REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Psp-71/2024

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari 1. MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ani Bukulin, odvjetnici u Zadru protiv tuženika ZI iz [adresa], Novi Sad, [adresa], Novi Sad, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Ani Šinkić, odvjetnici u Zadru, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave dana 20. studenog 2026. godine te objave dana 2. siječnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je dana 29.07.2024. godine tuženik ZI iz [adresa], Novi [adresa]. M [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu nekretnine i to posjedu dijela obiteljske kuće, sobe (koja se nalazi pored WC a), obiteljska kuća se nalazi u [adresa], u [adresa], na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima sobe u obiteljskoj kući koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće i nalaže vratiti tužiteljima oduzeti posjed i uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da osobno ili putem ovlaštene osobe izvođača - obrtnika vrati staru bravu s pripadajućim ključem ili u slučaju ove nemogućnosti, dati primjerak novoga ključa tužiteljima, sve pod prijetnjom novčanog kažnjavanja, u roku od 8 dana te se zabranjuje tuženiku svako buduće takvo ili slično smetanje odnosno uznemiravanje posjeda tužitelja na predmetnoj nekretnini.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 731,18 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 28. kolovoza 2024. navodi da su tužitelji i tuženik suvlasnici obiteljske kuće u [adresa], u [adresa]. te da je tuženik dana 29. srpnja 2024. samovlasno smetao tužitelje u posjedu jedne od spavaćih soba (soba do kupatila/wc) u obiteljskoj kući, gdje su tužitelji zajedno sa tuženikom suvlasnici kata obiteljske kuće. Smetanje je izvršeno na način da je navedenog dana u večernjim satima, po napuštanju obiteljske kuće tuženik promijenio bravu na vratima sobe i istu zaključao sa novim ključem kojeg tužitelji ne posjeduju, nakon čega je napustio obiteljsku kuću i krenuo na put za Novi Sad, Srbija, čime je svojim nasilnim činjenjem oduzeo pravo na posjed i pravo korištenja suvlasničkog dijela zajedničke imovine. Tužitelji su istog dana pokušali zaštiti posjed putem samopomoći, pa u toj namjeri nisu uspjeli, a nisu htjeli da sila samopomoći bude viša od sile kojom je tuženik samovlasno i nasilno spriječio posjed sobe koja je suvlasništvo stranaka.

