Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Psp-2/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari I.tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tužiteljice RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Dini Vukušiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović iz Osijeka, protiv I.tuženice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženika AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. studenog 2025. u nazočnosti I.tužitelja i njegovog punomoćnika, te I.tuženice i njene punomoćnice, uz javnu objavu dana 2. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba I.tužitelja i II.tužiteljice, s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetali tužitelje MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti pješačke staze preko sjevernog dijela kč. br. [katastarska čestica] u sjevernom dijelu iza stanova u suvlasništvu tužitelja i dvorišta u dijelu iza stana I-tuženice i njima pripadajućeg dijela dvorišta ka šupi tužitelja, koja se staza nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da su raniji slobodan prolaz zagradili zidom od opeke, te iz dijela dvorišta gdje se nalazila staza popločena starim ciglama izvadili iste, pa se nalaže tuženicima da se uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja odnosno uklone postojeći zid i postave cigle na tlo,te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje, sve u roku 8 dana, a protekom kojega roka se ovlašćuju tužitelji da o trošku tuženika osobno ili po trećoj osobi, uspostave ranije posjedovno stanje. Tuženici su dužni naknaditi solidarno tužiteljima parnični trošak sve u roku 8 dana."

II. Nalaže se I.tužitelju IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tužiteljici RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I.tuženici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te II.tuženiku AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 530,89 eura (petstotrideseteuraosamdesetdevetcenti) u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev I.tuženice i II.tuženika za naknadu troška od 1.229,11 eura (tisućudvjestodvadesetdeveteurajedanaestcenti) kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. I.tužitelj IT i II.tužiteljica RT su dana 10. svibnja 2023. podnije tužbu protiv I.tuženiceMarice AT i II.tuženika AT, radi smetanja posjeda prava služnosti pješačke staze koju obrazlažu navodeći da su suvlasnici svaki u ½ dijela na stanu broj 4 etažno vlasništvo E-4 stan koji se nalazi u prizemlju kuće od 42,71m² u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je I.tužena ĆT upisana kao vlasnica stana broj 2 etažno vlasništvo E-2 u naravi stan koji se nalazi u prizemlju kuće ukupne površine od 42,89 m², [adresa], a koji se također nalazi u predmetnoj kući u [adresa], 14A, 16, 16A i dvor. sagrađeno na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je II.tuženik suprug I.tuženice, te s istom posjeduje predmetnu nekretninu, te su parnične stranke zajedno s ostalim vlasnicima posebnih dijelova, suvlasnici na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] s kojim suvlasništvom je povezano vlasništvo njihovih posebnih dijelova. Za potrebe svoga stana koriste i garažu koja se nalazi u nizu od desetak garaža položenih uz sjevernu među kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su za dolazak do svoje garaže, prelazili preko sjevernog dijela kčbr. [katastarska čestica] (dvorišta) u svom suvlasništvu i suvlasništvu I.tuženice, a iza njihovih stanova i uz ogradu prema kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeni prolaz su koristili da dolaze do svoje šupe iz koje su dovozili drva, kao i ostale kućne potrepštine, te su za dolazak do predmetne šupe koristili dio dvorišta kao pješačku stazu popločanu starom ciglom, a koja prelazi dijelom i preko dvorišta koji bi pripadao I.tuženici kao sporedni dio (kućni vrt), sve do unazad dvadesetak dana kada su tuženici izgradili zid postavljen poprečno od njihovih stanova ka sjevernoj međi kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čime su im onemogućili navedeni pristup šupi, odnosno smetali ih u posjedu služnosti puta preko kčbr. [katastarska čestica], odnosno navedenog dijela dvorišta iste nekretnine. Smatraju da imaju posjed služnosti prolaza preko dijela dvorišta koje drže u posjedu tuženici i koja im je služnost prolaza oduzeta postavljanjem predmetnog zida, pa sukladno navedenom smatraju da osim što su podizanjem zida tuženici izvršili smetanja posjeda, to su učinili i radnjom vađenja postojeće cigle koja je bila položena u zemljište dvorišta kako ne bi morali prilikom prolaza hodati po zemlji i kako bi mogli prevoziti kolica s drvima. Svoje pravo temelje na odredbi čl. 22., u vezi s čl. 10. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., u daljnjem tekstu: ZV).

1.1. Tijekom postupka tužitelji navode da nije sporno da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o etažiranju i diobi zajedničke nekretnine, odnosno njihovih stanova sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je dio dvorišta odnosno sada vrta koji je pripao u stan tuženih, dio na kojem se nalazi staza koja je vodila ka šupi tužitelja (od zapada ka istoku). Navedeni ugovor nesporno je sklopljen u veljači 2020., te iako samim ugovorom nije formalno ugovorena služnost prolaza preko vrta tuženika, tužitelji su faktički izvršavali sadržaj navedene služnosti pješačkog prolaza sve do sredine travnja 2023. godine, kada je i po očitovanju samih tuženih došlo do podizanja zida. Navedena činjenica vidljiva je između ostalog i iz fotografija sa lica mjesta, iz kojih je vidljivo da je preko navedenog vrta tuženih prolazila staza, da je izvađena cigla sa prostora staze. Činjenicom sklapanja navedenog ugovora nije prestao posjed kao faktična vlast tužitelja koji je i nakon sklapanja ugovora izvršavao sadržaj služnosti prolaza, tj.prolazio do svoje šupe istom stazom kojom se koristio 38 godina, dakle prije i poslije sklapanja ugovora o diobi nekretnine, i to sve do dok tuženici nisu samovlasno i nezakonito podigli zid i oštetili stazu. Sukladno navedenom neistinit je navod tuženih da je tužitelj napustio posjed odnosno korištenje navedenog prolaza te da njegovog ponašanje nije samovlasno. Stoga je pogrešno je pozivanje tuženika na odredbi čl. 20. st. 4. ZV-a koja određuje da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. U odgovoru na tužbu vidljivo je da tuženi nemaju odluku suda temeljem koje bi se tužitelju zabranio prolaza predmetnom stazom do njegove šupe nakon etažiranja dijela vrta koji pripada stanu tuženih. Također, ne može se niti primijeniti odredba čl. 28. ZV- a jer posjednik nije napustio svojom voljom stvar, niti je stvar propala ili se izgubila, s obzirom na činjenicu da je koristio predmetni posjed sve do trenutka dok nije došlo do opisanog čina smetanja posjeda podizanjem zida koje tuženi niti ne spore. U ovoj pravnoj stvari radi se o tužbi za smetanje posjeda, te sud sudsku zaštitu u vezi sa smetanjem posjeda u smislu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu …. pruža posjedniku u hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjeda, te bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u bilo kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Sukladno tome u smislu odredbe čl. 22. st. 3. ZV-a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, tužitelji ukazuju da tuženici u odgovoru na tužbu priznaju da su izvršili smetanje posjeda na način i u vrijeme opisano u činjeničnim navodima tužbenog zahtjeva, pa smatra kako ne treba dalje dokazivati nastali čin smetanja posjeda i pravo tužitelja na posjedovnu zaštitu. Naime tuženici su učinili nespornim da su izvršili smetanje posjeda, pa sukladno navedenom, ostalo je samo sporno pitanje da li se radi o samovlasnom postupanju tuženih. Smatraju da je predmetno postupanje tuženih, koji su podigli zid na mjestu prolaza ka šupi samovlasno, s obzirom na činjenicu da navodi na koje se poziva tuženi a kojim opravdava građenje zida i vađenje iz zemlje dijelova staze (cigle) nisu od značaja u vezi sa posjedovnom zaštitom koja je predmet spora.

