Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-543/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po ČL, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika 1. TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici ĐL, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. Zagreb, Pisarnica Đurđevac i 2. ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , radi utvrđenja, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 27. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice 1. i 2. tužitelja, punomoćnice 1. tuženika te 2. tuženice osobno, te objave presude dana 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužiteljici LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelju GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada nasljedno pravo temeljem vlastoručne oporuke iza pok. HL, rođ. L, kćer G iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i da su oni, svaki u ½ dijela nasljednici nepokretne imovine ostaviteljice i to:

- čkbr. [katastarska čestica] Sigetec, šuma, površine 1540 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i

- nekretnina naznačenih u Posjedovnom listu broj 319 k. o. [katastarska općina] i to:

- kčbr. [katastarska čestica], Gajc, oranica, površine 1254 m[2]

- kčbr. [katastarska čestica], [adresa], oranica, površine 3539 m[2]

- kčbr. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 5582 m[2] , od čega kuća, [adresa] površine 108 m , voćnjak površine 390 m2 , livada površine 360 m , oranica površine 3850 m , dvorište površine 702 m[2] , zgrada (8) površine 172 m ,

koje im pripadaju u vlasništvo, a što je tuženik TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jedini zakonski nasljednik iza pok. ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati te im iste predati u posjed.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja 1. LL i 2. GL na utvrđenje da tužiteljima pripada nasljedno pravo i da su oni, svaki u ½ dijela nasljednici temeljem vlastoručne oporuke iza pok. HL, rođ. L, kćer G iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], cjelokupne nepokretne imovine ostaviteljice uključujući i:

- 8/16 dijela čkbr. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica u [adresa] površine 955 čhv,

- 1/1 dijela čkbr. [katastarska čestica] - u naravi neplodno Drava, površine 797 čhv i čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 42, gospod. zgrade, dvor, oranica i voćnjak u [adresa] čhv, sveukupne površine 2349 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] [adresa], rijeka, površine 5373 m², upisane u posjedovni list 319 k. o. [katastarska općina],

koje im pripadaju u vlasništvo, a što je tuženik TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jedini zakonski nasljednik iza pok. ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati, te im iste predati u posjed.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja 1. LL i 2. GL koji glasi:

„Nalaže se Općinskom sudu u Koprivnici, zemljišnoknjižnom odjelu Đurđevac brisanje uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist ŽL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj O- 6176/21, UPP/OS-72/21 od 14. rujna 2021.g. iza pokojne HL, rođ. L, kćeri G iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tako da se briše navedeno pravo vlasništva na ime i za korist ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uknjiženog pod brojem Z-8872/2021, i nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist tuženog TL (nom.TL) Tomaša OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 48350 Đurđevac i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ankice Šimćić, Trg sv. Jurja 1, Đurđevac poslovni broj O-385/2022, UPP-OS-75/2022-10, tako da se briše navedeno pravo vlasništva na ime i za korist Tuženog na naznačenim i opisanim nekretninama i to;

- na 8/16 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica u [adresa] površine 955 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- na 1/1 dijela zk.č.br. 2070/3 u naravi neplodno Drava površine 797 čhv-a i z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi - kuća br. 42, gospod. zgrade, dvor, oranica i voćnjak u [adresa], površine 1552 čhv-a, sveukupne površine 2349 čhv-a, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

[katastarska općina]

te se nalaže uknjižba prava vlasništva na nekretninama:

- na 8/16 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica u [adresa] površine 955 čhv-a upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- na 1/1 dijela zk.č.br. 2070/3 u naravi neplodno Drava površine 797 čhv-a i z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi - kuća br. 42, gospodarske zgrade, dvor, oranica i voćnjak u [adresa] čhv-a, sveukupne površine 2349 čhv-a, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

[katastarska općina]

na ime i za korist tužiteljice LL (nom. LL) Levak OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10020 Zagreb i tužitelja GL (nom. GL) Levaka, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10410 Velika Gorica, svakog u ½ dijela, a što je sve Tuženi dužan priznati i izdati im valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njihovog prava vlasništva na naznačenim i opisanim nekretninama u zemljišnoj knjizi, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.“

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji 1. LL i 2. GL su 27. svibnja 2022. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv tuženika 1. TL i 2. ŠL, radi utvrđenja.

1.1. Tužitelji u tužbi navode da je iza pokojne HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. L, kćer G, [adresa], proveden ostavinski postupak te su rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, poslovni broj O-6176/21, UPP/OS-72/21 od 14. rujna 2021. kao nasljednici prvog nasljednog reda proglašene njezine kćeri, ŽL, pravni slijednik TL i ŠL, ovdje tuženica. Zakonske nasljednice sporazumjele su se da ŠL nasljeđuje pokretnine u cijelosti, a ŽL nekretnine u cijelosti.

1.2. Nadalje, temeljem rješenja o nasljeđivanju ŽL je naslijedila nekretnine kako slijedi: suvlasništvo u 4/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], u naravi oranica u [adresa], površine 955 čhv, suvlasništvo u ½ + ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] u naravi neplodno Drava, površine 797 čhv, čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 42, gospod. zgrade, dvor, oranica i voćnjak u [adresa], površine 1552 čhv, vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], u naravi Sigetec, šuma površine 1540 m[2] te nekretnine naznačene u Posjedovnom listu broj 319 k. o. [katastarska općina] i to: kčbr. [katastarska čestica] Gajc, oranica, površine 1254 m[2] , kčbr. [katastarska čestica] [adresa], rijeka, površine 5373 m[2] , kčbr. [katastarska čestica] [adresa], oranica, površine 3539 m , kčbr. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 5582 m[2] , od čega kuća, [adresa] površine 108 m , voćnjak površine 390 m , livada površine 360 m2 , oranica površine 3850 m , dvorište površine 702 m , zgrada (8) površine 172 m[2] , a koje nekretnine predstavljaju predmet ovog spora.