1.1. U podnesku od 13. studenog 2024. navode da su stranke suvlasništvo i posjed predmetne nekretnine zajedno sa majkom ĐI stekli u trenutku smrti ostavitelja RI, oca stranaka. Nakon smrti majke, ĐI, rješenjem o nasljeđivanju stranke su proglašene nasljednicima u jednakim dijelovima na predmetnoj nekretnini. Tuženik da ne može biti samovlasnik i samostalni posjednik sobe jer niti jedan od suvlasnika nije vlasnik bilo kojeg određenog dijela nekretnine. Nekretnina da je u suvlasničkom pravnom statusu u odnosu 1/3 dijela kako svakog od tužitelja, tako i tuženog, a ne, kako tuženi smatra, da je dio koji je sporan (soba koju je tuženi prisvojio i smatra je osobnim vlasništvom) njegovo isključivo vlasništvo. Nekretnina se sastoji od gornjeg kata obiteljske kuće, garaže koja je uz kuću i stana koji je nad garažom i to je sve u suvlasništvu stranaka u jednakim dijelovima te nije uspostavljeno etažano vlasništvo nad istom kako bi stranke bile vlasnici određenih posebnih dijelova. Stoga se stranke kao suposjednici nisu ovlašteni međusobno u potpunosti isključiti iz suposjeda, jer je i u tom slučaju, sukladno odredbi čl. 24. st. 1. ZVDSP suposjednik ovlašten štititi suposjed ako je potpuno isključen od dotadašnjeg suposjeda ili je bitno ograničen njegov dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, što je u konkretnome slučaj, jer je tuženik tužitelje potpuno onemogućio u vršenju faktične vlasti na stvari. Što se tiče internog dogovora za vrijeme života majke ĐI, dogovoreno je da spornu sobu pored zajedničkog wc koristi tuženi (ĐI ZI) u vrijeme kada se dogodi da su sve stranke istovremeno u obiteljskoj kući. Nikada nije bilo dogovora, bilo pisanog ili usmenog, da se suvlasnička imovina zaključava i tako ostali suvlasnici onemogućavaju u korištenju iste. Ostale prostorije koje su u sklopu stana kuće da su slobodne cijelu godinu te ne postoje ključevi za bilo koja vrata u kući, a kuća je izgrađena 1969. godine i nikada se nije zaključavalo ništa sve do trenutka kada je tuženi prisvojio spornu sobu u suvlasničkom djelu nekretnine. Neistinit da je navod tuženog da se ključ od sobe koja je predmet spora ostavlja u posudi koja se nalazi na komodi u predoblju, na mjestu gdje je nekada stajao telefon jer takav dogovor tužitelji sa tuženim nisu nikada imali niti su imali saznanja da ključ od sobe stoji na tom mjestu. Tuženi je samovoljno promijenio bravu na vratima sporne sobe da bi istu zaključavao i time onemogućio ostale suvlasnike da istu koriste kada imaju potrebu za korištenjem iste. Navod tuženog da jedan primjerak ključa sporne sobe ostavlja kod UI, bivše supruge tužitelja HI i majke mldb. II, sina tužitelja HI, nije tužiteljima do sada bio poznat, a i postavlja se pitanje koje pravo je tuženi primijenio kada je dodijelivši ključ sporne sobe dao posjed bivšoj supruzi tužitelja HI, koja nema prava ulaska u prostorije koje su u suvlasničkom odnosu vlasnika tužitelja i tuženog.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 13. listopada 2024. (l.s. 18-19) navodi da nijedan navod iznijet u tužbi nije točan. Nije točno da je tuženi izvršio smetanje posjeda kako tužitelji navode u tužbi. Parnične stranke su suvlasnici nekretnine koja je predmet tužbe svaki u 1/3 idealnog dijela, s tim sto su međusobnim dogovorom od 2008., podijeli navedenu nekretninu točno odredivši što će tko koristiti ubuduće, koja je čija soba, a koje prostorije su zajedničke. Shodno tome, od tada, svatko je koristio predmetnu nekretninu shodno tom dogovoru. Imajući u vidu posljednje stanje posjeda koje traje od 2008. godine i nije se mijenjalo, tužitelji nisu imali posjed spavaće sobe do kupatila. Posjed na predmetnoj sobi koja je predmet ove tužbe ima tuženi, njegova supruga i sin. U predmetnoj spavaćoj sobi nalaze se njihove osobne stvari kao i nameštaj koji su oni kupili i opremili, a sve shodno dogovoru o korištenju kuće između svih suvlasnika od 2008. godine, znači više od 16 godina. Na identičan način ovdje tuženi ne koriste prostorije koje su sporazumnom diobom pripale tužiteljima, kojima tuženi takođe nema pristup niti ih koristi od 2008. Prilikom dalazaka, kada tuženi sa svojom obitelji napuste kuću, ključ od sobe, koja je predmet spora, ostave u posudi koja se nalazi na komodi, u predsoblju, na mjestu gde je nekada stajao telefon jer je takav dogovor između suvlasnika. Pored toga tuženi i njegova obitelj jedan primjerak ključa od te sobe i cjelokupne kuće, za slučaj potrebe, kada polaze predaju na čuvanje UI i II HI bivšoj supruzi i sinu tužitelja pod 2., koji u toj kući stalno žive. Navedeno tuženi čini sve ove godine pa i 2024. u vrijeme kada mu je tužbom stavljeno na teret smetanje posjeda. Motiv ove tužbe je osobna netrpeljivost tužitelja pod 1. prema tuženom i to iz razloga jer tuženi nije potpisao suglasnost za iseljenje bivše supruge i maloletnog sina tužitelja pod 1. iz predmetne kuće, nakon njihovog razvoda i isto predstavlja čistu zloupotrebu prava, jer osnov za tužbu ne postoji, odnosno isti je fingiran, što znaju i tužitelji. U okviru zajedničke kuće UI i mldb. EI imaju zaseban stan iznad garaže, a parnične stranke koriste ostatak kuće i svaka od parničnih stranaka iz ovog postupka kao suvlasnici imaju svoju zasebnu sobu, a ostale prostorije koriste zejednički. Točno je da svatko zaključava svoju sobu u skladu sa tim dogovorom i točno je da svi ključeve od zaključanih soba ostavljaju u posudi koja se nalazi na komodi u zajedničkom hodniku kuće pored telefona, za slučaj potrebe. U podnesku od 14. srpnja 2025. tuženik navodi da je sa svojom obitelji prošli tjedan nesmetano boravio u predmetnoj nekretnini, te da je kao i do sada ključeve predmetnih vrata sobe ostavio u posudi pored telefona, u prilog kojih navoda tuženik dostavlja sudu i fotografiju posude u kojoj inače ostavlja ključ od svoje sobe.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao prijepis posjedovnog lista (l.s.8), rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ĐI (l.s.6), potvrdu PU Zadarske, PP Zadar (l.s.17), komunikaciju putem poruka (l.s.37- 50), saslušani su svjedoci UI, MIU, NI, ŠI i ČI (l.s.63-68) te su saslušane stranke (l.s.60-63) i pročitan je spis ovoga suda broj Ps 10/2018.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenjem da ih je tuženik smetao u zadnjem mirnom posjedu nekretnine dijela obiteljske kuće, sobe (koja se nalazi pored WC) u [adresa], u [adresa], na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima sobe u obiteljskoj kući koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time im onemogućio suposjed navedene sobe, kao i da mu se zabrani ubuduće takvo smetanje i uspostavi prijašnje stanje osnodno da im se, ukoliko to nije moguće, preda ključ od nove brave.

