Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-335/2020-55

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari 1. tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku, protiv tuženika ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnik, radi isplate zbog stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2025., u prisutnosti 1. tužitelja, 2. tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Tuženik ČR dužan je 1. tužitelju GR isplatiti novčani iznos od 200.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Tuženik ČR dužan je 2. tužitelju IR isplatiti novčani iznos od 200.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se 1. tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 200.000,00 EUR od 21. rujna 2017. do 20. rujna 2020. kao neosnovan.

IV Odbija se 2. tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 200.000,00 EUR od 21. rujna 2017. do 20. rujna 2020. kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 133.622,43 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su parnične stranke su braća, te su tužitelji i tuženik, te njihov brat JR članovi društva Kless d.o.o. iz [adresa], a svi su bili i članovi društva MG Design d.o.o. Širinec. Društvo Kless d.o.o u okviru svoje registrirane djelatnosti bavi se poslovima rezanja, oblikovanja i obrade kamena (kamenoklesarski poslovi) te je tuženik svojedobno bio zaposlen u navedenom društvu, a tužitelji su i danas zaposleni u društvu Kless d.o.o. Ističu da su parnične stranke i njihov brat JR suvlasnici svaki u omjeru od ¼ dijela u odnosu na cijelo nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk. čest. br. 1620/11 gospodarska zgrada br. 77 [adresa], površine 1040 m2, zk. čest. br. 1620/19 oranica [adresa], površine 503 m2 i zk. čest. br. 1620/20 [adresa], površine 45 m2, te su suvlasnici svaki u omjeru od ¼ dijela u odnosu na cijelo i jednog suvlasničkog dijela: 3225/10000 etažno vlasništvo (E-1), povezano s vlasništvom posebnog dijela – poslovni prostor, prizemlje, etaža PP, ukupne površine 196,85 m2, izgrađeno na zk. čest. br. 1620/8 kuća br. 75/A [adresa] i dvorište, ukupne površine 1074 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je još tuženik, kao i tužitelji te njihov brat JR samovlasnik svaki jednog stana, i to 1. tužitelj i tuženik stanova na prvom katu svaki površine 103,38 m2, a 2. tužitelj i JR stanova na drugom katu, svaki također u površini od 103,38 m2. Prethodno navedene nekretnine osim stanova u kojima žive parnične stranke i JR sa svojim obiteljima, koriste se za obavljanje djelatnosti društva Kless d.o.o. obzirom da se tamo nalaze poslovne prostorije društva Kless d.o.o., kao i radionica, te skladište. Navode da je tijekom 2017. tuženik prestao poslovati sa svojom braćom tužiteljima i JR, te je između parničnih stranaka i JR dogovoreno da tužitelji i JR tuženiku isplate novčani iznos od 400.000,00 EUR, a da tuženik nakon toga svoj poslovni udio u društvu Kless d.o.o. i društvu MG Design d.o.o. vrati tužiteljima i JR, kao i da vrati dionice u drugim trgovačkim društvima, te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obzirom da se tamo nalazi gospodarska zgrada i nekretnine koje koristi društvo Kless d.o.o. radi obavljanja svoje gospodarske djelatnosti i kojemu je primarna aktivnost bavljenje kameno klesarskim poslovima. Tužitelji su 21. rujna 2017. zajedno sa JR, pouzdajući se u dogovor sa tuženikom, tuženiku isplatili novčani iznos od 400.000,00 EUR. Međutim ističu da tuženik nakon toga nije postupio prema dogovoru sa svojom braćom i nije vratio imovinu, da bi potom iz aktivnosti koje je poduzeo jasno dao do znanja da neće napraviti ono što je dogovoreno i što je obećao. Tuženik je u ožujku 2018. osnovao i vlastito trgovačko društvo MSM Prestige d.o.o. [adresa], koje se bavi istom poslovnom aktivnošću kao i društvo Kless d.o.o. Ističu da tuženik ne samo što nije napravio ono što je dogovorio sa svojom braćom, nego je kod Trgovačkog suda u Zagrebu, protiv društva Kless d.o.o. pokrenuo parnični postupak u kojem između ostaloga zahtjeva istupanje iz navedenog društva uz isplatu naknade od 3.500.000,00 HRK. Tužitelji su, obzirom da se radi o obiteljskim odnosima izbjegavali vođenje spora sa svojim bratom nadajući se dogovoru, međutim iz ponašanja tuženika evidentno je da nikakav dogovor nije moguć, što je razvidno iz dopisa tuženika kojeg je isti poslao tužiteljima kao odgovor na njihov dopis od 11. kolovoza 2020. kojeg su tužitelji poslali tuženiku prije pokretanja ovog spora. Navode da je JR svoju tražbinu iz isplate učinjene tuženiku ustupio tužiteljima. Kako je tuženiku izvršeno plaćanje novčanog iznosa od 400.000,00 EUR, te tuženik nije ispunio ono na što se obvezao, niti nakon što su ga tužitelji pismeno na to pozvali te poriče međusobni dogovor tužitelji od tuženika zahtijevaju da im vrati novčani iznos koji je primio budući se nije ostvarila svrha radi koje je isti novčani iznos isplaćen. Stoga predlažu da sud naloži tuženiku da 1. tužitelju GR isplati iznos od 200.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2017. pa do isplate, te da 2. tužitelju SR isplati iznos od 200.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2017. pa do isplate, te da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava istinitost činjeničnih navoda iz historijata tužbe, te se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva, kao neosnovanim u cijelosti. Isti smatra da predmetnom tužbom tužitelji pokušavaju izvršiti pritisak na tuženika da povuče tužbu u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti, odnosno pobijanja odluke skupštine, od 24. veljače 2020. radi istupanja iz društva i isplate, protiv tuženog trgovačkog društva KLESS d.o.o., u kojem su sve parnične stranke, uključujući i četvrtog brata parničnih stranaka, JR, članovi društva, a koji predmet se vodi pod posl.br. P-583/20. Tuženik ne osporava da su parnične stranke braća, kao što nije sporno niti da su parnične stranke, uključujući i brata JR suvlasnici nekretnina navedenih u historijatu tužbe. Sve ostale navode tuženik osporava kao neosnovane i neistinite u cijelosti. Navodi da između parničnih stranaka i VR nikad nije postojao dogovor prema kojem bi tuženik svoje poslovne udjele u trgovačkim društvima Kless d.o.o. i MG Design d.o.o., uključujući dionice u drugim trgovačkim društvima, kao i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vratio 1. i 2. tužiteljima i KR. Poziva se na odgovor na tužbu trgovačkog društva Kless d.o.o. u predmetu posl.br. P-583/20 gdje se navodi: „(…) tužitelju je tražena naknada isplaćena, o čemu svjedoči priložena potvrda od dana 21. rujna 2017., na kojoj tužitelj svojim potpisom potvrđuje primitak naprijed navedenog iznosa od 475.000,00 CHF, odnosno 400.000,00 EUR od osnivača na ime naknade za diobu (odnosno povrat) privatne imovine.“ Stoga navodi da se potvrda od 21. rujna 2017. o primitku iznosa od 475.000,00 CHF, koja je tada odgovarala vrijednosti 400.000,00 EUR na dan isplate, odnosi na razliku vrijednosti tada podijeljene privatne imovine parničnih stranaka (ali i četvrtog brata JRne samo tužitelja i tuženika), objekta [adresa] naspram objekta u [adresa], te se odnosi na podjelu privatne imovine između 1. i 2. tužitelja, VR i tuženika, a ne kako to 1. i 2. tužitelji nastoje neistinito prikazati. Navodi da je trgovačko društvo Kless d.o.o. godinama bilježilo izvanredne poslovne rezultate te je funkcioniralo na temelju povjerenja unutar članova obitelji JR, a međusobni odnosi između braće AR, ŠR, VR i OR bili su i više nego dobri, to su sva četvorica braće zajedničkim novcem osnovala nova društva, i to trgovačko društvo Kles-Mont d.o.o. i Dalmalit d.o.o. Navodi da su zajedničku imovinu činile dvije stambene kuće u [adresa], a koje su tada glasile na 2. tužitelja i tuženika iz razloga što su im to bile prve nekretnine pa su bili oslobođeni plaćanja poreza na promet nekretnina, dok je prihod od najamnine navedenih kuća bio zajednički. Navodi da se zajedničkim novcem 1. i 2. tužitelja, te VR i tuženika financirala izgradnja apartmanske zgrade sa 14 apartmana u [adresa], a nakon što je ista dovršena JR želio se odvojiti u tom dijelu zajedničke imovine, koju su činile dvije kuće u [adresa] i apartmanska zgrada u [adresa]. Kako JR nije pristajao ni na kakav drugačiji dogovor, to je rezultat podjele privatne imovine svih četvero braće JR bio takav da je JR uzeo polovicu zgrade u [adresa] i to 7 apartmana, pa kako je 7 apartmana bilo u nesrazmjeru sa kućom u [adresa], to je tuženik dobio dio u novcu. Tuženik navodi da je upisan kao član društva Kless d.o.o. na inzistiranje HR, VR i AR. Navodi da je JR bio glavni zagovornik zapošljavanja tužitelja i upisa u društvo jer je već tijekom 2004. dolazilo do povremenih svađa između njega i 1. tužitelja AR, prvenstveno zbog loših rezultata u vođenju poslovanja u RH. Iz navedenoga je vidljivo da tužitelji, tuženik i JR nikada ne bi ništa usmeno dogovorili, te ističe da su međusobni odnosi između braće bili narušeni, te je u nekoliko navrata zamalo došlo do fizičkog obračuna između 1. i 2. tužitelja i VR, koji tužbu nije niti podnio. Smatra da takav dogovor ne bi bio životno logičan jer tuženik ne bi imao nikakav financijski interes na ime razlike koju bi dobio u novcu prenijeti 1. i 2. tužiteljima i KR, imovinu puno veće vrijednosti. Navodi da je zaista postojao bilo kakav dogovor između tužitelja, tuženika i VR, sigurno bi se napisao ugovor o kupoprodaji ili ugovor o prijenosu poslovnih udjela, jer je postojala takva praksa između tužitelja, tuženika i VR. Navodi da su na jednom sastanku 1.-2. tužitelji i JR zatražili su od tuženika da odustane od svog poslovnog udjela u trgovačkom društvu Kles-Mont d.o.o. i Dalmalit d.o.o. na što je tuženik pristao jer mu je prezentirano kako će sve propasti, a od njega je skrivena i poslovna dokumentacija vezana uz kamenolome. Nakon toga je JR izrazio želju da više ne želi sudjelovati u zajedničkim ulaganjima te je kod javnog bilježnika napravljena formalna prodaja, a ne darovanje udjela u trgovačkom društvu Kles-Mont d.o.o., pri čemu isplata nikada nije niti izvršena, iako je u samom ugovoru navedena nominalna vrijednost 50% temeljnog kapitala. Stoga kako su za svaki prijenos poslovnog udjela tužitelji, tuženik i JR sklapali ugovore, to bi onda i za ovakav navodni dogovor, tužitelji, JR i tuženik sastavili ugovor u kojem bi do najsitnijeg detalja dogovorili uvjete prijenosa poslovnih udjela, dionica, odnosno nekretnina. Ističe i da je 1. tužitelj neprestano tražio od tuženika da onemogući KR uvid u cjelokupnu poslovnu dokumentaciju društva, jer je 1. tužitelj metodom dokapitalizacije želio isključiti JR iz trgovačkog društva Kless d.o.o., što je tuženik odbio. Isto se dešavalo u prosincu 2017.g. te tuženik nakon što je završio sve poslove nakon 22. prosinca 2017. više nije dolazio na posao, jer daljnji zajednički rad s 1. tužiteljem GR nije bio moguć. Vezano za tvrdnju tužitelja da je tuženik u ožujku 2018. osnovao i vlastito trgovačko društvo MSM Prestige d.o.o., koje da se bavi istom poslovnom aktivnošću kao i društvo Kless d.o.o., smatra da isto nije od značaja za ovaj predmet. Stoga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja u cijelosti, te obveže iste da tuženiku solidarno naknade trošak parničnog postupka.

3. Tužitelji tijekom postupka ponavljaju navode iz tužbe, te ističu da su neistinite tvrdnje tuženika u vezi nekretnina u [adresa] i [adresa], i navodnoj „zajedničkoj imovini“, te da bi istome bio isplaćen novac jer je 7 apartmana koje je „uzeo“ JR u [adresa] bilo u nesrazmjeru sa kućom u [adresa], i da je to rezultat podjele privatne imovine svih četvero braće. Navode da kuća koju tuženik ima u vlasništvu u [adresa], predstavlja nekretninu znatne vrijednosti. Poriču da se zajedničkim novcem tužitelja, JR i tuženika financirala izgradnja apartmanske zgrade sa 14 apartmana u [adresa], jer je ista nekretnina kupljena i izgrađena novčanim sredstvima 1. tužitelja i JR i njihovo je vlasništvo, te se ne radi ni o kakvoj zajedničkoj imovini. Tužitelji ističu da su ostalu imovinu koju je tuženik trebao vratiti stekli 1. tužitelj JR svojim radom, koji su u vremenskom periodu od 1990. do 1999. radili u Njemačkoj i zarađenim novčanim sredstvima osnovali društvo Kless d.o.o., kupili nekretnine i na njima izgradili kuću i gospodarsku zgradu. Također ističu da tuženik u tome ni na koji način nije sudjelovao već je suvlasnički dio istih nekretnina dobio od oca DR kojemu su prije toga 1. tužitelj i JR darovali nekretnine, a također mu je bez naknade ustupljen i poslovni udio u društvu Kless d.o.o. Navodi da je 2. tužitelj također svojim radom sudjelovao u sticanju ove imovine, dok tuženik nije.

4. Tuženik tijekom ponavlja navode iz odgovora na tužbu te ističe da je dionice HT-a i drugih dioničkih društava stekao temeljem Ugovora o darovanju u kojem se jasno i nedvosmisleno navodi kako tuženik prihvaća sa zahvalnošću darovane dionice, te su ugovorne strane utvrdile da su sva upravljačka i druga prava, kao i obveze koje proizlaze iz činjenice vlasništva na dionicama prešle na tuženika kao obdarenika danom potpisa ugovora. Stoga smatra da nema govora o tome da bi postojao usmeni dogovor između parničnih stranaka o navodnom povratu imovine. Ističe da je društvo Kless d.o.o. počelo ostvarivati iznimne rezultate nakon što se tuženik zaposlio u navedenom društvu koje je 2004. poslovalo dosta loše, a nakon što je tuženik zaposlen na poslovima prodaje i promijenio cijeli koncept poslovanja to je trgovačko društvo Kless d.o.o. počelo bilježiti iznimne rezultate. Ističe da je trgovačko društvo Kless d.o.o. 2004. ostvarilo prihode u visini od 2.149.170,00 HRK, a 2005. prihodi su iznosili 7.823.144,00 HRK te su nastavili rasti s obzirom da je trgovačko društvo Kless d.o.o. 2006. zabilježilo prihode u visini od 8.001.097,00 HRK, dok su 2007. prihodi su iznosili 7.581.682,00 HRK, odnosno 2008. društvo je ostvarilo prihode u iznosu od 9.745.506,00 HRK.

5. Tužitelji tijekom postupka ponavljaju navode iz tužbe, te ističu da je tuženik na ime primitka novčanog iznosa otklanjao potpis bilo kakve sadržajnije isprave, ili zaključenja ugovora, osim potvrde od 21. rujna 2017. Vezano za dionice koje su tuženiku darovane navode da je Ugovor o darovanju dionica od 10. veljače 2010. zaključen između 1. tužitelja i tuženika, Ugovor o darovanju dionica od 2. srpnja 2009. zaključen između 2. tužitelja i tuženika, Ugovor o darovanju dionica od 2. srpnja 2009. zaključen između JR i tuženika, te Ugovor o darovanju dionica od 10. veljače 2010. zaključen između supruge 1. tužitelja i tuženika. Vezano za poslovne rezultate društva Kless d.o.o. u kojem su članovi društva parnične stranke i JR, tužitelji ne spore da je tuženik radio u istom društvu, te su puno prije njega započeli raditi tužitelji, te JR. Navode da je za poslovanje u vremenskom periodu na koji ukazuje tuženik zaslužna uprava društva, a tuženik u tom vremenskom periodu nije bilo član uprave niti član društva Kless d.o.o. jer je isti u kolovozu 2010. postao član društva Kless d.o.o. što je razvidno iz akta od 26. kolovoza 2010. Ističu da društvo Kless d.o.o. posluje na adresi [adresa], (nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), te iz povijesnog vlasničkog lista za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i građevne dozvole Klasa: UP/I-361-03/99-01/161 od 26. studenoga 1999.i građevne dozvole Klasa: UP/I-361-03/2002-01/315 od 4. prosinca 2002. je vidljivo kada i kako je stečena ista imovina. Tijekom postupka također ističu da tužitelj (očito se misli na tuženika) također iznajmljuje svoju luksuznu kuću u [adresa] stranoj ambasadi.

6. Tuženik tijekom ponavlja navode iz odgovora na tužbu te ističe da isplata od 21. rujna 2017. nema nikakve veze sa poslovanjem trgovačkog društva Kless d.o.o. ili bilo kojeg drugog društva čiji su osnivači, imatelji poslovnih udjela braća JR. Tuženik ne osporava Ugovore o darovanju nekretnina između LR (oca parničnih stranaka) kao darovatelja, te 1. i 2. tužitelja, tuženika i VR kao daroprimaca. Ističe da se u kojem slučaju radi (a ne radi se) o istupanju tuženika iz društva Kless d.o.o. ili MG Design d.o.o., tada bi mu navedena društva isplatila odgovarajuće iznose na ime istupanja iz društva, i to u puno većem iznosu od 400.000,00 EUR, a ne bi mu tuženici (očito se misli na tužitelje) i JR isplaćivali privatno iznose koje su dogovorili na ime diobe privatne imovine. Tuženik tijekom postupka ističe loše odnose između stranaka i četvrtog brata VR te loše i narušene odnose između stranaka u trgovačkom društvu Kless. Ističe da su privatnom imovinom parnične stranke i JR kolokvijalno nazivali imovinu koja nije bila dio trgovačkih društava, kojih su osnivači i članovi uprave upravo parnične stranke i JR. Navodi da su ustvari 1. tužitelj i JR vlasnici svaki po osam apartmana što proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga, prema kojem nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 768/1 u naravi predstavlja kuću i dvorište ukupne površine 1026 m2. Također ističe da 1. tužitelj i njegova supruga ĐR iznajmljuju šest apartmana „Apartmani Zorka“ tijekom ljetnih mjeseci i tako ostvaruju dodatan izvor prihoda. Navodi da nakon što je na ime naknade za diobu privatne imovine primio iznos od 475.000,00 CHF, koji je na dan isplate odgovarao vrijednosti 400.000,00 EUR, 1. tužitelj i JR su tražili da se između braće izvrši podjela trgovačkog društva Kles-Mont d.o.o. i Dalmalit d.o.o. Ističe da su jedini osnivači i članovi društva, odnosno članovi uprave trgovačkog društva Dalmalit d.o.o. bili upravo 1. tužitelj i JR, u kojem društvu tuženik nije bio formalno upisan u sudskom registru kao član društva, odnosno član uprave društva, međutim 1. tužitelj i JR su sve odluke donosili u suglasnosti s tuženikom. S druge strane, tuženik i JR bili su članovi društva i članovi uprave trgovačkog društva Kles-Mont d.o.o., u kojem društvu tužitelji nisu imali poslovne udjele. Ističe i podjele i dogovore između tužitelja i tuženika te JR vezano za trgovačka društva Dalmalit d.o.o. i Kles- Mont d.o.o. koje su nastale u prosincu 2017., pa tako navodi da je iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo Kles-Mont d.o.o. vidljivo da je tuženik prestao biti član društva s provedenim upisom pod rednim brojem 6 Tt-17/48762-2 od 29. prosinca 2017., a istovremeno je s provedenim upisom pod rednim brojem 6, 1. tužitelj upisan kao član trgovačkog društva Kles-Mont d.o.o. Tuženik ističe da je prestao biti direktor trgovačkog društva Kles-Mont d.o.o. 14. prosinca 2017., a 1. tužitelj je postao direktor navedenog društva 15. prosinca 2017., što je provedeno u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu upravo s upisom pod rednim brojem 6 od dana 29. prosinca 2017. Navodi da unatoč tome što je kod javnog bilježnika napravljena formalna prodaja, a ne darovanje udjela u trgovačkom društvu Kles-Mont d.o.o., tuženiku isplata nikad nije niti izvršena, iako je u samom ugovoru navedena nominalna vrijednost 50% temeljnog kapitala. Navodi da su parnične stranke i JR bili osnivači i članovi trgovačkog društva MG DESIGN d.o.o., u kojem društvu su svi četvero braće imali jednake udjele, te je međusobni dogovor bio da će se u eventualnu prodaju udjela u trgovačkom društvu MG DESIGN d.o.o. ići isključivo zajedno i uz pristanak sve četvorice braće. Nakon inzistiranja tuženika da se održi zajednički sastanak svih četvorice braće i stranog partnera, tužitelji i JR su ponudili 21. lipnja 2018. stranom partneru prodaju samo svojih udjela, te je strani partner postao većinski vlasnik i nije imao potrebu otkupiti udio tuženika, odnosno nema potrebu plaćati tuženiku tržišnu vrijednost udjela već je tuženik prepušten na milost i nemilost stranog partnera. Navodi da je predmet prodaje udjela sve četvero braće u društvu MG DESIGN d.o.o. bilo i potraživanje trgovačkog društva Kless d.o.o. prema trgovačkom društvu MG DESIGN d.o.o. u iznosu od 296.665,02 EUR. Stoga smatra neosnovanim navode tužitelja da je dogovor između stranaka bio da tuženik vrati poslovni udio u društvu MG DESIGN d.o.o., jer je tuženik jedan od osnivača navedenog društva, a tužitelji i JR su prodali svoje poslovne udjele isključivo s ciljem nanošenja štete tuženiku. Također ističe da su tužitelji i JR **.**.2018. ponudili na prodaju udjele u trgovačkom društvu MG Design d.o.o. Osporava valjanost Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina, od 4. kolovoza 2020. navodeći da se radi o fabriciranoj ispravi, sačinjenoj naknadno za potrebe ove parnice. Ističe da su tužitelji na prijevaran način iznudili izjavu od 22. prosinca 2020., od slijepog i teško pokretnog oca stranaka LR, odnosno osporava valjanost i istinitost navedene izjave, te sadržaj iste. Također ističe da potvrda o isplati naknade radi razdiobe privatne imovine nije ničim uvjetovana.