1.3. Tužitelji navode da su unuci ostaviteljice te da nisu sudjelovali u ostavinskom postupku iza nje, niti su na ostavinsku raspravu pozvani, pa smatraju kako u smislu odredbe članka 232. Zakona o nasljeđivanju nisu vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

1.4. Ističu kako je nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 6176/21, iza ostaviteljice HL naknadno pronađena njezina vlastoručna oporuka o čemu su tuženici obaviješteni sukladno odredbi članka 235. Zakona o nasljeđivanju, a kojom oporukom smatraju da je ostaviteljica tužiteljima, svakom u ½ dijela, ostavila svu svoju nepokretnu imovinu.

1.5. Pojašnjavaju da je **.**.2022. preminula ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iza nje da je ostao suprug TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jedini zakonski nasljednik, a ostavinski postupak iza pokojne ŽL da se vodi kod Javnog bilježnika Ankice Šimčić, [adresa] pod poslovnim brojem O-385/2022, UPP-OS-75/2022-10.

1.6. Slijedom navedenog, tužitelji u točki 1. tužbenog zahtjeva predlažu utvrditi da im pripada nasljedno pravo temeljem vlastoručne oporuke iza pok. HL i da su oni, svaki u ½ dijela, jedini nasljednici cjelokupne nepokretne imovine ostaviteljice, uključujući i nekretnine pobliže opisane u toč. I. i II. izreke ove presude, koje im pripadaju u vlasništvo, a što je tuženi TL kao jedini zakonski nasljednik pok. ŽL dužan priznati te im iste predati u posjed. U točki 2. tužbenog zahtjeva predlažu da sud naloži Općinskom sudu u Koprivnici, Zemljišnoknjižnom odjelu Đurđevac brisanje uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist ŽL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj O-6176/21, UPP/OS-72/21 od 14. rujna 2021. iza pokojne HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. L, kćeri G, [adresa], tako da se briše navedeno pravo vlasništva na ime i za korist ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uknjiženog pod brojem Z-8872/2021, i nalaže brisanje uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist tuženog TL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ankice Šimčić, [adresa] poslovni broj O-385/2022, UPP-OS-75/2022-10, tako da se briše navedeno pravo vlasništva na ime i za korist tuženog na naznačenim i opisanim nekretninama i to upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 8/16 dijela, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te naloži uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime i za korist tužiteljice LL i tužitelja GL, svakog u ½ dijela, a što je sve tuženi dužan priznati i izdati im valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njihovog prava vlasništva na naznačenim i opisanim nekretninama u zemljišnoj knjizi, što će u protivnom zamijeniti ova presuda. Sve navedeno uz nalog tuženicima da tužiteljima naknade trošak ovog postupka.

2. Tužena ŠL u odgovoru na tužbu priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tuženi TL u odgovoru na tužbu ponajprije ističe prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na odredbu članka 56. stavka 1. Zakona o parničnom postupku iz koje proizlazi da je u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu jer se sve nekretnine koje su predmet ovog postupka nalaze na području ovog suda.

3.1. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem broj P-3106/22-7 od 20. listopada 2022. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti ovom sudu kao mjesno nadležnom. Povodom žalbe 1. i 2. tužitelja, rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1816/2022-2 od 10. svibnja 2023., ispravljenim rješenjem istog suda broj Gž- 1816/2022-3 od 17. svibnja 2023., žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3106/22-7 od 20. listopada 2022. te je predmet dostavljen ovom sudu kao mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Nadalje, tuženik TL u svom odgovoru na tužbu osporava naznačenu vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kuna / 13,272,28 eura[1] te predlaže da se vrijednost predmeta spora utvrdi u iznosu od 10.000,00 kuna, a obzirom da se predmet spora odnosno osnov tužbenog zahtjeva odnosi na utvrđenje postojanja pravnog odnosa i na predaju u posjed, a Zakonom o sudskim pristojbama je vrijednost predmeta spora u takvim slučajevima utvrđena u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura.

4.1. Na ročištu održanom 27. studenog 2025. rješenjem je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.272,00 eura, a koje rješenje je postalo pravomoćno istog dana jer stranke nisu tražile pisani otpravak rješenja te su se odrekle prava na žalbu.

5. Tuženi TL u cijelosti osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

5.1. Osporava vjerodostojnost vlastoručne oporuke pok. HL, kao i da bi predmetna oporuka bila pisana rukom pok. HL, kao i da bi bila sastavljena 1. lipnja 2012. kako je to na istoj naznačeno. Ističe kako iz sadržaja tužbe nije niti razvidno kada i gdje je navodna oporuka nađena, niti tko ju je navodno našao.

5.2. Tuženi TL smatra da pok. HL nije sastavila predmetnu oporuku, tim više što ista za života svojim kćerima – sada pok. ŽL i ŠL

– ovdje 2. tuženici, nikada nije spomenula postojanje oporuke niti da bi svojom imovinom htjela oporučno raspolagati. U ostavinskom postupku iza pok. HL, njezine kćeri i zakonske nasljednice su se sporazumjele o diobi ostavinske imovine na način da ovdje 2. tuženici pripadnu sve pokretnine, dok su pok. ŽL pripale sve nekretnine ostaviteljice. Dakle, u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. HL, 2. tuženica je bila suglasna da sve nekretnine koje čine ostavinsku imovinu pripadnu ŽL iz čega je razvidno da su sestre bile u dobrim odnosima, spremne za dogovor te nije bilo riječi niti saznanja o tome da bi njihova pokojna majka predmetnim nekretninama htjela drugačije raspolagati za slučaj smrti.

5.3. Smatra da je predmetna oporuka sastavljena naknadno od strane treće osobe i to s ciljem da se pok. ŽL isključi iz nasljeđivanja iza pok. HL.

5.4. Tuženiku TL je neshvatljivo i smatra suprotnim načelima životne logike da bi pok. HL svoju kćer ŽL u potpunosti isključila iz nasljeđivanja bez ikakvog objašnjenja, pogotovo jer je u to vrijeme (sastavljanja navodne oporuke) živjela s njom i 1. tuženikom, dok bi joj istovremeno dala pravo doživotnog uživanja. Ujedno mu je neshvatljivo da pok. HL svojoj obitelji nikada ne bi spomenula postojanje oporuke, kao i da bi ista oporuka bila pronađena tek nakon smrti zakonske nasljednice ŽL.

5.5. Navodi da je pok. HL za života bila vlasnica i drugih nekretnina, koje nakon njezine smrti nisu činile ostavinsku imovinu, i to nekretnina na području Zagreba, a koje su temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju između nje i njezinog pok. supruga SL, kao primatelja uzdržavanja i ŠL, ovdje 2. tuženice kao davateljice uzdržavanja od 24. svibnja 2001. i Anexa ugovora od 14. prosinca 2020. pripale ŠL, ovdje 2. tuženici. Prema saznanju 1. tuženika predmet navedenog ugovora su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], Budaševska ulica, oranica, površine 482 m[2] (na kojoj je sagrađena kuća), čkbr. [katastarska čestica], Budaševska ulica, dvorište, površine 464 m[2] , a nije mu poznatu jesu li istim obuhvaćene i druge nekretnine.

5.6. Ističe kako je pok. Ana Matančić 16 godina stanovala s 1. tuženikom i njegovom pok. suprugom ŽL na adresi [adresa] te je tek zadnju godinu prije smrti odselila u Zagreb da bi bila bliže liječnicima kojima je često odlazila na preglede i kontrole. Nadalje, 1. tuženik i pok. ŽL su cijelo to vrijeme brinuli o njoj te je ista za života često govorila da će njezine nekretnine s područja Zagreba pripasti ŠL, dok će sve ostale nekretnine „u Podravini“ pripasti ŽL, a što je i razumno i logično budući je ŠL stanovala u [adresa], dok je ŽL stanovala u [adresa].

5.7. Prema saznanju 1. tuženika, tužitelji su već na sahrani pok. ŽL izrazili namjeru da istog isplate iz kuće u kojoj stanuje, odnosno izrazili su namjeru da isti odseli i napusti posjed predmetnih nekretnina.

5.8. Slijedom navedenog, 1. tuženik smatra da predmetna oporuka nije vjerodostojna, da je ista sačinjena od strane treće osobe nakon smrti HL i to s namjerom da se posljedično 1. tuženika isključi iz vlasništva i posjeda predmetnih nekretnina.

5.9. Tuženi TL nadalje ukazuje da je tužba nepodobna za raspravljanje jer tužitelji traže uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i upis prava vlasništva i u odnosu na nekretnine katastarskih oznaka kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] (za koje je tvrdi da je pogrešno navedeno da bi sve bile upisane u posjedovni list broj 319, k. o. [katastarska općina]), iako navedene čestice uopće nisu uvrštene u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽL.

5.10. Naposljetku 1. tuženik ističe kako tužba nije podobna za raspravljanje, a budući da tužitelji u tužbenom zahtjevu traže brisanje uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist tuženog TL i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ankice Šimčić, [adresa], poslovni broj O-385/2022, UPP-OS-75/2022-10, a predmetna tužba je podnesena 27. svibnja 2022., u koje vrijeme rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽL još nije bilo doneseno, niti je bila provedena uknjižba prava vlasništva na ime i za korist 1. tuženika.

5.11. Slijedom navedenog, 1. tuženik predlaže da naslovni sud predmetni tužbeni zahtjev tužitelja svojom odlukom u cijelosti odbije kao neosnovan, uz nalog tužiteljima da 1. tuženiku nadoknade prouzročene troškove predmetnog postupka.

6. Radi razjašnjenja spornih, pravno odlučnih činjenica, pročitan je sadržaj rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba iza pok. HL poslovni broj O-6176/21 od 14. rujna 2021. (stranica 9-11 spisa), zapisnik Javnog bilježnika Medine Karahasanović iz Zagreba poslovni broj O-6176/21 od 6. travnja 2022. i proglašena oporuka od 1. lipnja 2012. (stranica 12-16 spisa), zapisnik Javnog bilježnika Ankice Šimčić iz [adresa] poslovni broj O-385/2022 od 11. travnja 2022. (stranica 17 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 27-29 spisa), rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ankice Šimčić iz [adresa] iza pok. ŽL poslovni broj O-385/2022 od 17. lipnja 2022. s potvrdom pravomoćnosti (stranica 30-31 spisa), dopis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-22602/24 od 3. svibnja 2024. i Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24. svibnja 2001. sklopljen između SL i HL, kao primatelja uzdržavanja te ŠL, kao davateljice uzdržavanja (stranica 64-68 spisa), Anex Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 14. prosinca 2020. sklopljen između HL i ŠL (stranica 69-71 spisa), Izvadak iz matice umrlih za SL (stranica 75-76 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 77-78 spisa), izvornik kartona izdane osobne iskaznice za HL (stranica 85-86 spisa), sud je izveo dokaz grafološkim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Ljerki Zdunić te je proveo dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja kao i svjedoka NL, OL, BL i RL. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka VL i EL, na okolnost od kada je tuženi TL i pod kojim okolnostima živio kod pokojne HL, tko je plaćao radove oko kuće i u kući te tko je održavao kuću i okućnicu jer isti po mišljenju suda nisu potrebni za donošenje pravilne i zakonite odluke. Sud nije proveo ni dokaz saslušanjem svjedoka KL jer je 1. tuženik odustao od predloženog dokaza. Sud nije proveo niti dokaz saslušanjem svjedoka ML na okolnost da su tužitelji na sahrani pok. ŽL pričali da žele isplatiti svog ujaka, ovdje 1. tuženika iz kuće u kojoj stanuje kako bi on iselio iz kuće jer isti po mišljenju suda nije potreban za donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci presude.

8. Odredbom članka 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje: ZN) propisan je učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i zapisu, a ta odredba glasi:

''(1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. (2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. (4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:

- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,

- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,

- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.''

9. Nadalje, odredbom članka 235. ZN-a propisano je postupanje u situaciji kada je naknadno pronađena oporuka, a ta odredba glasi:

''(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će je proglasiti, te zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvarivati u parnici.

10. Između parničnih stranaka je nesporno da je pok. HL umrla **.**.2021. te da je iza njezine smrti vođen ostavinski postupak po Javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba kao povjereniku Suda pod poslovnim brojem O-6176/21, UPP/OS- 72/21 te da su rješenjem od 14. rujna 2021. njezinim nasljednicama temeljem zakona i sporazuma proglašene kćeri, ŠL, ovdje 2. tuženica, kojoj pripadaju u vlasništvo sve pokretnine u cijelosti i ŽL, kojoj pripadaju u vlasništvo sve nekretnine navedene u rješenju o nasljeđivanju. Nije sporno ni da je **.**.2022. umrla ŽL te da je njezinim nasljednikom proglašen suprug TL, ovdje 1. tuženik. Nije sporno niti da je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Medina Karahasanović iz Zagreba 6. travnja 2022. pod poslovnim brojem kao i kod rješenja o nasljeđivanju iza pok. HL proglasila naknadno pronađenu vlastoručnu oporuku HL.

11. Sporno je, je li navedenu oporuku vlastoručno napisala i potpisala pok. HL.

12. Prema odredbama članka 30. stavka 1. i 2. ZN oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, a za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena. Identično je bilo propisano odredbama članka 30. stavka 1. i 2. zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03. i 35/05.) koje su bile na snazi u vrijeme sastavljanja sporne oporuke.

13. Pregledom oporuke od 1. lipnja 2012. (stranica 14-16 spisa) je utvrđeno da je u istoj naznačeno rukopisom kako oporučiteljica, sada pok. HL za slučaj smrti slobodno, bez ičije prisile, svojom voljom i pri punoj svijesti ostavlja svojim unucima GL i LL, ovdje tužiteljima, svakom u ½ dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] („kuću i ostalo pod brojem 2639“), kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] (“zemlje pod brojem 2577/1 i 2444/160“), sve upisane u k. o. [katastarska općina] te čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (“u općini Sesvete šumu pod brojem 4365”) te da je na predmetnoj oporuci potpis „ HL“, kao i mjesto i datum kada je ista sastavljena – „U [adresa], 1. 6. 2012.“.

14. S obzirom na to da je 1. tuženik osporavao da je pok. HL napisala i potpisala predmetnu oporuku, sud je odredio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Ljerki Zdunić koja je pozvana očitovati se je li pok. HL napisala i potpisala vlastoručnu oporuku od 1. lipnja 2012. , uspoređujući tekst oporuke i potpis na navedenoj oporuci s nespornim potpisom na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 24. svibnja 2001., ovjeren od suca Općinskog suda u Sesvetama 29. svibnja 2001., zatim nespornim potpisom na Anexu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. prosinca 2020., potvrđen po Javnom bilježniku Boži Miletiću iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9660/2020 dana 15. prosinca 2020. te nespornim potpisom dostavljenim od PU zagrebačke 23. svibnja 2024. (omotnica na stranici 85-86 spisa), time da je vještakinja ovlaštena izvršiti uvid u izvornike navedenih ugovora u zbirci isprava Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel pod brojem Z-928/2021 te u izvornik oporuke pohranjene kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pi-455/2022. Ako za isto postoje mogućnosti, vještakinja je također pozvana očitovati se o starosti oporuke odnosno je li ista sastavljena na dan naveden u oporuci 1. lipnja 2012. Tuženi TL je tijekom postupka izjavio da ne raspolaže nespornim rukopisom pok. HL.

15. Iz nalaza vještakinje Ljerke Zdunić od 26. studenog 2024. proizlazi kako su usporedbom spornog potpisa s dostavljenim nespornim potpisima HL, utvrđene podudarnosti u varijaciji tipa potpisa (puni potpis, rukopisnog tipa), tragovima propadanja rukopisa (tremor) te varijacijama načina oblikovanja i formiranja grafema: „M“, „A“, „t“, „a“, „n“, dok relevantne razlike nisu utvrđene. Nadalje proizlazi da se prema pravilima struke uspoređuje uvijek istovrsni materijal tj. potpisi s potpisima, rukopis s rukopisom te stoga budući da vještakinji nije dostavljen nesporni rukopis sada pok. HL, nije bilo moguće izvršiti usporedbu spornog rukopisa s nespornim potpisima, ali vještakinja ističe kako analizom spornog rukopisa nisu utvrđeni tragovi koji bi upućivali na mogućnost da je „netko“ pokušao „podržavati“ (krivotvoriti) nečiji tuđi rukopis, već je tekst sporne oporuke ispisan u potpunosti prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora, čiji je rukopis propao uslijed starosti i (ili) bolesti. Vještakinja u svom mišljenju potvrđuje da je skriptor spornog potpisa oporučiteljice, koji se nalazi na izvorniku vlastoručne oporuke, sastavljene u [adresa] 1. lipnja 2012. sada pok. HL. Nadalje, nastavno na upit o vremenu nastanka sporne oporuke, vještakinja ističe da prema njezinom saznanju, za sada nije razvijena metoda pomoću koje bi se mogla utvrditi apsolutna starost tinte sredstva za pisanje, tj. nije moguće utvrditi je li sporna oporuka uistinu ispisana 1. lipnja 2012.

16. Tužitelji i 2. tuženica nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje. Tuženi TL u podnesku od 7. siječnja 2025. navodi kako je nalaz vještakinje nejasan u odnosu na pitanje je li predmetna vlastoručna oporuka napisana od strane pok. HL.

17. Vještakinja Ljerka Zdunić je i usmeno obrazložila svoj nalaz i mišljenje na ročištu održanom 10. ožujka 2025. te je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja koji je izradila u pisanom obliku te je ponovo istaknula kako detaljnom analizom sporne vlastoručne oporuke ostaviteljice HL nije utvrdila znake koji bi upućivali na mogućnosti da je sporni rukopis te sporni potpis rukopisnog tipa krivotvoren, već je utvrdila da je tekst oporuke kao i potpis u potpunosti pisan prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora rukom osobe čiji je rukopis propao uslijed starosti i (ili) bolesti i to tako da su obli grafemi poprimili kutnu bazu. Istaknula je da se nije jednostavno uživiti u tuđi rukopis i krivotvoriti ga na jedan "opsežniji" način kao i da potencijalni krivotvoritelji itekako vode računa da ne privlače pozornost pa tako potencijalni krivotvoritelji po mišljenju vještakinje ne bi niti križali pojedine riječi kao što je to slučaj u tekstu ove oporuke. Također navodi kako je i samo precrtavanje riječi također znak da je osobi pisanje određeni napor. No, iako nije utvrdila nikakve tragove koji bi upućivali da tekst oporuke nije autentičan nije mogla dati mišljenje tj. nije mogla izvršiti usporedbu poštivajući pravila grafološke struke koja nalažu da se uvijek komparira istovrstan materijal, rukopis s rukopisom, potpis s potpisom, ali kada bi imala na raspolaganju rukopis nesumnjivog porijekla tada bi mogla dati mišljenje je li sada pok. HL ispisala tekst oporuke. Vezano za zadatak vještačenja, da se utvrdi je li sporna oporuka uistinu napisana 1. lipnja 2012., ističe da nigdje u svijetu nije razvijena metoda kojom bi se utvrdila apsolutna starost tinte, sredstva za pisanje, kao ni starost papira te da nije utvrdila razliku u boji tinte teksta oporuke i samog potpisa.

18. Sud je Nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

19. Na okolnost sastavljanja predmetne oporuke i želje pok. HL za raspolaganje nekretninama u [adresa] i [adresa], sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka NL, OL, BL i RL.

20. U svom iskazu tužiteljica LL u bitnom navodi da je oporuku pronašla u sobi pok. HL u kući njezinih roditelja u [adresa] u kojoj je baka živjela od 2020. do svoje smrti, a koja je nakon bakine smrti njima služila kao skladište. Bakinu oporuku je pronašla nakon smrti tete ŽL te je istu pokazala majci ŠL i bratu GL. Navodi da je baka tijekom života govorila da će napisati oporuku jer „ne da svoju Podravinu za Bosnu“ kao i da će sve ostaviti njoj i bratu, kao unucima jer teta ŽL nije imala djece. Osobno nije vidjela da je baka napisala oporuku, ali navodi kako je o sastavljanju oporuke baka govorila članovima obitelji, ali i drugim ljudima npr. susjedima.

21. Tužitelj GL u svom iskazu navodi da je baka HL jednom prilikom rekla da ju vozi javnom bilježniku da napravi dokument, odnosno kako je rekla ostavinu kojom bi njemu i njegovoj sestri LL ostavila kuću u [adresa] jer ne želi „da sve završi u Bosni“. O postojanju oporuke obavijestila ga sestra LL nakon tetine smrti te mu istu i pokazala. Nije znao da oporuka postoji i bio je jako iznenađen.

22. Tuženi TL u svom iskazu navodi kako ga o postojanju oporuke obavijestila ovdje tužena Nada Levak 40 dana nakon smrti njegove supruge, u travnju te mu istu pročitala. Nije rekla tko je pronašao oporuku ni gdje je ista pronađena. Nije mu poznato tko je napisao spornu oporuku.

23. Tužena ŠL u svom iskazu navodi kako je njezina kćer LL pospremajući bakinu sobu nakon tetine smrti pronašla spornu oporuku. Tijekom travnja 2022. tuženog TL upoznala je s postojanjem sporne oporuke i njezinim sadržajem. TL da je oporuku bacio i rekao da su lopovi. Također navodi kako joj je NL pričala o tome da je njezina majka sastavila oporuku te da joj je o tome pričala osobno njezina majka. Navodi i da je majka tijekom života izjavila da će svoju imovinu dati unucima.

24. Saslušani svjedoci NL, OL i BL nisu imali nikakvih saznanja o tome da bi pok. HL tijekom života raspolagala svojom imovinom odnosno da bi sastavila oporuku. NL je u svom iskazu navela samo da je jednom prilikom HL izjavila da bi „najrađe to svoje prepisala na ŠL“, a nakon što joj se požalila da je ŽL prodala neku nekretninu, a uz podsjetnik 2. tuženice je dodala da je HL tom prilikom bila nezadovoljna i zbog toga što je ŽL podigla novce s njezinog računa.

25. Svjedok RL u svom iskazu navodi da je otprilike 2012. kada je HL dolazila njegovoj majci jednom prilikom pričala da bi „napisala na unuke“, međutim, nije se mogao izjasniti što je pri tome mislila, njega to nije zanimalo i nije pitao za detalje.

26. Iz iskaza saslušanih tužitelja i 2. tuženice, koji iskazi su u tom dijelu međusobno suglasni te ih 1. tuženik u tom dijelu nije osporavao, sud utvrđuje da je tužiteljica LL nakon smrti svoje tete ŽL pronašla oporuku pok. bake HL u kući svoje majke ŠL, u sobi u kojoj je HL boravila od 2020. pa do svoje smrti. Tužiteljica LL je o pronalasku oporuke obavijestila majku ŠL, ovdje 2. tuženicu i brata GL, ovdje 2. tužitelja dok je o postojanju oporuke i njezinom sadržaju 1. tuženika TL obavijestila 2. tuženica. Iako su tužitelji i 2. tuženica iskazivali da je pok. HL tijekom života u različitim prilikama iskazivala o tome da bi sastavila oporuku kojom bi nekretnine u Podravini ostavila unucima kao i da je pok. HL o tome govorila i drugim ljudima, nitko od saslušanih svjedoka pa niti svjedokinja NL na koju je u svom iskazu izravno upućivala 2. tuženica (imenom i prezimenom), a neizravno i 1. tužiteljica (baka je o tome pričala susjedima, a NL je bila susjeda pok. HL), navode u tom smislu nije izričito potvrdio. Budući da su tužitelji kao unuci pok. HL i 2. tuženica kao njezina kćer potvrdili da nisu tražili oporuku nakon smrti HL, a što bi zasigurno učinili da su znali za postojanje oporuke ili činjenicu da je HL istu imala namjeru sastaviti te imajući na umu da nitko od svjedoka nije potvrdio njihove tvrdnje da je HL o sastavljanju oporuke pričala drugim ljudima kao i da svi oni imaju izravni ili neizravni interes da tužitelji uspiju u ovom sporu, sud iskaze tužitelja i 2. tuženice u tom smislu nije ocijenio istinitim i vjerodostojnim. Međutim, isto tako valja reći kako navedeno nije utjecalo na odluku suda.

27. Valja istaknuti kako su svjedoci, a posebice stranke iskazivali i o međusobnim odnosima HL sa kćerima, unucima i zetom ĆL, bolesti pok. ŽL i dr., međutim, sud iskaze u opisanom dijelu nije ocjenjivao jer isti nisu od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke.

28. U svom nalazu i mišljenju vještakinja potvrđuje kako je sada pok. HL skriptor spornog potpisa oporučiteljice koji se nalazi na izvorniku vlastoručne oporuke sastavljene u [adresa] 1. lipnja 2012. Budući da 1. tuženik nije raspolagao nespornim rukopisom pok. HL, vještakinja prema pravilima struke nije mogla izvršiti usporedbu spornog rukopisa s nespornim potpisima, ali je istaknula da analizom spornog rukopisa nisu utvrđeni tragovi koji bi upućivali na mogućnost da je „netko“ pokušao „podržavati“ (krivotvoriti) nečiji tuđi rukopis, već je tekst sporne oporuke ispisan u potpunosti prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora, čiji je rukopis propao uslijed starosti i (ili) bolesti. Imajući na umu da iz nalaza grafološkog vještaka nedvojbeno proizlazi da je sada pok. HL potpisala spornu oporuku, a da analizom rukopisa nije isključena mogućnost da je oporuku i vlastoručno napisala odnosno nije potvrđena mogućnost da je netko pokušao krivotvoriti njezin rukopis, onda je jedino moguće zaključiti da je HL oporuku napisala i potpisala, da oporuka sadrži upravo sve elemente propisane odredbom članka 30. ZN za njezinu pravnu valjanost te da se radi o pravovaljanoj vlastoručnoj oporuci pok. HL. Isto tako vještakinja nije mogla utvrditi je li sporna oporuka uistinu ispisana 1. lipnja 2012., a što je 1. tuženik također osporavao, i to iz razloga jer za sada nije razvijena metoda pomoću koje bi se mogla utvrditi apsolutna starost tinte sredstva za pisanje, međutim, sukladno članku 30. stavku 2. ZN-a za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena te stoga, imajući na umu da su ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavka 1. ZN-a, činjenica je li oporuka uistinu ispisana dana navedenog u oporuci nije od značaja za ocjenu njezine pravne valjanosti.

29. Nadalje, činjenica da je 1. tuženiku neshvatljivo i suprotno načelima životne logike da bi pok. HL svoju kćer u potpunosti isključila iz nasljeđivanja, ne može predstavljati razlog za ocjenu pravne nevaljanosti oporuke jer predloženim dokazima nisu utvrđeni razlozi za utvrđenje pravne nevaljanosti sporne oporuke predviđeni odredbama Zakona o nasljeđivanju. Je li bilo ili nije bilo razloga da ostaviteljica sačini takvu oporuku, potpuno je nevažno, budući da su Zakonom o nasljeđivanju jasno određene pretpostavke valjanosti oporuke, kao i razlozi za utvrđenje ništavosti, odnosno za poništenje oporuke, a sadržaj provedenog dokaznog postupka ne ukazuje na postojanje niti jednog od zakonom predviđenih razloga pravne nevaljanosti sporne oporuke.

30. Iz naprijed navedenog i sadržaja oporuke opisanog u točki 13. obrazloženja ove presude utvrđeno je kako je ostaviteljica vlastoručnom oporukom od 1. lipnja 2012. svojim unucima LL i GL, ovdje tužiteljima, ostavila točno određenu imovinu koja se sastoji od nekretnina u općini Ferdinandovac i općini Podravske Sesvete. Ostaviteljica u oporuci nije detaljno opisala nekretnine (broj zemljišnoknjižnog uloška, oznaku zemljišta i površinu, a niti cjeloviti naziv katastarske općine), ali je navela brojeve čestica [katastarska čestica] te opisala što u naravi predstavlja pojedina nekretnina i u kojoj katastarskoj općini se nalazi, a iz kojih sud zaključuje, što tijekom postupka nije bilo sporno, da se radi o nekretninama navedenim u tužbenom zahtjevu odnosno o čkbr. [katastarska čestica] Sigetec šuma sa 1540 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica] oranica Gajc sa 1254 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 3539 m² i kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 5582 m², od čega kuća Č sa 108 m², voćnjak sa 390 m², livada sa 360 m², oranica sa 3850 m², dvorište sa 702 m² i zgrada sa 172 m², sve upisane u posjedovni list broj 319 k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su navedene i kao ostavinska imovina pok. HL u rješenju o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj O-6176/21, UPP/OS-72/21 od 14. rujna 2021. (stranica 9-11 spisa).

31. Tuženi TL je u odgovoru na tužbu ukazao da nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] nisu uvrštene u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽL te da je zbog toga tužba nepodobna za raspravljanje.

31.1. Sud je pročitao rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽL Javnog bilježnika Ankice Šimčić iz [adresa] poslovni broj O-385/2022, UPP-OS-75/2022-15 od 17. lipnja 2022. te je utvrđeno da ostavinsku imovinu, uz pokretnine, sačinjavaju i nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 8/16 dijela, čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kao izvanknjižno vlasništvo nekretnina kčbr. [katastarska čestica] upisana u posjedovnom listu broj 2300 k. o. [katastarska općina], a koja ostavinska imovina na temelju zakona pripada nasljedniku TL, suprugu ostaviteljice ŽL.

31.2. Imajući na umu navedene prigovore 1. tuženika treba istaknuti da ovaj tužbeni zahtjev (hereditatis petitio) treba biti usmjeren protiv osobe koja je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju proglašena nasljednikom odnosno njezin pravni slijednik, a to su upravo 1. tuženik (kao pravni slijednik pok. ŽL, nasljednice pok. HL) i 2. tuženica (nasljednica pok. HL), kao i osoba koja u svojstvu nasljednika drži u posjedu predmet ostavine, a to je također u konkretnom slučaju 1. tuženik, a što tijekom postupka nije bilo sporno te je navedeno potvrdila i punomoćnica 1. tuženika na ročištu 27. studenog 2025. navodeći kako je 1. tuženik u posjedu svih nekretnina koje su predmet ovog postupka. Dakle, tužba sadržava kumulirane zahtjeve i to zahtjev za utvrđenje određenog prava na nasljedstvo kao i zahtjev za predaju ostavine. Stoga je ova tužba (hereditatis petitio), tužba sui generis koja se po svom sadržaju, načinu dokazivanja i posljedicama razlikuje od vlasničke tužbe jer se kod vlasničke tužbe dokazuje pravo vlasništva, a kod tužbe o nasljedstvu samo jače pravo na nasljedstvo. Pored toga presuda u predmetu tužbe o nasljedstvu kojom se zahtjev prihvaća ima i retroaktivni učinak, uspostavlja se stanje kakvo je bilo u trenutku smrti ostavitelja.

32. Dakle, 1. tuženik je stranka ovog postupka kao nasljednik odnosno pravni slijednik ŽL, a koja je nasljednica oporučiteljice HL te pritom nije od značaja jesu li u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŽL kao ostavinska imovina navedene sve nekretnine koje su predmet ovog postupka, to tim više što 1. tuženik tijekom postupka ne osporava da je u posjedu svih nekretnina koje su predmet postupka. Također, kako to pogrešno tumači 1. tuženik, nije od značaja činjenica što u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka nije bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽL jer prema odredbi članka 129. stavka 1. ZN-a u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo odnosno časom smrti ŽL **.**.2022. 1. tuženik je stekao nasljedno pravo i na njega je po sili zakona prešla ostavina iza pok. ŽL.

33. U pogledu navoda 1. tuženika da kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] nisu sve upisane u u posjedovni list broj 319 k. o. [katastarska općina] ističe se kako 1. tuženik na navedenu okolnost ne prilaže nikakve dokaze. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽL proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list broj 2300 k. o. [katastarska općina], međutim, tijekom postupka nije utvrđeno da bi kčbr. [katastarska čestica] bila predmet oporuke te je u odnosu na istu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a kako će to biti obrazloženo u nastavku.

34. Slijedom navedenog, ovaj sud je prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenje da im pripada nasljedno pravo temeljem vlastoručne oporuke iza pok. HL i da su oni, svaki u ½ dijela nasljednici nepokretne imovine ostaviteljice i to dijela nekretnina pobliže opisanih u točki 30. obrazloženja, koje im pripadaju u vlasništvo, a što je tuženi TL kao jedini zakonski nasljednik iza pok. ŽL dužan trpjeti te im iste predati u posjed pa je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

35. Predmet ostavinskog postupka iza pok. HL bile su i ostale nekretnine navedene u tužbenom zahtjevu i to čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 4/8 dijela, zatim čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list broj 319 k. o. [katastarska općina] (iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽL proizlazi da je navedena kčbr. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 2300 k. o. [katastarska općina]). Međutim, iz sadržaja oporuke pok. HL ne proizlazi da je i navedene nekretnine ostavila unucima LL i GL.

36. Naime, tužitelji uz tužbu, a niti do zaključenja prethodnog postupka, nisu dostavili prikladan dokaz (identifikaciju čestica te izvatke iz zemljišnih knjiga i posjedovne listove za nekretnine koje su predmet postupka), iz kojeg bi sud mogao utvrditi odgovara li koja od nekretnina navedenih u oporuci pok. HL bilo kojoj drugoj nekretnini opisanoj u točki 1. tužbenog zahtjeva te je stoga sud imajući na umu odredbu članka 7. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, usvojio tužbeni zahtjev samo u odnosu na četiri nekretnine opisane u točki 30. obrazloženja, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja sadržan u točki 1. tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan u toč. II. izreke ove presude jer se tužitelji glede tih nekretnina ne mogu smatrati oporučnim nasljednicima sukladno odredbi članka 42. i članka 43. ZN-a.

37. Nadalje, sud neosnovanim ocjenjuje zahtjev sadržan u točki 2. tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da sud naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist ŽL i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije rješenja o nasljeđivanju iza pok. HL, kao i brisanje uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist tuženog TL i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽL te uknjižbu prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanim u toj točki tužbenog zahtjeva na ime i za korist 1. i 2. tužitelja.

37.1. Naime, odredbom članka 150. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19., dalje: ZZK) propisano je da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

37.2. S obzirom na to da iz priloženih rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je 1. tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽL, a ona pak temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. HL, neosnovani su izneseni navodi tužitelja iz razloga što pravomoćna odluka javnog bilježnika proizvodi pravne učinke i kao takva egzistira u odnosu na prvobitnog knjižnog vlasnika pok. HL i ona kao takva predstavlja valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva, sve dok se u odgovarajućem postupku ne ospori zakonitost navedenog rješenja o nasljeđivanju, a to nije postupak brisovne tužbe iz članka 150. stavka 1. i 2. ZZK-a, o kojoj se tužbi u opisanom dijelu radi u konkretnom slučaju. Iz navedenih razloga, predmetna uknjižba po ocjeni ovog suda, nije nevaljana, odnosno neistinita, budući se temelji na valjanoj pravnoj osnovi.