4.1. Tijekom postupka, a temeljem dokumentacije u spisu ovaj sud je utvrdio da

- su kao posjednici predmetne nekretnine upisane stranke ovoga postupka te ČI B i ĐI,

- je iza smrti ĐI (l.s.6), majke stranaka, doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O-1592/2021 od 6. listopada 2021. te da su nasljednicima predmetne nekretnine proglašeni tužitelji i tuženik, svaki za po 1/3 dijela,

- iz potvrde PU Zadarske, PP Zadar (l.s.17) od 26. kolovoza 2024. proizlazi da je policija uredovala dana 29. srpnja 2024. na adresi [adresa]. u [adresa] te da su na mjestu događaja zatečeni ovdje tužitelji kao i da je navedeno da je ZI prilikom odlaska promijenio bravu na jednoj sobi te im na taj način onemogućio korištenje zajedničke sobe, a sve temeljem prijave BI da im je brat zaključao vrata zajedničke kuće,

- da je u tijeku pred ovim sudom parnični postupak broj Ps-1/23 pokrenut od strane ovdje tužitelja i sada pok. ĐI protiv UI radi iseljenja i predaje u posjed iz kuće na adresi [adresa]. u [adresa].

5. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da i posjednik koje je posjed stekao samovlasno, oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Konačno, odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP, određeno je da pravo na zaštitu posjeda protječe rokom od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

6. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja koje je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema odredbi čl. 24. ZVDSP svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti dok je st. 2. propisano da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

7. Sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8. U parnicama zbog smetanja posjeda utvrđuju se, dakle, dvije činjenice, čin smetanja i zadnji mirni posjed. Čin smetanja, kako ga opisuju tužitelji u tužbi, sastoji se u promjeni brave na vratima sobe u kući koje su tužitelji i tuženik suvlasnici, svaki za po 1/3 dijela. Soba se nalazi pokraj wc-a odnosno kupatila (radi se o istoj prostoriji koja se tijekom postupka različito naziva).

9. Između ovdje stranaka sporno je prije svega, jesu li tužitelji bili u posjedu sobe koja se nalazi pored wc-a te je li tuženik zaključavanjem sobe i promjenom brave na vratima sobe, oduzeo tužiteljima suposjed.

10. Na ročištu održanom 20. studenog 2025. izveden je dokaz saslušanjem stranaka te je tužitelj MI naveo da je 29. srpnja 2024. došao u kuću u [adresa] i zatekao vrata od jedne sobe zaključana, a brava da je na tim vratima bila promijenjena i stavljen je cilindar pa da nije mogao ući u tu sobu. Dogovor sa tuženikom da je bio kada su svi u isto vrijeme u kući da svatko koristi sobu prema dogovoru koji je napravljen, a kada je samo netko od njih u kući da se može kuća koristiti u cijelosti i tako da se i koristila i tako su kuću koristili od smti majke 2021. Do srpnja 2024. je znao prilikom dolaska na godišnji odmor boraviti u toj sobi do kupatila, a i nedavno da je spavao u njoj. Tuženika je pitao zašto je zaključao sobu i zašto je to napravio, a on je rekao da on ima svoje razloge. Ne zna točno koliko puta je bio u toj sobi do kupatila prije 2024., a u njoj da se nalaze dva kreveta koje je tuženik kupio i ormar od pok. majke, u drugoj sobi su bile stvari koje je kupio BI, dok je u trećoj sobi nekada spavala njegova majka i on je imao običaj koristiti tu sobu. Sporno je to što bi nekada u tu kuću dolazili njihovi gosti i prijatelji, a ne bi mogli koristiti sve sobe jer je ZI zaključao tu jednu sobu. Dogovor između njih trojice da je bio jasan i to da kada su svi troje u kući, svatko ima svoju sobu, a kada je samo jedno ili dvoje od njih, koristila se cijela kuća odnosno i preostali dio. Soba koja je bila zaključana je otključana 15-20 dana, nakon što je policija došla i nakon što je podnesena tužba, a radi se o sobi koja je na kraju hodnika lijevo, pokraj wc-a.

11.1. U bitnome identično kao tužitelj MI iskazivao je i tužitelj BI te je naveo da je dogovor između njih trojice braće bio da kada su svi u kući u [adresa] da se zna tko koristi koju sobu. MI da stalno živi u toj kući te je dogovor između njih bio i da kada nisu sva trojica u kući, da onaj koji je u kući koristi sve prostorije tako da je on u 2021. i 2022. i 2023. sa prijateljima bio po mjesec dana u kući, a u vrijeme kada ZI nije bio u kući i oni su spavali u ovoj sobi koja je predmet spora, sobi do kupatila. ZI da mu je rekao da je promijenio bravu jer je kupio 2 nova kreveta za sobu. Dana 29. srpnja 2024. je došao sa kćeri NI u [adresa] i u toj kući je tada bio ZI, a osobno je vidio kada je toga dana promijenio bravu od sobe do kupatila i otišao natrag u Srbiju te ponio sa sobom ključ i na taj način ih onemogućio da koriste tu sobu. Neometano je koristio ovu kuću u cijelosti kada bi bio u [adresa]. Soba do kupatilo da je sada otključana, on nema ključ ali je koristi.

11.2. Tuženik ZI je u svome iskazu naveo da je od 2008. između njega i braće bio dogovor da svatko koristi određenu sobu, a kada bi bio samo netko od tužitelja u kući, on ne zna što su oni sve koristili. Nije točno da je zaključao sobu do kupatila na način da je bratu onemogućio da istu koriste jer je on samo zaključao sobu i ključ stavio u jednu zdjelicu koja je bila pored telefona te napisao braći poruke da se ključ od te sobe nalazi pokraj telefona u toj zdjelici. Je li netko spavao u toj sobi kada on ne bi bio tu, ne zna. Oni da su svaki kupili određene stvari za sobe koje su koristili te nije vidio razloga zašto bi koristili sobe jedni od drugih. Kada su dolazili njegovi prijatelji i rođaci, spavali su u njegovoj sobi, te u kuhinji. Sobu da je zaključao ali da je i javio tužiteljima gdje je ključ i nije mu namjera bila da im onemogućim pristup. Da su s njime bili MIU i ČI kada je 29. srpnja 2024. rekao MI da ide u Srbiju, a godinama da je ostavljao ključ u zdjelici pokraj telefona. MI da je znao da je tu ključ, a on da nikada nije mijenjao cilindar. Navodi i da je osobno II dao ključ od te sobe da je on provjetri.

12. Saslušana kao svjedok UI, bivša supruga tužitelja pod 1. navela je da je bila nazočna 2008. kada su se trojica braće dogovorila koji od njih će koristiti koju sobu kada dolaze u tu kuću međutim u situaciji kada bi neki od braće dolazio u tu kuću sa prijateljima i obitelji, a kada bi preostale sobe bile prazne koristile bi se i preostale sobe. Zna da je BI kada bi dolazio u kuću sa obitelji i prijateljima, a kada ne bi bilo ZI, koristio i sobu od ZI. ZI nije nikada branio da se ta soba koju je on inače koristio, koristi u vrijeme kada on ne bi bio u toj kući. ZI da nije zaključavao tu sobu, ali zna da je jedne prigode ostavio njezinom sinu ključ od te sobe, ne zna iz kojeg razloga je to bilo. Kod telefona da je bio jedan ključ pomoću kojeg se moglo ući u sobu te ne zna da je bila 29. srpnja 2024. situacija da je ZI zaključao sobu koju je koristio pa da ne bi njegova braća mogla ući u sobu jer je ključ od te sobe bio pokraj telefona u hodniku. Ona da je znala dobivati ključ od sobe u ruke od ZI, stalno je imala ključ od Želimirove sobe ali ne zna je li pokraj telefona stalno bio i drugi ključ.

12.1. TI, supruga tuženika, u svome iskazu je navela da je 29. srpnja 2024. zajedno sa suprugom bila u kući u [adresa] te je suprug prije odlaska iz kuće, a kako je radio i ranije jedan ključ ostavio II odnosno UI i to ključ od sobe do kupatila, a drugi u jednoj zdjeli pokraj telefona. Uvijek su koristili tu sobu do kupatila kada su dolazili i nije bio dogovor da kada je netko sam u kući da koristi cijelu kuću. Zna da su tužitelji u vrijeme kada oni nisu u toj sobi do kupatila koristili tu sobu do kupatila koju su oni koristili. Tužitelji su slobodno mogli uzeti ključ iz zdjelice i uzeti ključ. Na toj sobi da nije nikada mijenjan cilindar. Oni da dolaze ljeti i kada dođu ta soba do kupatila da bude nekad otključana nekad zaključana ovisno o tome da li je netko prije u toj sobi boravio. Ključ se ostavljao da se može ući u sobu, braća od supruga da nisu koristili sobu uz njihovu suglasnost dok su od ljudi koji su dolazili u posjetu tužiteljima čuli da oni kada dolaze u [adresa] već par godina koriste sobu koju koriste ona i suprug ZI.

12.2. Saslušana kao svjedok NI, kćer tužitelja pod 2. je navela da je 29. srpnja 2024. bila u kući u [adresa] sa ocem BI, a toga dana je ZI napustio kuću i prije nego je otišao zaključao je sobu koju je koristio, a to je soba do kupatila. To zna iz razloga što je toga dana bio od njezinog oca rođendan i kod njih su bili prijatelji i htjeli su spavati u toj sobi ali nisu mogli ući pa je ona išla spavati kod prijatelja. Ranije kada bi bili u kući, a ne bi bilo ZI da su koristili i tu sobu i soba do tada da nije bila zaključana, a niti je postojala neka zdjelica pokraj telefona u kojoj je ZI tada ili nekad ranije ostavljao ključeve. Da nije točno da se ZI kada je odlazio pozdravio i rekao gdje je ključ. Soba da je sada otključana i da je ona jučer spavala u sobi koju inače koristi. Oni da su toga dana vidjeli da je samo na vratima od te sobe do kupatila postavljena nova brava jer je kuća stara. Soba od ZI da je prije 29. srpnja 2024. uvijek bila otključana, a ZI joj nikada nije branio da je koristi.

12.3. Kao svjedok je saslušana i ŠI, pokćerka tuženika, koja je navela da nije bila nazočna 29. srpnja 2024. u kući u [adresa] međutim uvijek ranije kada bi odlazili iz te kuće su zaključavali sobu koju je koristio ZI te bi ključ ostavljali u jednoj zdjelici pokraj telefona. Zna da su ovu sobu u kojoj je inače boravio ZI koristili i tužitelji u vrijeme kada oni ne bi bili u toj kući. ZI niti ona da nisu nikada branili tužiteljima da koriste tu sobu do kupatila.

12.4. Svjedok ČI, sin tuženika, u svome iskazu je naveo da je 29. srpnja 2024. bio sa svojim ocem ZI u kući u [adresa] i koristili su sobu do kupatila a prije nego su otišli su sobu zaključali, jedan ključ su dali UI, a drugi ključ su ostavili u zdjelici pokraj telefona. Na taj način su postupali godinama te da su tužitelji znali da se ključ nalazi u zdjelici, a to zna jer su tužitelji otključavali sobu koju su oni kada bi ponovno došli u kuću znali zateći otključanu te bi vidjeli da je ta soba do kupatila korištena. Otac da im nije nikada branio da se koristi ta soba te da se podrazumijevalo se da se ključ nalazi kod telefona i da se soba zaključa.

13. Za navesti je da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar zakonskog roka od 30 dana od dana kada su tužitelji saznali za čin smetanja i počinitelja, kako to slijedi iz Potvrde PU Zadarske (l.s.17) od 24. kolovoza 2024., jer su tužitelji prijavili dana 31. srpnja 2024. da je tuženik promijenio bravu dana 29. srpnja 2024., a dana 28. kolovoza 2024. su ustali tužbom za zaštitu posjeda (čl. 21. st. 3. ZVDSP).

14. Tuženik u ovoj pravnoj stvari tvrdi da nije točno da je zaključao sobu do wc- a na način da je braći onemogućio da istu koriste već da je samo zaključao sobu i ključ stavio u jednu zdjelicu koja je bila pored telefona te napisao braći poruke da se ključ od te sobe nalazi pokraj telefona u toj zdjelici kao i da mu nije mu namjera da im onemogući pristup kao i da nikada nije mijenjao bravu/ cilindar.

15. U konkretnom slučaju, a kako to slijedi iz utvrđenja do kojih je ovaj sud došao nakon provedenog dokaznog postupka, ovdje stranke su, u vrijeme kada su se sve nalazile u kući u [adresa], koristile točno određene sobe odnosno znalo se koja je soba čija. Međutim, kada je samo neka od stranaka bila u kući, do predmetne prigode, sve sobe su bile otključane i nesmetano su se koristile po potrebi.

15.1. Da je tome tako, da su tužitelji slobodno koristili i sobu do wc-a kada tuženik ne bi bio u kući, proizlazi iz iskaza samih stranaka kao i iskaza saslušanih svjedoka, posebno svjedokinje UI, bivše supruge tužitelja pod 1. koja je ima saznanja o dogovoru iz 2008. i koja živi u drugom stanu u toj kući, a koja je navela da u situaciji kada bi neki od braće dolazio u tu kuću sa prijateljima i obitelji, a kada bi preostale sobe bile prazne koristile bi se i preostale sobe. Tako je navela i svjedokinja TI, supruga od tuženika koja je iskazivala o tome da su od ljudi koji su dolazili u posjetu tužiteljima čuli da oni kada dolaze u [adresa] već par godina koriste sobu koju koriste ona i suprug ZI, iz čega ovaj sud zaključuje da su ona i tuženik imali saznanja da se koristi i soba do wc-a, koju su inače oni koristili kada su boravili u kući. Nadalje, kako je naveo sin tuženika, svjedok ČI, njegov otac tužiteljima nije nikada branio da se koristi soba do wc-a. Navedeno je potvrdila i svejdokinja ŠI. Ovaj sud je navedenim svjedocima u cijelosti poklonio vjeru kao vjerodostojnima u dijelu koji se odnosi na to da su sve stranke ovoga postupka u vrijeme kada bi se samo neki od njih nalazio u kući, nesmetano koristile sve sobe koje se nalazi u kući odnosno cijeli stan, a da je s time bio upoznat i tuženik te da tužiteljima do predmetne prigode nije branio da se koristi soba do wc-a.

16. Stoga, kako to slijedi iz navedenih iskaza, tužitelji su bili u faktičnoj vlasti predmetne sobe koja se nalazi odmah uz wc odnosno nesmetano su je koristili kada su htjeli, sve dok je predmetne prigode tuženik nije zaključao. Iskaz tuženika kada je naveo da je sobu uvijek zaključavao i da je ključ ostavljao u zdjelici kao i kod UI ili EI ovaj sud nije našao vjerodostojnim i životnim već je u tome dijelu tužiteljima poklonio vjeru.

16.1. Naime, iskaz tuženika kada navodi da je ključ uvijek bio u zdjelici pokraj mjesta gdje je bio telefon i da je o tome i predmetne prigode obavijestio tužitelje ovom sudu nije uvjerljiv i nije u skladu sa ostalim izvedenim dokazima obzirom da iz iskaza NI, kćeri tuženika pod 2., koja je bila u kući 29. srpnja 2024. slijedi da je predmetne prigode soba bila zaključana i brava promijenjena, a da nije postojala nikakva zdjelica sa ključem pokraj telefona, a zbog čega je ona otišla spavati kod prijatelja. Navedno slijedi i iz iskaza tužitelja jer da se ključ zaista nalazio u zdjelici, tužitelji bi nesmetano koristili sobu do wc-a, a kako su je ranije i koristili.

16.2. Također je za navesti i da je tuženik prvobitno u odgovoru na tužbu tvrdio da samo on ima posjed sobe do wc-a da bi naknadno naveo da su tužitelji znali gdje je ključ, da im je predmetne prigode on javio gdje je ključ (ovom sudu nije jasno zašto bi im javljao, ako se „znalo” da je ključ uvijek u posudici, kako je sam tuženik naveo), a navedno su potvrdili i njegova supruga te sin i pokćerka tuženika, saslušani kao svjedoci. Njihovim iskazima kao svjedoka, u dijelu da se ključ uvijek ostavljao u zdjelici/posudici pokraj mjesta gdje je bio telefon ovaj sud nije poklonio vjeru našavši da su isti neuvjerljivi te usmjereni prema uspjehu tuženika u ovome sporu.

17. Stoga, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim. Naime, utvrđeno je da su ovdje tužitelji tijekom godina, sve do predmetne prigode, nesmetano, kada tuženik ne bi bio u kući u [adresa], koristili sobu do wc – a, koju sobu je inače koristio tuženik kada bi sve stranke boravile u kući te da je tuženik promjenom brave i uzimanjem ključa smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu. Nije pri tome odlučna činjenica koliko su često tužitelji uopće koristili spornu sobu pokraj činjenice da isti svojim radnjama nisu pokazali volju da njihova faktična vlast nad tom sobom prestane odnosno sobu su htjeli koristiti i dalje po potrebi, a kada tuženik ne bi bio u kući. Utvrđeno je i na temelju iskaza stranaka i svjedoka da su se tužitelji ponašali kao suposjednici te da niti tuženik nije imao prigovora na to, odnosno nikada tužiteljima do ove prigode nije branio da koriste sobu do wc-a, a znao je da je koriste i nije ih spriječavao da koriste sobu do wc – a kada on nije u kući.

18. Ovaj zaključak (da su tužitelji imali suposjed sobe do wc-a) slijedi posebno iz navoda supruge tuženika, svjedokinje TI kada je navela da zna da su tužitelji u vrijeme kada oni nisu u toj sobi do kupatila tužiteji koristili tu sobu do wc-a koju su oni koristili.

19. Kod činjenice da ovdje tužitelji, nakon promjene brave od strane tuženika – u kojem dijelu sud u cijelosti poklanja vjeru tužiteljima i svjedokinji NI, da je brava promijenjena, a koje postupanje su tužitelji označili činom smetanja njihovog posjeda, ustali tužbom tražiti zaštitu svoga prava u rokovima propisanim zakonom, jasno je da tužitelji nikada nisu manifestirali volju da sobu pokraj wc-a ne koriste te da im dakle posjed (suposjed) sporne sobe nije prestao ni na jedan od načina opisanih u čl. 28. ZVDSP.

20. Stranke u ovoj pravnoj stvari su, dakle, suposjednici sporne sobe do wc-a te kako je tuženik promjenom brave na vratima i time što tužiteljima nije predao ključ od nove brave, iste potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda, to je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i valjalo ga je prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ovog rješenja.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te odredbe Tbr. 7. toč. 2. obračunate prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/2023, dalje Tarifa), i to u iznosu od 250 bodova po Tbr. 7. točka 2. Tarife. Kada se na to obračuna PDV po stopi od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu i rješenje u iznosu od po 53,09 EUR, dođe se do ukupnog iznosa od 731,18 EUR koliko je tuženik dužan naknaditi tužiteljima na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika.

U Zadru, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćniku.