, te da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, budući je proturječna sama sebi i razlozima presude. Ističe i da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, te da su razlozi koji jesu navedeni protivni ispravama u spisu.
2.2. Navodi da je prigovorila i da dalje prigovara nalazu i mišljenju knjigovodstveno- financijskog vještaka, jer su sve uplate bile izvršene prije dospijeća anuiteta, pa smatra da je trebalo primijeniti tečaj na dan uplate, a ne na dan dospijeća. Također ističe da se nije mogla primijeniti fiksna kamatna stopa na solemnizirane ugovore u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
2.3. Tuženica tvrdi da Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) dopušta ugovaranje valutne klauzule, te da su tužitelj i tuženica valutnu klauzulu dobrovoljno ugovorili, zbog čega smatra da sud nije pravilno ocijenio valjanost i učinke ugovorenog odnosa. Nadalje, osporava zaključak prvostupanjskog suda da njezin prigovor zastare nije osnovan, kao i zaključak da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate. Smatra da tužitelj nije dokazao da je tuženica bila nepošten stjecatelj te da, sukladno članku 1115. ZOO, zatezne kamate ne mogu teći prije dana podnošenja tužbe.
2.4. Predlaže da se žalba prihvati i da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, te da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa prvostupanjskog suda proizlazi da je na ročištu za glavnu raspravu saslušan stalni sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke Goranka Šmer Maraš, koja je izričito navela da je prilikom izračuna preplaćenih iznosa koristila tečaj na datum dospijeća, u skladu s ugovorom i stvarno realiziranim uplatama. Nakon te izjave, punomoćnik tuženice je jasno izjavio da ne predlaže daljnje dopunsko knjigovodstveno-financijsko vještačenje, te predlaže zaključenje glavne rasprave.
5. 1. S obzirom na navedeno, sud ocjenjuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, na što tuženica ukazuje u žalbi.
6. Presuda sadrži jasne i razumljive razloge u odnosu na odlučne činjenice, koji nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, te stoga nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, kako se navodi u žalbi. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.
8. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke utvrđeno je da je tužitelj zbog valutne klauzule, u odnosu na početni tečaj, preplatio iznos od 3.735,58 eura.
9. Tuženica je tijekom postupka isticala prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, ali nije predložila vještačenje po drugom vještaku knjigovodstveno-financijske struke. Stoga je prvostupanjski sud opravdano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno, logično i uvjerljivo.
10. Iz navedenoga proizlazi da su neosnovani navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se radi ništetnosti odredbe Ugovora o kredit o valutnoj klauzuli vrati tužitelju preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove od 3.735,58 eura s kamatom.
12. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:
- da su tužitelj i prednik tuženice 17. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj:396- 57/20081047/2006 i to tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženice kao kreditor na iznos od 20.713,00 CHF (članak 2. Ugovora);
- da je rok otplate iznosio 84 mjeseca u anuitetima od 307,58 CHF;
- da je kredit u cijelosti otplaćen;
- da je kredit podignut zbog kupnje novog osobnog vozila;
- da više uplaćeni iznos tužiteljeve obveze prema tuženici po osnovi stečenog bez osnove zbog valutne klauzule u CHF iznosi 3.735,58 eura;
- da je presuda Trgovačkog suda poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. vezano za valutnu klauzulu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a navedenom presudom odlučeno je da su povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF.
13. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule.
14. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Rev-2221/18. od 3. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
15. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.
16. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 3.735,58 eura s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženica je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
17. Neosnovani su i žalbeni navodi da, obzirom da je Ugovor o kreditu isplaćen, tužitelj nije mogao tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Ugovora, jer je isti izvršen.
18. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (članak 328. ZOO-a) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.
19. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. travnja 2023., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.
20. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.
21. Kako je dakle, prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odlučeno kao u točki I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
26. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista sa žalbom nije uspjela.
Slavonski Brod, 5. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