1.2. Smetanje posjeda je počinjeno od dana kad je podignut zid koji mu je priječio dotadašnji način prolaska kroz nekretninu, odnosno nakon sklapanja Ugovora sa ostalim suvlasnicima dvorišta tuženih. Nije istina da je dana 3.4.2023. nakon intervencije policije došlo do zidanja zida visine 1,5 metar i širine 2m koji bi predstavljao nemogućnost tužitelja da prolazi stazom prema svojoj šupi preko nekretnine I.tužene. Naime, dana 28.03.2023. sin tužitelja ZT je policiji prijavio namjeru tuženih za zidanje zida između njihovih nekretnina, a čime bi im onemogućili dostupnost prolaza do drvarnice. Tada zid nije bio sazidan već je postojala namjera zidanja zida. Ni dana 3.04.2023. zid još nije podignut i on je mogao i dalje prolaziti preko spornog dijela na kojem je naknadno izgrađen zid. Tijekom trajanja ove parnice je 10.05.2024. sam odlučio ukloniti navedeni zid, zbog čega je ponovno intervenirala policija. Ističe da je u ovoj pravnoj stvari sud ovlašten utvrđivati samo stanje mimog posjeda prije nego što je počinjen opisani čin smetanja posjeda, te da li je ponašanjem tuženika došlo do samovlasnog postupanja na način da su dotadašnji prolaz tužiteljima oduzeli, dok se ne raspravlja o stvarnom pravu služnosti, niti o ugovoru o diobi nekretnine, pa sukladno navedenom tuženici nisu mogli bez odobrenja tužitelja (kojeg nije bilo, a što je vidljivo iz međusobnih sporova i uredovanja policije), oduzeti im dotadašnji put i način prolaska do njihove šupe. Neistinit je i navod da bi tužitelji prestali koristiti predmetnu nekretninu tuženika, te put za prolaz do šupe od sklapanja Ugovora o diobi 2020. Da je tome doista tako, tužitelji ne bi uopće vodili predmetni spor, niti bi intervenirala policija, već su parnicu pokrenuli u trenutku kada su tuženi krajem 2023. podigli zid koji im priječi dotadašnji prolaz do njihove šupe. U ovoj parnici nije dopušteno raspravljati o pravu služnosti već je sud dužan i smije se upustiti u raspravljanje o posljednjem stanju posjeda i činu smetanja posjeda i njegovoj nezakonitosti odnosno samovlasnosti tuženika.

2. I.tuženica i II.tuženik u odgovoru na tužbu ističu da je nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe u ovome postupku, te se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da su dana 24. veljače 2020. sklopili Ugovor o diobi nekretnine, a kojim ugovorom su suvlasnici, pa tako i sami tužitelji, suglasno utvrdili vlasništvo na zemljištu na kojemu je nekretnina sagrađena, sukladno odnosu korisnih površina svakoga stana, prema korisnim površinama svih stanova, te su time uspostavili i vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine, te izvršili diobu suvlasničkih udjela na zemljištu, osim toga suvlasnici nekretnine su izradili etažni elaborat po ovlaštenom geodeti, a koji je sastavni dio i samog ugovora o diobi nekretnine koji je prihvaćen od svih tadašnjih suvlasnika. Uspostavom etažnog vlasništva svaki dotadašnji suvlasnik postao je vlasnikom posebnog dijela nekretnine i isti je kao takav od tada korišten, a tužitelji su svojom voljom koja je potvrđena i potpisom Ugovora o diobi nekretnine posjed napustili, odnosno napustili korištenje navedenog prolaza, a posjed i vlasništvo tog dijela nekretnine od veljače 2020. su stekli tuženi, pa stoga drže da smetanje posjeda nije bilo samovlasno pozivajući se na odredbu članka 20. st. 4. i 28. st. 1. i 2. ZV-a, te drže kako s obzirom na prednje tužitelji ne mogu tražiti posjedovnu zaštitu protiv tuženih.

