Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Pauli Eškinja, odvjetnici u Biogradu na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82,protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 02. prosinca 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 02. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-18/22-01/349, URBROJ: 513-04-25-2 od 30.lipnja 2025. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, KLASA:UP/I-410-23/22-32/22, URBROJ:513-07-17-01-22-06 od 06. lipnja 2022. godine, te da se postupak obustavi, a naloži tuženiku da tužitelju izvrši povrat sredstava plaćenih po prvostupanjskom rješenju od 06. lipnja 2022. godine uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, kao i podredni tužbeni zahtjevi: da se poništi osporeno rješenje tuženika od 30. lipnja 2025. godine, te predmet vrati na ponovni postupak, a naloži tuženiku da tužitelju izvrši povrat sredstava plaćenih po prvostupanjskom rješenju od 06. lipnja 2022. godine uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da se poništi osporeno rješenje tuženika od 30. lipnja 2025. godine i prvostupanjsko rješenje od 06. lipnja 2022. godine, te da se te predmet vrati na ponovni postupak, a naloži tuženiku da tužitelju izvrši povrat sredstava plaćenih po prvostupanjskom rješenju od 06. lipnja 2022. godine uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 410-18/22-01/349, URBROJ: 513-04-25-2 od 30.lipnja 2025. godine, tužitelj je u bitnom naveo: da je porezne obveze koje su utvrđene poreznim rješenjem, KLASA:UP/I-410-23/22-32/22, URBROJ:513-07-17-01/22-06 od 06. lipnja 2022. godine tužitelj u cijelosti podmirio nakon primitka drugostupanjskog rješenja, što se dokazuje Potvrdom o plaćanju doprinosa za MIO I stup, MIO II stup, poreza na dohodak i prireza i doprinosa za zdravstveno osiguranje od 08. kolovoza 2025. godine; da tužbu podnosi zbog bitne povrede odredaba porezno upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede ustavnih prava na pravično suđenje, prava vlasništva, prava na pravedan sustav oporezivanja; da se u obrazloženju osporenog rješenja tuženik samo djelomično iznio žalbene razloge te zaključio da je porezno rješenje potpuno obrazloženo; da se u obrazloženju poreznog rješenja navodi da je porezno tijelo našlo da su ispunjeni elementi kriterija financijske kontrole i kriterij odnosa stranaka; da porezno tijelo nije našlo da je ispunjen kriterij kontrole ponašanja; da je kriterij financijske kontrole porezno tijelo utvrdilo da je isplatitelj tužitelju obavljao isplate u određenim vremenskim razmacima i sličnim iznosima; da je kriterij odnosa stranaka porezno tijelo utvrdilo jer je poslovna suradnja dugoročna, jer trajanje posla nije definirano i jer posao koji je obavljao tužitelj u velikoj mjeri (upravljanje računalnom opremom i sustavom) predstavlja povezanost sa djelatnosti koju obavlja isplatitelj (postavljanje elektroinstalacija, telekomunikacija i sigurnosnih sustava) u smislu da je tužitelj održavao sustave koje je postavio isplatitelj; da su osporena rješenja nezakonita i slijedećih razloga: - što porezna tijela ne obrazlažu na koji bi način i zašto bi se ukazivalo na postojanje obilježja nesamostalnog rada, čime je povrijeđen članak 98. stavak 5. OPZ-a i članak 6. stavak 2. OPZ-a; da su u tijeku postupka porezna tijela pravilno utvrdila da je tužitelj pružao usluge upravljanja računalnom opremom i sustavom, a da je isplatitelj pružao usluge postavljanja elektroinstalacija, telekomunikacija i sigurnosnih sustava; da iz navedenog jasno proizlazi da tužitelj i isplatitelj nisu pružali iste usluge i da tužitelj i isplatitelj nisu djelovali unutar iste djelatnosti; da proizlazi spornim da je tužitelj održavao jedan sustav kojeg je postavio isplatitelj, radi čega je porezno tijelo zaključilo da su usluge tužitelja povezane sa uslugama isplatitelja, što predstavlja obilježje nesamostalnosti tužitelja odnosno element kriterija odnosa stranaka, ali da je ovakav zaključak poreznog tijela pogrešan; da prilikom ocijene povezanosti, činjenica da nije nađen kriterij kontrole ponašanja, odnosno činjenica da tužitelj nije trebao i morao posao obaviti osobno, s gospodarskog aspekta, nije mogla ostati zanemarena, naročito kada tužitelj isplatitelju nije pružao usluge koje čine redovno poslovanje isplatitelja; da porezna tijela nisu izvršila usporedbu poslova i radnih zadataka zaposlenika isplatitelja i nisu utvrdila jesu li usluge koje je tužitelj pružao isplatitelju poslovi koji su davani i zaposlenicima isplatitelja, pa da bi se onda moglo zaključiti do povezanost poslova ukazuje na nesamostalnost tužitelja, odnosno da je obzirom na redovno poslovanje isplatitelja postojala mogućnost i gospodarska potreba za zapošljavanjem djelatnika koji bi obavljali poslove iz djelatnosti tužitelja; da porezna tijela nisu dala ni jedan dokaz da je tužitelj pružao usluge u radno vrijeme isplatitelja i po njemu pribavljenim sredstvima za rad, što je bilo nužno utvrditi sukladno stavu iznijetom u presudi Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-2210/16 od 08. veljače 2018. godine; da je porezno tijelo utvrdilo da između isplatitelja i tužitelja postoji dugotrajna suradnja, odnosno da trajanje posla nije definirano, radi čega je zaključilo kako navedeno ukazuje da je ispunjen kriterij odnosa

Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

stranaka; da porezna tijela ne obrazlažu na koji bi način i zašto bi to ukazivalo na postojanje obilježja nesamostalnog rada, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. OPZ. i članka 6. stavak 2. OPZ-a; da iz obrazloženja osporenih rješenja ne proizlazi niti jedan dokaz kojim bi porezno tijelo dokazalo da je na tržištu neuobičajeno da se usluge održavanja računalnog sustava pružaju dugoročno ili pak da se u toj vrsti usluge trajnije posla treba biti definirano i/ili vezano uz neki projekt; da činjenica da tužitelj nema ugovor sa isplatiteljem ukazuje na to da on nije obvezan te usluge pružiti, a ga isplatitelj ne ograničava ni na koji način, da tužitelj nije bio dužan izvršiti posao, što ukazuje samostalnost tužitelja i slobodu da prihvati ili odbije posao isplatitelja; da način financiranja i visina primitaka ne određuje karakter obavljenih poslova, koji stav je već od ranije prisutan u praksi Visokog upravnog suda RH i Ustavnog suda RH; da porezna tijela nisu dokazala da je objekt (gospodarska svrha) posla bio rad tužitelja, a da se pri ocijeni ove činjenice zanemaruje da isplatitelj i tužitelj se nisu bavili istom djelatnosti i da na tržištu nisu pružali iste djelatnosti; da porezna tijela također nisu izvršila usporedbu poslova i radnih zadataka zaposlenika isplatitelja sa uslugama koje je isplatitelju pružao tužitelj i da nisu niti jednim dokazom dokazala da su usluge tužitelja pružene u radno vrijeme isplatitelja i po njemu pribavljenim sredstvima za rad, što je nužno bilo utvrditi s obzirom na sudsku praksu koja je ranije navedena; da je u konkretnom slučaju izostala pravilna ocjena karaktera pruženih usluga, te da porezna tijela nisu dokazala da je isplaćena cijena usluga imala obilježje plaće za rad; da je porezno tijelo u postupku utvrdilo da je porezni obveznik tazbinski povezan sa isplatiteljem na način da je isplatitelj suprug majčine sestre tužitelja, ali da porezna tijela nisu obrazložila kako bi takva povezanost mogla ukazivati na tužiteljevu nesamostalnost i/ili korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona; da je u postupku tužitelj zatražio da se ispita je li odnos tužitelja i isplatitelja bio u skladu sa tržišnim uvjetima, što je bilo bitno za utvrditi, jer ako se je posao obavlja po tržišnim uvjetima tada ta povezanost nema utjecaja na predmetnu porezno pravnu stvar; da porezna tijela nisu ispitala je li ovaj odnos u skladu sa tržišnim uvjetima, niti su taj odnos usporedila sa odnosom kojeg isplatitelj ima sa svojim zaposlenicima; da bez ocijene tog utjecaja se ne može govoriti o činjenici koja bi ukazivala na nesamostalnost tužitelja i/ili da je isti koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona. Tužbenim zahtjevom je zatražio da je poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 06. lipnja 2022. godine te da se postupak obustavi, a naloži tuženiku da tužitelju izvrši povrat sredstava plaćenih po prvostupanjskom rješenju od 06. lipnja 2022. godine uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima. Podrednim zahtjevom je predloženo da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovno odlučivanje i da se tuženiku naloži da tužitelju izvrši povrat sredstava plaćenih po prvostupanjskom rješenju od 06. lipnja 2022. godine uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima. Podrednimpodrednog zahtjeva je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 06. lipnja 2022. godine, te da se tuženiku naloži da tužitelju izvrši povrat sredstava plaćenih po prvostupanjskom rješenju od 06. lipnja 2022. godine uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, KLASA:UP/I-410-23/22-32/22, URBROJ:513-07-17-01/22-06 od 06. lipnja 2022. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je tužitelj korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona za razdoblje od 03. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 228.588,02 kn (točka I. izreke) na koji se obračunava porez na dohodak prirez i pripadajući doprinosi na način u iznosima kako je to naznačeno točkom II. izreke. Primici navedeni u točki II.izreke nakon priznavanja izdataka doprinosa na osnovicu plaće i doprinosa iz osnovice plaće smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada (točka III. izreke). Točkom IV. do V. izreke nalaže se uplata utvrđenih obveza na propisani račun u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja uz napomenu da se na nepravodobno uplaćene obveze obračunava i plaća zatezna kamata.

4.Sud je u upravnom sporu održao raspravu na koju je pozvao stranke te im je na taj način omogućeno da iznesu svoje stavove o predmetu spora i očituju se na mišljenje protivne stranke. Na ročištu od 02. prosinca 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužiteljice je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te je navela da u ovom predmetu nema konkretnih činjenica i dokaza na kojima porezno tijelo utemeljuje svoje tvrdnje; da porezno tijelo navodi djelatnosti za koje utvrđuje da su povezane, a nisu, što je tužitelj u tijeku postupka potkrijepio konkretnim dokazima, koji nisu uzeti u obzir; da sve činjenice koje su išle u prilog tužitelju kao npr. da nije imao nikakvih ograničenja u poslu ili obvezu osobnog obavljanja posla, se nije uzelo u obzir, niti je isto obrazloženo rješenjem. Popisala je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 %.

5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 30. lipnja 2025. godine, odgovor na tužbu,te je pregledan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito utvrđeno da je tužiteljica u spornom razdoblju od 03. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada na koje primitke kao osnovicu plaće je obračunat porez na dohodak, prirez i pripadajući doprinosi na način u iznosima kako je navedeno u rješenju.

8.Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo sukladno članku 32.a Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17, 128/17,106/18,1/19,80/19,1/20, dalje: Pravilnik) kod tužitelja pokrenula postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona o čemu je dana 20. travnja 2022. godine sastavljen zapisnik kojim su utvrđene nezakonitosti, na koji je tužitelj prigovorio.

Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

9.Porezno tijelo je u postupku koristilo sve dostupne podatke iz poreznih evidencija te podatke iz javno dostupnih podataka o poslovanju poreznih obveznika.U postupku je izvršen uvid u podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave, te je tako utvrđeno da je tužitelj dana 05. ožujka 2020. godine upisan u Registar poreznih obveznika za djelatnost Upravljanje računalnom opremom i sustavom (NKD 62.03) te te ostale djelatnosti Računalno programiranje (NKD 62.01), te mu je dodjeljen PDV ID broj koji važi od 18. ožujka 2020. godine, a da je u 2020. godini tužitelj dostavio PDV- a obrasce i zbirne prijave za razdoblje od travnja do prosinca. Pregledom iste dokumentacije porezno tijelo je utvrdilo da je tužitelj u 2020. godini surađivao sa tvrtkom DM Consulting GmbH, Njemačka (PDV ID broj 300878503).

10.Prema podacima sa žiro računa tužitelja kod Privredne banke Zagreb d.d. (koji se navodi) tužitelj je u promatranom razdoblju ostvario promet u iznosu od 274.328,03 kn, dok je prema dostavljenom obračunu paušalnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od samostalne djelatnosti (obrazac PO-SD) iskazao primitak u iznosu od 228.588,02 kn. Razlika u odnosu na promet ostvaren po tom žiro računu su konverzije strane valute.

Tužitelj je u ranijim godinama ostvarivao dohodak od nesamostalnog rada i to kod poslodavca Ericson Nikola Tesla d.d. u razdoblju od 05. 11. 2018. do 04. 11. 2019. godine, Zdravstvena škola u razdoblju od 18. 11. 2019. do 20. 11. 2019. godine, Pomorska škola u razdoblju od 04. 12. 2019. do 23. 12. 2019. godine.

Također je utvrđeno da tužitelj ima profil na poslovno društvenoj stranici Linkedin iz koje je vidljivo da je IT tehničar u tvrtci Merck KgaA, Darmatadt, Njemačka u razdoblju od veljače 2020. godine do danas.

11.Porezno tijelo je tužitelju dana 28. listopada 2021. godine uputilo poziv u prilogu kojeg je dostavljen i Upitnik NR (utvrđivanje obilježja kriterija nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona), kojeg je tužitelj primio 02. studenog 2021. godine nakon čega je dana 08. studenog 2021. godine dostavio popunjen Upitnik NR. U točki I.1 tog Upitnika tužitelj je naveda je njegova osnovna djelatnost upravljanje računalnom opremom i sustavom. Iz sadržaja tog upitnika vidljivo je da tužitelj poslove pronalazi preko poznanstava ili preporuka.

12.Temeljen naprijed navedene dokumentacije porezno tijelo je utvrdilo da je tužitelj u 2020. godini imao jedinog isplatitelja i to tvrtku DM Consulting GmbH Auf der Rosenhohe 12 Offenbach am Main, Njemačka, čije uplate na tužiteljev žiro račun čine 100% ukupnih primitaka tužitelja. Također je iz navedenog utvrđeno da se tvrtka DM Consulting GmbH, Njemačka bavi postavljanjem elektroinstalacija, postavljanjem telekomunikacija i sigurnosnih sustava, te da nakon što je ova tvrtka postavila sustave u tvrtci Merck KgaA, Darmatadt, Njemačka da je radi održavanja tog sustava angažiran od strane tvrtke DM Consulting GmbH, Njemačka, za obavljanje poslova kao što su: briga o telefonskim brojevima (dodjeljivanje, uklanjanje, promjena korisnika), podešavanje postavki uredskih uređaja, aktivacija i deaktivacija Skype Phase s računa, ažuriranje baze podataka zaposlenika i slično.

13.Iz navedenog Upitnika NR je također vidljivo da tužitelj sa tvrtkom DM Consulting GmbH, Njemačka (kao isplatiteljem primitaka), nema potpisani ugovor već proizlazi da je njihov poslovni odnos određen usmenim dogovorom, što je sasvim razumljivo obzirom da je vlasnik tvrtke DM Consulting GmbH, Njemačka rodbinski

Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

povezan sa tužiteljem, odnosno da je vlasnik iste tvrtke tužiteljev tetak (muž majčine sestre).

14.Iz sadržaja navedenog Upitnika NR vidljivo je da je isplatitelj tvrta DM Consulting GmbH, Njemačka, isplate na tužiteljev žiro račun vršila na mjesečnoj razini i da seisplata vršila u približno istim iznosima, koji iznos isplate je ovisio o količini obavljenog posla (točka IV.3. Upitnika). Prema sadržaju Navedenog Upitnika NR proizlazi da je suradnja tužitelja i tvrtke DM Consulting GmbH, Njemačka trebala trajati još 3 godine i da to nije definirano, dakle na duže razdoblje.

15.Iz pregledane dokumentacije proizlazi da isplatitelj primitaka tvrtka DM Consulting GmbH, Njemačka se bavi postavljanjem elektroinstalacija, postavljanjem telekomunikacijskih i sigurnosnih sustava a da tužitelj kao IT stručnjak održava sustave koji su prethodno postavljeni od strane isplatitelja primitaka, iz čega je jasna povezanost tužitelja sa navedenom tvrtkom (isplatiteljem), u cilju ostvarivanju posla.

16.Također proizlazi da je angažiranje tužitelja kao IT stručnjaka od strane tvrtka DM Consulting GmbH, Njemačka je okvirno dogovoreno i za daljnje razdoblje što bi ovisilo o suradnji između tvrtki DM Consulting GmbH, Njemačka i tvrtke Merck KgaA, Darmatadt, Njemačka, jer ukoliko bi došlo do prekida njihove suradnje prekinula bi se suradnja tužitelja i tvrtke DM Consulting GmbH, Njemačka, kao isplatitelja primitaka.

17.Člankom 12.a stavak 11) točka 1. Općeg poreznog zakona propisano je:

Porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namjenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

Stavkom 2. istog članka OPZ-a propisano je: U slučajevima iz stavka 1. točke 1. ovoga članka za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, a isplatitelj primitka koji se u tom odnosu smatra poslodavcem odgovara kao jamac platac. Prema stavku 3.) utvrđeni doprinosi pripisuju se osnovi osiguranja poreznog obveznika/posloprimca pri nadležnim zavodima.

18.Člankom 27.a stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16,106/18,121/19,32/20) propisano je: Za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada (st.1). Obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju se temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrola ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

19.Člankom 32.a stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17,128/17,106/18,1/19,80/19,1/20) propisano je da u skladu s člankom 123.a stavkom 1. točkom 1. OPZ-a i člankom 27.a Zakona o porezu na dohodak za potreba

Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

pravilnog obračuna poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa Porezna uprava utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između isplatitelja primitka i poreznog obveznika- izvršitelja posla, obilježja nesamostalnog rada.

Sukladno članku 32.a stavak 2. Pravilnika, ako Porezna uprava u predmetnom postupku utvrdi da posao iz stavka 1. ovoga članka ima obilježja nesamostalnog rada, provest će postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos, prema poreznom obvezniku koji se u navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, neovisno od slijedećih činjenica: 1. načina kao je ugovoren posao, 2. je li izvršitelj posla osoba koja je registrirana za obavljanje samostalne djelatnosti obrta te je kao takva ugovorila posao, 3. bez obzira na rezidentnost isplatitelja primitaka.

Sukladno članku 32.a stavak 3. Pravilnika za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovog Pravilnika.¸

Prema članku 32.a stavku 4. Pravilnika u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.

U smislu članka 32.a stavka 5. Pravilnika postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje se presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla.

Sukladno članku 32.a stavak 6. Pravilnika, u slučaju da Porezna uprava u provedenom postupku utvrdi da posao između isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla ima obilježja nesamostalnog rada provest će se postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos prema poreznom obvezniku koji se u navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, a u skladu s člankom 12.a stavkom 3. OPZ-a, plaćeni doprinosi uvećavaju prava u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja, ne utječući na osnovu osiguranja poreznog obveznika izvršitelja posla temeljem koje je upisan u matičnu evidenciju obveznih osiguranika.

20.Člankom 14. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16 do 22/20) propisano je da se poreznom obvezniku ostvareni dohodak iz članka 13. ovoga Zakona umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 4000,00 kuna izračunat kao koeficijent 1,6 osnovice osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez na dohodak, dok je stavkom 4. istog članka propisano pod kojim uvjetima porezni obveznik može uvećati osnovni osobni odbitak.

21.Među strankama je sporno da li se u konkretnom slučaju izvršavanje predmetnih poslova od strane tužitelja za trgovačko društvo-tvrtke DM Consulting GmbH Auf der Rosenhohe 12 Offenbach am Main, Njemačka, može cijeniti kao tužiteljev nesamostalan rad za isto društvo.

22.Tužitelj je kao paušalni obrtnik za jednog isplatitelja je radi smanjenja porezne obveze, koristeći porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12.a OPZ-a u navedenom razdoblju 2020. godine poslove obavljao za navedenog poslodavca na način da obavljanje tih poslova ima obilježja nesamostalnog rada.

Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

23.Navedeno proizlazi iz same činjenice da je između tužitelja i tvrtke DM Consulting, Njemačka uspostavljena poslovna suradnja na dugo razdoblje, neograničeno vrijeme, pa time uspostavljena dugoročna suradnja potvrđuje da i navedeni poslodavac (isplatitelj primitaka) tvrtka DM Consulting, Njemačka ima potrebu za radom tužitelja, čija radna zadaća je bila da nakon što su postavljeni sustavi od strane poslodavca on kao IT stručnjak iste sustave održava a za što mu je poslodavac mjesečno isplaćivao primitak u približno istim iznosima.

24.Daljni dokaz povezanosti tužitelja sa isplatiteljem je da je tužitelj svoje poslovanje vezao isključivo za jednog poslovnog partnera od kojeg prima primitne na žiro račun u 100% iznosu (svi primici tužitelja su od navedenog poslodavca), isplaćeni u mjesečnim približno istim iznosima. Navedeno potvrđuje da se tužitelj na tržištu ne ponaša na tržištu kao samostalni poduzetnik. Iako između tužitelja koji obavlja poslove održavanja sustava za poslovne partnere tvrtke DM Consulting, Njemačka i ove tvrtke nema sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji isto se može objasniti njihovim dobrim odnosom i rodbinskom povezanošću.

25. Slijedom navedenog sud ocijenjuje da odnos tužitelja i navedene tvrtke isplatitelja primitaka, te poslovi koje tužitelj obavlja za isplatitelja primitaka, sukladno naprijed navedenim odredbama se mogu cijeniti kao obavljanje poslova s obilježjima nesamostalnog rada, jer je između istih ostvaren odnos presudne povezanosti u obavljanju posla te stoga što je između tužitelja i isplatitelja primitka ostvaren odnos financijske kontrole i odnosa stranaka.

Stoga, zakonito je tužitelju poreznim rješenjem utvrđena porezna obveza.

26.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

27.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 02. siječnja 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

Poslovni broj: Us l-2112/2025-6

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice, Paula Eškinja, Biograd na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.