7. Tužitelji tijekom postupka ponavljaju navode iz tužbe, te ističu da je neistinita tvrdnja tuženika da otac parničnih stranaka nikada nije stavljao otisak prsta u znak potpisa. Navode da je otac parničnih stranaka RR izdao 7. prosinca 2021. punomoć 2. tužitelju radi odjave prebivališta u [adresa] i na toj punomoći umjesto njegova potpisa nalazi se njegov rukoznak. Također, iz osobne iskaznice oca stranaka RR je vidljivo da ista nije potpisana.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Kless d.o.o. (list 6-10), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo MG Design d.o.o. (list 11-15), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 16), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 17-18), potvrdu od 21. rujna 2017. (list 19), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo MSM Prestige d.o.o. (list 20-22), dopis tužitelja tuženiku od 11. kolovoza 2020. (list 23), odgovor na dopis tuženika tužiteljima (list 24-25), Ugovor o darovanju nekretnina između LR, kao darovatelja, te tužitelja i tuženika i VR, kao daroprimatelja od 27. veljače 2014. (list 41-43), građevna dozvola Grada Zagreba Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 26. studenoga 1999. (list 44-47), građevna dozvola Grada Zagreba Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 4. prosinca 2002. (list 48-50), priznanice i uplatnice (list 51-55), arhivski izvadak iz zemljišne knjige za 1620/8, 1620/9, 1620/11, 1620/19 i 1620/20 sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 57-61), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-10/9826-2 od 7. rujna 2010. uz podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra (list 62-65), Odluku tužitelja i tuženika, te JR kao članova trgovačkog društva Kless d.o.o. od 26. kolovoza 2010. (list 66-74), društveni ugovor o osnivanju trgovačkog društva Kless Sesvete d.o.o. između tužitelja i JR od 21. prosinca 1999. (list 75-79), Ugovor o darovanju dionica između 1. tužitelja i tuženika od 10. veljače 2010. (list 87), Ugovor o darovanju dionica između 2. tužitelja i tuženika od 2. srpnja 2009. (list 88), Ugovor o darovanju dionica između JR i tuženika od 2. srpnja 2009. (list 89), Ugovor o darovanju dionica između ĐR i tuženika od 10. veljače 2010. (list 90-91), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 92-100), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 101-102), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 103-106), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 107-109), izjavu LR od 22. prosinca 2020. (list 143-144), Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina između JR i tužitelja od 4. kolovoza 2020. (list 145), dopis direktoru društva MG Design d.o.o. i svim vlasnicima društva od strane tužitelja i JR od 7. lipnja 2018. (list 151), ponude za prodaju udjela tužitelja i JR u trgovačkom društvu MG Design d.o.o. (list 152-154), očitovanje tuženika od 4. srpnja 2018. tužiteljima i JR o kupoprodaji poslovnih udjela tvrtke MG Design d.o.o. (list 155), Ugovor o darovanju nekretnina između AR i VR kao darovatelja, te LR, kao daroprimatelja od 25. ožujka 2003. (list 157-159), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 160-161), prijepis posjedovnog lista za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u PL 496 k. o. [katastarska općina] (list 162), prijepis posjedovnog lista za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u PL 4086 k. o. [katastarska općina] (list 163), izvadak iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list 164), punomoć LR uz ovjeru javnog bilježnika od 7. prosinca 2021. (list 178-179), presliku osobne iskaznice LR od 10. svibnja 2013. (list 180), te je saslušao svjedoke ŽR (list 193), JR (list 201), BR (list 228), CR (list 232), ĐR (list 240), te tužitelje i tuženika kao stranke u postupku.

9. Također tuženik po punomoćniku na ročištu za glavnu raspravu od 20. studenoga 2025., a nakon zaključenja prethodnog postupka, predlaže da sud službenim putem od Raiffeisen banke zatraži podatak jesu li na račun RR rođenog **.**.1935. OIB: [osobni identifikacijski broj], u vremenskom periodu od 1. siječnja 2012. pa do 31. prosinca 2017. uplaćivana novčana sredstva od strane Američke ambasade (United States of America), a navedeni dokaz je usmjeren na utvrđenje istinitosti iskaza parničnih stranaka vezano za prihode od imovine prije sklapanja potvrde od 21. rujna 2017. Također na istom ročištu predlaže da Raiffeisen banka dostavi i podatak je li nakon 15. studenoga 2017. od Američke ambasade isplaćivan iznos 2. tužitelju SR, a tuženik će sam dostaviti potvrdu od Zagrebačke banke od kojeg datuma mu se isplaćuju iznosi od Američke ambasade za najam nekretnine [adresa] sve na okolnost utvrđenja istinitosti iskaza parničnih stranaka.

10. Međutim, čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a st. 3. istog čl. propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Ovdje valja napomenuti da su tužitelji već u fazi prethodnog postupka, prije zaključenja prethodnog postupka (9. rujna 2022.), u svojem podnesku od 12. ožujka 2022. naveli da tuženik (pogrešno je navedeno tužitelj) iznajmljuje svoju luksuznu kuću u [adresa] stranoj ambasadi. Također i supruga tuženika, saslušana u ovom postupku kao svjedok je u svojem iskazu na ročištu od 16. siječnja 2024. navela da njezin suprug nikada nije samostalno raspolagao s prihodima od najma kuće u [adresa]. Tuženik se vezano za navedene tvrdnje tužitelja i svoje supruge kao svjedoka nije očitovao uopće sve do ročišta za glavnu raspravu od 20. studenoga 2025., niti je na bilo koji način pobijao navedene tvrdnje i iznosio dokazne prijedloge da li je to tako. Dakle tuženik je već u vrijeme podnošenja podneska tužitelja od 12. ožujka 2022., koji je zaprimio 28. ožujka 2022. po punomoćniku, odnosno prije zaključenja prethodnog postupka znao da tužitelji tvrde da on iznajmljuje svoju kuću na adresi [adresa] stranoj ambasadi, odnosno da njegova supruga tvrdi već na ročištu od 16. siječnja 2024. da njezin suprug nikada nije samostalno raspolagao s prihodima od najma kuće u [adresa]. Također, tužitelji su još uz svoj podnesak od 19. travnja 2022. dostavili z.k. izvadak za kuću 2. tužitelja na adresi [adresa]. Stoga je tuženik već tada mogao predložiti dokaze kojima pobija navedene tvrdnje tužitelja, odnosno potvrđuje tvrdnje svoje supruge, što čini svojim dokaznim prijedlogom na glavnoj raspravi od 20. studenoga 2025. S obzirom na navedeno sud smatra da u ovom slučaju postoji krivnja tuženika što već tada, odnosno do zaključenja prethodnog postupka, a niti odmah po iskazu tuženikove supruge na ročištu od 16. siječnja 2024., nije predložio navedene dokaze, pa sud sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a predložene nove dokaze neće uzeti u obzir. Međutim, bez obzira na navedeno sud smatra da navedeni dokazni prijedlozi, odnosno dokumentacija, nisu niti bitni za ishod ovog postupka, što će kasnije biti objašnjeno.

11. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

12. Između stranaka je nesporno da su sačinile potvrdu od 21. rujna 2017. te da su ovdje tužitelji i njihov brat JR isplatili ovdje tuženiku iznos od 475.000,00 CHF odnosno 400.000,00 EUR. Također je nesporno da je navedena isplata izvršena od strane tužitelja i VR.

13. Uvidom u Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina između JR i tužitelja od 4. kolovoza 2020. (list 145) utvrđeno je da je JR tužiteljima ustupio na jednake dijelove sva prava i tražbine iz isplate koja je učinjena ovdje tuženome ER temeljem potvrde o isplati novčanog iznosa od 400.000,00 EUR od 21. rujna 2017. te da primatelji prihvaćaju ustup tražbine. Iz navedenog Ugovora je razvidno da će stranke potpisnice Ugovora o ustupa obavijestiti ovdje tuženika NR. Potpisi na navedenom Ugovoru nisu ovjereni kod javnog bilježnika. Međutim, sam JR je prilikom saslušanja kao svjedok u ovom postupku naveo da je ovdje tužiteljima ustupio navedeno potraživanje. Stoga kako je sam ustupitelj naveo da je potraživanje ustupio, nebitno je da li su potpisi na navedenom Ugovoru ovjereni kod javnog bilježnika, odnosno da li je navedeni Ugovor eventualno antidatiran, kako tvrdi tuženik, već je bitno da je do ustupa došlo.

14. Međutim, sporno je u koju svrhu je navedeni iznos isplaćen, odnosno da li je to, kako tvrde tužitelji, da tuženik na njih prenese imovinu i to nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te poslovne udjele u trgovačkim društvima Kless d.o.o. i trgovačkom društvu MG designe te vrati darovane mu dionice u drugim trgovačkim društvima, odnosno kako to tvrdi tuženik da je isplata izvršena radi podjele imovine objekta (nekretnine) u [adresa] naspram objekta nekretnine u [adresa] ([adresa]). Sporno je i da li je osnova plaćanja otpala.

15. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Kless d.o.o. sa stanjem na dan 19. rujna 2020. (list 6-15) utvrđeno je da je navedena tvrtka prvo nosila naziv Kless Sesvete d.o.o., da bi naziv bio promijenjen na Kless d.o.o. kako je to i danas. Utvrđeno je da su kao članovi društva upisani ovdje tužitelji, tuženik te JR i Kless stil d.o.o., a osobe ovlaštene za zastupanje su JR te tužitelji kao direktori, dok je tuženik prestao biti direktor i ovlaštena osoba za zastupanje 31. listopada 2018. Također je razvidno da je temeljni kapital društva povećavan tijekom vremena prvo s iznosa od 19.200,00 HRK na iznos od 25.600,00 HRK i konačno na iznos od 795.600,00 HRK. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-10/9826-2 od 7. rujna 2010. uz podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra (list 62-65) razvidno je da je pored ranijih članova uprave JR te ovdje tužitelja kao član uprave upisan i ČR, ovdje tuženik, a povećan je i temeljni kapital s 19.200,00 HRK na 25.600,00 HRK, a sve temeljem Odluke tužitelja i tuženika, te JR kao članova trgovačkog društva Kless d.o.o. od 26. kolovoza 2010. (list 66-74). Uvidom u društveni ugovor o osnivanju trgovačkog društva Kless Sesvete d.o.o. između tužitelja i JR od 21. prosinca 1999. (list 75-79) utvrđeno je da su navedeno trgovačko društvo osnovali tužitelji i JR.

16. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo MG Design d.o.o. sa stanjem na dan 19. rujna 2020. (list 11-15) utvrđeno je da je kao član društva upisano trgovačko društvo Linea Marmo SpA, a ranije su bili upisani trgovačko društvo Kless-grad d.o.o., te tužitelji i tuženik i JR koji su prestali biti članovi društva, a tuženik je bio osoba ovlaštena za zastupanje te je to prestao biti 22. prosinca 2014., a prestao je biti i prokurist.

17. Uvidom u dopis direktoru društva MG Design d.o.o. i svim vlasnicima društva od strane tužitelja i JR od 7. lipnja 2018. (list 151) utvrđeno je da su tužitelji i JR zbog po njihovom mišljenju nepravilnosti poslovanja društva zatražili hitnu skupštinu društva.

18. Uvidom u ponude za prodaju udjela tužitelja i JR u trgovačkom društvu MG Design d.o.o. (list 152-154) utvrđeno je da su tužitelji i VR JR uputili ostalim članovima društva navedene ponude za prodaju svojih vlasničkih udjela i to GR u iznosu od 153.998,37 EUR, odnosno vlasničkog udjela od 13 %, UR u iznosu od 142.158,34 EUR odnosno vlasničkog udjela od 12 %, te JR u iznosu od 153.998,37 EUR, odnosno vlasničkog udjela od 13 %. Iz navedenih potvrda je razvidno da je ovdje tuženik ČR navedene ponude zaprimio 29. lipnja 2018.

19. Uvidom u očitovanje tuženika od 4. srpnja 2018. tužiteljima i JR o kupoprodaji poslovnih udjela tvrtke MG Design d.o.o. (list 155) razvidno je da ovdje tuženik navodi da je 2. srpnja 2018. zaprimio zahtjev za očitovanje o namjeravanoj kupoprodaji poslovnih udjela trgovačkog društva MG Design d.o.o., međutim da bi se mogao očitovati traži da mu se dostavi društveni ugovor i Statut navedenog trgovačkog društva te da se provede revizija poslovanja navedenog trgovačkog društva te da se tek nakon rezultata provedene revizije može očitovati u pisanom obliku.

20. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 16) utvrđeno je da se navedena nekretnina sastoji od gospodarske zgrade na br. 77 [adresa] površine 327 m2 i dvorišta površine 713 m2, te oranice površine 503 m2 i puta površine 45 m2, sve [adresa] ukupne površine 1588 m2. Također je utvrđeno da su ovdje tužitelji i tuženik, te JR upisani kao suvlasnici navedene nekretnine svaki u ¼ dijela.

21. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 17-18) utvrđeno je da se navedena nekretnina sastoji od kuće br. 75/A [adresa] površine 234 m2 i dvorišta [adresa] površine 840 m2, ukupne površine 1074 m2. Također je utvrđeno da su ovdje tužitelji i tuženik, te JR upisani kao suvlasnici 1. suvlasničkog dijela E-1 poslovnog prostora u prizemlju površine 196,85 m2 svaki u ¼ dijela, dok je 1. tužitelj upisan kao vlasnik 2. suvlasničkog dijela E-2 stana na prvom katu površine 103,38 m2 u cijelosti, tuženik upisan kao vlasnik 3. suvlasničkog dijela E-3 stana na prvom katu površine 103,38 m2 u cijelosti, 2. tužitelj upisan kao vlasnik 4. suvlasničkog dijela E-4 stana na drugom katu površine 103,38 m2 u cijelosti i JR upisan kao vlasnik 5. suvlasničkog dijela E-5 stana na drugom katu površine 103,38 m2 u cijelosti. Iz izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 107-109) vidljivo je povijesno stanje za navedenu česticu da su tužitelji i JR upisani kao suvlasnici odnosno vlasnici posebnih etažnih dijelova 29. kolovoza 2014. temeljem Ugovora o darovanju s RR od 27. veljače 2014.

22. Uvidom u arhivski izvadak iz zemljišne knjige za 1620/8, 1620/9, 1620/11, 1620/19 i 1620/20 sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 57-61) razvidno je da je kčbr. [katastarska čestica] spojena sa kčbr. [katastarska čestica] u novu kčbr. [katastarska čestica], te su bile oranica, da bi na navedenoj čestici poslije bila upisana kuća br. 75/A [adresa] i dvorište [adresa], te su mijenjane površine navedenih čestica, a kčbr. [katastarska čestica] je također bila oranica da bi na istoj kasnije bila sagrađena kuća br. [adresa], te dvorište [adresa], te je mijenjana površina navedene čestice, da bi na navedenoj čestici na kraju bila zabilježena gospodarska zgrada br. 77 [adresa] i dvorište [adresa], a kčbr. [katastarska čestica] je bila upisana kao oranica, što je i danas osim što je promijenjena površina navedene čestice, a kasnije je upisan i put kao kčbr. [katastarska čestica]. Vidljive su i promjene vlasništva na navedenim česticama te je vidljivo da su prvo od 16. veljače 1998. kao suvlasnici navedenih čestica 1620/8 i 1620/9 bili upisani JR i GR, a kasnije su 26. svibnja 1999. bili upisani i kao suvlasnici na kčbr. [katastarska čestica], da bi od 15. veljače 2000. temeljem prijavnog lista i građevinske dozvole od 26. studenoga 1999. na kčbr. [katastarska čestica] bila upisana kuća br. 77 i dvorište. Dana 28. ožujka 2003. temeljem darovnog ugovora od 25. ožujka 2003. uknjiženo je pravo vlasništva na nekretninama VR i AR za korist LR. Utvrđeno je i da je 15. studenoga 2006. na temelju prijavnog lista i građevinske dozvole od 31. kolovoza 2005. na kčbr. [katastarska čestica] upisana gospodarska zgrada i dvorište. Sve navedene čestice su sada upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi iz točke 20. i 21. obrazloženja.

23. Sud je izvršio uvid i u točci 22. obrazloženja ove presude navedenu građevnu dozvolu Grada Zagreba Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 26. studenoga 1999. (list 44- 47) iz koje je razvidno da je ista izdana investitorima ĆR, VR i IR za izgradnju stambeno poslovnog objekta i to klesarske radionice na zemljištu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], a na osnovu elaborata izrađenog po poduzeću Kless Sesvete d.o.o. Iz navedene građevne dozvole razvidno je da je u zemljišnim knjigama navedena kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz posjedovnog lista upisana u zemljišne knjige u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

24. Uvidom u građevnu dozvolu Grada Zagreba Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 4. prosinca 2002. (list 48-50) utvrđeno je da je VR i ĆR kao investitorima dozvoljena gradnja jednokatne stambeno-poslovne građevine tlocrtne veličine 17,20x13,90 m u [adresa] u [adresa] na kčbr. [katastarska čestica] (odnosno zk. čbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina]. Iz priznanica i uplatnica (list 51-55) razvidno je da su isti platili komunalne doprinose za navedenu građevinu.

25. Ovdje valja reći da je sud izvršio uvid i u Ugovor o darovanju nekretnina između AR i VR kao darovatelja, te LR, kao daroprimatelja od 25. ožujka 2003. (list 157-159) iz kojeg je razvidno da su VR i GR svojem ocu darovali svoje nekretnine zkčbr. [katastarska čestica], tada kuća u [adresa] i dvorište, te zkčbr. [katastarska čestica] oranica i kuću u izgradnji vanknjižno vlasništvo, te kčbr. [katastarska čestica] oranicu sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i svaki svoj ½ dijela vlasništva.

26. Također je izvršen uvid u Ugovor o darovanju nekretnina između LR, kao darovatelja, te tužitelja i tuženika i VR, kao daroprimatelja od 27. veljače 2014. (list 41-43) iz kojeg je razvidno da je RR kao darovatelj svojoj djeci, ovdje tužiteljima i tuženiku te JR darovao na jednake dijelove nekretnine i to zkčbr. [katastarska čestica], gospodarsku zgradu br. 77 [adresa] i dvorište, te zkčbr. [katastarska čestica] oranica i kuću u izgradnji vanknjižno vlasništvo, te kčbr. [katastarska čestica] oranicu i kčbr. [katastarska čestica] put, sve [adresa], sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isti je svojim sinovima također na jednake dijelove darovao odgovarajuće suvlasničke dijelove nekretnine i to zkčbr. [katastarska čestica] upisanu kao kuća br. 75A, [adresa] i dvorište i to posebni dio 1. etažu poslovni prostor ukupne površine 196,85 m2, te ĆR u cijelosti 2. etažu koja predstavlja stan na prvom katu ukupne površine 103,38 m2, te ER u cijelosti 3. etažu koja predstavlja stan na prvom katu ukupne površine 103,38 m2, te SR u cijelosti 4. etažu koja predstavlja stan na drugom katu ukupne površine 103,38 m2 i KR u cijelosti 5. etažu koja predstavlja stan na drugom katu ukupne površine 103,38 m2.

27. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 92-100) utvrđeno je da je na navedenoj nekretnini upisana kuća površine 362 m2 i dvorište 664 m2 odnosno ukupno 1026 m2, te su kao suvlasnici etažnih dijelova od 6. ožujka 2018., a temeljem elaborata o etažiranju od 9. prosinca 2017. upisani JR kao vlasnik 1. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-1, dvosobni stan u prizemlju, 2. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-2, trosobni stan u prizemlju, 5. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-5, dvosobni stan na prvom katu, 6. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-6, trosobni stan na prvom katu, 9. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-9, dvosobni stan na drugom katu, 10. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-10, trosobni stan na drugom katu, 13. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-13, trosobni stan u potkrovlju, 16. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-16, garažno parkirno mjesto u podrumu, 17. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-17 garažno parkirno mjesto u podrumu, te GR kao vlasnik 3. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-3, trosobni stan u prizemlju, 4. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-4, dvosobni stan u prizemlju, 7. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-7, trosobni stan na prvom katu, 8. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-8, dvosobni stan na prvom katu, 11. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-11, trosobni stan na drugom katu, 12. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-12, dvosobni stan na drugom katu, 14. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E-14, trosobni stan u potkrovlju, 15. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E- 15, garažno parkirno mjesto u podrumu, 18. suvlasničkog dijela etažno vlasništvo E- 18 garažno parkirno mjesto u podrumu.

28. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 101-102) utvrđeno je da se navedena čestica vodi kao put površine 10 m2. Ista je 16. listopada 2012. razdvojena iz kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1024 m2, na zk. čbr. [katastarska čestica] tada pašnjak površine 1014 m2, da bi navedena kčbr. [katastarska čestica] bila upisana kasnije kao kuća i dvorište, te na zk. čbr. [katastarska čestica] put površine 10 m2 temeljem prijavnog lista od 27. svibnja 2012. i rješenja od 12. rujna 2012. Iz navedenog zk. izvatka je razvidno da su 30. lipnja 2010. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2010. kao suvlasnici svaki u ½ upisani JR i MR, s ranijeg vlasnika FR.

29. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 103-106) utvrđeno je da se navedena nekretnina sastoji od kuće br. 3 [adresa] površine 139 m2 i dvorište [adresa] površine 389 m2, sve ukupno 528 m2. Utvrđenoj je da je na navedenoj nekretnini kao vlasnik iste u cijelosti dana 31. kolovoza 2009. upisan ovdje tuženik ČR temeljem Ugovora o kupoprodaji od 26. kolovoza 2009. od ranijih suvlasnika TR, ZR i PR. Razvidno je da je 16. prosinca 2014. temeljem prijavnog lista od 16. srpnja 2014. i rješenja od 28. srpnja 2014. i obavijesti Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove promijenjena izgrađenost navedene kčbr. [katastarska čestica] u obiteljsku stambenu zgradu u [adresa] i to na način da je upisana kuća br. 3 [adresa] površine 139 m2 i dvorište [adresa] površine 389 m2 ukupne površine 528 m2. Evidentiranje navedene građevine je upisano temeljem pravomoćnog rješenja Gradskog ureda od 24. rujna 2010. i završnog izvješća i obavijesti Gradskog ureda od 3. lipnja 2014. Uvidom u prijepis posjedovnog lista za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u PL 496 k. o. [katastarska općina] (list 162) utvrđeno je da se radi o istoj nekretnini na adresi [adresa], s obzirom da je upisana kuća br. 3 [adresa] površine 139 m2 i dvorište [adresa] površine 389 m2 ukupne površine 528 m2, a posjednik iste je također ovdje tuženik ČR.

30. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 160-161) utvrđeno je da se navedena nekretnina sastoji od kuće br. 1 [adresa] površine 143 m2 i dvorište [adresa] površine 424 m2, sve ukupno 567 m2. Utvrđeno je da je na navedenoj nekretnini kao vlasnik iste upisan 2. tužitelj UR u cijelosti. Iz povijesnog stanja za navedenu nekretninu je utvrđeno uvidom na javni portal uredjenazemlja.hr da je na navedenoj nekretnini kao vlasnik iste u cijelosti dana 31. kolovoza 2009. upisan ovdje 2. tužitelj UR temeljem Ugovora o kupoprodaji od 26. kolovoza 2009. od ranijeg vlasnika TR. Razvidno je da je na navedenoj nekretnini evidentirana građevina temeljem pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja Gradskog ureda od 27. travnja 2011. i završnog izvješća i obavijesti Gradskog ureda od 3. lipnja 2014. Uvidom u prijepis posjedovnog lista za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u PL 4086 k. o. [katastarska općina] (list 163) utvrđeno je da se radi o istoj nekretnini na adresi [adresa], s obzirom da je upisana kuća br. 1 [adresa] površine 143 m2 i dvorište [adresa] površine 424 m2 ukupne površine 567 m2, a posjednik iste je također ovdje 2. tužitelj UR.

31. Uvidom u izvadak iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list 164) utvrđen je položaj predmetnih nekretnina navedenih pod točkom 29. i 30. obrazloženja ove presude.

32. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo MSM Prestige d.o.o. (list 20-22) utvrđeno je da je jedini osnivač i član društva ovdje tuženik ČR, te je društvo osnovano 22. ožujka 2018., a ovlaštena osoba za zastupanje je njegova supruga ŽR.

33. Uvidom u dopis tužitelja tuženiku od 11. kolovoza 2020. (list 23) utvrđeno je da su ovdje tužitelji pozvali tuženika navedenoga dana da postupi prema dogovoru i vrati im imovinu nakon isplate iznosa od 475.000,00 CHF, na što je tuženik odgovorom na dopis tužitelja (list 24-25) naveo da odbija navode iz dopisa te poriče bilo kakav dogovor o prijenosu imovine.

34. Uvidom u Ugovor o darovanju dionica između 1. tužitelja i tuženika od 10. veljače 2010. (list 87) utvrđeno je da je 1. tužitelj tuženiku darovao 315 dionica društva HT-Hrvatski telekom d.d. i 35 dionica društva Atlantic grupe. Uvidom u Ugovor o darovanju dionica između 2. tužitelja i tuženika od 2. srpnja 2009. (list 88) utvrđeno je da je 2. tužitelj darovao tuženiku 63 povlaštenih dionica društva HT-Hrvatski telekom d.d. Uvidom u Ugovor o darovanju dionica između JR, brata stranaka i tuženika od 2. srpnja 2009. (list 89) utvrđeno je da je JR tuženiku darovao 834 povlaštenih dionica društva HT-Hrvatski telekom d.d., 50 dionica društva Franck, 25 dionica društva Atlantic grupa, 5 dionica društva Institut građevinara Hrvatske, 71 dionica društva Viro i 250 dionica društva Veterina. Uvidom u Ugovor o darovanju dionica između ĐR, supruge 1. tužitelja i tuženika od 10. veljače 2010. (list 90-91) utvrđeno je da je ista tuženiku darovala 69 dionica društva HT-Hrvatski telekom d.d.

35. Uvidom u izjavu LR od 22. prosinca 2020. (list 143-144) utvrđeno je da navedenom izjavom otac stranaka izjavljuje da su njegovi sinovi ovdje tužitelji AR i UR, te JR sami stekli sve nekretnine i to kuću na adresi [adresa], klesarsku radionicu na adresi [adresa], te da u stvaranju tih nekretnina ovdje tuženik ČR nije sudjelovao već je iste stekao na osnovu obiteljskog dogovora i darovnog ugovora, a iste se obvezao vratiti na prvi poziv sinovima koji su navedene nekretnine sami stekli. Također navedenom izjavom isti navodi da su tuženiku ostali sinovi isplatili ostali iznos koji je tražio za vraćanje udjela u navedenim nekretninama i dionicama, te da mu je ovdje tuženik potvrdio da je izašao iz svega, te da je prijepor između sinova riješen. Iz navedene izjave je razvidno da je nakon što je ista izjava pročitana od strane javnog bilježnika (notara) GŽ, RR je na navedenu izjavu stavio otisak prsta, s obzirom da je isti slijepa osoba, a izjavu su potpisali i svjedoci ŠŽ i ČŽ. Iz potvrde javnog bilježnika je razvidno da javni bilježnik odgovara samo za potpis na izjavi, a za sadržaj ne odgovara.

36. Uvidom u punomoć LR uz ovjeru javnog bilježnika od 7. prosinca 2021. (list 178-179) utvrđeno je da je otac stranaka RR izdao navedenu punomoć da ga se odjavi sa prebivališta na adresi [adresa]. Iz navedene punomoći je razvidno da je nakon što je RR upoznat sa sadržajem navedene isprave od strane javnog bilježnika (notara) Dubravka Opijača, na navedenu punomoć stavio otisak prsta, s obzirom da je isti nepismena osoba, a navedeno su potvrdili svjedoci IŽ i JŽ stavljanjem svojih potpisa. Iz potvrde javnog bilježnika je razvidno da javni bilježnik odgovara samo za rukoznak na pismenu, a za sadržaj isprave ne odgovara. Uvidom u presliku osobne iskaznice LR od 10. svibnja 2013. (list 180) razvidno je da na navedenoj osobnoj iskaznici nema potpisa LR.

37. Radi utvrđenja spornih okolnosti između stranaka odnosno koja je bila svrha i osnova plaćanja iznosa od 475.000,00 CHF, što iznosi 400.000,00 EUR, te da li je osnova po kojoj su tužitelji i JR ovdje tuženiku isplatili utuženi iznos od 400.000,00 EUR otpala, te da li tužitelji imaju pravo na vraćanje navedenog iznosa, sud je saslušao svjedoke ŽR, JR, BR, CR, ĐR (list 240), te tužitelje i tuženika kao stranke u postupku.

38. Svjedok ŽR, supruga tuženika, prilikom saslušanja navela je da je radila zajedno sa svojim suprugom ER i ostalom trojicom braće ŽR, SR, GR i KR. Navela je da joj je poznato da je podjela njihove privatne imovine izvršena 2017. Ističe da se između braće uvijek razlikovala poslovna imovina koja je bila vezana za firme, a bilo je više firmi Kless, Kles-grad, Kles-mont, Dalmalit i MG designe. Navodi da se privatna imovina odnosila na nekretnine. Ističe da se podjela iz 2017. vezano za privatnu imovinu odnosila na nekretnine, a radi se o kućama u [adresa] na [adresa] i apartmane u [adresa], gdje se radi o 16 apartmana. Navodi da su njih četvorica braće suglasno dogovorili podjelu imovine, a do tada se sve zajednički ulagalo i raspolagalo prihodima od te privatne imovine. Navodi da je u toj podjeli njen suprug dobio kuću u [adresa] na [adresa], u [adresa]. Ističe da je ta kuća već prije glasila na ime njenog supruga, međutim suprug nije nikada samostalno raspolagao s prihodima od najma te kuće. Navodi da je UR također dobio jednako kuću kao i ER na [adresa], dok je AR dobio pola apartmana u [adresa], odnosno 7 uređenih apartmana i jedan koji je kasnije dograđen, a KR je također dobio polovicu apartmana u [adresa], odnosno 7+1. Ista je navela da je bio veliki nesrazmjer vrijednosti tih nekretnina pa je njen suprug dobio još 400.000,00 EUR kao razliku te vrijednosti, a sve se to dešavalo te 2017., kako je rekla. Ističe da se radilo samo o podjeli te privatne imovine, a nije bilo riječi o podjeli poslovne imovine. Navela je da je suprug tada još uvijek radio u poslu sa svojom braćom, a sve poslovne podjele su se rješavale kasnije, odnosno dešavale su se tijekom 2018. i 2019. Navela je da između braće došlo do nesuglasica i do borbe za vlast i onda je došlo do podjela vezano za tu poslovnu imovinu. Navela je da su ostala trojica braće prodali su svoje udjele u tvrtki MG designe stranom partneru, odnosno 75 % udjela u tvrtki, a njen suprug nije bio uključen u tu prodaju. Međutim strani partner je ponudio njenom suprugu da otkupi i njegov udio u toj tvrtki. Vezano za vrijednosti nekretnina odnosno kuće na [adresa] u [adresa] koju je dobio njen suprug naspram vrijednosti kuće u [adresa] s apartmanima svjedok je navela da ne može reći ništa vezano za samu vrijednost tih nekretnina, odnosno misli da je vrjednija ta kuća s apartmanima u [adresa] jer je ista na dobroj lokaciji u odnosu na njihovu kuću u [adresa], na [adresa] premda se radi o velikoj kući. Međutim ona o konkretnim iznosima vrijednosti tih nekretnina ne bi mogla reći. Navodi da je ona radila simulaciju prihoda od najma apartmana u [adresa] s Jurinom suprugom ĐR, te su došle do toga da je godišnji prihod od apartmana u Primoštenu 120.000,00 EUR, a da kuća u [adresa] u [adresa] daje prihod od 40.000,00 EUR godišnje, pa je tu vidljiv taj nesrazmjer u prihodima od tih nekretnina. Navodi da je podjelu između braće inicirao KR koji se želio osamostaliti i dobiti tih osam apartmana u [adresa] pa se on prvi izdvojio s tih osam apartmana u [adresa] da bi ostali njen suprug OR, te UR i AR koji su i dalje bili zajedno iznajmljivali tu njihovu kuću na [adresa] i drugu kuću na [adresa] kojoj je bio vlasnik UR, te preostalih osam apartmana u [adresa], te su se nakon toga njih trojica išli dijeliti. Navodi da je KR bila ponuđena i ta kuća na [adresa] te isplata 400.000,00 EUR naspram tih apartmana u [adresa], međutim KR je htio baš te apartmane u [adresa], pa je onda dogovoreno da on dobije te apartmane u [adresa]. Ponavlja da je bio nesrazmjer u vrijednosti samih nekretnina te prihoda od tih nekretnina, te smatra da se ni uz isplatu nije mogla nadoknaditi ta razlika, a KR nije želio ni čuti da bi on uzeo kuću na [adresa] uz 400.000,00 EUR. Navodi da je do prodaje udjela u tvrtki MG designe došlo nakon podjele ove privatne imovine 2017., odnosno do prodaje udjela je došlo tijekom 2018. Navela je da se sva imovina stjecala zajedno, te su braća do podjele te privatne imovine dijelila prihode od te imovine dijelili zajedno na četiri dijela, bez obzira na koga je ta imovina formalno glasila. Pojašnjava da je kuća u [adresa], na [adresa] formalno glasila na njenog supruga ER, međutim do podjele između braće oni u kućnom budžetu nisu vidjeli ni kune vezano za prihod od te imovine, a prihod od te imovine je išao za ulaganje u izgradnju kuće u [adresa]. Poznato joj je da je otac stranaka RR dao nekakvu izjavu, te joj je poznat sadržaj izjave iz toga što joj je suprug rekao, odnosno isti joj je rekao kakva je to izjava i što je napisano. Navodi da je njen svekar invalid i poluslijep pa smatra da njen svekar nije mogao napisati i potpisati tu izjavu, a pogotovo ne u vrijeme od kada je ta izjava, odnosno misli da je iz 2020. Navodi da su oni za izjavu saznali tek kad je isplivala u ovom sudskom postupku kao dokument. Ističe da su ona i suprug bili kod svekra i svekrve 2022., nakon što je napisana ta izjava, te svekar i svekrva uopće nisu spominjali tu izjavu, a osim nje bili su prisutni njen suprug ER i njegov brat UR. Tada su pokušali razgovarati o toj izjavi koju je potpisao svekar, koju je sada spominjala. Ponavlja da je njen svekar zdravstveno loše, te da je poluslijep i skoro nepokretan i potrebna mu je pomoć. Njen suprug je želio raščistiti stvari te premda UR nije dao da se puno razgovara, ali je ER bio uporan i pitao je majku zašto je potpisana ta izjava. Majku je pitao s obzirom na loše očevo zdravstveno stanje, te je znao da ne može uputiti pitanje direktno ocu zbog tog njegovog zdravstvenog stanja, a pitao je majku u prisutnosti oca. Navodi da je ER pitao zašto ste lagali, a na što je majka odgovorila „Jesmo“. Navodi da je njoj bilo neugodno zbog sve te situacije, a onda se u jednom trenutku javio svekar i rekao da ne zna što je potpisao. Ističe da suprugovi roditelji znaju za tu izjavu, a nakon tog razgovora kod majke i oca, suprug i ona su se u roku od deset minuta digli i otišli iz njihove kuće. Ne zna da li je poslije suprugov otac poduzimao bilo što vezano uz tu izjavu, odnosno da bi izjava bila poništavana ili nešto slično. Navela je otac i majka stranaka ovise o prihodima AR, SR i KR. Navodi da njen suprug nije svom ocu predložio davanje, odnosno potpisivanje neke druge izjave koja bi demantirala predmetnu izjavu. Napominje da su tada bili u priličnom šoku, a pogotovo njen suprug zbog svega toga te su naglo napustili kuću suprugovih roditelja. Navodi da je tom prilikom njihova majka rekla njenom mužu ER da povuče tužbu koju je on prvi podigao protiv svoje braće. Napominje da je u Hercegovini, od kuda su njen suprug i njegova braća, sramota da se braća tuže po sudovima, te njihova majka nije željela da se sazna u selu da se oni tuže po sudovima. Smatra da je jedini razlog potpisivanja te izjave bio da se natjera njenog supruga da povuče svoju tužbu, odnosno da se braća izmire. Tijekom te svađe majka je tražila da se zatvaraju vrata i da susjedi ne bi čuli tu njihovu svađu, jer je sramota da su braća na sudu. Navodi da je ona bila zaposlena u više firmi stranaka i VR, te je u raznim periodima bila zaposlena u pojedinim firmama pa je tako bila zaposlena u firmi Kless i Kles-grad. Na pitanje od kuda joj saznanja vezano za podjelu te „navodne“ privatne imovine između braće svjedok navodi da ona saznanja crpi od svojeg supruga koji joj je govorio da su se braća sastajala i razgovarala o tome, a nešto su joj pričali i AR, nešto malo VR, a SR skoro ništa. Navodi da ona nije bila prisutna kada su braća imali konačni dogovor i isplatu iznosa od 400.000,00 EUR. Međutim bila je prisutna kada su braća imala neke druge razgovore vezano uz imovinu, a pogotovo kada je VR govorio da ni u kojem slučaju ne želi kuću u [adresa] prilikom podjele imovine. Na pitanje tko je bio prisutan na tom sastanku kada je bilo priče da VR ništa drugo ne želi osim tih apartmana u [adresa] svjedok navodi da su bili prisutni AR, OR i ona. Na pitanje da li joj je poznato da bi u rujnu 2017. braća RR između sebe sastavila kakav ugovor vezano uz dogovor o imovini i isplati svjedok navodi da nije bilo dogovora da se radi neki ugovor, te da njoj ne pada na pamet da bi bio sklopljen kakav ugovor. Navodi da je u braku sa suprugom, ovdje tuženikom, od 2001. te ne zna kada je kupljeno zemljište na [adresa], a kuća je sagrađena za vrijeme njihovoga braka, ali ne zna točno koje godine. Navodi da je kuća oduvijek od kada je sagrađena bila za najam, te nitko od braće RR nije živio u navedenoj kući. U ugovoru za najam je bilo navedeno da kuću u najam daje RR, otac stranaka. Navodi da je zastupnik oca bio VR, te je on dogovorio taj najam. Ističe da i dan danas traje taj ugovor o najmu, s time da je sada u tom ugovoru o najmu njen suprug ER, te je njen suprug u ugovoru o najmu nakon podjele od te 2017. Navodi da je novac od te najamnine kada je u ugovoru bio RR išao na račun LR, a VR je bio zastupnik, a misli da i AR, te su oni podizali novac s toga računa. Navodi da ona nema te ugovore, ali ih ima suprug. Navodi da su odnosi između stranaka u rujnu 2017. bili zategnuti. Tada je odnos između njenog supruga bio najzategnutiji s bratom VR koji nije stranka u ovom postupku, a kasnije onda i s GR i SR. Navodi da je njezin suprug dobio tih 400.000,00 EUR od braće AR, SR i VR, a ona ne zna tko mu je osobno uručio te novce. Ističe da je to bio dio do tada te njihove zajedničke financijske imovine. Također navodi da je svaki od braće imao kod sebe kod kuće određeni iznos novaca koji nije bio njihova posebna imovine već se radilo o zajedničkoj imovini braće s kojom su zajedno raspolagala, te se ti novci onda nisu dirali u njihov kućni budžet jer se radilo o zajedničkoj imovini braće. Na pitanje što je u podjeli imovine nakon isplate od 400.000,00 EUR njenom suprugu dobio 2. tužitelj UR, svjedok navodi da je taj iznos od 400.000,00 EUR bio zajednički novac od braće UR, te je SR također bilo ponuđena ta kuća na [adresa] ista kao i od njenog supruga i 400.000,00 EUR, te se smatralo da uz kuću ide i 400.000,00 EUR. Misli da je i SR bilo ponuđeno tih 400.000,00 EUR, a misli da je UR u tom trenutku odbio. Isti za sebe kaže da mu ne treba ništa jer nema obitelji. Ona ne zna da li je njemu nešto kasnije isplaćeno, misli da nije, ali ne zna sigurno. Njoj je to poznato iz razgovora s njezinim suprugom ER, a bila je prisutna kada je UR izjavio da je on bez obitelji i da njemu ne treba ništa. Navodi da ne zna koliko je novčanih sredstava bilo iz tog fonda iz kojeg je njezinom suprugu isplaćeno tih 400.000,00 EUR, a također ne zna koliko je novčanih sredstava bilo kod njezinog supruga iz tog zajedničkog fonda. Ne zna točnu godinu kada je kupljeno zemljište u [adresa], međutim bila je u braku s tuženikom u vrijeme kupovine toga zemljišta. Zna da je sve vezano za kupovinu toga zemljišta vodio VR, a kasnije zna da su zemljište i kuća bili upisani na VR i GR, pa pretpostavlja da je od početka bilo tako. Navodi da je radila u tvrtci Kless kada je kupljeno to zemljište i da se dugo dogovarala kupnja tog zemljišta s obzirom na pregovore oko kupoprodajne cijene. Zna da je bilo neke priče oko kompenzacije za stan koji je imala firma Kless, odnosno jedna od ovih firmi braće UR. Ona je u tvrtci Kless radila od 2003. do 2017. Njen suprug počeo je raditi u tvrtci Kless negdje u svibnju ili lipnju 2001., a član društva je postao dosta godina kasnije, a nisam sigurna u godinu. Vezano za kuću na [adresa] u [adresa], a u kojoj kući žive ona i suprug, te gdje se nalazi i klesarska radionica navodi da je zemljište već bilo kupljeno kada su ona i OR došli 2001., a radionica je već jedno 30% sadašnjeg omjera bila napravljena, kuća je konačno sagrađena i bila useljiva krajem 2003., a ostatak klesarske radionice se postepeno nadograđivao kako su braća radila i zarađivala. Navedeno zemljište su vjerojatno kupili AR, UR i VR, a da li je glasilo na oca LR ne zna. Ističe da su objekte na navedenom zemljištu sagradila sva četvorica braće zajedno. Svjedok navodi da je točno da je njezin suprug vlasnik stana na adresi [adresa], a vlasništvo je stekao darovanjem od oca LR. Pojašnjava da su sve nekretnine kojima su braća raspolagala uvijek bile upisane na jednu osobu, jer je tako bilo lakše plaćati sve režije i voditi računa o određenim nekretninama, pa je tako koliko ona zna ta nekretnina bila upisana na oca LR, da bi kasnije darovanjem stan bio upisan na njezinog supruga. Na pitanje na koji način je otac RR stekao te nekretnine u [adresa] svjedok navodi da su vjerojatno UR, VR, AR i ER imali neki dokument, te je to upisano na oca LR, a ona detalje o tome ne zna. Navodi da je ona na tu nekretninu došla tek 2003. ili početkom 2004., te je neko vrijeme bila s djetetom kod svojih roditelja. Navodi da joj je poznato da su AR i UR, te Jurina žena ĐR darovali njenom suprugu neke dionice. Navodi da su se svi oni u obitelji kada su krenule u prodaju dionice HT-a odlučili kupiti te dionice, te se skupilo njih 12 ili 13 i odlučili su kupiti te dionice svaki po 63 dionice po osobi koliko je bilo dozvoljeno kao paket. Navodi da su u kupnju tih dionica bili uključeni od strane njezine obitelji osim nje i supruga i njezini roditelji, te njena sestra, a bili su uključeni i ovdje tužitelji, te Jurina supruga, te Ivičina prijateljica SŽ, te sestra i šogor Jurine supruge. Sve te dionice vezano za poslovanje onda su prenesene na njezinog supruga ER te je podjela dividendi do podjele između braće bila zajednička. Navodi da nema saznanja o bilo kakvom dogovoru između svojeg supruga i njegove braće vezano za povrat navedenih dionica. Navodi da je privatna imovina braće najvećim dijelom obuhvaćala nekretnine, manji dio te dionice koje su bile neznatan dio vrijednosti, a navedeno je uključivalo i novce koje su braća imali kod sebe. Na pitanje da li onda i nekretnina na [adresa] spada pod tu privatnu imovinu svjedok navodi da je ta nekretnina već davno riješena i nije spadala u podjelu između braće koja je rađena 2017. Navodi da se radi o stanovima u kojima oni četiri obitelji žive svaki u jednom stanu, odnosno svaki od braće UR sa svojom obitelji ima po jedan stan u navedenoj nekretnini. Podjela vezano za nekretninu u [adresa] je riješena tako da svaki od braće živi u svom stanu. Nakon što je svjedoku predočena preslika potvrde od 21. rujna 2017., a koja se nalazi u preslici i na listu 19 spisa, na pitanje da li zna tko je sastavljao tu potvrdu, svjedok navodi da joj je njezin suprug OR kada je došao kući s tom potvrdom rekao da je potvrdu sastavio AR, te da mu je AR pružio tu potvrdu i dao istu da mu potpiše kao priznanje o isplati. Na pitanje čija je imovina bila, odnosno nekretnine koje je ranije spominjala na [adresa], u [adresa] i dionice, bez obzira na koga je u određenom momentu ta imovina glasila, svjedok navodi da je to bila zajednička imovina.