2.1. Tijekom postupka tuženi navode da su tužitelji prekludirani jer su podnijeli tužbu izvan roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja posjeda, pa predlažu da naslovni sud rješenjem odbaci tužbu tužitelja kao nepravovremenu. Iz zabilješke od 28. ožujka 2023., nesporno se zaključuje da je od saznanja za čin smetanja posjeda i počinitelja do podnošenja tužbe od strane tužitelja, protekao rok od 30 dana. Slijedi da je do navodnog smetanja posjeda tužitelja – gradnjom zida tuženika, došlo 28. ožujka 2023., što je sin tužitelja ZT prijavio policiji, dok je tužba u ovome predmetu podnesena 10. svibnja 2023.. Iz sadržaja službene zabilješke o dojavi od 3. travnja 2023., razvidno je da je policijsko postupanje bilo po dojavi LT zbog prijetnje I.tužitelja za rušenjem njihovog izgrađenog zida. I od ovog događaja, protekao je rok od 30 dana. Iako nebitno za ovaj postupak, 30. prosinca 2023., tužitelj IT vrši smetanje posjeda tuženika i uništava njihovu imovinu, a ne obrnuto, što je razvidno iz policijskog izviješća i prijave sina tuženika, kao i 31. prosinca 2023., kada upućuje i ozbiljne prijetnje tuženicima. Navode i da tužitelji ne mogu zaštitu od ometanja ili sprječavanja posjeda prava služnosti pješačke staze ostvariti u parnici radi smetanja posjeda, već tužbom na trpljenje. Odredbe Ugovora o diobi nekretnine, kojeg su stranke sklopile dana 24. veljače 2020. potvrđuju da su (sve) ugovorne strane bili (i ostali) suvlasnici na nekretnini sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (iako je formalno u zemljišnim knjigama upisan Grad Osijek). Ovo ima značiti da tužitelji do sklapanja, a i nakon sklapanja ugovora o diobi nekretnine, te uspostavom etažnog vlasništva nekretnine nisu imali, niti su mogli imati, niti steči, ikakvo pravo služnosti na spornom dijelu nekretnine koji je nakon zajedničke volje svih suvlasnika i sklapanja ugovora o diobi, te njegove provedbe u zemljišnim knjigama, upisan na imenu tuženika. Poziva se na odredbu čl. 43. st. 2. ZV-a. Nadalje, pravo služnosti se osniva na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti ili na temelju zakona, a na nekretnini se osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini. U konkretnom slučaju, ne postoji poslužna i povlasna nekretnina da bi tužitelj mogao tražiti zaštitu svoga (nepostojećeg) posjeda prava služnosti. Osim toga, odredbom čl. 233. ZV-a propisan je način pravne zaštite prava služnosti. Navodi da su stranke međuvlasničke odnose riješile Ugovorom o diobi nekretnine od dana 24.02.2020. koji je proveden u zemljišnim knjigama, s tim da je prije uz suglasnost stranaka sačinjen i prihvaćen etažni elaborat, a time su manifestirali svoju volju napuštanja dotadašnjeg načina posjedovanja nekretnine koja je do tada bila u suvlasništvu stranaka. Suvlasnik ne može biti ovlaštenik prava služnosti na nekretnini na kojoj ima pravo suvlasništva, jer je to pravo prestalo sklapanjem Ugovora o diobi nekretnina.

3. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1642/2025-2 od 5. svibnja 2025. ukinuto je rješenje ovoga suda broj Psp-8/2023-34 od 7. ožujka 2025. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak, te će sud o troškovima postupka u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

4. U ponovljenom postupku, radi utvrđenja spornih činjenica sud je pročitao iskaze saslušanih svjedoka LT, VT i JT, te I.tužitelja IT i I.tuženice ĆT, te dopunski saslušao I.tužitelja i I.tuženicu na ročištu za glavnu raspravu od 10.11.2025., proveo očevid na licu mjesta dana 14.10.2024. (list 120.), izvršio uvid i pročitao izvod iz zemljišne knjige (list 5. -6., 16.-19., 111.-112., 116.-117. spisa), izvod iz katastarskog plana s preslikama fotografija (list 7.-11.), Ugovor o diobi nekretnine (list 21. -23.), potvrdu (list 24.-25.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj RZ-53/2020 od 22.09.2020. (list 26. -29.), etažni elaborat (list 30.-46.), zabilješku o postupanju II. policijske postaje Osijek sa službenom zabilješkom o dojavi (list 66.-74.), kazneni nalog Općinskog suda u Osijeku broj K-218/2024-2 od 11.04.2024. (list 91.-93.).

5. Predmet spora je zahtjev I.tužitelja i II.tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite prava služnosti pješačke staze preko sjevernog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Među strankama nije sporno:

- da su I.tužitelj i II.tužiteljica suvlasnici svako u ½ dijela stana broj 4 etažno vlasništvo E-4 u prizemlju kuće u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je I.tuženica vlasnica stana broj 2 etažno vlasništvo E-2 u prizemlju kuće u [adresa], a koji se nalazi u predmetnoj kući u [adresa], 14a, 16 i 16a i dvor sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su tužitelji preko sjevernog dijela kč. br. [katastarska čestica] (dvorišta) u trajanju od oko 35 godina, koristili prolaz, te su dijelom dvorišta kao kao pješačkom stazom popločanom starim ciglama dolazili do drvarnice;

- da su dana 24.02.2020. svi suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sklopili Ugovor o etažiranju i diobi zajedničke nekretnine, odnosno njihovih stanova sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je dio dvorišta (sada vrta) koji je pripao uz stan tuženih, dio na kojem se nalazi staza koja je vodila ka drvarnici tužitelja (od zapada ka istoku);

- da Ugovorom o etažiranju i diobi zajedničke nekretnine, nije ugovorena služnost prolaza preko vrta tuženih.

7. Među strankama je sporno:

- prigovor prekluzije;

- tko je i kada sazidao predmetni zid;

- jesu li zidanjem zida tužitelji smetani u posjedu prava stvarne služnosti.

