REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola 3

Poslovni broj: P Ob-41/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Ani Vlainić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Fikret Šabanagić, odvjetnik u Puli, protiv I- tuženika EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II- tuženika ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 17. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], 324361, Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula, i to:

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oranica površine 3181 m2,

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oranica površine 3086 m2,

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oranica, šuma, površine 7706 m2,

predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i njezinog pokojnog izvanbračnog supruga ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pa tužiteljici HE pripada pravo suvlasništva

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela,

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 1/3 dijela,

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],u ½ dijela,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu da tužiteljici HE pripada pravo suvlasništva nekretnine oznake zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 1/6 dijela.

II. Utvrđuje se da na ime izvanbračne stečevine tužiteljici HE pripada ½ dijela suvlasništva pokretnine i novčanih sredstava iz ostavinske imovine iza pokojnog ZE, odnosno da pokretnina i novčana sredstva u navedenom dijelu ne čine ostavinsku imovinu već imovinu tužiteljice HE i to:

- teretni automobila marke Iveco, tip vozila: 35.10 V Baic, broj šasije:

ZCFC3570105126169, godina proizvodnje: 1996.,

- prava i obveze iz Ugovora o stambenoj štednji, sklopljenog s Raiffeisen stambenom štedionicom, broj ugovora 294169504,

- novčana sredstva u sefu kod Raiffeisenbank Austria d.d. broj sefa 61, podaci o sefu sadržani su u Ugovoru o korištenju sefa broj 61 od 20. ožujka 2001.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje da na ime izvanbračne stečevine tužiteljici HE pripada ½ dijela suvlasništva pokretnina i novčanih sredstava:

- N1-teretni automobil, tip vozila transit, model Ford, broj šasije:

WF0VXXTTFV5G73877, godina proizvodnje: 2005.,

- prava i obveze iz Ugovora o stambenoj štednji, sklopljenog s Raiffeisen stambenom štedionicom, broj ugovora 60148004.

IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da provede ovu presudu na način da na nekretninama upisanim u zemljišnoj knjizi k.o.

Valtura uknjiži pravo suvlasništva i to:

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oranica površine 3181 m2, u ½ dijela,

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oranica površine 3086 m2, u 1/3 dijela,

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oranica, šuma, površine 7706 m2, u ½ dijela,

na ime i za korist tužitelja HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve nakon pravomoćnosti ove presude,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu da uknjiži pravo suvlasništva tužiteljice u odnosu na nekretninu oznake zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 1/6 dijela.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na preostale pokretnine i imovinska prava iz ostavinske imovine ostavitelja pok. ZE, utvrđene u ostavinskom postupka Općinskog suda u Puli-Pola broj O-3472/15, UPP-OS-121/15 (list 11 spisa O-3472/15).

II. Nalaže se I- tuženiku EE i II- tuženiku ŠE naknaditi tužiteljici HE troškove parničnog postupka u iznosu od 2.928,42 EUR (slovima: dvijetisućeeuraidevetstotinaidvadesetiosameuraičetrdesetidvacenta), u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice HE za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 779,61 EUR (slovima: sedamstotinaisedamdesetideveteuraišezdesetijedancent).

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika EE i 2. tuženika ŠE za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 10.768,00 EUR (slovima:desettisućaeiraisedamstotinaišezdesetiosameura).

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 5. listopada 2017. navodi da je s pokojnim ZE bila u izvanbračnoj zajednici od 1999. do njegove smrti 23. srpnja 2009. te da je pokojni ZE upisan u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnina koje su navedene u točki I. izreke ove presude, a koje su stečene radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. FE pa da predstavljaju izvanbračnu stečevinu. Nadalje, tužiteljica navodi da je po navedenoj osnovi stekla u ½ dijela sve pokretnine i imovinska prava iz ostavinske imovine ostavitelja utvrđene tijekom ostavinskog postupka, poslovni broj O-3472/15. S obzirom na navedeno, predlaže da sud utvrdi da su nekretnine za koje navodi da su stečene radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela, kao i pokretnine i imovinska prava iz ostavinske imovine ostavitelja pok. FE, utvrđene u ostavinskom postupku koji se vodio pred ovim sudom broj O-3472/15, uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da uknjiži pravo suvlasništva tužiteljice u ½ dijela u odnosu na prethodno navedene nekretnine, pri čemu zahtjeva I naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Podneskom od 12. studenoga 2023. (listovi 129 i 130 spisa) tužiteljica je dostavila ugovore o kupoprodaji predmetnih nekretnina te je povukla tužbu u odnosu na preostale pokretnine i imovinska prava iz ostavinske imovine ostavitelja pok. ZE, utvrđene u ostavinskom postupka Općinskog suda u Puli-Pola, broj O-3472/15, UPP-OS-121/15, a koje nisu navedene u podnesku od 12. studenoga 2023.

2. U ponovljenom postupku tuženici su dana 24. veljače 2020. podnijeli odgovor na tužbu u kojem navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice te da u cijelosti osporavaju pravnu osnovu tužbe i činjenične navode iz tužbe. Predlažu sudu da odbaci tužbu kao nepravodobnu te ističu prigovor zastare. Osporavaju da je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim ZE. Smatraju da imovina koju tužiteljica traži zapravo predstavlja obrtna sredstva u vlasništvu II-tuženika ŠE, a ne izvanbračnu stečevinu kako to navodi tužiteljica.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zk izvatke za predmetne nekretnine (listovi 4 do 6 spisa), fotografiju (list 57 spisa), račune (list 60 do 69 spisa), ugovor o pozajmici (lista 70 spisa), rješenja (list 78 do 80 spisa), popis dugotrajne imovine (list 86 spisa), kupoprodajni ugovori (list 131 do 141 spisa), ugovor o korištenju sefa (list 142 spisa), dokaze o izvršenim uplatama (list 153 do 235 spisa), ostavinski spis ovog suda broj O-3472/15 (zapisnik s listova 10 i 12 spisa), prometne dozvole (list 14 do 15 spisa), dopis (list 30 spisa) te zapisnik (list 122 spisa) te je saslušao tužiteljicu i II- tuženika ŠE. Od dokaza priloženih spisu, sud je izveo one dokaze koji su bili potrebni radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/2023 – ZPP).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Rok koji odredi ostavinski sud prilikom donošenja rješenja o prekidu ostavinskog postupka i upućivanja pojedinog nasljednika u parnicu radi dokazivanja iznesenih tvrdnji, nije prekluzivne naravi. Stoga je nasljednik (ovdje tužitelj) ovlašten pokrenuti parnicu na koju je upućen i po proteku zadanog roka (odluka Županijskog suda u Zagrebu, Broj odluke: Gž 2511/2020-2) pa nisu u pravu tuženici da predmetnu tužbu treba odbaciti kao nepravodobnu.

6. Neosnovan je i prigovor zastare jer ne zastarijeva vlasničkopravni zahtjev na utvrđenje da je neka stvar izvanbračna stečevina.

7. Prije svega, napominje se da je pravomoćnom presudom ovog suda broj P- 1243/2012 od 10. lipnja 2013. utvrđeno da je tužiteljica izvanbračna supruga pokojnog ZE. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je izvanbračna zajednica trajala od 1999. do 23. srpnja 2009. Iako samo izreka presude postaje pravomoćna, iz obrazloženja spomenute presude je razvidno da se pravomoćnost te presude odnosi na izvanbračnu zajednicu koja je trajala od 1999. do 23. srpnja 2009., a koja predstavlja činjenični supstrat na koji se odnosi učinak pravomoćnost. Stoga je ovaj sud u smislu članka 12. stavka 1. ZPP-a vezan odlukom P-1243/2012 od 10. lipnja 2013. u pogledu postojanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog ZE (koja predstavlja prethodno pitanje koje je riješeno donošenjem navedene pravomoćne presude). Zbog navedenog su neosnovani prigovori tuženika kojima osporavaju postojanje izvanbračne zajednice između tužitelja i pok. ZE (kao i njeno trajanje). Činjenica da je podnesen izvanredni pravni lijek, kao i zahtjev Europskom sudu za ljudska prava, nije od utjecaja na to da je u predmetnom slučaju da je presudom ovog suda broj P-1243/2012 pravomoćno riješeno o prethodnom pitanju (postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i pok. ZE).

7.1. Pritom se napominje obrazloženje presude samo za sebe ne postaje pravomoćno, ali njegov sadržaj može pomoći pri ocjenjivanju je li u novoj parnici postavljen zahtjev o kojem je već pravomoćno odlučeno (VSRH u odlukama Rev 525/84 od 28.06.1984. – PSP 26/136; Rev 1640/86 od 21.11.1986. – PSP 33/178), a iz čega proizlazi da bi preispitivanjem vremenskog trajanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog ZE dovelo do anuliranja pravomoćnosti (članak 333. ZPP-a) i preispitivanja činjeničnog stanja koje je bilo predmet pravomoćno dovršene parnice u kojoj je utvrđeno postojanje (a posljedično i trajanje) izvanbračne zajednice jer se preispitivanjem trajanja pravomoćno utvrđene izvanbračne zajednice u biti ulazi u osporavanje pravnog odnosa koji je utvrđen pravomoćnom presudom. Navedeno osporavanje bi u biti imalo značaj prikrivene žalbe, što u predmetnom slučaju nije nužno, odnosno za to nema dovoljno opravdanih okolnosti, obzirom na to da nije riječ o pogrešnoj primjenim materijalnog prava, ispravku temeljnog nedostatka presude, sudskoj pogrešci, osiguravanju ujednačenosti domaćeg prava u pogledu socijalnih beneficija, retroaktivnoj primjeni prava koja dovodi do oduzimanja imovine i slično (primjeri iz prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) kada se odstupalo od pravila res judicata) nego o običnom osporavanju činjeničnog stanja.

8. Odrebom članka 11. stavka 2. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – ObZ) propisano je da izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ-a o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Nadalje, člankom 36. stavkom 1. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

9.1. Iz stanja spisa proizlazi da je pokojni ZE kao kupac sklopio:

- kupoprodajni ugovora 6. svibnja 2004. (listovi 131 do 133 spisa), a predmet kojeg je nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- kupoprodajni ugovora 30. studenoga 2004. (listovi 134 do 137), a predmet kojeg je 2/3 suvlasničkog dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- kupoprodajni ugovora 1. veljače 2005. (listovi 138 do 141 spisa), a predmet kojeg je nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pri čemu se napominje da je prodavatelj bio II- tuženik OE),

te se temeljem navedenih ugovora uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina (a koji ugovori su adekvatno dokazno sredstva radi utvrđivanja odlučnih činjenica). Dakle, sve navedene nekretnine stečene su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice između pokojnog ZE i tužiteljice i to temeljem kupoprodajnih ugovora, prilikom čega iz provedenih dokaza proizlazi da je kupoprodajna cijena isplaćena iz sredstava koje je pokojni ZE stekao radom u obrtu.

9.2. Ako se radi o imovini stečenoj za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, teret dokaza je na onoj stranci koja tvrdi da imovina ne predstavlja izvanbračnu stečevinu, time što treba dokazati da ta imovina predstavlja vlastitu imovinu (tako i VSRH u odlukama broj Rev-1455/15, Rev-1762/14, Rev-845/2022). Dakle, upravo su tuženici dužni dokazati da predmetne nekretnine ne predstavljaju izvanbračnu stečevinu.

9.3. Tuženici ne daju adekvatne dokaze kojima bi potkrijepili navode da su nekretnine koje su predmet ovog postupka kupljene vlastitom imovinom pokojnog ZE. Neosnovano tuženici navode da predmetne nekretnine predstavljaju posebnu imovinu obitelji ZE (pokojnog ZE i AE), odnosno imovinu II- tuženika ŠE koji je sudjelovao u radu obiteljskog obrta. Naime, nesporno je da je pokojni ZE stjecao novčana sredstva putem uzgoja i prodaje cvijeća (nije odlučno je li otvoren obrt ili ne, već da je faktički prodavao cvijeće i tako stjecao novčana sredstva – u ovom postupku nesporna činjenica koju su i sami tuženici priznali), a što predstavlja rad u smislu članka 36. stavka 1. ObZ-a. Dakle, rad je konstitutivni element za nastanak bračne stečevine, pri čemu u obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost (slično i VSRH u odluci broj Rev- 1084/08). Naime, ObZ ne definira vrstu rada kao pretpostavku za stjecanje imovine koja predstavlja bračnu stečevinu te stoga svaki oblik rada (kao svrsishodne djelatnosti radi postizanja nekoga korisnog učinka koja zadovoljava određenu pojedinačnu potrebu) predstavlja jednaku vrijednost. Stoga nije odlučna činjenica da je II- tuženik OE otvorio obrt 2002. i sudjelovao u radu obrta, s obzirom na to da je pokojni ZE nesporno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice novčana sredstva zarađivao radom to jest uzgojom i prodajom cvijeća.

9.3.1. Pritom je odlučno da II-tuženik OE u podnesku od 16. svibnja 2024. (list 144 spisa) navodi da su on i pokojni ZE zajednički radili u obrtu od 2002. do 2004., a u kojem razdoblju se zaradio novac kojim je pokojni ZE kupio predmetne nekretnine. Time II- tuženik OE priznaje odlučnu činjenicu

– da je predmetne nekretnine ZE stekao novcem koji je zaradio od 2002. do 2004. kroz poslovanje obrta, a koji su, dakle, radom stečena novčana sredstva za vrijeme trajanje izvanbračne zajednice. Slijedom navedenog, neosnovani su prigovori da bi nekretnine koje su predmet ovog postupka bile kupljene vlastitom imovinom pokojnog ZE jer su i sami tuženici priznali da je riječ o novcu koji su zarađen kroz poslovanje obrta od 2002. do 2004. (dakle, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice).

9.3.2. Računi koje dostavlja II- tuženik (listovi 60 do 69 spisa) i popis dugotrajne imovine nisu od odlučnog značaja u pogledu stjecanja vlasništva ZE na predmetnim nekretninama jer je u kupoprodajnim ugovorima, koji su navedeni u točki 11.1. obrazloženja ove presude, kao kupac naveden upravo ZE, a koji se potom upisao kao (su)vlasnik predmetnih nekretnina. Njima se ne dokazuje da su novčana sredstva, kojima je ZE kupio predmetne nekretnine, bila u vlasništvu II- tuženika ŠE ili vlastita imovina pokojnog ZE (niti su podobna takvo što dokazati), nego samo da je II- tuženik OE kupovao određen stvari. Isto vrijedi i za fotografiju s lista 57 spisa. Pozajmica s lista 70 je dana prije sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora (pri čemu je kao rok vraćanja naveden datum koji prethodni sklapanju predmetnih kupoprodajnih ugovora – što upućuje da su ta sredstva korištena prije sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora), uz što treba naglasiti da ni takva pozajmica sama po sebi ne dokazuje da je predmetne nekretnine pokojni ZE kupio vlastitom imovinom ili sredstvima II- tuženika ŠE.

9.3.3. Blagajnički izvještaj (list 258 spisa) tuženici su dostavili nakon zaključenja prethodnog postupka pa ga ovaj sud nije uzeo u obzir u smislu članka 299. stavka 3. ZPP-a jer nisu ni istaknuli razlog zašto ga ranije nisu mogli dostaviti (a bio im je dostupan). No, čak i kad bi se navedeni dokaz uzeo u obzir, to ne bi utjecalo na mogućnost dokazivanja da su novčana sredstva kojima je pokojni ZE kupovao predmetne nekretnine bila njegova vlastita imovina ili imovina II- tuženika ŠE. Naime, iz navedenog dokaza je vidljivo bilježenje primitaka i izdataka određenih novčanih iznosa, ali ne i to da su sredstva kojima je pokojni ZE kupovao predmetne nekretnine bila posebna imovina II- tuženika ŠE (jedino što se moglo utvrditi da je pokojni ZE predmetne nekrentine kupio novčanim sredstvima stečenim poslovanjem obrta - što predstavlja rad u smislu članka 36. stavka 3. OBZ-a).

9.4. Prema shvaćanju ovog suda, čak i da je pokojni ZE eventualno i raspolagao novcem II- tuženika ŠE (što ovaj sud ne prihvaća), to nije od utjecaja na stvarnopravni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da predmetne nekretnine predstavljaju njezinu izvanbračnu stečevinu jer bi u tom slučaju II- tuženik OE eventualno imao pravo na obveznopravni zahtjev protiv pokojnog ZE (sada njegovih nasljednika) i to s osnova naknade štete zbog toga što je pokojni ZE postupio protivno članku 641. stavku 5. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023- ZOO) (pri čemu se napominje da II- tuženik i nadalje nije dokazao da bi nekretnine bile kupljene upravo njegovim novcem, na koji je imao pravo temeljem sudjelovanja u poslovima obrta), obzirom da o tome u spis nisu dostavili adekvatne dokaze. Međutim, neživotno i nelogično je da je pokojni ZE protivno volji II-tuženika ŠE raspolagao njegovim sredstvima zarađenim u poslovanju njihovog zajedničkog obrta jer II- tuženik OE nije sljedećih pet (5) godina pokrenuo postupak kojim bi od ZE tražio naknadu štete zbog navedenog neovlaštenog korištenja njegovih novčanih sredstava (pri čemu je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZE kupio upravo od II-tuženika ŠE) nego je navedeno spomenuo tek u ovom parničnom postupku. Stoga ovaj sud ne prihvaća navode II- tuženika ŠE da je ZE nezakonito raspolagao novčanim sredstvima II- tuženika jer je II tuženiku ŠE očigledno bilo poznato da ZE kupuje predmetne nekretnine (jednu je kupio upravo od njega), a iz stanja spisa ne proizlazi da bi osporavao upise ZE na nekretnine koje su predmet ovog postupka (niti tražio naknadu štete od ZE ili pak dostavio pisane dokaze o navodnom protivljenju takvog korištenja novčanih sredstava) pa se njegova pasivnost ne može tumačiti drukčije nego kao činjenica da mu je bilo poznato da ZE kupuje predmetne nekretnine te da on nije imao ništa protiv toga da ZE na navedeni način koristi novac zarađen poslovanjem obrta. Tome treba dodati i da je II tuženik zajednički obrt napustio u veljači 2004., nakon čega je pokojni ZE samostalno nastavio s poslovanjem obrta i zarađivanjem novčanih sredstava, dok su predmetne nekretnine kupljenje 6. svibnja 2004., 30. studenoga 2004. i 1. veljače 2005. Dakle, očigledno je da je pokojni ZE predmetne nekretnine kupio sredstvima zarađenim nakon izlaska II-tuženika ŠE iz obrta, kao i sredstvima koja predstavljaju njegov udio u zajedničkom obrtu sa II-tuženikom ŠE do kralja veljače 2004.

9.4.1. Osim toga, u podnesku od 16. svibnja 2024. tuženici priznaju da je između pokojnog ZE i II-tuženika IE za 2004. godinu dogovorena podjela zarađenog novca (50%-50%), a iz čega proizlazi da tuženici nisu adekvatnim dokazom potkrijepili tvrdnju da su novčana sredstva kojima je izvršena kupnja predmetnih nekretnina bila upravo novac od II- tuženika ŠE. Naime, ako su pokojni ZE i II-tuženik OE dijelili zarađeni novac (što izričito priznaju tuženici), onda je logično da je novac kojim je ZE kupio predmetne nekretnine, u biti predstavljao novac koji je zarađen poslovanjem obrta (jer je on imao pravo na 50% zarađenog novca po izričitom priznanju tuženika) pa je pokojni ZE mogao raspolagati svojim dijelom zarađenog novca. Punomoć koju dostavljaju tuženici (list 145 spisa) ne dokazuje da je novac za kupnju nekretnina bio novac II- tuženika ŠE, obzirom da iz njenog sadržaja proizlazi samo to da je ZE opunomoćen od strane II- tuženika ŠE da ga zastupa u poslovima vezanim za poslovanje obrta, a ne i to da je pokojni ZE ŠE bez odobrenja II- tuženika ŠE raspolagao sredstvima II tuženika (jer bi u tom slučaju II- tuženik OE svakako poduzeo određene pravne radnje radi povrata novčanih sredstava koji predstavljaju njegov dio zarade od poslovanja obrta ili ponudio dokaze da se protivio takovom korištenju novca od strane pokojnog ZE).

9.5. Pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (VSRH u odluci broj Rev-664/07). Iz stanja spisa proizlazi da tuženici, radi dokazivanja tvrdnje da su novčana sredstva kojima je pokojni ZE kupovao predmetne nekretnine bila njegova vlastita imovina ili imovina II-tuženika ŠE, nisu ponudili dokaze s kojim se može s dovoljnim stupnjem izvjesnosti može potkrijepiti navedena tvrdnja. Naime, osim njihovih navoda, u spisu nema dokaza temeljem kojeg se s određenim stupnjem izvjesnosti može utvrditi da su novčana sredstva kojima je ZE kupio predmetne nekretnine bila njegova vlastita imovina ili imovina II- tuženika ŠE, pri čemu treba imati u vidu i ponašanje II tuženika ŠE, koji je jednu od predmetnih nekretnina prodao pokojnom ZE, dok kod preostale dvije nekretnine nije osporavao upis u zemljišne knjige ili potraživao od ZE naknadu štete, odnosno nije ponudio adekvatan dokaz da se protivio takvom korištenju novčanih sredstava od strane ZE.

9.6. Imajući u vidu da je pokojni ZE predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao temeljem kupoprodajnih ugovora u 1/1 dijela, to je tužiteljica suvlasnica ½ dijela temeljem članka 36. stavka 3. ObZ-a. Međutim, u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] treba naglasiti da je ZE temeljem kupoprodajnog ugovora 30. studenoga 2004. (listovi 134 do 137) stekao vlasništva na 2/3 dijela iste (a ne 1/1 dijela), pa je tužiteljica suvlasnica 1/3 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne ½ dijela iste (sve temeljem članka 36. stavka 3. OBZ-a). Stoga je trebalo odbiti zahtjev tužiteljice u dijelu da joj pripada pravo suvlasništva nekretnine oznake zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 1/6 dijela (jer je 1/6+1/3=1/2), a tužiteljica je tražila utvrđenje da je suvlasnica ½ dijela te nekretnine) te prihvatiti da joj pripada pravo suvlasništva iste nekretnine u 1/3 dijela.

9.7. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

10. Tuženici su dokazali da pokretnine N1-teretni automobil, tip vozila transit, model Ford, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje: 2005., (dalje- Ford) predstavlja posebnu imovinu II-tuženika ŠE, odnosno da ne predstavljaju izvanbračnu stečevinu. Nasuprot tome, teretni automobil marke Iveco stečen je 2002., odnosno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i to sredstvima koja su zarađena poslovanjem obrta te predstavlja izvanbračnu stečevinu (tuženici nisu ponudili adekvatne dokaze za suprotan zaključak).

10.1. U odnosu na teretni automobil Iveco, tip vozila: 35.10 V Baic, broj šasije:

ZCFC3570105126169, godina proizvodnje: 1996. (dalje-Iveco) tuženici su dostavili račun i potvrdu (listovi 68 i 69 spisa), a iz kojih proizlazi da je II- tuženik OE **.**.2002. isplatio kupoprodajnu cijenu i preuzeo navedeno vozilo. Međutim, u knjižici vozila je kao vlasnik upisan pokojni ZE (list 14 spisa O-3472/15). Kada se navedena činjenica dovede u vezu s činjenicom da su tuženici u ostavinskom postupku na zapisnik (list 11 spisa O-3472/15) naveli predmetni teretni automobil marke Iveco među stvarima koje čine ostavinsku masu, tada se dolazi do zaključka da navedeno vozilo predstavlja samovlasništvo pokojnog ZE, neovisno o činjenici da je kupoprodajnu cijenu isplatio i vozilo preuzeo ovdje II-tuženik OE. Da je OE bio stvarni vlasnik ili suvlasnik vozila – upravo bi se on upisao u knjižici vozila kao vlasnik, kao što bi u ostavinskom postupku naveo da predmetno vozilo u cijelosti ili djelomično ne ulazi u ostavinu.

10.1.1. Kako je navedeno vozilo - teretni automobil marke Iveco - kupljen 2002., odnosno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, sredstvima koja su zarađena poslovanjem obrta, to ono predstavlja izvanbračnu stečevinu i suvlasništvo tužiteljice temeljem članka 36. stavla 3. ObZ-a. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice da na ime izvanbračne stečevine tužiteljici HE pripada ½ dijela suvlasništva pokretnine teretnog automobila marke Iveco.

10.1.2. Stoga je odlučeno kao u dijelu točke II. izreke ove presude.

10.2. U odnosu na automobil Ford tuženici su dostavili dokaze o uplati rata financijskog leasinga (listovi 183 do 235 spisa). Pravilno je shvaćanje tuženika da je vlasništvo II- tuženika ŠE nad spomenutim vozilom stečeno (ili će biti stečeno) nakon prestanka izvanbračne zajednice (smrt pokojnog Marjana Levanića 2009.), obzirom da se kod financijskog leasinga stječe vlasništva vozila nakon otplate svih ugovorenih leasing rata i podmirenja obvezne otkupne rate (članak 5. Zakona o leasingu). Slijedom navedenog, kako ZE nije stekao vlasništvo nad predmetnim vozilo za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, predmetno vozilo ne predstavlja izvanbračnu stečevinu te je valjalo kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev da navedeno vozilo pripada u ½ dijela suvlasništva tužiteljice temeljem izvranbračne stečevine.

10.2. Stoga je odlučeno kao u dijelu točke III. izreke ove presude.

11. Tužiteljica je dokazala da prava i obveze iz Ugovora o stambenoj štednji, sklopljenog s Raiffeisen stambenom štedionicom, broj ugovora 294169504 te novčana sredstva u sefu kod Raiffeisenbank Austria d.d. broj sefa 61 (podaci o sefu sadržani su u Ugovoru o korištenju sefa broj 61 od 20. ožujka 2001.) predstavljaju izvanbračnu stečevinu i njezino suvlasništvo u ½ dijela, sve temeljem članka 36. stavka 3. OBZ-a. Nasuprot tome, nije dokazala da izvanbračnu stečevinu predstavljaju prava i obveze iz Ugovora o stambenoj štednji, sklopljenog s Raiffeisen stambenom štedionicom, broj ugovora 60148004.

11.1. Naime, spisu prileži Ugovor o korištenju sefa broj 61 (list 142 spisa), a koji je sklopljen 20. ožujka 2001., odnosno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Dakle, kako su se novčana sredstva u sef uplaćivala od tog datuma pa nadalje (sve do smrti pokojnog ZE), a II- tuženik OE je na ročištu od 17. studenoga 2025. naveo da novac u sefu banke potječe od zarade ostvarene u obrtu (pri čemu nije izričito istaknuo da bi bilo riječ o njegovoj posebnoj imovini), to je razvidno da novčana sredstva predstavljaju imovinu koju je pokojni ZE stekao radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice te posljedično i suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela, sve temeljem članka 36. stavka 3. ObZ-a.

11.1.1. Tuženici u tijeku postupka nisu ponudili dokaze s kojim se može s dovoljnim stupnjem izvjesnosti potkrijepiti tvrdnja da navedena sredstva u sefu predstavljaju posebnu imovinu II- tuženika ŠE pa je primjenom pravila o teretu dokaza (članak 221.a ZPP-a) valjalo utvrditi da su novčana sredstva u sefu imovina koju je pokojni ZE stekao poslovanjem obrta te posljedično i izvanbračna stečevina.

11.1.2. Stoga je odlučeno kao u dijelu točke II. izreke ove presude.

11.2. U odnosu na Ugovor o stambenoj štednji, sklopljenog s Raiffeisen stambenom štedionicom, broj ugovora 60148004, ističe se da je navedeni ugovor otkazan 22. ožujka 2006. (prema dopisu Raiffeisen stambene štedionice s lista 30 spisa O-3472/15) te su sredstva prenesena na novi Ugovor o stambenoj štednji broj 294169504, koji je sklopljen 23. veljače 2006. Dakle, kako je ZE oba ugovora sklopio za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a iz stanja spisa proizlazi da novčana sredstva koja su uplaćivana temeljem tih ugovora potječu od poslovanja obrta (tuženici nisu ponudili adekvatan dokaz o suprotnom), to navedena sredstva prema shvaćanju ovog suda predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice u ½ dijela (članak 36. stavak 3. OBZ-a).

11.2.1. Imajući u vidu da je Ugovor broj 60148004 otkazan te da ne egzistira u trenutku zaključenja glavne rasprave, to je valjalo u odnosu na njega odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u dijelu točke III. izreke ove presude.

11.2.2. Nasuprot tome, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da tužiteljici pripada ½ suvlasničkog dijela prava i obveza iz Ugovora o stambenoj štednji, sklopljenog s Raiffeisen stambenom štedionicom, broj ugovora 294169504. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

12. Tužiteljica je tužbom zahtijevala utvrđenje da ½ dijela svih pokretnina i imovinskih prava iz ostavinske imovine ostavitelja pok. ZE, utvrđene u ostavinskom postupka Općinskog suda u Puli-Pola broj O-3472/15, UPP-OS-121/15, predstavljaju izvanbračnu stečevinu i njezino suvlasništvo. Potom je podneskom od 12. studenoga 2023. (listovi 129 i 130 spisa) povukla tužbu u odnosu na pokretnine i imovinska prava koja nisu navedena u tom podnesku od 12. studenoga 2023. Nakon toga je tuženik 22. studenoga 2023. primio navedeni podnesak tužiteljice od 12. studenog 2023. te se na njega očitovao tek 16. svibnja 2024. (list 143 spisa). Imajući u vidu da se tuženik nije o spomenutom povlačenju očitovao u roku od 15 dana od primitka podneska tužiteljice kojim ga obavještava o povlačenju tužbe, to je temeljem članka 193. stavka 2. ZPP-a valjalo rješenjem utvrditi da je tužba povučena u odnosu na preostale pokretnine i imovinska prava iz ostavinske imovine ostavitelja pok. ZE, utvrđene u ostavinskom postupka Općinskog suda u Puli-Pola broj O-3472/15, UPP-OS-121/15 (list 11 spisa O-3472/15).

12.1. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. U predmetnom parničnom postupku nije bilo potrebno provoditi vještačenja koja su predlagali tuženici na ročištu od 17. svibnja 2024. jer se njima ne mogu utvrditi odlučne činjenice, obzirom da je predmet postupka utvrđenje izvanbračne stečevina na stvarima koji su navedene u izreci ove presude (te II-tuženikova tvrdnja da su neke stvari kupljenje novčanim sredstvima koje predstavljaju njegovu imovinu), dok doprinos II-tuženika i njegova ulaganja u stjecanje imovine, nisu predmet ovog parničnog postupka. Pritom se napominje da glede njih II-tuženik nije istakao određeni zahtjev (i to u obliku protutužbe, koji bi se izdvojio u novi spis), ali i da je prekludiran u pravu na isticanje takvog zahtjeva u smislu članka 75. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019- ZN).

13.1. Također, nije bilo potrebno saslušavati svjedoke koje su predložili tuženici u podnesku od 25. veljače 2020. (listovi 54 i 55 spisa), obzirom da se način stjecanja nekretnina, pokretnina i novčanih sredstava iz stambene štednje i sefa mogu s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrditi iz kupoprodajnih ugovora, ugovora o sefu te ostale pisane dokumentacije iz spisa O-3472/15 (i ostalih spomenutih dokaza u ovom spisu). U tom smislu se napominje da su iskazi svjedoka (listovi 54 i 55 spisa) predloženi u odnosu na nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje uopće nisu predmet ovog postupka (pa je nepotreban uvid u spis ovog suda broj P Ob-210/19). Iskazi navedenih svjedoka ne mogu s dovoljnim stupnjem izvjesnosti dokazati tvrdnje tuženika – da stvari koje su predmet ovog postupka nisu stečene novčanim sredstvima koje je pokojni ZE stekao poslovanjem obrta (što tuženici izričito priznaju u podnesku od 16. svibnja na listu 144 spisa), odnosno da predmetne nekretnine predstavljaju posebnu imovinu II- tuženika ŠE jer su očigledno neprikladni i nepouzdani da se temeljem njih dokažu tvrdnje tuženika. Također, nepotreban je uvid u spis broj P-64/12, obzirom da se iz njega ne mogu utvrditi činjenice koje su odlučne u ovom postupku (a koje su utvrđene temeljem prethodno navedenih adekvatnih dokaza).

13.2. Dokumentacija iz spisa ovog suda broj P-1243/2012, kao i ostali dokazi koje su tuženici predložili na ročištu od 17. svibnja 2024., nisu prikladni da bi se pomoću njih mogle utvrditi odlučne činjenice. Osim toga, nejasno je radi utvrđenja kojih činjenica tuženici predlažu izvođenje navedenih dokaza. Predmet spis broj P-1243/2012 je bilo utvrđenje izvanbračne zajednice, dok je predmet ovog postupka utvrđenje da određene stvari predstavljaju izvanbračnu stečevinu, pri čemu spisu priležu pisani ugovori koji s dovoljnim stupnjem izvjesnosti dokazuju kada je došlo do stjecanja navedenih stvari, a i sami tuženici priznaju da novčana sredstva (kojima je kupovao nekretnine, pokretnine te koja je polagao u sef/štednju) pokojni ZE stjecao poslovanjem obrta (što je u predmetnom slučaju odlučno).

13.3. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda, s obzirom da predloženi svjedoci i predloženi pisani dokazi ne mogu s dovoljnim stupnjem izvjesnosti potvrditi da su novčana sredstva kojima je pokojni ZE kupio stvari koje su predmet ovog postupka (ili ih polagao u štednju/sef) bila u vlasništvu II-tuženika jer čak i kad bi se utvrdilo da su ta novčana sredstva bila imovina II-tuženika to ne bi utjecalo na činjenicu da stvari koje su predmet postupka predstavljaju izvanbračnu stečevinu (jer predstavljaju imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice), dok bi II- tuženiku preostao obveznopravni zahtjev.

14. Tužiteljica je u pretežitom dijelu uspjela sa zahtjevima za utvrđenjem suvlasništva na nekretninama (u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti; u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela, dok je odbijena za 1/6 dijela).

14.1. Tužiteljica je uspjela sa zahtjevima za utvrđenjem suvlasništva na teretnom automobu marke Iveco, pravima i obvezama iz Ugovora o stambenoj štednji, sklopljenog s Raiffeisen stambenom štedionicom broj 294169504, kao i u odnosu na novčana sredstva u sefu kod Raiffeisenbank Austria d.d. broj sefa 61. Nasuprot tome, nije uspjela sa zahtjevom za utvrđenjem suvlasništva na Ugovoru o stambenoj štednji broj 60148004 i N1- Ford teretnom automobilu.

14.2. Kako se tužbeni zahtjevi ne odnose na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja je naznačena u tužbi (članak 40. stavak 2. ZPP-a). Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 57.070,81 EUR / 430.000,00 kuna. Pritom treba uzeti u obzir vrijednost stvari koje su predmet ovog parničnog postupka, a imajući u vidu podatke iz spisa, uz korekciju vrijednosti automobila zbog starosti (stranke nisu predložile druge dokaze u pogledu vrijednosti nekretnina/pokretnina):

- kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – 9.290,60 EUR (uspjela tužiteljica u cijelosti),

- 2/3 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – 3.981,68 EUR (uspjeh tužiteljice 66%),

- kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – 2.654,46 EUR (uspjela tužiteljica u cijelosti),

- automobil Iveco i automobil N1-teretni automobil zajedno oko 4.043,00 EUR (uspjeha tužiteljice u pogledu prvog, te uspjeh tuženika u pogledu drugog automobila), od čega prvi automobil oko 43,00 EUR, a drugi oko 4.000,00 EUR,

- novčana sredstva u sefu – 34.855,79 EUR (uspjela tužiteljica u cijelosti),

- novčana sredstva na Raiffeisen stambenoj štednji ugovor broj 294169504 - 2.177,09 EUR (uspjela tužiteljica u cijelosti), dok neuspjeh tužiteljice u odnosu na Ugovor broj 60148004 nije od utjecaja, obzirom da na njemu nije ni bilo novčanih sredstava.

14.3. Pritom treba imati na umu da je očigledno da je vrijednost predmetnih nekretnina višestruko porasla od trenutka sklapanja kupoprodajnih ugovora (općepoznata činjenica), dok se vrijednost automobila neminovno smanjila zbog starosti i prijeđenih kilometara (također općepoznata činjenica). Međutim, sud je vezan vrijednosti predmeta spora koja je naznačena u tužbi te je nije ovlašten mijenjati, a razvidno je da ona ne održava stvarnu vrijednost stvari koje su bile predmet ovog postupka. Stoga je odluka o troškovima postupka donesena imajući na umu gore spomenute vrijednosti kao orijentir prilikom utvrđivanja omjera uspjeha stranaka u sporu.

14.4. Imajući na umu točku 16.2. obrazloženja ovog rješenja, sud utvrđuje da uspjeh tužiteljice u sporu iznosi oko 91%, dok uspjeh tuženika iznosi oko 9%. Primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a sud utvrđuje konačan uspjeh tužiteljice u sporu u iznosu od 82%.

14.5. Potrebni troškovi tužiteljice u smislu članka 155. ZPP-a bili su: tužba u iznosu od 663,61 EUR (Tbr 7/1 OT/23), pristojba na tužbu u iznosu od 610,00 EUR (dokaz o naplati na listu 29 spisa), pristojba na presudu zbog ogluhe u iznosu od 308,00 EUR (dokaz o uplati na listu 16 spisa), trošak pristupa na ročište od 6. studenoga 2023. u iznosu od 663,61 EUR (Tbr 9/1 OT/23), trošak pristupa na ročište od 17. svibnja 2024. u iznosu od 663,61 EUR (Tbr 9/1 OT/23), trošak pristupa na ročište od 17. studenoga 2025. u iznosu od 663,61 EUR (Tbr 9/1 OT/23). Napominje se da je sud donio odluku u granicama zahtjeva kojeg je postavila tužiteljica (čl. 2. st. 1. ZPP-a), odnosno da se na svim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, uz izvođenje dokaza na posljednjem.

14.6. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati 82% troškova pobrojanih u točki 16.5. obrazloženja ove presude, odnosno iznos od 2.928,42 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja. Nasuprot tome, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (točka IV. izreke ovog rješenja).

14.7. Tužitelju nisu priznati troškovi pristupa ročištu od 6. ožujka 2018. (u iznosu od 663,61 EUR) jer je isto odgođeno. Također, nisu priznati ni troškovi otvaranja sefa (u iznosu od 96,00 EUR) i izlaska suda na teren (20,00 EUR) jer isti nisu dio ovog parničnog postupka, obzirom da nisu poduzeti u okviru radnji u ovom parničnom postupku nego ostavinskom postupku pred ovim sudom broj O-3472/15. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 779,61 EUR (točka III. izreke ovog rješenja).

14.8. U odnosu na preostale pokretnine pokretnine i imovinska prava iz ostavinske imovine ostavitelja pok. ZE, utvrđene u ostavinskom postupka Općinskog suda u Puli-Pola broj O-3472/15, UPP-OS-121/15 (pobrojane na listu 11 spisa O-3472/15), tužba tužiteljice je povučena te je zbog temeljem članka 158. stavka 1. ZPP-a dužna naknaditi troškove u odnosu na povučeni dio zahtjeva. Međutim, kako u pogledu njega nisu nastali posebni troškovi, niti su tuženici pravovremeno postavili određen zahtjev za naknadom troškove, to tuženik nema pravo na naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbe.

U Puli-Pola, 2. siječnja 2026.

Sudac:

Ana Vlainić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana (15) od dana primitka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana.(čl.335.st.9. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. ZK Odjelu Općinskog suda u Puli, po pravomoćnosti