39. Svjedok JR, brat tužitelja i tuženika, prilikom saslušanja naveo je da su 1997. on i brat AR, a manjim dijelom i brat SR, kupili zemlju na [adresa] u [adresa], te su na toj [adresa] počeli graditi kuću i radionu, a kupili su i strojeve. Kuća je kasnije dobila broj 75a, a radiona odnosno hala je dobila kućni broj 77, te su na toj lokaciji ustvari četiri zemljišne čestice. Navodi da su AR i on već za vrijeme bivše Jugoslavije otišli u Njemačku, a SR je otišao 1995., pa je tako i došlo do tog nesrazmjera u imovini da su AR i on imali više novaca za uložiti u kupovinu tog zemljišta i ulaganja u taj poslovni prostor i kuću. Kada su se uknjižili prvo su se na zemljište uknjižili on i AR, pa su željeli uknjižiti i SR. Savjetovali su im da zbog poreza prvo darovnim ugovorom prenesu sve na svog oca LR, a onda da otac daruje njima trojici braće. Navodi da su na [adresa] u toj kući bila četiri stana, a bio je i poslovni prostor, te garaža. Navodi da su 2010. dogovorili da darovnim ugovorom u jedan stan uključe i brata ER, te u ostale čestice, pa tako i u radionu, premda isti nije ništa ulagao u tu nekretninu. S ER je dogovoreno da će mu darovati taj stan i ostale čestice, ali ako oni to traže, OR im treba vratiti te nekretnine. Naveo je da je ER već 2003. ušao u stan koji su oni napravili. Negdje 2016. ili 2017. su se ER i on nešto porječkali, te je ER u njegovom uredu rekao da će im sve njihove nekretnine vratiti, premda se nakon toga smirio. Navodi da se ER te godine htio maknuti i tražio je novce da se makne iz nekretnina i društva Kless i MG designe, s time da se ne sjeća da li je tada već bilo društvo Kless grad i Klesmont. Napominje da je društvo Kless osnovano još 1999. i osnovali su ga AR i on, te nije siguran da u tom osnivanju nije bio uključen i UR. Nakon toga je osnovana tvrtka Klesgrad, te su istu tvrtku osnovali sva četvorica braće, više se ne može sjetiti koje godine, a ta firma nije imala svoju imovinu niti sredstva. Ista je osnovana za gradnju te je sagradila tri zgrade na [adresa] u [adresa] i to malo prije krize 2008., pa mu se onda čini da je ta firma osnovana 2004. ili 2005. Firma Dalmalit je osnovana na njegovo ime, odnosno on je istu osnovao s ciljem dobivanja koncesije. Navodi da je firmu Klesmont osnovao OR na sebe s ciljem prodavanja robe od firme Kless, a on se isto uknjižio na firmu Klesmont možda godinu ili dvije naknadno, a ta firma nije imala imovine. Navodi da su u [adresa] on i brat AR napravili zgradu i bili su vlasnici pola-pola, a druga braća u tome nisu sudjelovala. Navodi da je ER 2009. posudio 65.000,00 EUR za kupnju zemljišta na [adresa], što je i vidljivo u zemljišnim knjigama. Negdje 2008. ili 2009. kada su prodani ti stanovi na [adresa] u [adresa] odlučili su sva četvorica braće da firma Klesgrad osnuje zajedno s jednim G firmu MG design u kojoj je Š bio vlasnik 51 %, a G 49 %. Navodi da je napravljena hala u Križu, te je ta firma počela s radom i ER je prvo bio direktor te firme i predstavljao je nas četvoricu u braće u toj firmi. Negdje 2013. firma Klesgrad je likvidirana, te su udjeli iz te firme preneseni na nas svu četvoricu braće kao fizičke osobe. ER je negdje 2015. ili 2016. otišao s mjesta direktora da bi nakon toga bio prokurist u navedenoj firmi gdje ih je također predstavljao. Navodi da su on, AR i UR vidjeli da poslovanje navedene firme nije primjereno te su tražili da se sazove skupština firme, a čini mu se da se radi o 2016., 2017. ili 2018., ali nije sto posto siguran u godinu. Na skupštinu su došli SR, AR i on, a došao je i taj G, a OR nije bilo. Tema te skupštine je bio način poslovanja te firme. Njih trojica su rekli ER da su odlučili izaći iz te firme i da ne žele sudjelovati u poslovanju te firme, te su prodali svoje udjele u toj firmi, a OR tada nije prodao svoj udio u toj firmi. Navodi da su od OR tražili da im vrati novce iz te firme s obzirom da je isti znao da su firmu Klesgrad financirali on, AR i SR, te je znao kako je sve stečeno. Navodi da ne zna što je OR radio sa svojim udjelom u toj firmi MG designe, ali zna da njima nije vratio njihove novce. To je sve što zna o imovini do 2018. ili 2019., a da li je nešto kasnije kupovano ne zna. Navodi da nikada nije bilo nikakve zajedničke imovine između njih braće, pa nikada nije ni došlo do nikakve podjele neke privatne imovine. Ističe da su AR, UR i on dali ER 475.000,00 CHF, a što je bila protuvrijednost od 400.000,00 EUR 2017., a isti je tražio taj iznos novaca da krene dalje i da se makne iz njihovih nekretnina u [adresa] koje su podrazumijevale taj jedan stan i poslovni prostor na [adresa] i halu, radionu na [adresa], odnosno da se makne sa sve četiri čestice koje se nalaze na [adresa]. Navodi da je ER bio upisan i u firmu Kless, te kada je isti upisan kao član društva, odnosno suvlasnik firma je imala 2.000,000,00 HRK neisplaćene dobiti, a to je bilo 2010. ER je trebao vratiti sve da bi oni pristali i isplatili mu te novce, dakle on je trebao vratiti ono što zna da nije stekao. Navodi da su ER isplatili tih 475.000,00 CHF, te je isti jednostavno nestao. Naveo je i da je ER trebao vratiti i dionice koje su mu dali da upravlja u njihovo ime, a radilo se o dionicama u vrijednosti cca 75.000,00 EUR. Kada je bila skupština društva 2018. na skupštinu je došla [adresa] odvjetnica, a on nije došao. ER tu imovinu nije vratio i sva ta imovina na [adresa] i dalje je upisana na njega. Navodi da imovina u [adresa] nema nikakve veze s tom isplatom od 457.000,00 CHF. Što se tiče dionica koje je spominjao od 75.000,00 EUR navodi da su te dionice kupili AR i on svojim novcima, ali su iste dali na upravljanje ER jer je rekao da trgovanje dionicama treba pratiti svaki dan, pa su to prepustili njemu, međutim poslije od toga više nitko od njih ništa nije vidio. Navodi da tuženik nije vratio dionice na ime isplate koja je izvršena. Navodi da je zemljište u [adresa] kupljeno 2010., te je napravljena zgrada sa 14 apartmana, a i zemljište i zgradu su financirali on i brat AR. Navodi da su on i AR svaki dali 50.000,00 EUR u Equity fond, te su u tom fondu izgubili 25 %. Zbog tog gubitka odlučili su kupiti dionice koje su se u to vrijeme prodavale, a ne može se sjetiti koje je to godine bilo, ali zna da se prodavao HT i Konzum, odnosno više dionica iz drugih društava, te su on i AR kupili te dionice, a kako su i tu gubili novce i ER je rekao da se to tako ne radi i da to treba pratiti svaki dan, kako je već ranije iskazao. Navodi da su te dionice bili paketi te nisu bile samo na njegovo i Jurino ime već na više osoba jer su se jedino tako mogle kupiti pa su osim njih bile i na Jurinu suprugu ĐR, te SR, a drugih osoba se više ne može sjetiti. Nakon toga su dali te dionice na upravljanje ER. Navodi da nema neki dokument da će mu ER te dionice vratiti već je to bio njihov dogovor. Navodi da su u poreznoj upravi bili savjetovani da se nekretnine u [adresa] daruju njihovome ocu VŽ, a da bi se nakon toga darovale SR da bi platili manji porez. Nakon toga navodi da imovina u [adresa] nije prebačena s njihovog oca LR na njih trojicu braće GR, SR i VR, darovnim ugovorom kako je bila prvotna zamisao, već je 2010. napravljen darovni ugovor između njihovog oca LR i sve četvorice braće dakle AR, SR, OR i VR. Navodi da se radilo o samo jednom darovnom ugovoru između njihovog oca i njih četvorice braće vezano za tu nekretninu u [adresa]. U trenutku kada je dogovoreno da će darovnim ugovorom otac prebaciti na njih četvoricu nekretnine u [adresa], to je prebačeno u zemljišnim knjigama 2010. Ne zna točno koliko prije toga je potpisan darovni ugovor između njihovog oca i njih četvorice braće AR, SR, OR i njega. Kada je sklapan taj darovni ugovor s ocem našli su se njih četvorica braće u uredu, te su dogovarali da imovina na [adresa], te društvo Kless, Kless designe i MG designe odnosno udio u vlasništvu tih društava i paketi dionica koje je ranije spominjao u vrijednosti od 75.000,00 EUR, odnosno vlasništvo svega toga ER vrati njima. Navodi da je to bio dogovor između njih četvorice braće i u tome dogovoru nije sudjelovao njihov otac, premda je isti za to znao. Na pitanje kako je mogao dogovoriti povrat udjela u tvrtki MG designe kada navedena tvrtka u to vrijeme još nije bila osnovana svjedok navodi da je bilo vlasništvo u Klesgradu iz koje tvrtke je kasnije osnovan MG designe. Misli da njihovi roditelji nisu sudjelovali u kupovanju dionica u HT-u, ali se više ne sjeća. Navodi da mu je poznato ime KŽ. Vezano za dionice kupljene na ime KŽ, odnosno da li se iste odnose na obvezu tuženika za koju svjedok tvrdi da je postigao dogovor o povratu, svjedok ponavlja da su se kupovali paketi dionica. Ističe da je HT prodavao dionice i jedna osoba je mogla kupiti samo jednu dionicu, ako se dobro sjeća. Navodi da su dionice kupovali koliko sada zna AR, ĐR, te je bilo i više ljudi kojih se sada više ne sjeća, s obzirom da je to bilo pred 17 godina. Na pitanje da li se ČR, odnosno tuženik, obvezao na povrat svojih dionica ili dionica koje su kupljene na ime tih trećih osoba, svjedok navodi da su dionice koje su dane na trgovanje tuženiku ER bile dionice koje su svojim novcima kupili on i njegov brat AR, te je dakle OR bio dužan vratiti te dionice, a ne neke druge dionice. Na pitanje da li je ČR bio u obvezi vratiti i dionice koje su bile na ime ĐR, ŠR, te na druge osobe svjedok nakon toga navodi da su te dionice bile darovnim ugovorom darovane ER te je onda on te dionice bio dužan i vratiti. Navedene darovne ugovore radila je ŽR, [adresa] supruga. Navodi da je ŽR radila te darovne ugovore jer je ista rekla da je po pitanju poreza to najbolja priča. Vezano za činjenicu da je zajedno sa GR i ŠR **.**.2018. ponudio tuženiku ER otkup udjela tvrtke MG designe, svjedok navodi da je tuženik bio dužan vratiti udjele u navedenom društvu i u komunikaciji prema ER, a on više ne zna da li poštom ili mail-om, kada su njih trojica AR, UR i on odlučili prodati udjele u tvrtki MG designe, poslali su ER dopis da prodaju svoje udjele. Navodi da to u prijevodu znači da je ER svoj udio trebao vratiti njima ili prodati pa vratiti u novcima. Na pitanje da li je to napisano tuženome ER, svjedok navodi da koliko se sjeća nije. Na pitanje na koji način bi onda tuženiku trebalo biti jasno da bi im trebao vratiti udjele, ako to ne piše, odnosno piše dijametralno suprotno svjedok navodi da je odgovorio, odnosno da na isti način kako je bilo dogovoreno za ostalu imovinu. Na pitanje da li su njih četvorica braće dijelili imovinu na privatnu i poslovnu svjedok navodi da je privatna imovina bila svačija ponaosob u udjelu u kojem je, osim u [adresa] gdje je ER bio fiktivno upisan. Poslovno je bilo poslovno. Navodi da on nikada nije imao imovinu na [adresa]. Navodi da je ER kupio zemljište na [adresa] i on mu je posudio 65.000,00 EUR. Navodi da ne zna da li je tužitelj UR imao kakvu imovinu na [adresa] i da to nije pitanje za njega. Poznato mu je da je imovina koja je glasila na NR i AŽ davana u zakup odnosno u najam, te ističe da je ER dok je gradio kuću posuđivao novce i vraćao je jednim dijelom iz najma. Što se tiče Antine imovine i tko je raspolagao s njegovom imovinom, svjedok navodi da je svatko od njih braće raspolagao sa svojom privatnom imovinom. Na pitanje da li ima saznanja da je otac RR imao punomoć za raspolaganje na računu na kojem su bili kumulirani primitci od zakupa odnosno imovine koja je glasila na ER i IR svjedok navodi da se sjeća da je ER rekao da je ovjerio punomoć kod bilježnika za najam na oca. Navodi da prihodi od najma nekretnina OR i ŠR nisu bili utrošeni za gradnju kuće u [adresa], odnosno [adresa] novci nisu trošeni na njegovu imovinu u [adresa], odnosno bilo gdje, te navodi da je on financirao ER, a ne OR njega. Navodi da se ne sjeća da li je on bio opunomoćen po računu na kojem se kumulirala zakupnina Matine i Antine kuće na [adresa], već zna da mu je OR bio dužan i još uvijek mu je dužan novaca. Navodi da je svoje apartmane u [adresa] vodio sam zajedno sa suprugom, te nije vodio analizu, a niti je od toga ikome davao novce. Što se tiče Jurinih apartmana navodi da je to pitanje za GR. Navodi da je tvrtka Kless imala poslovnicu u Njemačkoj 1999., a to je bilo u vrijeme kada je ER bio student, odnosno možda je radio negdje, ali to nema veze. Navodi da je navedena poslovnica u Njemačkoj poslovala u vrijeme od 2010. do 2018. kada je ER bio član društva Kless. Što se tiče poslovanja tvrtke Kless u Njemačkoj i da li je u poslovnim knjigama u Hrvatskoj prikazivano poslovanje tvrtke Kless u Njemačkoj svjedok navodi da su za to bili zaduženi ER i ŽR, njegova supruga koji su bili zaduženi za vođenje knjigovodstva društva Kless uključujući i Njemačku. Navodi da je poslovnica društva Kless u Njemačkoj imala knjigovodstvo, odnosno računovodstvo u Njemačkoj. Nakon što je svjedoku predočena potvrda od 21. rujna 2017. koja se u preslici nalazi na listu 19 spisa, svjedok misli da je potvrdu napravio AR s ER, odnosno toliko se sjeća. Sjeća se i da kada mu je navedena potvrda donesena tom prilikom je rekao da njemu ta potvrda ne treba, ali je istu potvrdu potpisao. Ističe da ER prvo nije želio potpisati potvrdu i rekao je da oni nikada nisu ništa potpisivali, nakon čega je AR rekao da potpišu da ponovno ER ne bi došao i tražio nešto i da imaju kakav takav dokument, te su onda nakon toga svi skupa potpisali. Navodi da su sva četvorica braće bila prisutna kada su potpisivali navedenu potvrdu. Ističe da se navod „na ime razlike u razdiobi privatne imovine“ odnosi na ono što je rekao na početku, odnosno na izlazak iz privatne imovine na adresi [adresa] u [adresa]. Na pitanje da li je već ranije rađena kakva razdioba između braće, svjedok navodi da mu nije jasno razdioba čega, te navodi da je sve razdijeljeno odnosno on je napravio kuću u [adresa], radionu s GR i ŠR kako je već ranije naveo i [adresa] s GR od kupovine zemljišta do dan danas u ½. Nije mu jasno što on sada ponovno mora podijeliti sa svojim novcima kada je sve tako napravljeno. Ističe da je u vrijeme kada je on 1997. kupovao zemljište u [adresa] imao protuvrijednost novaca za koju je mogao kupiti stan od 250 m2 na Jarunu, odnosno tada je bila i opcija da se kupi poslovni prostor na Jarunu od 250 m2, odnosno nešto manje kvadrata, ali se točno više ne sjeća koliko. Nije mu bila potrebna ničija pomoć kada je gradio nekretnine koje je već naveo. Na pitanje da li je tražbinu, temeljem koje su AR i UR tužili tuženika prenio istima, a ako je temeljem koje isprave i kada je ta isprava sastavljena svjedok navodi da je tražbinu prenio tužiteljima i tužitelje i tuženika je nagovarao da se dogovore i da on neće sudjelovati u tužbi. Nakon toga su ga braća UR i AR pitali da li može potraživanje prenijeti na njih na što je on pristao, te je potpisao prenošenje te tražbine na braću GR i ŠR, a ne sjeća se kada je on to potpisao ĆR i ŠR. Na pitanje da li je o navedenoj činjenici prijenosa tražbine na GR i ŠR obavijestio ER svjedok navodi da je ER zvao i tražio i od njega i od tužitelja da se izmire, te da se to ne rješava sudom. Na pitanje da li je bio opunomoćen na računu za najam nekretnine [adresa] svjedok navodi da je odgovorio na to pitanje samo nije bilo pitanje [adresa] nego ga se pitalo o kući SR i OR, a radi se o istoj nekretnini. Navodi da SR nije posudio novac za gradnju kuće ili štogod na adresi [adresa] u [adresa] na [adresa]. Navodi da kada je tuženik postao član društva Kless poslovni udio na tuženika nije bio prenesen uz naknadu jer isti nije platio ništa. Nakon što je svjedoku predočena preslika ugovora o darovanju nekretnina između LR i GR, JR, ČR i UR od 27. veljače 2014. koji se nalazi u preslici od lista 41-43 spisa, svjedok na pitanje da li je to ugovor o darovanju nekretnina koji je ranije spominjao u svojem iskazu kada je govorio o ugovoru o darovanju između njihovog oca i braće UR svjedok nakon toga navodi da misli da je to taj ugovor. Na pitanje da li je onda navedeni ugovor sklopljen 2014., a ne kako je svjedok ranije rekao 2010., svjedok navodi da kada je sada pogledao taj ugovor na njemu piše 2014., pa je vjerojatno sklopljen 2014. Ističe da je između njih braće UR, VR, OR, SR i AR s njihovim ocem RR sklopljen samo jedan ugovor o darovanju nekretnina pa se onda mora raditi o tom ugovoru o darovanju nekretnina. Navodi da je udjele u društvu Klesmont platio 10.000,00 HRK, odnosno ½ s obzirom da misli da je vlasništvo bilo 20.000,00 HRK, a istom društvo nije imalo nikakvu imovinu, a na isti način je mogao osnovati i neko drugo trgovačko društvo kako je osnovao i Č, odnosno nebitno bilo koje drugo.

40. Svjedok BR, šogorica stranaka prilikom saslušanja navela je da je njezin suprug JR brat ovdje stranaka. Navodi da njoj kao njegovoj supruzi nije ništa poznato o podjeli njihove privatne imovine. Navodi da nikada nije sudjelovala u nikakvim dogovorima oko njihove imovine bilo privatne bilo poslovnim odnosima među strankama. Navodi da se samo udala u tu obitelj. Navodi da joj ništa nije poznato o stjecanju njihove privatne imovine, te vezano za trgovačko društvo Kless. Navodi da joj ništa nije poznato o načinu stjecanja imovine koja se nalazi na adresi [adresa] i 75A. Navodi da joj također nije ništa poznato o načinu poslovanja poslovnica društva Kless u Njemačkoj koji je vodio njezin suprug JR, a njezin suprug je radio u Njemačkoj. Ne zna da li su ČR, GR i UR radili u Njemačkoj. Poznato joj je da je njezin muž u [adresa] sagradio apartmane, a mimo toga joj ništa drugo nije poznato. Na pitanje da li je te apartmane gradio s ovdje strankama GR, SR i ER svjedok navodi da nije već je to gradio njezin suprug sam, te za taj dio koji je od njezinog supruga ona zna, a za nešto drugo ona ne zna. Sve drugo smatra da se može pitati njezinog supruga. Na pitanje kako je financirana gradnja apartmana u [adresa], svjedok navodi da je odgovorila na pitanje. Na pitanje je li ona osobno i njezin suprug sudjelovali u podjeli dobiti od iznajmljivanja apartmana koji su u [adresa] i glase na ostale članove obitelji UR, primjerice GR svjedok navodi da ona nema nikakvih saznanja za ostalu braću svojeg supruga i njihovo poslovanje te njihovu privatnu imovinu. Navodi da ne zna ništa o dionicama HT-a koje su kupili članovi obitelji GR i njihovi srodnici, primjerice OŽ, sestra ŽR, te to prvi puta čuje. Navodi da ne zna ništa o financiranju i stjecanju imovine koja se nalazi u [adresa]. Navodi da ne zna ništa o istupanju iz društva Kless, odnosno Kless stil svojeg supruga JR. Brak s JR je sklopila 31. prosinca 2005. Navodi da kada se vjenčala za JR bila je u radnom odnosu u Privrednoj banci. Navodi da je radila na bankarskim pozicijama dvadeset godina, te je imala menadžerske ugovore. Ističe da se slijedom toga bavila svojim poslom i troje djece, te stoga nije ulazila u nikakve poslove i odnose svojeg supruga pa iz toga razloga nije mogla odgovoriti na ranije postavljena pitanja.

41. Svjedok CR, sestra stranaka prilikom saslušanja navela je da je njen brat ER, ovdje tuženik, došao puno kasnije raditi kod brata VR i AR u njihovu firmu Kless koju su oni imali skoro dvadeset godina u Hrvatskoj i Njemačkoj. Navodi da je negdje oko 2010. ili 2014., s time da nije sigurna u te godine i tu je se ne treba držati za riječ, od oca čula da je iz nekakvih privatnih, praktičnih i rizičnih razloga došlo da su braća AR i VR darovnim ugovorom sve svoje nekretnine, kuću i radionu, koje su imali u [adresa] prenijeli na oca RR. Poslije su se sve te nekretnine vratile i prebacile darovnim ugovorom na svu njenu braću i to SR, ER, VR i GR. Više se ne sjeća koje se to godine prebacilo na braću, a misli da je moglo biti od 2013. do 2015., s time da opet nije sigurna u godinu o kojoj se to radi. Navodi da je dolazila u posjete braći na tu nekretninu, a obično su oni dolazili po nju na aerodrom. Koliko ona zna radi se samo o toj nekretnini u [adresa], a ona nije ulazila u detalje zašto su oni to radili, premda je bila u jako dobrim odnosima sa svom braćom. Navodi da je od roditelja čula da je ER dobio oko 500.000,00 EUR od VR, AR i SR da izađe iz stana u toj kući u [adresa], te firme i svega. Kako su svi bili u dobrim odnosima njima nisu trebali nikakvi ugovori. Navodi da je tuženi brat ER ostao i u firmi i u tom stanu u [adresa], a radi se o toj firmi Kless koju je ranije spominjala. Navodi da se htjela od svega toga distancirati i nije ispitivala detalje, a kad je bilo što i pitala reklo joj se da ih se pusti i da nemaju vremena. Navodi da je te stvari čula i od sestre i od majke. Poznato joj je da brat ER ima kuću u [adresa] isto kao i brat SR, te su joj sama braća pričala o tome, a ona nije pitala za neke detalje. Pojašnjava da su se braća s ocem dogovarala oko darovanja svih tih nekretnina iz njima poznatih razloga, te se šalila s ocem kada je to sve bilo prebačeno na njega "Pazi da ja ne bi dobila svoj dio", te joj je otac tom prilikom rekao da ja neću dobiti svoj dio jer je to dogovor između braće. Navodi da ona nije imala nikakve pretenzije na te nekretnine u [adresa] u [adresa], a braća su joj i poklanjala neke nekretnine i ona to ne bi prihvatila jer nije imala interes za tim nekretninama. Navodi da su zemljište za te nekretnine u [adresa] kupili AR i VR, te su AR i VR sagradili kuću i radionicu na tom zemljištu, a kasnije im se pridružio i brat UR. Poznato joj je da je UR tu financijski učestvovao. Bratu ER je dobro poznato kada je on došao da je sve već bilo završeno i namješteno i iz toga razloga je sve ovo čudi. Na pitanje gdje su u to vrijeme kada je navedeno zemljište u [adresa] u [adresa] kupljeno radila njezina braća svjedok navodi da su njezina braća VR i AR negdje krajem 80. - tih prošlog stoljeća, a čini joj se 1989. otišli raditi u Njemačku, a ona je u Njemačku došla 1993. Zna da je SR nakon demobilizacije 1994. došao kod VR i AR. Navodi da su VR i AR bili jako uspješni i poslovno i privatno. Predmetno zemljište u [adresa] u [adresa] kupljeno negdje 1997. ili 1998. U to vrijeme ER je bio na fakultetu s time da se točnih godina od kada do kada je bio na fakultetu više ne sjeća, ali zna da ER u to vrijeme uopće nije bio u Zagrebu i nema nikakve veze s kupovinom te zemlje u [adresa]. Navodi da se to isto odnosi i na gradnju te kuće i radionice. Navodi da joj je njena majka HŽ rekla da su ona i njihov otac potpisali nekakvu izjavu da su MR, VR i UR pomagali ER, te joj je rekla da bi on trebao biti njima zahvalan. Navodi da ona ne zna sadržaj te izjave jer ona nikada nije tu izjavu vidjela. Također ne zna kada je ta izjava napisana, ali mora biti u zadnjih pet godina, odnosno misli da je to bilo pred jedno četiri godine s obzirom da je brat ER prije tri godine došao do njihovih roditelja na Veliki petak i tražio da povuku tu izjavu, a to joj je sve rekla majka. Više o tome joj je pričala majka, a otac samo plače kada se to spomene. Navodi da joj je majka rekla da su je AR, VR i SR tražili da potpišu tu izjavu koju je malo prije spominjala, međutim za VR nije sigurna. Navodi da je rekla da su braća AR i UR, te misli VR tražili roditelje da potpišu tu izjavu, a smatra da su oni to tražili zato jer su oni oštećeni i morali su stalno nekome isplaćivati. Pojašnjava da kada je rekla isplaćivati nije mislila na više isplata, te koliko je njoj poznato ostala braća su jednom ER isplatili iznos koji je ranije navela od oko 500.000,00 EUR. Navodi da su roditelji potpisivali izjavu koju je ranije spominjala kod kuće gdje oni žive odnosno u Bosni i Hercegovini u Ustirama. Navodi da je u vrijeme kada je potpisana navedena izjava njezin otac znao pisati i čitati, te navodi da njezini roditelji nisu nepismeni odnosno znaju čitati i pisati te se potpisati. Napominje da je njezin otac pred jedno četrdeset godina imao nesreću na poslu te je postepeno gubio vid. Njezin otac nije u takvom stanju da baš ništa ne vidi, ali ona nije sigurna točno koliko on vidi, ali se to njegovo stanje s očima postepeno pogoršavalo. Na pitanje tko je sve od osoba bio prisutan kada je brat ER došao kod roditelja na Veliki petak pred tri godine svjedok navodi da je osim njih bio prisutan UR, a ne zna da li je AR bio ili je poslije došao. Navodi da joj je majka rekla da je ER tražio od njih da povuku tu izjavu, s time da joj je majka rekla da je ER rekla da nikada neće povući tu izjavu jer je to istina. Navodi da joj je i sestra DŽ također potvrdila da je to tako premda sestra DŽ koliko je njoj poznato nije bila prisutna tom prilikom na taj Veliki petak, a DŽ joj je rekla da je to čula od majke. O tome događaju na Veliki petak AR joj je pričao jedno šest mjeseci nakon tog događaja kada ga je pitala, te joj je rekao isto što su i majka i sestra, a također joj je i UR rekao isto, a VR joj ništa nije pričao o tome jer je s VR u zadnje vrijeme manje komunicirala. Navodi da nije razgovarala sa tužiteljima prije što će svjedočiti na sudu u ovom postupku. Napominje da je s braćom, strankama ovog postupka, pokušavala razgovarati vezano za ovaj spor te im se samo nudila da li im može kako pomoći da to riješe. Sada kada je došla u Hrvatsku je odsjela kod braće SR i VR, te napominje da VR trenutno niti nije u svom stanu. Navodi da brat VR zajedno s bratom GR ima kuću u [adresa]. Ona je u toj kući u [adresa] bila možda dva puta, a ta kuća ima negdje 12-14 apartmana, ali nije sigurna s obzirom da je došla u tu kuću da vidi braću, a ne da bi brojala apartmane. Navodi da nju nije interesiralo kada je sagrađena ta kuća u [adresa], ali misli da je bilo negdje od 2015. do 2017., a također nije ju interesiralo tko je financirao tu gradnju, niti tko je to gradio. Koliko ona zna ER nije sudjelovao u financiranju izgradnje te kuće u [adresa]. Navodi da je iz priče čula da brat MR i VR imaju tu kuću u [adresa], a navodi da ona ne zna u zemljišnim knjigama na koga se vodi ta kuća. Ne zna na koga se u zemljišnim knjigama vode kuće od SR i OR u [adresa]. To je sve čula dok su svi bili u dobrim odnosima i to se sve pričalo među njima braćom i sestrama, te roditeljima. Koliko ona zna ER nije sudjelovao u iznajmljivanju apartmana u [adresa] i koliko ona zna AR i VR su iznajmljivali apartmane. Navodi da AR i VR nisu iznajmljivali kuću koja glasi na ER i na SR u [adresa]. Ne zna da li je njezin otac RR iznajmljivao kuće koje glase na SR i ER u [adresa]. Navodi da ne zna što brat AR ima osim [adresa] u svom vlasništvu, a također ne zna što brat VR ima u svojem vlasništvu osim imovine u [adresa]. Navodi da je brat ER došao u firmu Kless negdje od 2001. do 2003. ER je prije toga radio u nekoj banci u Mostaru, ali ne zna da li je to bilo prije nego je ER prvi puta došao u [adresa] ili je to bilo drugi puta s obzirom da je ER nakon nekog vremena i rada u firmi Kless otišao u Metković i tamo radio, te kada je ostao bez posla u firmi Obiu u kojoj je radio, te se nakon toga opet vratio u Kless. Ne zna razloge i na čiji je poziv ER došao raditi u Kless. Navodi da o poslovanju firme Kless ništa ne zna niti je to interesira. Navodi da je brat ER došao u firmu Kless negdje 2005., a ne zna koliko dugo je radio, odnosno da li isti još uvijek radi u firmi Kless. Koliko ona zna ER bio radnik, zna da je u firmi nešto bilo upisano na njega, ali ne zna što jer su to bili dogovori između braće i oca vezano za nekretninu, a i firmu. Pojašnjava da kada je spominjala darovne ugovore između braće vezano za nekretnine u [adresa] tu je onda smatrala da se to odnosi i na firmu Kless koja se nalazi na toj adresi. Ne zna da li se i neka druga firma nalazi na toj adresi [adresa] u vlasništvu braće RR. Ne sjeća se da li su u vrijeme dok su si braća bila dobra razgovarali o firmama Kless grad, Kless mont, Dalmalit, MG designe. Navodi da ne zna da li je tuženik osim što je bio direktor u firmi Kless bio direktor i vlasnik i neke druge firme na istoj adresi gdje je i firma Kless [adresa] i [adresa]. Ne zna ništa o dionicama koje su braća RR privatno kupovali, ističe da je dva puta godišnje nešto čula od braće i to je to, a kuda bi ona došla da ona vodi računa o svemu što su oni imali. Navodi da ju je to "nula" interesiralo. Navodi da su odnosi bili super i ona je bila sretna i zadovoljna. Također ponavlja da su joj sva četvorica isto. Navodi da ona osobno nikada nije sudjelovala u kupovini dionica s braćom RR, te ne zna što su dionice i ne razumije što su dionice. Navodi da ništa ne zna o tome da bi braća RR imala zajedničku gotovinu spremljenu doma te navodi da o njihovim financijskim poslovima, poslovima firme, te financijama ništa ne zna. Ne zna tko je inicirao privatnu podjelu imovine između braće. Na pitanje na koji način su podijelili privatnu imovinu braća u smislu zna li što su u toj podjeli privatne imovine dobili AR, VR i UR, a ne samo ČR odnosno da kaže što su preostala tri brata u toj podjeli dobili, a ne samo ČR svjedok navodi da smatra da je već na to pitanje odgovorila i ona više ne zna odgovor na to pitanje.