8. Iz iskaza I.tužitelja IT sa ročišta za glavnu raspravu od dana 16.09.2024. proizlazi da je 36 godina mogao prolaziti pokraj stana i kuhinjskog prozora tuženih na putu prema svojoj drvarnici i to kroz stazu popločanu sa ciglama, koja je kraj stana tuženih i kuhinjskog prozora vodila do njegove drvarnice. Nikakvih problema nije imao sve dok jednoga dana tuženici nisu na putu gdje je prolazio podigli zid, a prvo je podignut cokl, a potom je AT podigao i zid do kraja 4. mjeseca 2023. Čim je saznao da je zid podignut i kada više nije mogao prolaziti, angažirao je odvjetnika radi podnošenja tužbe. Točno je da je dao suglasnost i potpisao da se provede etažiranje, međutim nije se nadao da zbog toga više neće moći prolaziti tim putem. Policija je radi tog problema dva puta dolazila i to prvi puta kada je on štemao cokl, a drugi puta je policija došla jer si je kroz zid pravio nužni prolaz širine 90 cm do 1m, a za što mu je geodet I rekao da ima pravo napraviti, a upravo mu je taj geodeta savjetovao da angažira odvjetnika. Od njegovog pravljenja prolaza u zidu do angažiranja odvjetnika je prošlo 3 do 4 dana. Između ta dva dolaska policije koliko se sjeća nije bilo drugog postupanja policije. Inače ima svoj kolni ulaz prema svome stanu, no nitko osim njega i njegove obitelji taj kolni prolaz ne koristi, ali ne brani nikome da koristi. Glede etažiranja je potpisao da će svatko imati svoje dvorište, ali ne sjeća se da mu je predočen nekakav nacrt, a smatra da je drvarnica njegovo vlasništvo jer za istu ima dokumente, ali ne zna da li je upisan kao vlasnik te drvarnice u zemljišnim knjigama. Kada koristi prolaz kraj tuženih, tada ima 11m do drvarnice, a kada ne koristi taj prolaz, tada mora ići obilazno skoro 100m i to kroz dva dvorišta, jer nema drugog puta da dođe do drvarnice. Dužina tog zida je možda preko 2m i visine 170 cm. Dopunski saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 10. studenog 2025.

I.tužitelj iskazuje da ostaje u cijelosti kod svog iskaza napominjući da je 36 godina mogao prolaziti nesmetano kroz predmetni prolaz i da se sredinom 4. mjeseca 2023. počeo raditi cokl, odnosno temelj zida koji je za 20-tak dana bio sazidan toliko visoko da više nije mogao prelaziti preko istog, a taj zid i temelje su počeli zidati majstori koje su angažirali tuženici. Napominje da je i preko tih temelja, sve dok zid do kraja nije izgrađen, mogao prelaziti i sa kolicima i nositi drva koja su mu bila potrebna za grijanje. Prvi put je policija izašla na intervenciju kada je na temelju (coklu) zida počeo štemati i raditi si prolaz kako bi mogao proći, odnosno da ne nosi preko tih temelja kolica, kosilicu i slično. Drugi put je policija intervenirala kada je zid bio izgrađen do kraja i nije htio rušiti taj zid, već samo u zidu napraviti prolaz da može prolaziti. Vezano za Ugovor o diobi nekretnine, napominje da su on i supruga smatrali da će i nakon potpisa tog Ugovora, normalno moći nastaviti koristiti predmetni prolaz kao što su to radili 36 godina. Navodi da je zid u potpunosti sagrađen 23. ili 25.04.2023., te mu je tada geodeta rekao da može svejedno imati svoj prolaz, radi čega je odmah drugog dana otišao kod odvjetnika i pokrenuo ovaj postupak. Nakon potpisivanja Ugovora o diobi nekretnine nije nikoga pitao da li i dalje može koristiti sporni prolaz, jer je smatrao da će sve ostati isto kako je i bilo. Ne sjeća se koliko dugo je trajalo zidanje spornog zida od postavljanja temelja pa do u cijelosti završenog zidanja i ne zna da li je netko 28.03.2023. prijavljivao policiji bilo što vezano uz zidanje spornog zida. Misli da su u dužini bile poslagane cigle nakon što je pokušao u coklu napraviti si prolaz, a sada tih cigli koje su služile za put više nema i nije mu poznato kada su iste uklonjene.

8.1. Iz iskaza I.tuženice ĆT sa ročišta za glavnu raspravu od dana 16.09.2024. proizlazi da su se svi suvlasnici na predmetnoj čestici suglasili da dođe to etažiranja, kako bi svatko imao svoje dvorište, pa je tako i napravljeno nakon što im je svima sve pojašnjeno, međutim ona odmah nakon etažiranja nije imala i novca da ogradi svoje dvorište. Šupe, odnosno drvarnice, nisu njihovo vlasništvo i nalaze se na drugoj čestici, pa tako i drvarnica koju koristi I.tužitelj. Svi suvlasnici su znali kako će nakon etažiranja svatko imati svoje zemljište, a oni su se glede toga zida koji je izgrađen, još povukli od međe 44cm unutar njihovog prostora, odnosno zemljišta. Dok nije provedeno etažiranje, nije mogla tužitelju zabraniti da prolazi tim putem, jer taj put nije niti bio njeno vlasništvo. Početkom 4. mjeseca 2023. počeli su se zidati temelji za zid i odmah je došla policija, jer je I.tužitelj odmah krenuo rušiti temelje, a zid su u potpunosti i završili početkom 4. mjeseca, dakle par dana nakon što se osušio temelj napravili su cijeli zid, nakon čega je policija ponovno došla, jer je I.tužitelj krenuo rušiti zid. I.tužitelj nije nikada pitao za prolaz kraj njene kuće. Ona je uz etažiranje dobila i elaborat, pa misli da je elaborat dobio i I.tužitelj i svi stanari. Od sklapanja ugovora o etažiranju pa do podizanja zida, ne zna da li je I.tužitelj iza njene kuće koristio taj prolaz da dođe do svoje drvarnice, jer nije kod kuće. Kraj njene kuće je postojao put od cigli u zemlji koji je vodio kraj kuhinjskog prozora njihove kuće. Prije podizanja zida je rekla I.tužitelju da ne može koristiti taj prolaz. Zid je podigao njen suprug i šogor i ona je bila suglasna da se taj zid podigne jer je željela ograditi svoje dvorište. I.tužitelj može doći do svoje šupe i drugim, dužim putem kroz kolni ulaz, te se ide na ulicu i pored njihovih stanova do te šupe. Inače zid od cigli je sagrađen početkom 4. mjeseca 2023. godine, a vremenski uvjeti u to vrijeme su bili dobri. Dopunski saslušana na ročištu za glavnu raspravu od 10. studenog 2025. I.tuženica iskazuje da ostaje u cijelosti kod svog iskaza, navodeći da je njen sin LT počeo s kopanjem temelja radi izgradnje predmetnog zida 27.03.2023. i dan nakon toga, tj. 28.03.2023. je bila policija na intervenciji, a koju je zvao sin od tužitelja radi kopanja tih temelja. 28.03.2023. u popodnevnim satima su postavljeni temelji od strane njihovih rođaka, a 3.04.2023. je ponovno intervenirala policija na poziv sina LT, budući je I.tužitelj počeo rušiti temelje. I.tužitelj je mogao tada prelaziti preko tih temelja, ali nije vidjela da je isti mogao to učiniti i s kolicima, jer su temelji bili visoki oko 40cm, a do kraja tog tjedna, zid je u cijelosti sazidan do kraja i tužitelji više nisu mogli prolaziti. Dana 31.12.2023.

I.tužitelj je pokušao probušiti taj zid kako bi si napravio prolaz, radi čega je na poziv njenog supruga AT ili sina OT ponovno intervenirala policija. Tužitelji i dalje mogu do drvarnice, a koja nije u vlasništvu niti tužitelja, niti njihovom i to drugim, daljim putem, ali nakon potpisivanja Ugovora o diobi nekretnina, isti više ne mogu prelaziti putem koji su mogli do tog Ugovora, radi čega su i podigli predmetni zid, kako bi imali privatnost, a i sukladno sporazumu, odnosno Ugovoru o diobi nekretnina. Kroz dvorište tužitelja nitko nikada nije smio prolaziti i da nakon potpisivanja predmetnog ugovora o diobi nekretnina tužitelji nisu pitali, a niti nju, ni supruga AT, tužitelji nisu pitali da li i dalje mogu prolaziti kroz njihovo dvorište. Pojašnjava da je 27.03.2023. iskopana zemlja za temelje, a 28.03.2023. se krenulo s betoniranjem temelja, cigle su dignute, pripremljen je i dovezen sav materijal za zidanje zida, miješalica, te su temelji bili visine oko 40 cm i smatra da se preko istih nije moglo proći sa kolicima, osim da je kolica I.tužitelj digao, a što ona nije vidjela, jer nije cijeli dan kod kuće, međutim kuhinjski prozor gleda na taj prolaz, a niti ona kada je bila kod kuće, a niti su joj njen suprug ili sin rekli da je I.tužitelj prelazio preko izgrađenih temelja, odnosno smatra da nije niti mogao prelaziti sa kolicima ili kosilicom preko 40cm visokih temelja. Policija je bila prvi put na intervenciji 28.03.2023. i razgovarala je s njom i tom prilikom im je dala na uvid Ugovor o diobi nekretnine i isti su joj rekli da je sve u redu, a također su pričali tom prilikom i sa sinom tužitelja, koji je i zvao policiju na intervenciju. Zid je dugačak 2 metra, a visok oko 1,60m, i isti je u cijelosti sazidan u jednom danu. Postavljanje temelja je bilo 28.03.2023., a nakon što se cement osušio, zid je u cijelosti sazidan negdje 03.04.2023. najkasnije 05. ili 06. travnja 2023. Cigle koje su služile za prolaz, odnosno označavanje puta su izvađene prije nego što su počeli zidati temelje zida. Do sporne drvarnice se može oko 100m dužim putem, nego kroz njihovo dvorište i tim dužim putem se služi i njihova zajednička susjeda VT, te ista nikada nije prolazila kroz dvorište tužitelja, jer to nije smjela. Dana 3.04.2023. kada je tužitelj počeo rušiti temelje zida, njen sin OT je zvao policiju, jer ga je I.tužitelj gurnuo i počeo rušiti temelje zida. Od tog događaja, u roku od 5 dana je zid u cijelosti bio sazidan, to je bilo 05. ili 06. travnja 2023.

8.2. Iz iskaza svjedokinje VT proizlazi da poznaje stranke jer su joj susjedi i bila je sudionik u izradi Ugovora o diobi nekretnina kao i parnične stranke, a do tog Ugovora je došlo na način da je postignuta suglasnost između svih njih glede kupovine tog zemljišta i diobe. Kada se raspravljalo o realizaciji glede kupovine i diobe te zemljišne čestice, u sve je bio uključen LT koji je izvidio sve vezano za tu ideju, te izvijestio sve suvlasnike da se zemljište može otkupiti. Svatko je svoj dio dvorišta koristio i prije otkupa i diobe. Dva dvorišna stana i dva ulična stana imaju izlaz na javni put iz svoga dvorišta. S obzirom da svako dvorište ima izlaz na javni put, nema potrebe prelaska na primjer preko njene nekretnine, jer postoji dakle kolni ulaz, konkretno njena nekretnina nema kolni ulaz, a koji imaju tužitelji, dok nekretnine u vlasništvu tuženih i još jednog drugog susjeda imaju izlaz na nogostup. Svi suvlasnici, pa tako i tužitelji, bili su suglasni da se provede etažiranje i znali su što će im pripasti nakon etažiranja, odnosno da će svatko imati svoj poseban dio zemljišta. Po pričanju zna da su tuženi zidali zid koji je tužitelj rušio, međutim tome nije svjedočila. Taj zid, koliko je informirana je sazidan u trećem ili četvrtom mjesecu 2023. Ne zna da li su tužitelji nakon etažiranja prolazili po spornom dijelu nekretnine tuženih, jer to nije vidjela. Svi suvlasnici imaju i šupe koje nisu na njihovoj čestici, već se nalaze van te čestice, a te šupe nisu niti njihovo vlasništvo, već pretpostavlja da su u vlasništvu Grada. Glede pristupa tim šupama, nitko od suvlasnika ne mora ići preko zemljišta nekog drugog suvlasnika, jer može izaći iz svoje nekretnine i doći do šupe, pa tako ona npr. kada izađe iz svoje nekretnine, izađe na ulicu na nogostup i do te šupe ima jedno 15-20m. Isto tako, tim nogostupom do svoje šupe može doći i tužitelj, no on ima malo više da dođe do te šupe, oko 30m. S tuženima je u dobrim odnosima, te je njen suprug krizmani kum LT, sinu tuženih. Informacije vezano za ovaj spor ima isključivo od strane I.tužene ĆT koja joj je o tome pričala, ali ona osobno nije bila prisutna niti zidanju zida, niti rušenju zida, niti kada je policija došla na očevid.

8.3. Iz iskaza svjedoka JT proizlazi da je do izrade etažnog elaborata došlo preko gospodina ĆT, zbog čega je njihova djelatnica više puta izlazila na teren, detaljno razgovarala sa svim strankama koje su bile u isto uključene, saslušale su se njihove želje i prijedlozi i kada je dakle postignuta suglasnost između njih, na koji način će se izraditi taj etažni elaborat, pristupilo se i izradi istoga, te vezano za predmetni etažni elaborat, nitko nije imao nikakve primjedbe, niti neke dodatne zahtjeve ili prijedloge, tako da je isti napravljen baš onako kako su to stranke tražile i predlagale, jer da je bilo nekih dodatnih prijedloga, onda bi taj etažni elaborat izgledao drugačije. I.tužitelj mu je poznat i sjeća se da nije ništa prigovarao na etažni elaborat, nije ništa dodatno niti tražio i uredno je platio svoj dio za izradu etažnog elaborata, te nije tražio ucrtavanje nekakvog prolaza, a da je to zahtijevao, vjerojatno bi etažni elaborat tada izgledao drugačije.

8.4. Iz iskaza svjedoka LT (sin tuženih) proizlazi da ga je susjed koji je živio pokraj njega pitao da li se može riješiti etažiranje toga zemljišta kako bi isti mogao prodati stan i da svi oni imaju svoj dio vrta, a kada je postignuta suglasnost svih za takvu podjelu, određeno je i etažiranje i sa svim tim elementima vezano za etažiranje je I.tužitelj bio upoznat i što je potvrdio svojim potpisom, a isto mu je objašnjeno još i kod javnog bilježnika. Prilikom izrade etažne diobe nije bilo nikakvog govora o nekakvom putu do šupe koja je u vlasništvu Grada, a koju koristi I.tužitelj i da bi takav put išao preko njihovog zemljišta. Tužitelji su dobro znali da će nakon provedenog etažiranja svatko imati svoj određeni dio dvorišta, pa tako i oni. Zidanje zida na njihovom dijelu dvorišta nisu najavili tužiteljima, jer nisu smatrali potrebnim javiti zidanje zida na njihovoj nekretnini, tim više što su se od međe uvukli 44 cm na svoje zemljište. Ugovor o diobi datira iz 2. mjeseca 2020. i od tada pa do danas, tužitelji nisu koristili nihovo zemljište za prelaženje do šupe u vlasništvu Grada, koju koriste, dakle nisu koristili njima kraći put do predmetne šupe. Temelji zida su se počeli zidati 31.3.2023. i I.tužitelj je koji dan nakon izrade temelja, konkretno dana 3.4.2023. došao rušiti taj temelj, no kako je tada bio kod kuće i već pretpostavljao što će I.tužitelj učiniti, nakon što je počeo rušiti temelj, došlo je do sukoba s njim, radi čega je pozvao policiju. Koji dan poslije tog događaja, zid je sazidan u cijelosti, a zidali su ga tetak i otac, ovdje II.tuženik. Dakle, u tom tjednu nakon rušenja temelja, zid je sazidan u cijelosti. Tužitelj je ponovno pokušao rušiti zid i taj pokušaj policiji je prijavila majka, ovdje I.tužena, međutim prije dolaska policije I.tužitelj se povukao s mjesta događaja, da bi nakon što je došla policija, a potom otišla s lica mjesta I.tužitelj pristupio ponovnom rušenju toga zida, pa je ovaj puta policiju pozvao on i ista je zatekla I.tužitelja na djelu. Tužitelji nisu nikada od njih, odnosno tuženih tražili nekakvu služnost puta preko njihovog zemljišta.

8.5. Sud iskaz svjedokinje VT u odnosu na izgradnju spornog zida nije posebno cijenio u ovom sporu, jer ista nema neposrednih saznanja o bitnom, dok je njen iskaz kao i iskaz svjedoka JT cijenio kao vjerodostojne u dijelu oko sklapanja Ugovora o etažiranju i diobi zajedničke nekretnine, jer su suglasni i sukladni sa priloženim isprava u spisu u vezi predmetnog Ugovora. Iskaz svjedoka LT sud je cijenio kao vjerodostojan, jer je sukladan priloženim Izvješćima II. policijske postaje Osijek, te i izjavi I.tuženice u bitnom oko početka gradnje temelja za sporni zid krajem mjeseca ožujka 2023. godine.

8.5. Očevidom na licu mjesta od dana 14.10.2024. (list 121. spisa) je utvrđeno da se iza stražnjeg dijela kuće tužitelja nalazi prolaz i da je na 5m od oluka na betonskom coklu (visine 10-15cm) izgrađen zid od opeke visine cca 1,70m, zbog kojeg tužitelji ne mogu koristi prolaz do svoje drvarnice, već moraju kroz svoje dvorište izaći na javni put i zatim putem staze koja je privatni posjed kojim se svi koriste ispred kućnog broja 14 i istom stazom doći do svoje drvarnice.

8.6. Iz zabilješke o postupanju II. policijske postaje Osijek sa službenom zabilješkom o dojavi (list 66. spisa) proizlazi da su policijski službenici na adresi u [adresa]. i 16 postupali u više navrata, dok su po zaprimljenoj dojavi LT od 31.12.2023. podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku dana 3.01.2024. navedeno na meritornu odluku.

8.7. Iz Službene zabilješke o dojavi i Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju II policijske postaje Osijek (list 67.-68. spisa) proizlazi da je ZT dana 28.03.2023. dojavio da susjed diže zid na zajedničkom zemljištu i da ne mogu pristupiti do svojih šupa, te izjavljuje da susjed LT namjerava sazidati zid, čime bi njegovoj obitelji bio nedostupan prolaz do drvarnice. Da su tom prilikom AT i I.tuženica ĆT izjavili da posjeduju etažni elaborat na kojem dio dvorišta koje obitelj tuženih koristi za prolaz, pripada njima i da imaju namjeru sazidati zid kako bi ogradili svoje dvorište, te da se do drvarnica koje su na drugoj kč.br. može doći i sa [adresa], te je utvrđeno da obitelj tužitelja preko dvorišta tuženih ima kraći put do drvarnica.

8.8. Iz Službene zabilješke o dojavi II. policijske postaje Osijek od dana 3.04.2023. i Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju (list 69. -70. spisa) proizlazi da je LT izjavio da namjerava ograditi dvorište od prvog susjeda ovdje I.tužitelja i da je prije 5 dana iskopao i izbetonirao temelj na koji planira ozidati zid visine oko 1,5m, te da je I.tužitelj izjavio da će taj zid srušiti, jer je tom stazom 35 godina prolazio do svoje šupe koja se nalazi 15-tak metara na drugoj čestici koja je u vlasništvu Grada, a na korištenju je dana I.tužitelju. Tom prilikom je I.tužitelj izjavio da nije u redu da njegov susjed diže zid između njih, jer tako ne može doći do svoje šupe koja se nalazi 15-tak metara dalje i da je tim putem prolazio zadnjih 35 godina i da mu je cestom dalje za voziti drva (oko 60m).

8.9. Iz Službene zabilješke II. policijske postaje Osijek o dojavi I.tuženice ĆT od dana 30.12.2023. i Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju (list 71.-72. spisa) proizlazi da I.tužitelj ruši zid tuženih i pri čemu je isti i zatečen kako je uz pomoć hiltike počeo rušiti zid jer mu smeta do prolaza do njegove drvarnice.

8.10. Iz Službene zabilješke II. policijske pstaje Osijek o dojavi LT od dana 31.12.2023. i Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju (list 73. -74. spisa) proizlazi da je I.tužitelj prijetio LT koji je slikao oštećenja na zidu.

8.11. Iz presude o kaznenom nalogu Općinskog suda u Osijeku broj K- 218/2024-2 od 11.04.2024. (list 91. -93.) proizlazi da je I.tužitelj zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje LT od dana 31.12.2023. osuđen uvjetno na kaznu zatvora.

8.12. Ostale izvedene dokaze sud nije posebno obrazlagao, jer su nesporni među strankama.

9. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je u konkretnom slučaju nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe sukladno čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.).

10. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

11. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da su stranke suvlasnici, odnosno vlasnici stanova u zgradi koja se nalazi u [adresa]. i 14. sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su svi suvlasnici na toj nekretnini dana 24.02.2020. sklopili Ugovor o etažiranju i diobi zajedničke nekretnine, odnosno njihovih stanova sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je dio dvorišta (sada vrta) koji je pripao uz stan tuženih, dio na kojem se nalazila staza od popločanih cigli, koja je vodila ka drvarnici na susjednoj kč.br. (od zapada ka istoku) a koji je prolaz koristila obitelj tužitelja oko 35 godina, kao kraći put do drvarnice koju koristi, te da u tom Ugovoru nije ugovorena služnost prolaza preko vrta tuženih, a niti su tužitelji pitali tužene da li mogu nastaviti koristiti taj put i nakon sklapanja Ugovora, a nisu ni zahtijevali prilkom izrade etažne diobe, da se vodi računa o tom putu do drvarnice, kako to potvrđuju svjedoci NT, VT i LT u svojim iskazima, koje je sud cijenio kao vjerodostojne, jer su sukladni međusobno i materijalnoj dokumentaciji u spisu. Nadalje sud utvrđuje da su tuženi sazidali temelj za zid (cokl) u visini oko 40cm krajem mjeseca ožujka 2023., točnije sin tuženih LT je obavio te radove kako je izjavio policiji na intervenciji, te da su već tada tužitelji saznali i dojavili policiji da tuženi namjeravaju sazidati zid koji će im onemogućiti prolaz koji su koristili 35 godina, a kako je utvrđeno Službenom bilješkom o dojavi i Izvješću o utvrđenom činjeničnom stanju II policijske postaje Osijek od 28.03.2023., kao i od dana 3.04.2023. (u kojem se navodi da je LT izjavio da je prije 5 dana iskopao i izbetonirao temelj za zid koji tuženi imaju u planu podići). Sud također utvrđuje da je zid visine cc 1,70 i širine 2m, u cijelosti podignut u roku od par dana nakon izgradnje temelja, a kako to navode I.tuženica i svjedok OT, jer nije logično, a niti uvjerljivo kako I.tužitelj navodi, da je zid sazidan tek krajem mjeseca travnja, pa da bi tuženi nakon izgradnje temelja zida (cokla) krajem ožujka 2023. uz sve sporne događaje i namjeru da sazidaju zid kako bi ogradili svoj dio vrta, čekali gotovo mjesec dana da zid dovrše u cijelosti. Stoga sud ne cijeni kao istinitu tvrdnju I.tužitelja da su temelji za zid napravljeni tek sredinom mjeseca travnja 2023., a zid u cijelosti tek krajem travnja 2023., jer je ta tvrdnja u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom-policijskim Izvješćima i utvrđenom činjeničnom stanju na licu mjesta od strane policijskih službenika dana 28.03.2023. i 3.4.2023., pa je očigledno da isti iskazuje na način usmjeren na postizanju uspjeha u ovom sporu, a prije svega, u odnosu na prekluziju u konkretnom slučaju.