38. Nadalje, stajalište je ovog suda da zemljišnoknjižni upis u konkretnom slučaju ne nalaže parnični sud odnosno uknjižba se ne provodi u zemljišnoknjižnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, već zemljišnoknjižni odjel suda o uknjižbi odlučuje na temelju odredbe članka 57. stavka 1. u vezi sa člankom 60. ZZK na prijedlog tužitelja, koji su ovlašteni na temelju presude (kojom je utvrđeno da su tužitelji stekli nasljeđivanjem na temelju naknadno pronađene oporuke pravo vlasništva nekretnina) kao javne isprave podnijeti prijedlog zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda za uknjižbu stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, što bi 1. tuženik ako je upisan kao vlasnik nekretnine bio dužan trpjeti.

38.1. Odredbom članka 128. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) propisano je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

38.2. Tužitelji su ovlašteni ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), no, kako je to naprijed obrazloženo, tužitelji nisu postavili takav tužbeni zahtjev, a tužitelji postavljenim tužbenim zahtjevom ne traže niti da se 1. tuženiku naloži trpljenje takve uknjižbe (Pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.: "Kad je presudom utvrđeno da je pravo vlasništva tužitelja stečeno na temelju zakona (dosjelošću) preostali dio tužbenog zahtjeva kojim se tužitelj „ovlašćuje ishoditi uknjižbu stečenog prava vlasništva uz brisanje tog prava s upisanog imena što je tuženik dužan trpjeti“ nije neosnovan, odnosno protivan zakonu.").

38.3. Parnični sud ovom presudom utvrđuje nasljedno pravo tužitelja temeljem naknadno pronađene oporuke te da su tužitelji nasljednici nepokretne imovine ostaviteljice pobliže opisane u toč. I. izreke, a što je 1. tuženik dužan priznati te im iste predati u posjed, ali ne daje nalog zemljišnoknjižnom odjelu za uknjižbu prava vlasništva, koja je u nadležnosti zemljišnoknjižnog suda.

38.4. Sud u ovom parničnom postupku nije ovlašten naložiti zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti uknjižbu prava vlasništva, već zemljišnoknjižni sud u posebnom postupku odlučuje o zemljišnoknjižnoj podobnosti isprava i provodi upis.

38.5. Iz obrazloženih razloga, sud u parničnom postupku nije ovlašten naložiti zemljišnoknjižnom odjelu na ovakav način upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi niti brisanje prava vlasništva u ovakvom postupku jer se ne radi o brisovnoj tužbi, a eventualna presuda kojom se utvrđuje da su tužitelji stekli valjani pravni temelj za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nakon njene pravomoćnosti može biti samo valjana isprava kojom tužitelji mogu, ukoliko to žele jer oni tim svojim pravom raspolažu, zahtijevati od zemljišnoknjižnog odjela suda upis toga svoga prava u zemljišnim knjigama, a odluku o tom upisu može donijeti samo zemljišnoknjižni sud sukladno članku 99. ZZK prema pravilima toga Zakona, a na temelju prijedloga za upis ovlaštene osobe sukladno članku 103. ZZK pa je stoga neosnovan dio tužbenog zahtjeva (točka 2. tužbenog zahtjeva) kojim tužitelji traže da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika i njegovog pravnog prednika te upis prava vlasništva 1. i 2. tužitelja u zemljišnoj knjizi. (Tako i odluci Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1052/2021-3 od 20. prosinca 2023.) Stoga je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti u toč. III. izreke ove presude.

39. Naposljetku, tužitelji zahtijevaju od 1. tuženika izdavanje valjane tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama opisanim u točki 2. tužbenog zahtjeva. Izdavanje tabularne isprave je obveznopravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje pravnog posla ili određenog građanskopravnog odnosa između stranaka. Budući da nasljeđivanje na temelju oporuke nije pravni posao između tužitelja i tuženika, već derivativno stjecanje prava vlasništva temeljem prava prethodnog vlasnika, tužitelji su ovlašteni zahtijevati od tuženika isključivo utvrđenje prava vlasništva i trpljenje upisa njihovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, naravno pod pretpostavkom osnovanosti njihovih tvrdnji o stjecanju prava vlasništva temeljem nasljeđivanja na spornim nekretninama (tako i u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5832/2018 od 20. studenog 2018., Županijskog suda u Splitu broj Gž-1208/2023 od 13. srpnja 2023. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-712/2022 od 1. ožujka 2023.). Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev i u dijelu kojim tužitelji zahtijevaju od 1. tuženika izdavanje valjane tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama opisanim u točki 2. tužbenog zahtjeva te je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. Budući da su tužitelji sa svojim tužbenim zahtjevom uspjeli u približno jednakom dijelu kao i tuženici (samo za utvrđenje da im pripada nasljedno pravo temeljem vlastoručne oporuke iza pok. HL i to samo na dijelu nekretnina, dok je u odnosu na preostale nekretnine tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao i cijela točka 2. tužbenog zahtjeva), slijedom čega ovaj sud smatra osnovanim i primjerenim okolnostima konkretnog slučaja odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka, time da 2. tuženica nije ni zatražila trošak ovog postupka, te je stoga odlučeno kao u toč. IV. izreke.

41. Slijedom navedenog, a imajući na umu da tuženici imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara, odlučeno je kao u izreci.

Đurđevac, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Augustina Muršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranka može u roku od 15 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi članka 106.a stavka 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. 1. i 2. tužitelja ČL, odvjetnica iz [adresa]

2. pun. 1. tuženika ĐL, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lacković &

Rukavina d.o.o. Zagreb, Pisarnica Đurđevac

3. tužena ŠL, [adresa]