42. Svjedok ĐR, supruga 1. tužitelja, šogorica 2. tužitelja i tuženika, prilikom saslušanja navela je da ona ustvari živi na adresi [adresa] gdje se nalazi kuća u kojoj živi, a na adresi [adresa] se nalazi sjedište firme misli da se firma zove Kless, a radi se o firmi njenog supruga, te brata SR i VR. Kada se prvo doselila u tu ulicu vjerojatno je bila prijavljena na toj adresi pa je tako i ostalo, ali ustvari živi u kući na adresi [adresa]. Navodi da ne zna o nikakvoj podjeli imovine između braće ĐR. Ona se 2002. udala za GR koji je u to vrijeme imao svoju firmu, kako je rekla misli da se zove I, u [adresa] i u [adresa]. Navodi da ona o poslu koji je muž vodio ne zna ništa s obzirom da je u sedam godina rodila četvero djece te sam se brinula o djeci, a muž je vodio računa o poslu. Navodi da je isti svaki dan puno radio negdje do pet-šest popodne pa privatno vrijeme nisu željeli provesti razgovarajući o poslu, već o drugim stvarima. Navodi da je imala puno povjerenje u muža. Navodi da su se 2004. uselili u kuću koju su gradili njen muž AR, te njegova braća UR i VR na toj adresi u [adresa]. U to vrijeme kada su se uselili u kuću ER nije bio u Zagrebu, a ona ne zna gdje je on tada bio. Navodi da se ER uselio u stan do njih jedno jednu do dvije godine poslije njih. Navodi da ta kuća ima četiri stana te u jednom živi ona sa suprugom GR, a u ostala tri stana su ostala braća UR, ER i VR. Navodi da VR više ne živi u svojem stanu već jedno dvije godine. Ona ne zna da li osim kuće postoji poslovni prostor na toj adresi te zbilja ne zna niti ime firme i kakve tko ima ovlasti jer ona ima i imala je povjerenja u muža. Navodi da jedino zajedničko što muž i ona imaju kao muž i žena su taj stan u [adresa] u [adresa] i sedam apartmana u [adresa], od kojih u jednom borave tijekom ljeta, a ostalih šest iznajmljuju tijekom godine. O imovini Jurine braće ne zna ništa. Navodi da je o isplati tuženiku čula od svekra LR i svekrve HŽ, te od suprugovog brata SR, ovdje tužitelja. Zna da je neki iznos isplaćen ER, misli da se radilo o iznosu od 500.000,00 EUR koliko se ona sjeća i to na konto toga da on izađe iz imovine koja je njemu fiktivno upisana. Koliko je ona upoznata radi se o tom stanu u kući u [adresa] i o udjelu u firmi u kojoj radi njen muž i radio je ER, a misli da su radili i UR i VR, a to je ta firma Kless koju je ranije spominjala. Iz razgovora s mužom i obitelji je saznala da se radi o fiktivnom upisu OR. Navodi da su u obitelji svi bili iznenađeni s time što ER potražuje da mu se isplati odšteta za imovinu koja je na njega fiktivno upisana, te im je to bilo čudno. Navodi da je u ovoj situaciji cijela obitelj na jednoj strani, a ER je na drugoj. ER kada se uselio u stan u [adresa] je počeo raditi u toj firmi Kless kao radnik, te on nema nikakve veze niti s imovinom firme niti s kućom. Ponavlja da su svi bili iznenađeni njegovim potraživanjem. Njeno saznanje iz razgovora unutar obitelji je da je ER stan i udjele u firmi trebao vratiti bez ikakve isplate novaca njemu. Međutim isplaćeno mu je tih 500.000,00 EUR, a on nije vratio taj stan niti udjele u firmi. Firma Kless obavlja poslovnu djelatnost u Hrvatskoj, a prije je firma bila i u Njemačkoj, te ta firma ima sjedište u [adresa]. Navodi da je ona kada se udala par mjeseci bila zaposlena u firmi Kles i to negdje do porodiljnog s prvim djetetom. Navodi da je ona u vrijeme kada je bila zaposlena u firmi tih par mjeseci radila neke administrativne poslove, te navodi da je valjda primala plaću, te ističe tko radi da ne prima plaću, te navodi da bar tada je to bilo. Nakon što je svjedoku predočena građevinska dozvola od 4. prosinca 2022. koja se u preslici nalazi i od lista 48 do 50 spisa, te svjedok nakon što je izvršila uvid u navedenu građevinsku dozvolu navodi da ne zna što joj je pokazano, te ističe da ne zna o čemu se radi, te ne zna što joj je predočeno. Jasno joj je da se radi o građevinskoj dozvoli međutim ne zna u vezi čega. Na pitanje ima li saznanja tko je fiktivno upisao imovinu na NR, za koju ona kaže da je ER fiktivno upisan, svjedok navodi da ne zna i da je sve to čula iz razgovora, kako je prije navela. Navodi da trgovačko društvo Kless nije sudjelovalo u izgradnji apartmana u [adresa] već su to gradili ona i njezin suprug MR jedan dio, a drugi dio je radio brat VR, te se znalo koje je čiji dio. Navodi da se kuća u kojoj se nalaze apartmani koje je iznajmljuje zove Apartmani Zorka. Navodi da se služila i još uvijek se služi e- mail adresom [adresa elektroničke pošte], te joj nije jasno kakve to ima veze s postupkom. Na pitanje da li je s navedene e-mail adrese dostavljala e-mail poruke LŽ, ŽR, IR i dostavljala popis, odnosno obračun primitaka i izdataka za najam predmetnih apartmana, radi utvrđenja točnog iznosa prihoda koji su se dijelili na svu braću jednako svjedok navodi da je tu izneseno puna neistina, te to nema nikakve veze s podjelom imovine. Ponavlja da su [adresa] gradili isključivo ona i njezin suprug GR. Čula je od punomoćnika tuženika da se spominju ER i UR međutim isti nisu sudjelovali ni na kakav način u gradnji [adresa]. Navodi da ona nije dostavljala takve mail-ove kakve ističe punomoćnik tuženika, jedino postoji mogućnost da je sa ŽR, suprugom ovdje tuženika OR, koja joj se ponudila da joj pomogne u izradi obrazaca u Excelu, s obzirom da nije pismena u tom smislu jer je nutricionist, a ŽR se razumjela u to i imala je više saznanja o tome, te se vjerojatno bavila s time, te je vjerojatno istoj par puta poslala neku blagajnu s obrascima da vidi da li ona to dobro ispunjavam ili ne i to je sve što može o tome reći. Navodi da se ne sjeća da bi te mail-ove dostavljala i ŠR, te isti nije sudjelovao u podjeli prihoda od najma tih sedam apartmana. Navodi da su novci od prihoda od tih sedam apartmana bili novci od nje i njenog muža AR. Na pitanje da li je ona neke dionice HT-a, odnosno radi se o 69 dionica, darovala tuženiku svjedok navodi da je te ističe da je navedene dionice darovala tuženiku s obzirom da je on stalno pričao da on više zna i da se razumije u dionice pa je nakon njegovih silnih priča istome darovala dionice u punom povjerenju da se on onda time bavi i očekivali su svoje dionice i svoj povrat, te ni dan danas nije dobila svoje dionice. Navodi da i njezina djeca trebaju studirati i živjeti kao i tuženikova, a ne samo tuženik. Na pitanje kada svjedok govori u množini "Mi smo očekivali…" na koga se to odnosi svjedok navodi da se to odnosi na nju i na njezinog muža GR. Na pitanje da li je i njezin suprug tuženiku darovao dionice HT-a svjedok navodi da misli da je, te također misli da su i UR i VR, te je sve darovano u povjerenju, koje je izigrano od strane OR kao i cijeli ovaj slučaj uzevši u obzir i dionice i vlasništvo u firmi i vlasništvo u kući koja mu zapravo ne pripada i on to dobro zna. Navodi da je u obitelji između svih vladalo iznimno povjerenje te su se družili za ručkovima i pili kave te su razgovarali o svemu pa su bile spominjane i te dionice, pa od tuda ER onda i zna za te dionice. Ne sjeća se tko je inicirao sklapanje ugovora o darovanju svih dionica ER. Navodi da je ona darovala dionice iz isključivog razloga zato da tuženik s njima radi jer u slučaju da mu ona iste dionice nije darovala on s njima ne bi mogao raditi, te ističe da zašto bi ona pored svoje četvero djece kome davala koji nema ništa i ušao je u obitelj bez ikakve imovine i to zna. Na pitanje zašto ih nije dala brokeru da upravlja njima ako nije sama znala svjedok navodi da iz razgovora u obitelji i saznanja i priča OR da je on najpametniji onda tako bilo da su te dionice darovane ER i to je tako bilo. Te dionice su njemu dane da s njima upravlja, a nisu njemu dane. Navodi da tuženiku nije plaćala naknadu za upravljanje tim dionicama. Navodi da nije sudjelovala u isplati dobiti po navedenim dionicama.

43. Prvo tužitelj GR saslušan kao stranka u postupku naveo je da je brat ER do 2017. radio kod njih u društvu Kless kojeg su 1998. osnovali braća VR, UR i on, a ER su kao člana društva upisali krajem 2010. uz usmenu naznaku da on na prvi poziv njima vrati svoj udio. To je bio usmeni dogovor između njih, a ništa nije bilo na pismeno. Njih trojica VR, UR i on su već tada složili firmu koja je dobro poslovala, pa su iz praktičnih razloga, s obzirom da su njih trojica često bili na putu onda u društvo upisali i ER uz tu usmenu naznaku između njih. Navodi da su se kod njih usmeni dogovori uvijek poštovali. Navodi da su 2003. on i brat VR jedini bili upisani na nekretnine u [adresa] i 75a, [adresa], koje nekretnine su stjecali VR, UR i on, a UR nije bio upisan, premda je sudjelovao u gradnji i stjecanju tih nekretnina. Tada su bili savjetovani da ne plaćaju porez dva puta da prebace te nekretnine na oca, pa onda nakon toga da iste ponovno budu prebačene na njega, VR i ŠR. Dogovorili su se kada je to ponovno prebacivano s oca 2014. da na te nekretnine upišu i ER radi smanjenja određenih rizika, a oni su bili puno na putu. Tako je te 2014. s oca darovano sve na njih četvoricu braće, odnosno VR, ŠR, GR i ER premda ER nije sudjelovao u stjecanju te imovine. Isti također nije sudjelovao u stjecanju imovine u društvu Kless sve do 2010. Tada je sve između njih funkcioniralo i odnosi su između njih braće bili dobri. Odmah kada su te nekretnine upisane i na ER tražili su da on njima sve vrati ako krene nekim svojim putem. Napominje da inače imamo i dvije sestre. Napominjem da se radilo o fiktivnim upisima s time da se njima vrati njihovo, ako netko krene svojim putem. ER je od njih 2017. zatražio isplatu prvo 500.000,00 EUR. Isti je tada bio nešto nervozan i rekao je da bi možda išao svojim putem. Na kraju je sve to stalo na 400.000,00 EUR što su se dogovorili da bi on, VR i UR njemu dali. Navodi da prvo nisu bili suglasni s tom isplatom, ali su se na kraju dogovorili uz uvjet da im ER treba vratiti te nekretnine u [adresa] i to stan na navedenoj adresi i poslovni prostor te udio u klesarskoj radionici u [adresa] sve u [adresa], te udjele u firmama koje su tada bile, a to su bile firma Kless, te MG designe i misli Kless mont. Navodi da su ER isplatili taj iznos od 400.000,00 EUR i sačinili potvrdu od 21. rujna 2017. koju su priložili uz tužbu. Odnosi su tada između njih bili dobri i oni nisu tada ni slutili da on njima neće vratiti taj dio u tim nekretninama i firmama. Kada je bila ta isplata tražio je da se napiše potvrda premda je ER rekao da kada su oni pisali neke potvrde. Navodi da je htio neku potvrdu, te je počeo pisati, međutim ER se nije složio s tekstom koji je pisao i onda je ER počeo diktirati tekst. Dakle to se sve odnosilo na to kako je usmeno dogovoreno za te nekretnine u [adresa] i [adresa] u [adresa] i udjele u firmama Kless i svim ostalim društvima iz 2017. Kless mont i MG designe te je ER rekao da on izlazi iz svega. Navodi da im je trebao vratiti i dionice koje su kupili i koje su imali VR, UR i on, a radilo se o dionicama više društava i to HT, Atlantica i INA-e, premda je primarno bio HT te se radilo o značajnom iznosu. Navodi da su negdje 2010., a pod time misli na VR i sebe, uložili 100.000,00 EUR u Equiti fond te su izgubili 15.000,00 EUR i onda su nakon tog gubitka odlučili uložiti te novce u te dionice koje je rekao. ER financijski nije sudjelovao u kupnji tih dionica, ali je jedan paket tih dionica glasio i na njega. Navodi da je s ER bio korektan odnos sve do 2018. kada je došlo do prodaje udjela u društvu MG designe, a svoj udio je ER trebao vratiti ostaloj braći, odnosno njemu, VR i ŠR. VR, UR i on nisu bili zadovoljni kako se vodi društvo MG designe, a tu su imali talijanske partnere te su obavijestili upravu, a radilo se o J, da su odlučiti prodati svoje udjele. Te iste godine je sazvana skupština tog društva gdje su došli VR, UR i on, a ER nije došao i onda su prodali te svoje udjele J. Tada je ER trebao vratiti taj njihov udio, a kako se isti nije pojavio VR, UR i on su shvatili da nema ništa od dogovora s ER koji su postigli vezano uz tu isplatu od 400.000,00 EUR. Navodi da su par puta početkom 2018. tražili od OR da im vrati te nekretnine u [adresa] i [adresa] te udjele u firmama kako je to dogovoreno prilikom te isplate od 400.000,00 EUR. Navodi da je bratu ŠR s kojim se češće šetao govorio da će sve vratiti, međutim nakon te skupštine u društvu MG desinge su shvatili da ništa od toga i tada su se odnosi počeli hladiti. Više ga nakon toga nisu pitali da im sve to vrati, odnosno ipak su ga par puta pitali usmeno da to vrati, a i prije podizanja ove tužbe je upućen jedan pisani dopis da im to vrati. Međutim kako nije to nisu imali drugog izbora te su ga tužili. Ističe da su netočne tvrdnje tuženika da se navedena isplata od 400.000,00 EUR odnosi na apartmane u [adresa] i kuću u [adresa] na [adresa], misli da je [adresa] ili 3, nije siguran s obzirom da ER tamo ne živi, a UR inače ima kuću do njega. Navodi da nema nikakve osnove da bi ta isplata bila za te apartmane u [adresa] i zašto bi ga on isplaćivao za te apartmane u [adresa]. Navodi da je [adresa] njegov i da je on sagradio svoje apartmane i brat VR svoj dio apartmana u [adresa]. UR i ER su sagradili kuće na [adresa] te su sve te nekretnine sagradili svaki sa svojim novcima. Navodi da su VR, UR i on svojim novcima sve do 2010. stjecali bogatstvo i sve investirali bez OR, te su Matine tvrdnje netočne. Navodi da su zemljište u [adresa] VR i on kupili prije 2010., odnosno prije nego što je ER postao član društva Kless. Pojašnjava da su dionice koje su kupili prvo bile na njemu, VR, ŠR i ĐR (njegovoj supruzi), te je onda ER rekao da s dionicama treba trgovati i da bi bilo dobro da se to prebaci na njega da mu je lakše trgovati. Pitali su kako to napraviti, te su se ER i njegova supruga ŽR dogovorili da bi bilo najbolje da se prebaci na njih darovnim ugovorom zbog poreza, te su onda tako i napravili i ostala je situacija kakva je i sada, a isto je i s nekretninama koje je ER trebao vratiti. Navodi da je i za te dionice s ER dogovoreno da im to vrati. Napominje da je u svojem iskazu već prije rekao da je s ER dogovoreno da treba vratiti dionice i to kada oni zatraže, kako je već rekao. Na pitanje je li tuženik tim dogovorom iz 2017. kada mu je isplaćen iznos od 400.000,00 EUR pristao vratiti nekretnine u [adresa], udjele u društvima i dionice 1. tužitelj navodi da je tuženik na to pristao i nikada ničim to nije dovodio u pitanje te je i poslije toga par puta rekao da ne brinu da će to vratiti, a kako je već ranije iskazao. Što se tiče nekretnine u [adresa] navodi da su VR i on radili u Njemačkoj negdje od 1990., a poslije im se pridružio i UR jedno četiri godine kasnije, odnosno poslije rata. Navodi da su VR i on kupili zemljište na [adresa], ishodili su dozvole za radionicu, sagradili je, a odmah su godinu dana iza radionice sagradili i kuću i to su gradili on i VR, a ER je u to vrijeme mogao biti školarac ili student. Kroz gradnju je UR uložio svoja značajna sredstva koja su bila doduše manja nego njegova i Ivičina, ali on nije bio upisan u te nekretnine kako je već ranije rekao, a ponavlja da ER tu nije sudjelovao. Što se tiče apartmana u [adresa] VR i on su 2010. kupili zemljište te ishodili dozvole, a objekt s apartmanima je bio gotov negdje krajem 2015., te su VR i on već tijekom gradnje međusobno znali koji dio će kome pripasti, te se radi o praktično jednakim polovicama. Na pitanje da li su u isplati iznosa od 400.000,00 EUR 2017. VR, UR i on jednako sudjelovali s iznosima koji su isplaćeni ER ili je svaki dao različiti iznos za ukupno 400.000,00 EUR 1. tužitelj navodi da je svaki od njih VR, UR i on dao po 1/3 tog iznosa od 400.000,00 EUR. Navodi da je navedeni iznos isplaćen u CHF, te je zato na navedenoj potvrdi i naveden iznos od 475.000,00 CHF, a u vrijeme isplate to je bila protuvrijednost od 400.000,00 EUR. Prvo tužitelj navodi da je tuženik prvo radio u društvu Kless 2003. i to više kao ispomoć, te je to trajalo jedno kraće vrijeme odnosno pola godine, te se nakon toga vratio raditi u neko društvo u Hercegovini, gdje je radio jedno godinu-dvije, nije bio zadovoljan pa su mu oni kao braća pokušali naći posao u njegovoj struci, a radi se o diplomiranom ekonomistu. Napominje da se isti u Kless vratio i počeo raditi 2005. i to kao radnik, a sjeća se da je još 2006. kada su radili business centar International da je ER još uvijek radio na stroju. Navodi da je između njih braće sve bilo u redu od djetinjstva do te 2018. godine. Navodi da je tuženik prvi puta u društvu Kless bio zaposlen kao radnik, a kada je drugi puta zaposlen u društvu Kless tuženik je bio zaposlen kao radnik sve do 2010. godine kada je upisan kao član društva i postao direktor. Navodi da je društvo Kless dobro poslovalo i 2004. i 2005. te 2006. i dalje do 2012. do ulaska Hrvatske u EU te su nakon toga polako počeli problemi koji su na kraju eskalirali s nedostatkom radne snage i lošijim uvjetima poslovanja. Na pitanje da li je društvo Kless počelo bolje poslovati nakon dolaska tuženika u društvo Kless, odnosno od početka kada je tuženik došao raditi kao radnik, nebitno na funkciju koju je u društvu imao, odnosno da li je tuženik podigao poslovanje društva Kless 1. tužitelj na navedeno odgovara da navedena tvrdnja nije točna, jer je društvo Kless imalo četiri člana uprave, pa niti jedan član uprave ne može biti sam zaslužan, nego može biti zaslužna uprava. Jasno je da su AR, VR i UR do momenta upisivanja člana društva ČR u društvo Kless stekli ozbiljnu imovinu i imali značajnu ušteđevinu na bankovnim računima o čemu imaju dokaze. Na pitanje kada je dovršena gradnja radionice i kuće u kojoj se nalaze stanovi na [adresa] i 75a 1. tužitelj navodi da je to okvirno bilo, a nije siguran u točnu godinu, da je radionica sigurno završena 1999. odnosno 2000., a u kuću su uselili sigurno 2003. Navodi da ER nije bio tu u vrijeme njihovog useljenja u kuću, odnosno uselili su on, VR i UR, a ER je došao tek kasnije i uselio u već gotov i uređen stan, a više se ne sjeća točne godine, ali misli da se radi o 2004. ili 2005. Na pitanje kako to da su ponudili ovdje tuženiku da od njih otkupi udjele u društvu MG designe 30. lipnja 2018., a s obzirom na 1. tužiteljeve ranije tvrdnje, 1. tužitelj navodi da je ta skupština društva MG designe, na koju ER nije došao, bila negdje u lipnju 2018. Ističe da su S došli s odvjetnicima i cijelim timom, te su čitali društvene ugovore gdje jasno stoji da svaki imatelj poslovnog udjela je obavezan ponudit svoje udjela svakom članu društva te su im rekli da trebaju obavijestiti ER, što su i učinili, a to je bila njihova obveza iz društvenog ugovora, a što su im rekli ti odvjetnici da se ne bi tko žalio. Navodi da to ne priječi ER da njima vrati svoj poslovni udio i nitko ga ne priječi da njihove poslovne udjele kupi. Pojašnjava da je tuženik njima trebao vratiti svoj poslovni udio kako je i dogovoreno između njih braće, međutim kada su on, VR i UR prodavali svoje poslovne udjele oni su bili dužni obavijestiti ER da prodaju svoje poslovne udjele i to je to. Ističe da je teoretski ER mogao kupiti njihove poslovne udjele da je imao novaca ili interesa. Na pitanje da li su oni kao braća radili razliku između svoje privatne imovine i poslovne imovine braće 1. tužitelj navodi da je sve privatna imovina, pa tako i trgovačko društvo. Što se tiče teksta potvrde 1. tužitelj navodi da je sam tekst potvrde, kako je već rekao, diktirao ovdje tuženik te on, VR i UR nisu ulazili u sam tekst potvrde već je njima trojici bilo bitno da imaju potvrdu da su tuženiku, bratu ER, isplatili iznos od 400.000,00 EUR. Vezano za nekretnine u [adresa] prvotužitelj navodi da on nije raspolagao prihodima od navedene imovine, te VR nije sigurno, te ističe da je svaki raspolagao sa svojom imovinom. Na pitanje ima li saznanja je li sklopljen ugovor s Američkom ambasadom za nekretnine u [adresa] i je li on imao punomoć na računu na koji je Američka ambasada isplaćivala najam odnosno zakup obje te kuće 1. tužitelj navodi da se toga ne sjeća. Na pitanje da li je podizao novčana sredstva s tog računa, 1. tužitelj navodi da se ne sjeća da on ima s tim išta. Vezano uz nekretnine u [adresa] navodi da on nema saznanja je li do potpisivanja potvrde od 21. rujna 2017. njegova supruga ĐR redovito obavještavala i ER i IR vezano za prihode i rashode poslovanja svih četrnaest apartmana u [adresa]. Ističe da je njegova supruga iznajmljivala njihovih sedam apartmana u [adresa], pri čemu misli od sebe i supruge, te on nema ništa s iznajmljivanjem tih apartmana već isključivo njegova supruga. Navodi da su osim društava koje je već ranije naveo Kless, Kless mont i MG designe poslovala i društva Kless grad i Dalmalit. Navodi da je tuženik bio član društva u Kless gradu, a u Kless montu su bili tuženik i JR, nakon čega je ER Kless mont vratio VR, a koliko se sjeća da tuženik nije bio član društva Dalmalit. Napominje da društvo Kless mont nije ostvarivalo nekakve značajne prihode, te se bavilo isključivo prodajom spomenika društva Kless. Navodi da društvo Dalmalit nije ostvarivalo nikakve prihode dok Kless grad je.

44. Drugo tužitelj UR saslušan kao stranka u postupku naveo je da je slušao iskazivanje 1. tužitelja svojeg brata i slaže se sa svime iskazanim i nema nekih primjedbi na ono što je njegov brat rekao te također nema nešto za nadodati na njegov iskaz što brat eventualno ne bi rekao a vezano je za predmet spora. Nadodaje da je on vlasnik kuće u [adresa]. Ističe da je navedena kuća bila iznajmljivana Američkoj ambasadi, a prihodi od navedenog najma su išli isključivo njemu. Navodi da je navedenu kuću gradio sa svojim novcem, a zemljište za navedenu kuću je kupio 2009. ili 2010., te je kuću počeo graditi negdje 2011., što je trajalo duži period. Navodi da je kuću iznajmio negdje u srpnju ili kolovozu 2015., ali nije sto posto siguran, te taj najam još uvijek traje. Poznato mu je da AR i VR imaju kuću u [adresa] u kojoj kući se nalaze apartmani, te su tu kuću gradili AR i VR, te on s tom kućom nema nikakve veze. Navodi da je zemljište za kuću u [adresa] kupio od gospodina TR, misli da se tako zvao. Na pitanje tko je dogovarao izradu projekta, građevinske radove i gradio tu kuću 2. tužitelj navodi da je on gradio kuću i investirao, međutim u svemu mu je jako pomogao brat AR s obzirom da je on građevinar i on to zna i puno mu je pomogao, a građevinske radove je izvodila firma Jarun građenje. Na pitanje da li su u isto vrijeme izvođeni radovi na kući na adresi [adresa] i [adresa] navodi da je on gradio svoju kuću, a ne zna za tuženikovu. Ističe da su njegova kuća na adresi [adresa] i kuća tuženika na adresi [adresa] napravljeni u razmaku od oko pola godine, koliko se sada sjeća, a što je bio bliski vremenski period, te misli da je tuženik svoju kuću ranije završio. Navodi da je on iznajmio svoju kuću preko jedne agencije, a ne zna tuženikovu kuću. Na pitanje je li novac od najma njegove kuće išao na račun na kojem je njegov otac RR imao punomoć za raspolaganje navodi da je možda nešto na početku od tog najma išlo na njegovog oca, ali nije siguran točno u kojem periodu, sjeća se da je to bio vrlo kratak period od cca jedne godine, ali se sada više ne može sjetiti zbog proteka vremena. Misli da mu se novci isplaćuju na račun u RBA banci. Na pitanje je li mu ĐR ikada slala mail vezano za prihode apartmana u [adresa] navodi da on mail jako slabo koristi i da ne zna zašto bi mu ista slala takav mail. Vezano za iznos od 475.000,00 CHF koji stoji u potvrdi od 21. rujna 2017. na koji način je isplatio svoj dio tuženiku ističe da su se našli u njegovom stanu njih četvorica braće AR, VR, ER i on, te su njih trojica AR, VR i on donijeli svaki 1/3 novaca u gotovini i isplatili tuženiku. Misli da je on svoj iznos novaca isplatio u apoenima od po 100,00 CHF. Što se tiče teksta potvrde od 21. rujna 2017. navodi da je bio u kancelariji firme Kless u trenutku kada su ER i AR razgovarali o tekstu navedene potvrde, te su se nalazili kao i on u toj kancelariji, a VR nije u tom trenutku bio prisutan u toj kancelariji i njih dvojica su razgovarali na koji način da se potvrda sastavi. Prvo je AR rekao da se potvrda sastavi, nakon čega je ER u komunikaciji između njih dvojice rekao na koji način da je ispišu onda ju je ER ispisao na kompjuteru i isprintao. Navodi da on nije ulazio u sadržaj potvrde. Nakon toga su otišli u njegov stan, odnosno AR, ER i on, te je došao i VR te su njih trojica AR, VR i on dali novce ER nakon što je isti malo razmišljao da li će potpisati tu potvrdu te je istu potpisao, a oni su mu dali novce. Na pitanje koliko je sve trajalo od sastavljanja te potvrde do isplate novaca navodi da su to riješili u vrijeme radnog dana, a ne može se više sjetiti koliko je to sati možda bilo. Navodi da je on novac već ranije pripremio, te ga je imao za dati ER, a AR i VR su donijeli svoje novce. Na pitanje da pojasni kako ne zna koja je njegova kuća odnosno kuća tuženika, odnosno da li je njegova kuća na adresi [adresa], 2. tužitelj je naveo da zna da je njegova kuća na adresi [adresa], te misli da nije u niti jednom momentu rekao da je njegova kuća na adresi [adresa].

45. Tuženik ČR saslušan kao stranka u postupku naveo je vezano za potvrdu od 21. rujna 2017. da je istu sastavio brat AR i ona se odnosi na ime razlike u razdiobi privatne imovine, odnosno točno što u njoj piše. Navodi da mu tužitelji i brat VR nisu isplatili svoje novce, već su mu oni te novce dali iz zajedničkih novaca VR, AR, SR i njega, dakle radilo se o zajedničkoj imovini i radilo se o isplati u "kešu". Dobio je iznos od 400.000,00 EUR za razdiobu za kuću na adresi [adresa] u odnosu na apartmane u [adresa] i to sedam apartmana i jedan dodatni što je pripalo ĆR, a isto tako VR sedam+1 dodatni apartman. Napominje da su sve te apartmane gradili svi zajedno. Što se tiče kuće na adresi [adresa] tu kuću je mogao uzeti bilo tko od njih pa ju je tako mogao uzeti i AR ili bilo tko drugi od braće koji ju je htio. Podjela je izvršena isključivo na Ivičino inzistiranje jer je bilo trzavica između njega i AR. Što se tiče tih kuća na adresi [adresa] vezano za apartmane u [adresa] VR je odbio i rekao je da on ne želi te dvije kuće u odnosu na apartmane u [adresa]. Točno je da su mu tužitelji i VR isplatili iznos od 475.000,00 CHF, te ponavlja da ti novci nisu bili od tužitelja i VR već i njegovi odnosno radi se o zajedničkim novcima svih njih četvero braće. On je taj iznos dobio toga dana 21. rujna 2017. te se radilo o apoenima od 1.000,00 CHF. Dio tih novaca mu je kasnije AR promijenio u eure. Navodi da nema nešto drugo reći vezano za tu potvrdu, a netočne su sve tvrdnje tužitelja koje oni iznose uz navedenu potvrdu za što je dobio taj iznos od 475.000,00 CHF. Neistina je da je došao u firmu Kless raditi 2004., te navodi da je došao već 2001. Već su tada postojale trzavice između VR i AR vezano za poslovanje u Hrvatskoj, s time da je postojala poslovnica i u Njemačkoj. Tek njegovim dolaskom u firmu firma u Hrvatskoj bilježi enorman rast sa 2.000.000,00 HRK prihoda 2002. na 7.000.000,00 HRK prihoda 2003. Firma je zabilježila streloviti pad nakon njegovog odlaska u prosincu 2017. Navodi da su njegovim dolaskom u firmu prihodi utrostručeni, a on je samo jednim projektom donio 150.000,00 EUR bespovratnih sredstava kojima je kupljen jedan stroj. Što se tiče njegovog useljenja u stan u [adresa], navodi da se on prvi uselio u stan i to je bilo negdje 2003. ili 2004., te je dao 5.000,00 EUR VR i 5.000,00 EUR ŠR za kupovinu namještaja. U vrijeme njegovog dolaska u firmu Kless ista nije imala novaca za kupiti vlastiti kamion već se kamen prevozio njegovim privatnim automobilom. Nakon njegovog dolaska poslovanje firme je bilo savršeno, ostvarivani su enormni rezultati u Hrvatskoj te u poslovnici u Njemačkoj koju je vodio VR. Zbog toga se krenulo u investiranje. Dionice koje su ranije spominjali tužitelji su kupovane na način da je svatko od njih trebao dovesti jednu osobu jer su dionice kupovane u paketima, misli da se radilo o paketima od 38.000,00 HRK koje bi neka osoba kupila za njihov račun. Tako je pakete za njihov račun kupio on, supruga ŽR, te njena sestra, majka i otac, dionice je kupio AR i njegova supruga ĐR, te njena sestra i njen muž. VR je rekao da njegova žena to ne želi, pa je to za njihov račun odradila SŽ. Netočno je što tužitelji tvrde da su dionice kupovali za svoje novce već su te dionice kupovane za zajedničke novce. Ističe i da je netočno da su te dionice prebačene na njega i da je on bilo koga u bilo što uvjeravao. Navodi da je oko dionica trebalo raditi, pa da je Ivičina žena željela raditi s obzirom da je ista bankar, ista bi radila. Navodi da je on bio magarac koji vuče, te je AR jednom rekao da kada vidi koliko on radi da bi sam sebi dao otkaz. Navodi da je netočno da je radiona u [adresa] bila završena kada je on došao već je u tom momentu bilo završeno manje od 30 % radione. Nakon njegovog dolaska radiona je poduplana kapacitetom. U momentu njegovog dolaska ista je bila mala i neadekvatna te u njoj nije bilo grijanja i nisu imali adekvatne strojeve, te su tek njegovim dolaskom prošireni kapaciteti i uređen je krug oko radione te je uvedeno grijanje, što je vidljivo iz građevinskih dozvola. Svi strojevi su kupljeni nakon što je on odradio sve te stvari. Navodi da je on kupio sva tri stroja za rezanje za račun firme, te stroj za poliranje, a dobili su i ranije navedenih 150.000,00 EUR nepovratnih sredstava. Napominje da firma nije imala upravu već direktore koji zastupaju samostalno, a to je razlika. Ti direktori su bili oni četvorica braće, s time da je on direktor postao 2010. Napominje da su kupili i CNC stroj i stroj za pročišćavanje otpadnih voda i to je sve on odradio i zato je onda bio upisan u udjele u firmi Kless. Netočno je da je tužiteljima trebao vratiti firmu Kless mont s obzirom da je tu firmu osnovao on sam. Netočna je tvrdnja da je firma Kless mont osnovana za prodaju spomenika i da nije imala nikakve prihode, te ističe da je ista bila vlasnik koncesije za kamenolom i kao takva je prodana. Netočno je da je tužiteljima trebao vratiti udjele u tvrtki MG designe jer je ista nastala kao imovina firme Kless grad koju su osnovali sva četvorica braće. Netočno je da je itko ikada spomenuo vraćanje udjela jer bi to sigurno bilo u ugovorima. Netočno je da su prvo problemi nastali prema njemu već su problemi bili između VR i AR kako je već spomenuo, te su isti sanirani njegovim dolaskom kada je firma počela ostvarivati dobre rezultate. AR je jednom od njega tražio da se napravi dokapitalizacija svih društava i na taj način izbaci VR iz tih društava. AR je također na njega vršio pritisak da izvršim pritisak na roditelje da se VR razvlasti u imovini koja nema veze s nama već je očeva s obzirom da VR nije želio sudjelovati u sanaciji obiteljske kuće u [adresa], a on je to odbio. Navodi da je njegov rad bio bitan u firmi Kless i Jure je sam rekao u iskazu pred sudom da je pad prihoda firme zbog stanja na tržištu. Međutim sve firme u branši bilježe rast i napredak osim one koju vodi AR. Netočno je da AR nije bio opunomoćen na račun koji je glasio na našeg oca na koji je uplaćivana najamnina za objekte [adresa]. Smatra da je antidatirana izjava o ustupu potraživanja prema njemu od strane VR prema tužiteljima. Što se tiče izjave njihovog pokojnog oca koji su priložili tužitelji ista je fiktivna i antidatirana. Njemu su i otac i majka rekli da nisu nigdje išli i da otac nije ništa potpisivao. Napominje da je otac pismen, a točno je da je isti slijep. Nije mu jasno ako je bilo zbog očeve nemoći zašto bi se išlo kod javnog bilježnika koji je udaljen 50-60 km, a ne bliže udaljenom mjestu 12 km. Tužitelji cijelo vrijeme govore roditeljima odnosno govorili su, s obzirom da je otac umro u travnju ove godine, da je on njih tužio, a ne oni njega i stalno je od strane roditelja na njega bio pritisak da povuče tužbu iako on nije tužio. Koliko zna VR više nije u poslu s tužiteljima premda nije siguran da li je to u cijelosti točno, a to su mu rekli i sami tužitelji. Nadodaje što se tiče financiranja [adresa] isti je financiran zajedničkim sredstvima od najamnine za [adresa], viška likvidnih sredstava Klessa jer je u isto vrijeme rađena hala u Podima (Šibenik) te je dio računa fakturiran na taj proizvodni pogon. Što se tiče dionica navodi da je tvrdnja tužitelja vezano za iste matematički netočna s obzirom da su prodavani paketi dionica, a broj je bio limitiran po osobi tako da VR, AR, Jurina žena i UR jednostavno nisu mogli kupiti toliki broj dionica. Na pitanje da li su mu tužitelji darovali dionice, te da li mu je brat VR i supruga 1. tužitelja ĐR darovali dionice tuženik ističe da je samo tehnički o dionicama vodio računa VR. Ističe da mu nisu darovali dionice jer se radilo o zajedničkoj imovini, a kako je to tehnički izvedeno i tehnički prenašano o tome je vodio računa VR i o tome on ništa ne zna. Navodi da su neke od tih dionica još uvijek na njegovom imenu. Na pitanje ako su dionice kupljene zajedničkim novcem i ako su mu darovane na koji način je onda trebalo podijeliti te dionice s obzirom da ih tuženik danas ima u vlasništvu tuženik navodi da je tadašnja vrijednosti tih dionica u vrijeme kada su prebačene na njega bila 32.000,00 ili 33.000,00 EUR i to je bila minorna vrijednost budući da su pričali o diobi imovine u vrijednosti od 5.000.000,00 EUR, a tada je [adresa] procjenjivan na iznos od 3.000.000,00 EUR, a misli da se radi o 2016. godini. Tuženik navodi da su prema dogovoru dionice koje su bile na njegovo ime trebale ostati njemu uz isplatu ovih 400.000,00 EUR odnosno 475.000,00 CHF iz potvrde od 21. rujna 2017. Misli da su VR i AR kupili zemljište u [adresa] gdje je izgrađena radionica, poslovni prostor i stanovi, a za ŠR stvarno ne zna. Na pitanje da li ima saznanja tko je ishodio dozvole za izgradnju stambenog objekta, radionice, kuće u kojoj se nalaze stanovi i tko je to financirao, odnosno čijim sredstvima je to financirano tuženik ponavlja da u momentu kada je on došao radiona je bila završena manje od 30 %, a to su do toga momenta napravili VR i AR, a za ŠR nije siguran. Napominje da je sama vrijednost kruga oko radione, te ograde i oborinskom odvodnjom, a koju je on priskrbio, a što je financirala firma, premašivala vrijednost do tada izvedenih radova. Ponavlja da je on došao 2001. Kada je došao 2001. nije u kontinuitetu radio u firmi Kless već je imao jedan prekid od jedno šest mjeseci 2003. i u tom momentu, dakle u tih šest mjeseci je on dolazio VR pomagati u poslovima za Njemačku. Napominje da su za jedan vikend on i VR uspjeli odraditi posao za cijelu proteklu godinu što se tiče dokumentacije, te je nakon toga VR inzistirao da on dođe nazad u firmu i da vlasništvo bude sve ¼, već je onda dakle VR inzistirao da on bude član društva. Navodi da je on tada radio na nabavi i prodaji. Ne zna i nema racionalno objašnjenje zašto je postao član društva tek 2010. premda je VR već 2003. inzistirao da on bude član društva. Navodi da mu je SR jednom rekao da je VR imao prijepor sa svojom ženom oko vlasništva prvenstveno firme jer da je toliko svojim radom napravio da mu se neće moći odužiti. Navodi da kojim bi to rizicima tužitelji i VR bili izloženi da nije bilo tog upisa vlasništva. Na pitanje zašto mu je otac darovao nekretnine u [adresa] i 75 tuženik navodi da je bio dogovor između njih četvorice braće da se to vlasništvo upiše, te udjeli u firmi Kless upiše na taj način kako je odrađeno preko oca, a svu tu operaciju je vodio VR i on s time nema ništa jer je VR svu tu dokumentaciju vodio. Vezano za darovni ugovor kojim mu je otac darovao nekretnine u [adresa] navodi da vjeruje odnosno siguran je da navedeni ugovor ima u svojoj privatnoj dokumentaciji vezano uz navedenu nekretninu. Na pitanje što je 2017. u vrijeme kada je sačinjena potvrda od 21. rujna 2017. smatrao svojom privatnom imovinom, a što poslovnom imovinom tuženik odgovara da je privatna imovina ¼ kuće u [adresa] koja uključuje garažu i podrum, poslovni prostor i prizemlje, jedan od četiri stana i ¼ od dva stana koja još nisu završena u potkrovlju na toj adresi. Također pod svojom privatnom imovinom smatra i zemlju na kojoj se nalazi radionica i pripadajuća radionicu na adresi [adresa]. Poslovnom imovinom smatra trgovačka društva i to Kless d.o.o., Kless grad d.o.o., Kless mont d.o.o., MG designe d.o.o., Dalmalit d.o.o. Imovina na adresi [adresa], te imovina u [adresa] je glasila na njih kao privatne osobe i to [adresa] na njega, [adresa] na ŠR, [adresa] na GR i VR na svakog ½, a poslije je etažirano i u vrijeme 2017. je bilo etažirano i glasilo je na GR i VR, međutim ta imovina [adresa] i [adresa] je zajednička imovina. Navodi da su i novci bili zajednički, a ti novci su se uglavnom nalazili kod njega. Navodi da je 21. rujna 2017. zajednička imovina u gotovini odnosno novcu iznosila 990.000,00 EUR s time da ta cifra ne uključuje novac koji je VR nosio iz Njemačke u periodu 2016. i 2017. i nije htio reći ĆR o kojem se iznosu radi. On ga nije ni pitao, a koliko zna nije ga pitao ni UR. Taj novac od 990.000,00 EUR u rujnu 2017. i to dio tog novca nalazio kod njega i kod SR, a AR nije htio da njegova supruga zna koliko oni novaca imaju u "kešu" pa zato ništa od te gotovine nije bilo kod njega. Dio novaca bio je kod VR, a on ne zna iznos, a vjeruje da se radilo o pozamašnom iznosu novca. U tom momentu, a i obično kod njega se nalazilo oko 500.000,00 EUR, te on više novaca kod sebe nije želio imati zbog sigurnosti. Na pitanje da li je svotu iz potvrde primio od tužitelja i JR kako stoji u potvrdi ili je zadržao od svote koju je imao kod sebe iznos od 400.000,00 EUR tuženik nakon toga navodi da se radi o francima, pa sa sigurnošću može reći da se radi o novcima koji su bili kod SR, dakle isplatu je primio iz sredstava koje su u tom trenutku bila kod SR. Napominje da je on taj iznos od cca 500.000,00 EUR koji je imao kod sebe onda dao dalje ŠR. Navodi da u momentu kada je primio franke u iznosu od 475.000,00 CHF 21. rujna 2017. taj iznos od cca 500.000,00 EUR sigurno nije dao ŠR taj isti dan 21. rujna 2017., nego naknadno, odnosno moglo je biti i prije i poslije, više se ne sjeća, te je taj iznos ostavljen u Antinom stanu s obzirom da SR živi sam. Na pitanje na koji način su on i braća zaradili taj iznos od 990.000,00 EUR tuženik navodi da ne želi odgovoriti na pitanje jer ne želi izložiti niti sebe niti tužitelje kaznenoj odgovornosti. Navodi da ne zna što je u podjeli od 2017. dobio UR, odnosno ističe da je UR trebao dobiti isti iznos kao i on odnosno 400.000,00 EUR. Navodi da je zemljište u [adresa] kupljeno 2012., te je kupljeno od ĐŽ i cijena je bila 490.000,00 EUR, ali nije siguran sto posto, s time da je plaćeno na način da je dan stan na Zavrtnici u kompenzaciju, a ostatak je plaćen u gotovini (kešu). Navodi da je gradnja u [adresa] počela 2012. koliko se sjeća, a završena je 2016. Na pitanje može li pojasniti svoj iskaz kada je izjavio da je izgradnja [adresa] financirana iz najma nekretnina u [adresa], te viška sredstava iz firme Kless tuženik odgovara da je [adresa] bio financiran iz iznosa najamnine navedenih nekretnina u Drenovcu 1 i 3. Što se tiče viška sredstava firme Kless navodi da je u to vrijeme rađen objekt u Podima u Šibeniku, pa je onda taj iskop koji je rađen u [adresa] fakturiran da je rađen u Podima, a ne u [adresa] i platio ga je I. Ističe da svi kamenarski radovi nisu fakturirani, te je svu keramiku platio Kless, s time da ne zna da li je plaćena montaža, a parketarske radove su izvršeni kompenzacijom od tvrtke Parketi Sabljo i po tom principu je nastavljeno raditi i kada je on otišao iz Klessa. Navodi da su i pergole u vrijednosti preko 100.000,00 HRK plaćene iz tvrtke Kless a radilo se o 2018. ili 2019., a radovi su vjerojatno opet fakturirani na Pode, ali on to ne zna, već samo pretpostavlja. Navodi da je građevinsku konstrukciju izvodila firma Dva Marka, te je dio vjerojatno keširan, a dio se morao platiti na račun, a VR je vodio ta plaćanja. Navodi da mu VR nikada nije posudio nekakve novce. Na pitanje da li je nakon potpisivanja potvrde od 21. rujna 2017. i podjele privatne imovine išta od ove gotovine od cca 500.000,00 EUR zajedničke imovine koju je naveo da je imao kod sebe nakon podjele zajedničke imovine zadržao za sebe tuženik navodi da ništa nije ostalo kod njega jer bi njemu uz iznos koji je bio sada njegov od 475.000,00 CHF bilo previše novaca u stanu. Na pitanje vezano uz izjavu oca od 22. prosinca 2020. navodi da zna da postoji javni bilježnik u mjestu Jablanica koje je udaljeno 12 km od kuće roditelja, ali ne zna samo ime i prezime javnog bilježnika. Što se tiče svjedoka iz navedene izjave i to ŠŽ iz [adresa] i ČŽ iz [adresa] navodi da njemu te osobe nisu poznate, a niti su bile poznate njegovom ocu, a niti ikome iz njihove obitelji. Tuženik navodi da se želi ispraviti u netočnim navodima koje je prilikom iskazivanja iznio te navodi da je pogrešno rekao da je skok prihoda firme Kless bio 2003., a radilo se o skoku prihoda 2005. Nakon što je tuženiku dana na uvid punomoć RR i potvrda javnog bilježnika koji se u preslici nalaze na listu 178-179 spisa, te na pitanje da li je to javni bilježnik odnosno notar kojeg je on spominjao da se nalazi u Jablanici i kod kojega je otac inače ovjeravao određene dokumente tuženik nakon toga navodi da je to taj notar koji je na udaljenosti od 12 km, te je kod istoga otac uvijek ovjeravao sve dokumente jer je to najbliže. Nakon što su tuženiku dani na uvid dopisi tužitelja, te odgovor tuženika na dopise koji se nalaze u preslici na listu 23 i 24 spisa, na pitanje je li do primitka navedenog dopisa od 11. kolovoza 2020. ikada s tužiteljima razgovarao o tome da bi bilo riječi o povratu iznosa od 400.000,00 EUR kojeg je primio na ime razlike u razdiobi privatne imovine tuženik tuženik navodi da nikada nije nitko niti spominjao mada su imali priliku čak i na skupštini društva Kless koja je održana krajem 2018. ili početkom 2019. Smatra da je to jasno i iz navedenog dopisa tužitelja. Navodi da je AR od njega tražio da se napravi dokapitalizacija društava putem fiktivnih pozajmica i firmi kako bi se VR izguralo iz društava po istoj matrici kao što su njemu napravili. Navodi da je jednom prilikom kad je ŠR rekao što AR traži od njega Antin odgovor je bio da bi AR bio sto puta gori od VR samo da ima novaca. Budući da je VR vodio [adresa] AR je tražio da se skrivaju financijski podaci društva Kless od VR, kako bi se poslovanje prikazalo čim lošije. Pojašnjava da kada je rekao da su to napravili po istoj matrici kao što su njemu napravili da je to bilo nakon ove isplate od 21. rujna 2017. Na pitanje da li zna na koji način je isplaćivana naknada za zakup kuća [adresa] od Američke ambasade, odnosno da pojasni na koji način su prihodi stizali i na koji način su sa njima raspolagali i to prije podjele od 21. rujna 2017. i nakon podjele od 21. rujna 2017. tuženik navodi da je sva najamnina za kuće [adresa] uplaćivana na račun u Raiffaisen banci koji je glasio na oca, a opunomoćenici po tom računu su bili AR, za VR nije siguran, a UR i on nisu, te su novcem raspolagali isključivo VR i AR i s tim je financirana izgradnja objekta u [adresa]. To se promijenilo nakon što je izvršena podjela od 21. rujna 2017. te je on tek tada ugovorio s ambasadom najamninu i misli da je prva uplata najamnine samo za [adresa] sjela na njegov račun negdje u prosincu 2017. Na pitanje da li ima saznanja za kuću [adresa] odnosno kuću koja je pripala 2. tužitelju IR na koji način je nakon podjele od 21. rujna 2017. isplaćivana najamnina od Američke ambasade navodi da je na isti način 2. tužitelj UR otvorio račun i išli su novi aneksi ugovora gdje je uplaćivano direktno njemu. Netočan je iskaz 2. tužitelja kada je isti naveo da je on cijelo vrijeme primao najamninu za navedenu kuću [adresa] od Američke ambasade. Na pitanje vezano za iskaz 2. tužitelja kada je isti izjavio da je novac već ranije pripremio, te ga je imao za dati tuženiku ER, a AR i VR da su donijeli svoje novce, tuženik navodi da je netočan iskaz 2. tužitelja o navedenome, te ističe da je novac njemu predan u jednom komadu u jednoj kuverti u apoenima od 1.000,00 CHF kako je već ranije rekao u svojem iskazu, a misli da mu je samu kovertu fizički predao AR. Nakon što je tuženiku predočena izjava LR koja se nalazi u preslici na listu 143-144 spisa, vezano za navode javnog bilježnika Dubravka Opijača iz Jablanice na potvrdi iz ovjere od 7. prosinca 2021. (str. 179 spisa) gdje navedeni javni bilježnik odnosno notar utvrđuje da RR nije pismen, na pitanje da li se RR inače koristio formulacijama sadržanim u izjavi od 22. prosinca 2020. (list 143), te da li je to njegov uobičajeni rječnik tuženik na to odgovara da je sto posto siguran da njegov pokojni otac nije baratao ovim pojmovima "trgovačko društvo", "dionice" i siguran je da ne bi naveo pojam "nekretnine", već bi naveo kuća ili nešto slično. Siguran je da njegov otac u svojem životu nije izgovorio "trgovačko društvo", čak ne bi upotrijebio niti riječ "poduzeće" već je govorio "preduzeće". Navodi da ne poznaje javnog bilježnika (notara) iz Jablanice Dubravka Opijača već samo zna gdje se isti fizički nalazi, te navodi da također ne poznaje niti svjedoke IŽ i RŽ koji se navode na potvrdi navedenog javnog bilježnika od 7. prosinca 2021. (list 179). Nije mu poznato ni da bi otac poznavao iste osobe koje su navedene kao svjedoci na navedenoj potvrdi od 7. prosinca 2021. Na pitanje da pojasni kada tijekom 2017. je bilo ovo nagovaranje za izguravanje iz društva brata VR tuženik navodi da misli da je to bilo pred kraj 2017., odnosno nakon ove potvrde od 21. rujna 2017. Navodi da je 2. tužitelj brat UR dobio kuću na adresi [adresa] nakon ove podjele od 21. rujna 2017., a tu se prvenstveno referirao da je isti samostalno raspolagao najamninom. Na pitanje vezano za "navodne" zajedničke novce koje je spomenuo u svoti od cca 990.000,00 EUR i za koje tvrdi da su zajednički koliki je njegov udio bio u tim zajedničkim sredstvima tuženik ističe da su ti novci zaista njihovi zajednički novci i nisu "navodni" zajednički novci te ističe da su svu imovinu koja je bila predmet podjele dijelili na jednake dijelove. Ističe da u tom momentu prije podjele su ti novci bili zajednički i nije bilo definirano koliko je čiji dio i to su smatrali zajedničkom imovinom. Navodi da ne može biti precizan kada je završena gradnja kuće na adresi [adresa] jer je sve vezano za gradnju te kuće vodio VR, ali misli da je ta kuća završena i krenuo je najam kada se počeo graditi [adresa], misli da je 2012. Na pitanje tko je potpisao ugovor o najmu za navedenu kuću [adresa] tuženik navodi da je sve vodio VR, a vjerojatno je ugovor o najmu potpisao njihov otac s obzirom da je VR imao punomoć od oca, a on ustvari niti ne zna na koji način je VR potpisao taj ugovor, odnosno dogovorio cjelokupni taj posao. Navodi da ista stvar vrijedi i za objekt [adresa]. Navodi da mu je poznato da je kada je kupljena nekretnina i sagrađena ta kuća na adresi [adresa] on upisan kao vlasnik te nekretnine. Na pitanje da li mu je poznato vezano od izjavu od 22. prosinca 2020. da li je u to vrijeme postojao javnobilježnički ured u Jablanici ili Prozor-Rami tuženik navodi da je u to vrijeme postojao javnobilježnički ured u Jablanici, a u koji javnobilježnički ured je otac već ranije išao. Navodi da mu je poznato da je društvo Kless 2014. imalo kredit od Zagrebačke banke, a 1. tužitelj laže za iznos jer se ne radi o iznosu od 650.000,00 EUR, a iznos kredita je bio oko 550.000,00 EUR i podignut po izuzetno povoljnim uvjetima gdje je kamatu financirao Grad Zagreb.