12. Temeljem čl. 441. Zakona o parničnom postupku, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

13. Temeljem čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

13.1. Temeljem čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

13.2 . Dakle, na ovaj rok sud pazi po službenoj dužnosti te je stoga ovaj sud prije svega dužan ocijeniti je li tužba podnesena u zakonom propisanom roku.

13.3. Sukladno čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

13.4. Temeljem čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. istog članka je propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Nadalje, polazeći od odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu, odlučne činjenice za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva su posljednji posjed i čin smetanja, te jesu li ispunjeni uvjeti za zaštitu posjeda.

15. U parnici radi smetanja posjeda prava služnosti, konkretno pješačke staze, sud ne ulazi u provjeru samog prava služnosti (tj. pravnog temelja posjeda), nego se ispituju isključivo činjenice posljednjeg mirnog posjeda i nastalog smetanja. Dakle, odlučne činjenice u posjedovnim parnicama su posljednji mirni posjed i čin smetanja, neovisno o pravnom statusu služnosti, te se u takvim postupcima ne ispituje valjanost samog prava služnosti.

15.1. Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, a posjed se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 427/2014-2 od 4. ožujka 2020.).

16. Ovaj sud utvrđuje da su tužitelji u trajanju oko 35 godina bili u posljednjem mirnom posjedu predmetnog puta - pješačke staze popločane ciglom, sve do početka izgradnje zida krajem mjeseca ožujka 2023. postavljanjem temelja (cokla) u visini oko 40cm, kada su tužitelji saznali za namjeru tuženih za postavljanjem zida i čime su ometeni u tom mirnom posjedu, a zbog čega je tada prvi put intervenirala policija, jer je, a kako to sam I.tužitelj iskazuje, isti štemao cokl (temelj) da si napravi prolaz, kako bi mogao i dalje prolaziti istim putem kojim se služio 35 godina.

16.1. Naime, činom smetanja, po mišljenju ovog suda, smatra se onaj prvi akt kojim je izmijenjeno posljednje mirno stanje posjeda, bez obzira na to je li posjednik još mogao, makar privremeno, vršiti posjedovne radnje (prolaziti preko izgrađenog temelja za zid, odnosno štemao je temelj da si napravi prolaz jer mu je bilo teško prenositi preko temelja visine oko 40cm, kosilicu, kolica sa drvima i sl.). To znači da je smetanje nastupilo upravo postavljanjem temelja zida, jer je tom radnjom izmijenjen prijašnji uvjet posjeda pješačke staze, a kako je to i sam I.tužitelj izjavio policijskim službenicima dana 28.03.2023. i 3.04.2023. da postavljanjem temelja za zid s namjerom da podigne zid, tuženici istog onemogućavaju u daljnjem pristupu, odnosno prolazu do njegove drvarnice kroz taj dio dvorišta. Dakle, čin potpune izgradnje zida i konačno onemogućavanje prolaza, samo je zaključno djelo istog čina smetanja, no rok za zaštitu posjeda teče 30 dana od saznanja za čin smetanja, odnosno taj rok počinje teći s vremenom tog prvog odstupanja od posljednjeg mirnog posjeda, a to je u konkretnom slučaju zidanjem temelja (cokla) predmetnog zida (čl. 21. st. 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Drugim riječima, u postupku za smetanje posjeda presudnim se smatra „čin smetanja“, odnosno svaki akt koji faktički mijenja posjedovno stanje (npr. izgradnja temelja, postavljanje građevinskih instalacija i sl.), a ne tek završetak građevinskih radova, u konkretnom slučaju izgradnja zida u cijelosti.

17. Prekluzija je pravni institut koji označava gubitak prava ili mogućnost da se ostvari neko pravno djelovanje zbog propuštanja određenog roka ii ispunjenja određenih uvjeta. Naime, pravo na traženje posjedovne zaštite ograničeno je subjektivnim i objektivnim rokom sukladno citiranoj odredbi čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navedeni rokovi su prekluzivne naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga tužbu treba podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za smetanje posjeda i počinitelja smetanja, a ukoliko je od dana kada je smetanje izvršeno protekao objektivni rok od godine dana, tužba za zaštitu posjeda se više ne može podnijeti.

17.1. Slijedom navedenog, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 10. svibnja 2023., a tužitelji su saznali za čin smetanja i počinitelja krajem mjeseca ožujka 2023., a najkasnije 3. travnja 2023. (Izvješća II policijske postaje Osijek od 28.03.2023. i 3.04.2023.), to su tužitelji prekludirani, jer su propustili podnijeti tužbu za smetanje posjeda u roku od 30 dana od saznanja za smetanje, te je nastupila prekluzija zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda, radi čega je tužba odbačena kao pod I. izreke rješenja.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

18.1. Tuženi su podnijeli zahtjev za naknadu troška od ukupno 1.760,00 eura.

18.2. Zahtjev tuženih za naknadu troška je osnovan do iznosa od 530,89 eura i sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime jednokratne nagrade od po 2.000,00 kn / 265,45 eura, za oba prvostupanjska postupka, sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u vezi s Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025.), kojom je propisano da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka (10.05.2023.), bez obzira kada je postupak okončan, te čl. 151. st. 1. i 2., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

18.3. Preostali zahtjev tuženih u iznosu od 1.229,11 eura, nije osnovan, jer nije postavljen sukladno Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025.), radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

18.4. Kako su tužitelji izgubili ovaj spor u cijelosti, to im ne pripada pravo na naknadu parničnog troška, kako je odlučeno kao pod IV. izreke.

U Osijeku, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku I. i II.tužitelja

2.Punomoćnici I. i II.tuženih