46. Dakle, kako je već rečeno u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi da li je osnova po kojoj su tužitelji i JR ovdje tuženiku isplatili utuženi iznos od 400.000,00 EUR otpala, te da li tužitelji imaju pravo na vraćanje navedenog iznosa od tuženika.

47. Članak 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok st. 2. istog čl. propisuje da se pod prijelazom imovine podrazumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a st. 3 istog čl. propisuje da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Također čl. 1115. istog Zakona propisuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

48. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka razvidno je da su svi svjedoci blisko rodbinski vezani sa strankama, pa isti iskazuju sukladno tome. Po mišljenju suda svi svjedoci su zainteresirani za ishod ovog postupka upravo zbog navedene bliske rodbinske povezanosti, radi se o bratu, sestri, suprugama i šogorici stranaka. Ustvari sud u ovom postupku uopće nije saslušao niti jednog nezainteresiranog svjedoka za ishod ovog postupka, pa je onda sukladno tome i cijenio te iskaze. S time da je svaki svjedok iskazivao zavisno od toga čija je supruga, odnosno s kojom od stranaka je u boljim odnosima. Iz navedenih iskaza je vidljivo da su strane u složenim imovinskim odnosima vezano za nekretnine i trgovačka društva u kojima su bili i članovi i osnivači. Međutim brojni navodi svjedoka i stranaka vezano za prihode od navedenih nekretnina, te tvrtki i dionica su nebitni za ishod ovog postupka. Također, nebitno je za ishod ovog postupka kada je tuženik počeo raditi u tvrtki Kless i na kojim poslovima, te je nebitno da li je dobit navedene tvrtke njegovim dolaskom rasla ili padala, kada su kupljeni strojevi navedene tvrtke i kada je i zašto tvrtka dobila nepovratna sredstva.

49. Ovdje također valja reći da je dobar dio iskaza svjedoka i stranaka, a koji nije vezan za navedeno u točki 48. obrazloženja presude, potpuno nebitan za ishod ovog postupka. S time je sud imao na umu odgovore svjedoka i stranaka vezano za vrijeme kupnje određenih nekretnina, darovanje istih te darovanje dionica, s obzirom da je sve navedeno vidljivo iz dokumentacije u spisu (z.k. izvatci, ugovori o darovanju), a svjedoci i stranke o navedenome u određenim dijelovima iskazuju suprotno javno dostupnoj dokumentaciji u spisu. Stoga sud ne prihvaća iskaze istih koji su u suprotnosti s javno dostupnom dokumentacijom (z.k. izvatci). Dakle, sud se vodio povjerenjem u zemljišne knjige odnosno time tko je upisan kao vlasnik pojedine nekretnine u zemljišnim knjigama, a ne nekim eventualnim usmenim dogovorima stranaka da su sve nekretnine stranaka navedene pod točkama 27. i 28. obrazloženja ove presude u [adresa], te pod točkama 29. i 30. obrazloženja ove presude u [adresa] zajedničke nekretnine, a što tužitelji poriču.

50. Što se tiče najamnina za kuću u vlasništvu 2. tužitelja na adresi [adresa] i kuću u vlasništvu tuženika na adresi [adresa] iz z.k. izvadaka je razvidno, kako je već rečeno, da su navedene nekretnine i 2. tužitelj i tuženik kupili 26. kolovoza 2009., a kao vlasnici su upisani 31. kolovoza 2009. Dakle, isti su isključivi vlasnici predmetnih nekretnina. Činjenica da 2. tužitelj miješa adresu navedene nekretnine u svojem vlasništvu na adresi [adresa] naspram adrese [adresa] u vlasništvu tuženika je sudu životna i logična jer isti na navedenoj adresi nikada nije ni živio već istu nekretninu iznajmljuje. Prema izjavama stranaka je nesporno da se obje navedene nekretnine iznajmljuju američkoj ambasadi. Da li je najamnina za navedene nekretnine u nekom periodu isplaćivana ocu stranaka VŽ nebitno je za ishod ovog postupka. Naime, 2. tužitelj i tuženik su kao vlasnici predmetnih nekretnina mogli samostalno odlučiti kome će iznajmiti predmetne nekretnine (osobno ili putem punomoćnika), te što će raditi sa isplaćenim najamninama od navedenih nekretnina, odnosno da li će ih zadržati ili iznose najamnina eventualno dati svojem ocu VŽ ili nekome drugome. Stoga je za ishod ovog postupka nebitno tko je raspolagao prihodima od navedenih nekretnina.

51. Što se tiče nekretnine u [adresa] opisane pod točkom 27 i 28 obrazloženja ove presude, kako je već rečeno, navedena nekretnina nekada kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a sada kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, te 768/2 put je suvlasništvu 1. tužitelja i JR od 30. lipnja 2010. temeljem Ugovora o kupoprodaji s ranijim vlasnikom ĐŽ.

52. Nesporno je da su 1. tužitelj i JR još uvijek suvlasnici nekretnina u [adresa], odnosno sada su upisani kao vlasnici pojedinih etažnih dijelova i to stanova i garažnih parkirnih mjesta. Također je nesporno da su 2. tužitelj i tuženik još uvijek vlasnici nekretnina u [adresa] i [adresa].

53. Što se pak tiče nekretnina u [adresa] navedenih pod točkama 20., 21. i 22. obrazloženja ove presude, iz dostavljenih izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da su iste prvo bile u suvlasništvu 1. tužitelja AR i VR i to od 16. veljače 1998., te su isti navedenu nekretninu darovali svojem ocu VŽ **.**.2003., koji je upisan kao vlasnik **.**.2003. RR je navedene nekretnine darovao tužiteljima, tuženiku i KR Darovnim ugovorom od 27. veljače 2014. Isti su upisani kao suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] koje se odnose na nekretninu na adresi [adresa] svaki u ¼ dijela, te suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] i to 1. suvlasničkog dijela E-1 poslovnog prostora svaki u ¼ dijela, te svaki kao vlasnici suvlasničkih dijelova 2., 3., 4. i 5. odnosno svaki kao vlasnik stana E-2, E-3, E-4 i E-5 na adresi [adresa].

54. Nesporno je i da je navedeno z.k. stanje za predmetne nekretnine navedene u točkama 20., 21., 22. i 53. obrazloženja ove presude između stranaka VR upisano još i danas, odnosno vlasništvo se nije mijenjalo.

55. Iz iskaza tuženika također je nesporno da je isti još uvijek vlasnik dionica darovanih Darovnim ugovorima pod točkom 34. obrazloženja ove presude od strane 1. i 2. tužitelja te JR i ĐR.

56. Navedena sporna izjava oca stranaka LR od 22. prosinca 2020. (list 143-144), također je nebitna kao i ostali iskazi zainteresiranih svjedoka u ovom postupku, odnosno sud smatra da je istu izjavu otac stranaka dao kao zainteresirana osoba, pa se ista ne može uzeti u obzir. Što se pak tiče punomoći oca stranaka ovjerene 7. prosinca 2021. (list 178-179) ista nema veze s ovim postupkom, te sud istu nije uzeo u obzir.

57. Dakle, kako je već rečeno, tuženiku je nesporno isplaćen iznos od 475.000,00 CHF, odnosno u tadašnjoj protuvrijednosti 400.000,00 EUR s osnove razlike u razdiobi privatne imovine. Sud smatra da je za rješenje ovog postupka nebitno na koji način je izvršena isplata, odnosno da li je to bilo iz nekih zajedničkih novčanih sredstava stranaka i JR kako navodi tuženik ili je svaki tužitelj i JR donio pojedinačno svoj iznos novaca od ukupno 475.000,00 CHF, već je bitno da je do isplate navedenog iznosa nesporno došlo.

58. Međutim, nakon što je tuženiku isplaćen navedeni iznos 21. rujna 2017., odnosno par dana prije ili poslije, kako navodi tuženik, u ovom postupku je utvrđeno da nije došlo do nikakve razdiobe privatne imovine stranaka. Kako je rečeno tužitelji i tuženik te JR su još uvijek vlasnici odnosno suvlasnici nekretnina opisanih pod točkama 52. i 53. obrazloženja ove presude, te je tuženik i dalje vlasnik darovanih mu dionica opisanih pod točkom 34. obrazloženja ove presude.

59. Dakle, u ovom slučaju je došlo do povećanja imovine jedne strane (ovdje tuženika), naspram smanjenja imovina druge strane (ovdje tužitelja i JR). Tužitelji su nakon navedene isplate iznosa od 475.000,00 CHF, odnosno 400.000,00 EUR, očekivali promjene u imovini stranaka do čega nije došlo. Stoga sud smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 1111. st. 3. ZOO-a da tužitelji traže povrat navedenog isplaćenog iznosa.

60. Naime, nelogično je da bi tuženiku bio isplaćen iznos od 475.000,00 CHF, odnosno 400.000,00 EUR, a da onda nakon toga ne bi došlo ni do kakvih promjena u vlasništvu stranaka i JR. Stoga, kako nije došlo ni do kakve promjene u vlasništvu stranaka i JR nakon navedene isplate od 21. rujna 2017. to onda sud smatra da je otpala osnova navedenog plaćanja, te je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

61. Međutim, kako je već rečeno čl. 1115. ZOO-a propisuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

62. Ovdje valja reći da je po mišljenju ovog suda u trenutku stjecanja navedenog iznosa od 475.000,00 CHF, odnosno 400.000,00 EUR tuženik bio pošteni stjecatelj, s obzirom da u navedenoj potvrdi od 21. rujna 2017. nije navedeno točno kada bi trebalo doći do razdiobe privatne imovine između stranaka i VR, odnosno kada bi tuženik trebao vratiti bilo kakvu imovinu tužiteljima. Stoga sud smatra, da je tuženik postao nepošten stjecatelj tek nakon što je primio prvi pisani poziv ovdje tužitelja od 11. kolovoza 2020. (list 23) da na tužitelje prenese imovinu. Iz odgovora tuženika na dopis tužitelja (list 24-25) je jasno da je tuženik zaprimio navedeni poziv- dopis tužitelja. Međutim kako na navedenom odgovoru tuženika nema datuma, a i tužitelji nisu sudu dostavili dokaz da bi navedeni poziv-dopis od 11. kolovoza 2020. tuženiku uputili poštom preporučeno, to sud smatra da tužitelji imaju pravo zahtijevati zakonske zatezne kamate na utuženi iznos od 400.000,00 EUR, odnosno 200.000,00 EUR svaki tek od dana podnošenja tužbe 21. rujna 2020. Stoga je neosnovan zahtjev svakog od tužitelja da tuženik na iznos od 200.000,00 EUR svakom od tužitelja plati zakonske zatezne kamate od 21. rujna 2017. do 20. rujna 2020.

63. Stoga je odlučio kao pod točkama I, II, III i IV izreke presude.

64. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a s obzirom da tužitelji nisu uspjeli samo u malom dijelu svoga zahtjeva koji se odnosi na kamate, a zbog čega nije došlo do dodatnih troškova, te je tuženik dužan tužiteljima platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 133.622,43 EUR.

65. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku –odvjetniku a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, sastav podnesaka od 20. studenoga 2020., 5. ožujka 2021., 4. lipnja 2021. i 12. ožujka 2022., te pristup na ročišta od 30. studenoga 2020., 21. ožujka 2022., 9. rujna 2022., 16. siječnja 2024., 18. ožujka 2024., 13. prosinca 2024., 4. ožujka 2025., 20. svibnja 2025., 30. rujna 2025., 19. studenoga 2025. i 20. studenoga 2025. po 3008 bodova, temeljem Tbr. 7. t. 1., 8. t. 1. i 9. t. 1. Tarife, te pristup na ročišta od 14. lipnja 2021. i 17. siječnja 2023. po 50 bodova, temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife, što ukupno iznosi 48228 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 96.456,00 EUR, uz uvećanje od 10 % za zastupanje više osoba temeljem Tbr. 40. t. 1. Tarife u iznosu od 9.645,60 EUR, ukupno iznosi 106.101,60 EUR uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife iznosu od 26.525,40 EUR, što ukupno iznosi 132.627,00 EUR. Tužiteljima je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR (elektronska dostava), te sudske pristojbe na presudu koja je 1. tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 331,81 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku 1. tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je dužan platiti samo polovicu ove pristojbe, ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude, te sudske pristojbe na presudu koja je 2. tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 331,81 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku 2. tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je dužan platiti samo polovicu ove pristojbe, ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

66. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) u svezi sa čl. 29 st. 2 ZOO-a.

U Sesvetama 2. siječnja 2026.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljima po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte